Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

                                                        Poslovni broj: -108/2022-2

 

                    

Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

 

Poslovni broj: -108/2022-2

 

 

  U   I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

 

   P R E S U D A

   I

 

   R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Srđana Kuzmanića, predsjednika vijeća, Marije Vetme članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Noemi Butorac članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. B. iz Z., D.Z. br. ., OIB: …., kojeg zastupaju punomoćnici V. Lj. i Ž.V., odvjetnici u S., protiv tuženika J. M, sina I., iz P., K. ., OIB: ., kojeg zastupa punomoćnik Z. D., odvjetnik u T., radi novčane tražbine-naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne služba u Trogiru, broj P-6121/2015, od 07. prosinca 2021., u vijeću održanom 18. rujna 2024.

 

p r e s u d i o  j e i   r i j e š i o

 

Žalbe stranaka se djelomično uvažavaju, a djelomično odbijaju kao neosnovane, tako da se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, broj P-6121/2015, od 07. prosinca 2021. :

a) potvrđuje u dijelu točke I. izreke koji glasi:

„Dužan je tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 43.000,00 kn.“,

i u točki II izreke;

b) ukida u preostalom dijelu točke I. izreke i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

" 1. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 43.000,00 kn, s zakonskim zateznim kamatama, počev od dana 21.07.2007. godine do isplate, te mu u istom roku naknaditi trošak spora u iznosu od 11.974,00 kn s zakonskom zateznom kamatom, poev od dana presuđenja, pa do isplate time da je dužan sve navedene iznose platiti na žiro račun punomoćnika tužitelja IBAN: BIC, L-V..&P..d.o.o., kod B.. d.d., OIB: ….

2. S viškom tužbenog traženja za iznos od 22.000,00 kn tužitelj se odbija kao neosnovan."

 

2. Protiv navedene presude pravovremene i dopuštene žalbe izjavile su stranke.

3. Tužitelj žalbom pobija odluku o parničnim troškovima u točki I. izreke i točku II. izreke zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj u žalbi reproducira navode obrazloženja tj. utvrđenje prvostupanjskog suda koja se odnosi na tjelesne bolove, duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti, straha, te smatrajući da mu pripada daljnji iznos od 22.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 21. srpnja 2007. pa do isplate, kao i parnični trošak, koji je zatražio, predlaže da se točka II. izreke preinači i da mu se dosudi naknada neimovinske štete u cijelosti, uvećana za zakonske zatezne kamate, kao i da se preinači odluka o parničnim troškovima na način da se tuženik obveže platiti parnični trošak tužitelja prema njegovom zahtjevu uvećan za troškove žalbe od 2.500,00 kn te pristojbu po nalogu suda ili 2.000,00 kn ili u pobijanom dijelu odluka ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Tuženik osporava točku I. izreke, i to zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 5., 6. i 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) te zbog pogrešne primjene materijalnog prava u odluci o parničnim troškovima. Ukazujući na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a, tuženik navodi da je izreka točke I. proturječna sama sebi u dijelu kojim nalaže tuženiku platiti tužitelju naknadu štete, a na račun punomoćnika, ukazujući na izostanak razloga odluke temeljem koje osnove je tuženik u obvezi isplatiti novčani iznos naknade štete i troškova postupka punomoćniku tužitelja. Također osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda da je rekonstruiran spis ..-…/07 istog prvostupanjskog suda, koji je zagubljen zajedno sa originalnim spisom od strane vještaka, kao i da iz dopisa ODO S od 21. rujna 2021. sud činjenice koje navodi da su nesporne nije mogao utvrditi i da je već iz tog razloga, zbog primjena pravila o teretu dokazivanja, trebalo odbiti tužbeni zahtjev. Žalitelj kritizira i odluku o parničnim troškovima, navodeći da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kod donošenja odluke o troškovima jer nije utvrdio postotak uspjeha stranaka u sporu i nije primijenio pravilno stavak 2. članka 154. ZPP-a kojim je propisano da ako se stranke djelomično uspjele u parnici, će sud najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, a zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one koja je u manjoj mjeri uspjela, a nakon toga će utvrditi iznos pojedinih iznosa ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici, koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova, koji odgovaraju postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici, jer se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom zahtjevu vodeći računa i uspjehu u dokazivanju u pogledu osnove zahtjeva.

