Baza je ažurirana 22.05.2025. 

zaključno sa NN 74/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

                                1                                    

                                  Poslovni broj: Gž-533/2024-2

 

                     

              Republika Hrvatska

      Županijski sud u Dubrovniku                                                                                                 

                    Dubrovnik

 

 

Poslovni broj: Gž-533/2024-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Verici Perić Aračić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. D. iz Z., , OIB: , kojeg zastupaju punomoćnici Ž. M. i I. M., odvjetnici u O. društvu M. i M. d.o.o. u V. G., protiv tuženika A. bank d.d. Z., , OIB: , kojeg zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u O. društvu K. i P. d.o.o. u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Povrv-4573/2018-25 od 25. svibnja 2021., 18. rujna 2024.,

 

p r e s u d i o  j e

 

 

Žalba se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Povrv-4573/2018-25 od 25. svibnja 2021.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Povrv-4573/2018-25 od 25. svibnja 2021., suđeno je :

 

" I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi vršitelja dužnosti javnog bilježnika K. H. iz Z. poslovni broj od u cijelosti i odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 1.931,77 kn sa zateznim kamatama tekućima na iznos od 19,07 kn od 16. lipnja 2017., na iznos od 19,07 kn od 16. srpnja 2017., na iznos od 19,07 kn od 16. kolovoza 2017., na iznos od 19,07 kn od 16. rujna 2017., na iznos od 19,07 kn od 16. listopada 2017., na iznos od 490,37 kn od 16. studenog 2017., na iznos od 19,07 kn od 16. studenog 2017., na iznos od 334,07 kn od 16. studenog 2017., na iznos od 713,93 kn od 16. studenog 2017. i na iznos od 278,98 kn od 16. studenog 2017. do isplate.

 

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka".

 

 

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tužitelj i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, a što su žalbeni razlozi iz članka 353. stavak 1. tka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i prihvati zahtjev tužitelja.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naplatu iznosa od 1.931,77 kn na ime usluge zbrinjavanja komunalnog otpada zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a za razdoblje od ožujka 2014. do srpnja 2016.

 

6. U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti iz članka 458. stavak 1. ZPP. Prema članku 467. stavak 1. ZPP presuda ili rješenje kojim se završava postupak u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP.

 

6.1. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP u vezi s člankom 467. stavak 1. ZPP ovaj sud ne nalazi da bi sud počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti, pa niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354.stavak 2. točka 11. ZPP na koju ukazuje žalitelj, budući da presuda nije proturječna samoj sebi i razlozima presude, pa se može ispitati.  

 

6.2. Prvostupanjski je sud ukinuo izdani platni nalog i tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan jer iz provedenih dokaza ne proizlazi da je tužitelj tuženiku pružio komunalnu uslugu odvoza otpada u utuženom razdoblju, zbog čega se tuženika ne može teretiti za plaćanje usluge za koju nije utvrđeno da mu je stvarno pružena.

 

7. Tuženik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi osporio sadržaj vjerodostojne isprave, pa je tužitelj bio dužan sukladno članku 219. stavak 1. ZPP dokazati odgovarajućim ispravama na temelju kojih su podaci u nju uneseni. Tužitelj tijekom postupka nije ni na koji način označio, a niti dokazao valjanost obračuna naknade izražene u vrijednosnoj ispravi, a s obzirom na prigovor tuženika niti da li je uslugu odvoza komunalnog otpada uopće izvršio, a što je suprotno članku 33. stavak 1. – 3. Zakona o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine" 94/13 –dalje ZOGO) kojim je propisano da je davatelj usluge dužan obračunati cijenu javne usluge iz članka 30. stavak. 1. ovoga Zakona na način kojim se osigurava primjena načela »onečišćivač plaća«, ekonomski održivo poslovanje te sigurnost, redovitost i kvalitetu pružanja te usluge sukladno odredbama ovoga Zakona, uredbe iz članka 29. stavka 10. ovoga Zakona i odluke iz članka 30.st. 7. ovoga Zakona. Davatelj usluge dužan je korisniku usluge obračunati cijenu javne usluge iz članka 30. stavak. 1. ovoga Zakona razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju koristeći kriterij obračuna količine otpada određen odlukom iz članka 30. stavak 7., pri čemu obračun cijene javne usluge mora biti u skladu s uredbom iz članka 29. stavak 10. Davatelj usluge dužan je voditi evidenciju o preuzetoj količini otpada od pojedinog korisnika usluge u obračunskom razdoblju prema kriteriju količine otpada iz članka 30. stavak 9. ovoga Zakona.

 

8. S obzirom ZOGO ne propisuje mogućnost naplate usluge koja stvarno nije pružena te uzevši u obzir da tužitelj tijekom postupka predočio sudu odgovarajuće dokaze da je usluga doista izvršena sukladno citiranim odredbama ZOGO, niti da bi obračun cijene usluge prema utuženim računima bio sukladan odredbi članku 33. stavak 2. ZOGO, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da ne postoji obveza tuženika na snošenje troškova odvoza komunalnog otpada.

 

9. U odnosu na navode žalitelja kojima osporava činjenično utvrđenje prvostupanjskog suda ističe se da se u ovom postupku radi o sporu male vrijednosti, pa ovaj sud nije ovlašten drugačije utvrđivati činjenično stanje, pa su stoga žalbeni navodi u tom dijelu neosnovani.

 

10. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci temeljem članka 368. stavak 1. ZPP.

 

 

U Dubrovniku 18. rujna 2024.

 

Sutkinja

 

Verica Perić Aračić,v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu