1                            Poslovni broj Kž-449/2024-4

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Kž-449/2024-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te suca Damira Krahuleca i suca Miroslava Rošca, članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. R., OIB: ..., zbog kaznenog djela iz čl. 279. st. 1. i 2. Kaznenog zakona Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/23 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Gospiću br. K-163/2017-32 od 18. ožujka 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 26. rujna 2024. godine,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Gospiću br. K-163/2017-32 od 18. ožujka 2024. godine, temeljem čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11- Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu ZKP/08), opt. M. R. oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo krivotvorenja – krivotvorenjem službene ili poslovne isprave iz čl. 279. st. 1. i 2. KZ/11.

 

1.1. Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja, padaju na teret proračunskih sredstava.

 

2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 467. toč. 3. u vezi čl. 470. ZKP/08), s prijedlogom da drugostupanjski sud

 

preinači pobijanu presudu na način da presudu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

2.1. U odgovoru na žalbu državnog odvjetnika, opt. M. R. po branitelju P. R., odvjetniku iz R., predlaže žalbu državnog odvjetnika odbiti i potvrditi pobijanu presudu.

 

3. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku svojim podneskom br. KŽ-DO-379/2024 od 9. kolovoza 2024. godine, vratilo je spis sudu nakon razgledavanja, na daljnji postupak.

 

4. Žalba državnog odvjetnika je neosnovana.   

 

5. Žalitelj (državni odvjetnik) pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer da je prvostupanjski sud iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da optuženik nije počinio terećeno kazneno djelo iz čl. 279. st. 1. i 2. KZ/11, navedeno u izreci pobijane presude. Iz sadržaja žalbe je razvidno da državni odvjetnik u žalbi prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, daje svoju ocjenu svih izvedenih dokaza, predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od one ocjene koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude.

 

5.1. Pravilno prvostupanjski sud nalazi, kako je to tijekom postupka utvrđeno, da je H. k. G. 26. siječnja 2010. godine na temelju ugovora o operativnom leasingu br. ..., zaključenog s P. L. d.o.o. s trajanjem leasinga 60 mjeseci (str. 66 – 67) bio u posjedu vozila Hyundai H1 8ST 2,5 CRDI, registarske oznake i broja ..., da je P. L. d.o.o. 15. siječnja 2015. godine dostavilo H. k. G. ponudu za kupnju istog vozila po cijeni od 29. 886,78 kn (str. 114 spisa), da je H. k. G. na svojoj sjednici održanoj 30. prosinca 2014. godine donio odluku kojom je ovlastio opt. M. R., kao tajnika kluba, da zbog isteka operativnog leasinga početkom 2015. godine, "izvidi da li postoji mogućnost da se vozilo zadrži, odnosno da nađe način nabavke vozila (kupnja, najam) u skladu s mogućnostima kluba, budući je vozilo neophodno za djelovanje kluba“ (zapisnik sa sjednice na str. 62 spisa), da je opt. M. R. 16. siječnja 2015. godine sačinio izjavu o prijeboju u kojoj je naveo da mu H. k. G. duguje iznos od 29.886,70 kuna (str. 69 spisa), da je taj iznos, kao tajnik H. k. G., po računu za kupnju vozila broj 2403-1-1 prenio na P. L. d.o.o., te da je opt. M. R. tako postao vlasnikom vozila, koje vozilo je predao H. k. G.

 

5.2. Nije sporno da je iznos od 37.000,00 kuna opt. M. R. uplatio 4. veljače 2010. godine H. k. G. na ime kratkoročnog zajma, a što je nepobitno utvrđeno rezultatima provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja od 24. listopada 2023. (str. 346 – 349 spisa). Nije sporno da ne postoji pisani ugovor o zajmu, ali da kreditni odnos u financijsko-knjigovodstvenom smislu ne nastaje samim ugovorom, već se kako to prvostupanjski sud pravilno zaključuje obveza i potraživanje po pozajmici aktiviraju u trenutku isplate pozajmice od strane zajmodavca na račun ili ruke zajmoprimca. U konkretnom slučaju došlo je do isplate pozajmice, jer o tome postoji valjana knjigovodstvena dokumentacija koja nije osporena drugim dokazima.

 

 

 

5.3. Imajući u vidu dokumentaciju iz koje nedvojbeno proizlazi da je optuženik 4. veljače 2010. godine na račun H. k. G. uplatio iznos od 37.000,00 kuna u svrhu kratkoročne pozajmice", da taj iznos novca klub nije do kritične zgode vratio optuženiku, a što potvrđuju rezultati vještačenja iz kojih proizlazi da je obveza H. k. G. prema opt. M. R., po osnovi ugovora o zajmu, postojala, kako na dan 4. veljače 2010. godine, kada je nastala, tako i na dan 16. siječnja 2015. godine, kada je sačinjena izjava o prijeboju. Iz navedenog je razvidno da opt. R. u izjavi o prijeboju nije unio neistinite podatak da mu H. k. G. na ime pozajmice duguje iznos od 29.886,78 kuna, jer taj iznos je manji od onog iznosa koji je optuženik uplatio kao pozajmicu klubu u iznosu od 37.000,00 kuna. Tim više što taj iznos duga niti jednim dokazom optužbe nije doveden u sumnju, niti je tijekom postupka utvrđeno da je iznos od 37.000,00 kuna u razdoblju od 26. siječnja 2010. godine do 16. siječnja 2015. godine na bio koji način vraćen optuženiku.

 

5.4. Stoga nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Obzirom na navedeno proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve relevantne činjenice glede kaznenog djela i odgovornosti optuženika. O tome je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo jasne i iscrpne razloge i na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu čl. 470. st. 2. ZKP/08, činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, jer su ti razlozi jasni i potpuni, pokazuju da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih važnih činjenica. Žalbeni navodi državnog odvjetnika, kojima u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

 

6. Slijedom navedenog, žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a ne postoje povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08).

 

 

Osijek, 26. rujna 2024.