Baza je ažurirana 12.02.2026. zaključno sa NN 133/25 EU 2024/2679
1
Poslovni broj Gž-1294/2024-2
|
Republika Hrvatska Županijski sud u Rijeci Žrtava fašizma 7 51000 Rijeka |
Poslovni broj Gž-1294/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sucu Kseniji Dimec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. B. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. S., odvjetniku iz Z., protiv tuženika D. B. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku R. H., odvjetniku iz Z., radi smetanja posjeda, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, posl.br. Psp-12/2022-27 od 21. veljače 2024., dana 25. rujna 2024.
r i j e š i o j e
I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, poslovni broj P.-12/2022-27 od 21. veljače 2024.
II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1.Citiranim rješenjem odbijen je tužbeni zahtjev sadržaja kao u izreci, te je naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 eur.
2.Protiv citiranog rješenja žalbu je podnio tužitelj iz svih zakonskih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08; u nastavku teksta: ZPP), predlažući da se rješenje preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva.
žalba tužitelja odbije kao neosnovana.
5.Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da ga je tuženik smetao u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu prava stvarne služnosti pješačkog i kolnog puta preko nekretnina oznaka č.zk.br. 2280/1 J. Z. dvorište i kuća J. Z., od 951 m2 upisane u zk.ul.br. 5009, k.o. Z. (kat.br. 3646/1 k.o. Z.), č.zk.br. 2280/2 oranica od 1126 m2 upisana u zk.ul.br. 5544, k.o. Z. (kat. br. 3647 k.o. Z.) i č.zk.br. 2280/4 J. Z. dvorište i gospodarska zgrada od 425 m2 upisane u zk.ul.br. 6388, k.o. Z. (kat. br. 3646/2 k.o. Z.) kao poslužnih nekretnina, a za korist nekretnine č.zk.br. 2284/5 oranica od 928 m2 upisane u zk.ul.br. 5610, k.o. Z. (kat.br. 3633/2 k.o. Z.) kao povlasne nekretnine na način da je točno neutvrđenog dana u ožujku 2022., a što je tužitelj saznao 24.03.2022., (tuženik) na dijelu pravca služnosti stavio prepreku u vidu drva za ogrjev, te dana 26.03.2022. riječima zabranio tužitelju da tim pravcem služnosti ubuduće prolazi. Tužbenim zahtjevom također se traži da se tuženiku zabrani svako takvo ili slično smetanje posjeda prava stvarne služnosti pješačkog i kolnog puta.
6.1.Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da tužitelj ima pravo stvarne služnosti pješačkog i kolnog puta preko nekretnina tuženika kao poslužnih nekretnina, te da među strankama nije sporan pravac služnog puta, njegova širina i duljina.
6.2. Prvostupanjski sud nadalje utvrđuje da je R. M. 24.03.2022. (četvrtak) oko 13 h ispilio drva kod tuženika, time da nikoga od tuženikove obitelji nije bilo u blizini. On da je ispiljena drva bacao na prostor između pomoćne zgrade i gospodarske zgrade, što ranijih godina nije bio slučaj jer da su drva bila složena nešto niže, ispred vratiju gospodarske zgrade gdje su se i spremala. R. M. nije bio upozoren od tuženika da na taj prostor između pomoćne zgrade i gospodarske zgrade ne smije bacati raspiljena drva, a on da nije znao da se na tom prostoru nalazi služni put jer da to u naravi predstavlja dvorište tuženika koje je ograđeno, radi čega da je i došlo do situacije da je drva bacao na prostor služnog puta.
6.3. P. sud nadalje utvrđuje da tužitelj ničim nije dokazao da mu je tuženik dana 26.03.2022. riječima zabranio korištenje pravca služnosti puta i da bi ga na taj način onemogućio u pristupu na njegove nekretnine budući da tužitelj te svoje navode nije dokazao. Verbalno smetanje posjeda da mora biti učinjeno tako da se ozbiljnom prijetnjom onemogući i pokoleba posjednik da vrši posjed, što da u konkretnom slučaju evidentno nije tako budući da tuženik, i prema navodima samog tužitelja, nije priječio prolaz tužitelju tim putem poslije navedenog dana. Dakle, tužitelj nije promijenio svoje ponašanje na način da bi došlo do promjene u faktičnom stanju korištenja nekretnine tuženika, odnosno odustajanja od daljnjeg prolaženja tim pravcem služnosti.
6.4. Zaključno prvostupanjski sud utvrđuje da tuženik dana 24.03.2022. nije počinio nikakav čin smetanja jer da se radilo o činu treće osobe kojoj on nije dao nalog da na pravac služnog puta privremeno razbaca drva za ogrjev, niti je istom piljenju drva bio prisutan, s time da je sa pravca služnosti puta uklonio drva u vremenu kada je to objektivno bilo moguće, tj. za vikend kada su on i njegova obitelj bili na okupu. Činjenica je da su drva bila na pravcu služnog puta ukupno dva dana, za koje vrijeme nije bio moguć prolaz traktorom, ali da se radilo o privremenoj situaciji koja je nastala bez volje i namjere tuženika da smeta tužitelja u njegovom provozu tim putem i da stoga tuženik za taj čin nije niti pasivno legitimiran. U odnosu na verbalni čin smetanja i navodnu izjavu tuženika tužitelju da tuda više ne smije prolaziti, prvostupanjski sud utvrđuje da se ne radi o takvoj izjavi koja bi kod druge osobe, odnosno tužitelja izazvala posljedicu odustajanja od daljnjeg prolaženja tim putem, budući da se tužitelj i dalje koristi tim pravcem služnosti nakon navedenog datuma. Stoga je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev.
7. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev, te nije počinjena niti jedna bitna povreda iz članka 354. stavka 2. u vezi s člankom 365. stavkom 2. ZPP-a, pa tako niti bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju ukazuje tužitelj u žalbi, jer izreka rješenja ne proturječi razlozima rješenja. Stoga su neosnovani svi žalbeni navodi tužitelja.
8.1. Naime, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tuženik nije pasivno legitimiran u odnosu na čin smetanja posjeda od 24.03.2022. jer on nije pobacao drva po putu, niti je R. M., koji je ispilio drva i ostavio ih na putu, dao nalog da drva ostavi na putu (s obzirom da je R. M. promijenio planove i 24.03.2022. nazvao tuženika da bi odmah došao ispiliti drva, umjesto 26.03.2022. kako je to prvobitno dogovoreno, tuženik se u toj žurbi nije niti sjetio reći R. M. da ne ostavi drva na putu). Osim toga, o smetanju posjeda govorimo ako postoji samovlastan čin smetanja. Čin smetanja posjeda je čin izvršavanja nečije faktične vlasti, pa je to voljni čin. Drugim riječima, bez voljnog elementa, odnosno svijesti o smetanju posjeda (animus turbandi), nema niti smetanja posjeda. Tuženik nije znao čin smetanja, odnosno nije znao gdje je R. M.. ostavio ispiljena drva, a čim je vidio gdje su ostavljena drva, odmah su se on i ostali članovi obitelji organizirali i maknuli drva s puta. Stoga je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev u odnosu na događaj od 24.03.2022. jer tuženik nije pasivno legitimiran, a čak i kada bi se smatralo da je pasivno legitimiran, nema čina smetanja jer nedostaje voljni element kod tuženika.
8.2. U odnosu na čin od 26.03.2022., odnosno na navodno verbalno smetanje posjeda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da izjava tuženika tužitelju (pod pretpostavkom da je dana jer to tužitelj nije dokazao) da ne smije prolaziti po putu, nije imala nikakav značaj za tužitelja jer je tužitelj od 26.03.2022., kada su maknuta drva, nastavio koristiti predmetni put za prolaz pješice i kolima. Stoga je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev (i) u odnosu na događaj od 26.03.2022.
8.3. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja koji se odnose na odluku o parničnom trošku jer je prvostupanjski sud pravilno odlučio o parničnom trošku tuženika temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a.
9. Stoga je odlučeno kao u izreci, sukladno odredbi čl. 380. točke 2. ZPP-a.
10. O zahtjevu tuženika za naknadom troška odgovora na žalbu odlučeno je primjenom odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a.
U Rijeci, 25. rujna 2024.
Sudac Ksenija Dimec, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.