 

5. Na žalbe nije odgovoreno.

 

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a u dijelu točke I. izreke kojim je odlučeno o osnovi i visini tužbenog zahtjeva za naknadu štete tj. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju svotu od 43.000,00 kn.

7. Protivno žalbenim navodima stranaka pravilno je sud utvrdio visinu štete i prihvatio tužbeni zahtjev za svotu od 43.000,00 kn, a odbio zahtjev u svoti od 22.000,00 kn u točki II. izreke.

 

8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za naknadu neimovinske štete, zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i naknadu imovinske štete iz osnove troškova liječenja.

 

9. Prvostupanjski je sud utvrdio i pravilnosti utvrđenja nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima:

- da je 21. srpnja 2007. u mjestu M, bez ikakvog razloga i povoda tuženik napao tužitelja te mu nanio teške tjelesne ozljede, a u kaznenom postupku presudom Općinskog suda u Trogiru broj K-115/07 proglašen je krivim u vezi štetnog događaja i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci, uvjetno na 3 godine, a koja presuda je potvrđena odlukom drugostupanjskog suda broj -685/09 od 01. prosinca 2009.,

- da je tužitelj u štetnom događaju ozlijeđen, da bi nakon štetnog događaja dijagnostički bio obrađen u KBC Split po radiologu, kirurgu, neurokirurgu, okulisti te otorinolaringologu, a da je kirurško liječenje nastavljeno u Zagrebu, da je operiran u KBC Dubrava, gdje je bio hospitaliziran od 22. srpnja do 27. srpnja 2007. da bi nakon otpusta iz KBC Dubrava dva puta bio na dva kontrolna pregleda kod maksilofacijalnog kirurga;

- da je tužitelj u štetnom događaju zadobio dvije ozljede, koje se klasificiraju kao teške tjelesne ozljede, te nekoliko lakih tjelesnih ozljeda i to prijelom dna desne očne šupljine, radi čega je bio podvrgnut kirurškom operacijskom zahvatu od strane maksilofacijalnog kirurga i kojom operacijom je učinjena rekonstrukcija defekta koštane stjenke dna desne očne šupljine, pomoću umjetnog materijala (titanijske mrežice) da bi se spriječilo ponovno propadanje sadržaja očne šupljine prema desnom čeljusnom sinusu i omogućila normalna pomičnost u svim smjerovima jer je pokretljivost očne jabučice preduvjet normalnog vida odnosno vida bez dvoslike;

- da je zbog navedene teške tjelesne ozljede kod tužitelja došlo do trajne posljedice u vidu posttraumatskog defekta dna očne šupljine, koji je morao biti zamijenjen umjetnim materijalom (metalna titanijska mrežica) čime je narušena normalna anatomija tijela, što nužno stvara povredu prava osobnosti u vidu umanjenja životne aktivnosti koja se očituje u prinuđenosti tužitelja na trajnu pozornost da se ne bi izložio kakvoj banalnoj ozljedi koja bi mu učinila daleko veću štetu nego nekoj zdravoj osobi, a praktično to bi značilo da će morati izbjegavati slobodne (na primjer sportske) aktivnosti u kojima postoji mogućnost makar slučajnog ozljeđivanja, zatim morati izbjegavati ekstremne atmosferske prilike zbog vjerojatno nešto lošije funkcije donje vjeđe desnog oka i slično što potencijalno može utjecati na psihološki stav tužitelja, o čemu je mišljenje dao vještak psihijatar;

- da je kod tužitelja nastalo naruženje lakog stupnja;

- da je zbog navedene ozljede tužitelju umanjena opća životna aktivnost za 5 % (bez potresa mozga);

- da je tužitelj zbog navedene ozljede trpio bolove jakog intenziteta praćene povraćanjem i mučninom, računajući od štetnog događaja do operacije od ukupno 2 dana, srednjeg intenziteta dodatna 3 dana, a lakog još 7 dana, da bi nakon toga i dalje imao bolove lakog intenziteta slijedećih mjesec dana, u trajanju prosječno 1 sat dnevno, koji su bili vezani uz rehabilitacijske postupke, koji se rutinski propisuju u ovim slučajevima (masaža ožiljka, vježba zbog motorike);

- da je tužitelj tuženiku nanio u štetnom događaju i još jednu tešku tjelesnu ozljedu, kojom prilikom je tužitelj udaren u predjelu desne orbitalne regije, pa je doživio potres mozga, da bi nakon operativnog zahvata i kontrole kod nadležnih specijalista tužitelj završio s liječenjem, ali su zaostale posljedice u obliku glavobolja i vrtoglavica kao i glavobolje koja se javljala kasnije. ;

- da je nakon udarca u glavu tužitelj pao i ostao bez svijesti, pa tom prilikom nije trpio strah tzv. primarni, ali kada je došao svijesti trpio je strah sekundarni koji je mogao trajati u jakom intenzitetu oko 2 dana, srednjem intenzitetu 3 do 4 dana, a u lakom još oko 2 tjedna;

- da su psihičke smetnje u obliku permanentnog straha od moguće eventualne povrede, stalna briga, napetost, iščekivanje, često sniženo raspoloženje, posljedice nastale fizičke povrede koje će tužitelja pratiti kroz cijeli život, a da će potres mozga promatrano s neurološke strane imati za posljedicu povremene omaglice, glavobolje, izbjegavanje zagušljivih prostorija, alkohola i slično, a smanjenje općih životnih aktivnosti iznosi 3 %, tako da stupanj povrede duševnog integriteta odnosno stupanj umanjenja životnih aktivnosti, kroz cijeli život iznosit će ukupno 11 %.

 

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je prvostupanjski sud dosudio tužitelju 41.000,00 kn iz osnove neimovinske štete.

 

11. Prvostupanjski je sud utvrdio imovinsku štetu u svoti od 2.000,00 kn na temelju računa koji prileže spisu na stranicama 105 do 116 spisa, i visinu te štete stranke u žalbama i ne osporavaju.

 

12. Međutim, prvostupanjski je sud zakonske zatezne kamate dosudio od 21. srpnja 2007. do dana plaćanja, a na neimovinsku štetu zatezne kamate teku od podnošenja zahtjeva, dok na imovinsku štetu teku od dana kada je šteta reparirana.

 

12.1. Odluka o prihvaćanju zahtjeva za plaćanje kamata od štetnog događaja i za imovinsku i za neimovinsku štetu u obrazloženju presude nema razloga, kao što nema ni razloga zbog kojih je prihvatio zahtjev da tuženik naknadu štete i naknadu troškova postupka plati na račun tužiteljevog punomoćnika i na to tuženik s pravom

ukazuje.

 

13. Pogrešno je prvostupanjski sud primijenio članak 154. stavak 2. ZPP-a u odluci o parničnim troškovima i na to stranke s pravom ukazuju.

 

14. Stoga je valjalo prvostupanjsku presudu potvrditi u djelu točke I. izreke kojom je naloženo tuženiku platiti tužitelju svotu od 43.000,00 kn, iz osnove imovinske i neimovinske štete, te točku II. izreke kojom je odbio tužbeni zahtjev za dodatnu svotu od 22.000,00 kn, pa je odlučeno kao u točki a) izreke ove prvostupanjske presude temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

15. U preostalom dijelu u odnosu na početak tijeka kamata i u odnosu na visinu zateznih kamata, u odnosu na troškove parničnog postupka, kao i na odluku da je tuženik obvezan štetu i troškove platiti na račun tužiteljevog punomoćnika, valjalo je ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje primjenom članka 369. stavak 1. ZPP-a pa je odlučeno kao u točki b) izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

16. U nastavku postupka sud će početak tijeka zateznih kamata na neimovinsku štetu, kao i imovinsku štetu utvrditi primjenom članka 1103. te članka 1086. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, dalje ZOO), a troškove postupka odredit će na način propisan u članku 154. stavak 2. ZPP-a. Pritom valja kazati da je sud obvezan odrediti i visinu zateznih kamata, kako je to propisano člankom 29.ZOO-a, a dati će razloge zbog kojih je prihvatio zahtjev da se šteta i troškovi plate na računu tužiteljevog punomoćnika jer u spisu, dostavljenom ovom sudu, ne prileže isprave koje taj zahtjev opravdavaju.

 

Dubrovnik, 18. rujna 2024.

 

Predsjednik vijeća:

 

Srđan Kuzmanić

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu