1

Poslovni broj Gž -163/2020-3

 

Poslovni broj Gž-163/2020-3

 

                                  U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

            P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća, pravnoj stvari 1-tužitelja N. l. d.d. R., OIB: ..., i 2-tužiteljice A. K. iz Š., OIB: ....., oboje zastupani po punomoćnici dr. sc. A. H., odvjetnici u R., protiv tuženika E. M. iz R., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku I. B., odvjetniku u R.radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-293/2018-37 od 8. studenoga 2019. u sjednici vijeća 12.rujna 2024.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I Odbija se žalba 1. tužitelja N. l. d.d. R. kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-293/2018-37 od 8. studenoga 2019. u točki 1/3. izreke.

 

              II Djelomično se prihvaća žalba tužitelja te se preinačava citirana presuda suda prvog stupnja u preostalom dijelu točke 1. i u točki 2. izreke izreke i sudi:

 

Prihvaća se  tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

Nalaže se tuženiku E. M. da 1. tužitelju N. l. d.d. isplati iznos od 35.000,00 kn/4.645,30 eur[1] s osnova naknade neimovinske štete sa zateznom kamatom koja teče od podnošenja tužbe  10. srpnja 2018. do isplate, po stopi koja do  31. prosinca 2022. se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od  1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je  Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena a od 1. siječnja  2024. do isplate po stopi u visini stope koju je Europska središnja banka  primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja europske središnje banke uvećane za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana.

 

Nalaže se tuženiku E. M. da  2. tužiteljici A. K. isplati iznos od 22.500,00 kn/2.986,26 eur s osnova naknade neimovinske štete sa zateznom kamatom koja teče od podnošenja tužbe  10. srpnja 2018. do isplate po stopi koja do  31. prosinca 2022. se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od  1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena a od 1. siječnja  2024. do isplate po stopi u visini stope koju je Europska središnja banka  primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja europske središnje banke uvećane za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana.

 

Nalaže se tuženiku E. M. trajno  uklanjanje (delete) statusa "Iskrena sućut svoj rodbini, kolegama, prijateljima, znancima, čitateljicama, čitateljima i ostalim tugujućim četnicima!" te statusa "Kako je ono glasio slogan ove nekad ozbiljne novine, ISTINA BEZ KOMPROMISA! Mislim da je direktorica A. K., još pogođena mojim prastarim tekstom u kojem između ostaloga pišem da je bila kandidatkinja na listi P. H. b.. Pisao još štošta o njoj. I to na stranicama N.l.. Dizala je i kaznenu prijavu protiv mene. Danas okolo priča da reketarim lokalne političare. Radujem se novom susretu!" uz priloženu fotografiju, s internetske društvene mreže F., sve u roku od 3 dana."

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 6.250,00 kn /829,52 eur sa zateznom kamatom.

 

III Nalaže se tuženiku E. M. naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 9.511,27 kn/1.262,36 eur sa zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude  8. studenoga 2019. do isplate s zateznom kamatom koja do  31. prosinca 2022. se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od  1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je  Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena a od 1. siječnja  2024. do isplate po stopi u visini stope koju je Europska središnja banka  primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja europske središnje banke uvećane za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana, dok se preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

 

Nalaže se tuženiku E. M. naknaditi tužiteljima žalbeni trošak u iznosu od 3.055,87 kn/405,58 eur  u roku od 15 dana, dok se preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu  žalbenog troška odbija kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1.Pobijanom presudom u točki 1./1. i 2. izreke odbijeni su tužbeni zahtjevi 1.  tužitelja i 2. tužiteljice za naknadu neimovinske štete u iznosu od 35.000,00 kn/sada  4.645,30 eur i iznosa od 22.500,00 kn/2.986,26 eur sa zateznom kamatom. Točkom 1/3. izreke odbijen je tužbeni zahtjev 1. tužitelja za isplatu iznosa od 5.000,00 kn/6.663,01 eur sa zateznom kamatom s osnova  neovlaštenog korištenja registriranog  žiga.

 

1.1.Točkom 1/4. izreke odbijen je zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku trajno uklanjanje /delete) statusa u sadržaju pobliže navedenom u izreci ove presude.

 

1.2. Točkom 2. izreke naloženo je tužiteljima naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od  6.250,00 kn /829,52 eur sa zateznom kamatom.

 

              2. Rješenjem suda prvog stupnja u istom  pisanom otpravku dopuštena je preinaka tužbenog zahtjeva.

 

3. Protiv citirane žalbu su podnijeli tužitelji zbog svih žalbenih razloga iz  odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, te obveže tuženika na naknadu parničnog troška uvećanog za žalbeni trošak ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

5. Žalba je djelomično osnovana.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske  štete zbog povrede prava osobnosti, 1. tužitelja u iznosu od 35.000,00 kn, 2. tužiteljice u iznosu od 22.500,00 kn sa zateznom kamatom, zahtjev  1. tužitelja za isplatu iznosa od  5.000,00 kn s osnova neovlaštenog  korištenja registriranog  žiga 1. tužitelja, te zahtjev da se tuženiku naloži trajno uklanjanje (delete) statusa u sadržaju pobliže navedenom u izreci presude.

 

7.Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih  žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

 

8. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju tužitelji u žalbi ukazuju, jer presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, prvostupanjski sud je izložio cjeloviti sadržaj izvedenih dokaza, dao je ocjenu izvedenih dokaza, te presuda nema  nedostataka  zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer je iz obrazloženja presude razvidno stajalište prvostupanjskog suda o razlozima zbog kojih je odbio zahtjeve tužitelja.

 

9. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a jer je prvostupanjski sud sve izvedene dokaze ocijenio u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, u presudi je naveo svoja stajališta o neosnovanosti zahtjeva tužitelja, također je ocijenio iskaze saslušanih svjedoka, te stranačke iskaze 2. tužiteljice i tuženika, kao i sadržaj spornih statusa koje je tuženik objavio  18. svibnja 2018. i 6. rujna 2018. na internetskoj društvenoj mreži F., na svom profilu, kao i sadržaj komentara koji su uslijedili povodom tih statusa.

 

10.Suprotno žalbenim navodima činjenično stanje je također pravilno i potpuno utvrđeno, materijalno pravo je pravilno primijenjeno  kada je odbijen zahtjev 1. tužitelja za isplatu iznosa od  5.000,00 kn s osnova neovlaštenog korištenja registriranog žiga 1. tužitelja, dok su osnovani  žalbeni navodi tužitelja o pogrešnoj primjeni materijalnog prava u odnosu na zahtjeve  za naknadu neimovinske štete i nalaganje tuženiku da trajno ukloni sporne statuse budući da je ove zahtjeve tužitelja trebalo prihvatiti kao osnovane.

 

11. Prvostupanjski sud je u provedenom dokaznom postupku utvrdio;

 

              -da je tuženik 18. svibnja 2018. u 23:27 sati na internetskoj društvenoj mreži F. na svom profilu koji se vodi pod njegovim imenom i prezimenom napisao javnu objavu, odnosno status koji glasi: "Iskrena sućut svoj rodbini, kolegama, prijateljima, znancima, čitateljicama, čitateljima i ostalim tugujućim četnicima!"; da je tuženik uz navedenu objavu označio logo odnosno zaštićeni znak (žig) 1. tužitelja,

 

-da je tuženik navedenu objavu tagirao još devetorici osoba koje posjeduju svoj F. profil te su pratitelji tuženika na istoj društvenoj mreži i to M. G., K.S., B.P., D. L., T. T., Z. B., L. T., V. M. i E. P., kako bi s tim osobama podijelio navedenu objavu, s time da su neke od tih osoba odnosno T. T. i E.P. zaposlenici 1.tužitelja,

 

-da je tuženik na istoj društvenoj mreži na svom profilu objavio i komentare povodom objave navedenog statusa u kojima je objasnio svoje razloge zbog kojih je prozvao 1. tužitelja,

 

-da su pratitelji tuženika, navedenu obavijest, dalje proslijedili svojim pratiteljima, te da je ista objava u konačnici bila dostupna većem broju ljudi,

 

-da je tuženik nakon zaprimanja tužbe 6. rujna 2018. na svom F.profilu napisao javnu objavu koja glasi ""Kako je ono glasio slogan ove nekad ozbiljne novine, ISTINA BEZ KOMPROMISA! Mislim da je direktorica, A. K., još pogođena mojim prastarim tekstom u kojem između ostalog pišem da je bila kandidatkinja na listi P. H.b.. Pisao još štošta o njoj. I to na stranicama N.l.. Dizala je kaznenu prijavu protiv mene. Danas okolo priča da reketarim lokalne političare. Radujem se novom susretu."  uz koju objavu je tuženik priložio fotografiju prve stranice tužbe tužitelja od 10. srpnja 2018. koju mu je sud dostavio radi podnošenja odgovora na tužbu;

 

-da je tuženik u komentarima objašnjavao pratiteljima kako se sporna objava odnosi na smjenu tadašnjeg vršitelja dužnosti glavnog urednika E. P. i imenovanja novog glavnog  urednika A. R., te u komentarima naveo kako "ne plače za P.. I nije se proslavio. Plačem za N. l." te dodajući "a tko sam ja da glavnom uredniku dajem ili ne dajem šansu. Uopće ne znam kakav će biti urednik ali znam da uz njega i direktoricu K. ta novina nema veze s novinom u kojoj sam nekada radio.",

 

-da je 2. tužiteljica u vrijeme sporne objave bila aktualna predsjednica uprave 1. tužitelja,

-da je tuženik u svom stranačkom iskazu naveo   da je u razdoblju od kolovoza 2007. do travnja 2009. bio zaposlen kod  1. tužitelja na radnom mjestu novinara izvjestitelja, da mu 1. tužitelj ugovor o radu zaključen na određeno vrijeme nije produljio, te da je tuženik u vrijeme sporne objave bio zaposlen u društvu K. R. d.o.o. R.,

-da iz stranačkog iskaza tuženika u bitnom proizlazi da u spornoj objavi od 18. svibnja 2018. tuženik navodi kako riječi "... ostalim tugujućim četnicima" ne znače da je time  1. tužitelja na bilo koji način povezao s četnicima i četništvom, jer da jest, a budući da je naveo posljednje zbogom i iskrena sućut svoj rodbini, da bi se ta riječ (četnici) odnosila i na članove njegove obitelji, što da ukazuje da povezivanje bilo koga pa tako i 1. tužitelja s četnicima nema nikakve veze,

              -da iz stranačkog iskaza 2. tužiteljice u bitnom proizlazi da  je od 1. siječnja 2017. predsjednica uprave 1. tužitelja, da je u svibnju 2018. umjesto dotadašnjeg v.d. glavnog urednika E. P. za v.d.  glavnog urednika 1. tužitelja postavljen A. R.,

 

              -da 2. tužiteljica navode iz komentara i objave tuženika od  6. rujna 2018. koji se odnose na nju doživljava kao uvredu i povredu svog dostojanstva i časti;

             

              -da je 2. tužiteljica u odnosu na objavu tuženika od  6. rujna 2018. u bitnom navela kako protiv tuženika nije podnijela kaznenu prijavu, već da je bila samo na policiji, da  dalje nije išla i odustala od prijave jer da se tada zapošljavala u društvu D. koje je bilo vlasnik 1. tužitelja i da nije željela tužiti društvo u kojem će se faktički zaposliti,

 

              -da iz iskaza saslušane svjedokinje S. M. M., zaposlenice 1. tužitelja proizlazi da u vrijeme sporne objave nije bila pratitelj tuženika na F., da je spornu objavu osobno doživjela kao  uvredu, da se o spornoj objavi pričalo u čitavoj redakciji 1. tužitelja te da su zaposlenici negodovali da ih se povezuje  "s četnicima",

 

              -da iz iskaza svjedokinje S. B. proizlazi da je i ona u vrijeme sporne objave bila pratitelj tuženika na F., da sada to više nije, te da je spornu objavu doživjela kao uvredu, a ne kao šalu ili satiru, te ju smatra neukusnom,

 

              -da iz iskaza svjedoka I. B., trenutno predsjednika Nadzornog odbora 1. tužitelja u bitnom proizlazi da isti nije prijatelj sa tuženikom na F., da je spornu objavu na račun 1. tužitelja doživio uvredljivo, navodeći da sve mora "imati svoju granicu".,

 

              -da iz iskaza svjedokinje E. M., zaposlenice 1. tužitelja proizlazi da ista nije prijateljica s tuženikom na F., da osobno spornu objavu nije pročitala, da je o sadržaju iste čula na održanom radnom sastanku, te smatra da se radi o uvredljivoj objavi s neprimjerenim rječnikom,

 

              -da iz iskaza svjedoka E. P. (smijenjenog v.d. glavnog urednika u svibnju 2018.), zatim K. S., T. T., M. G., V. M., Z. B. i H.Z., u bitnom proizlazi da su oni spornu objavu doživjeli kao šalu, satiru i da smatraju da se ne radi o uvredljivom pisanju,

 

              -da svjedoci Z. B. i V. M., u vrijeme sporne objave nisu bili zaposlenici 1. tužitelja, a ostali saslušani svjedoci to jesu.

 

              12. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je cijeneći sadržaj spornih objava, te komentare tuženika, zaključio da se ne radi o uvredljivom pisanju na štetu 1. tužitelja  i 2. tužiteljice, odnosno smatra da sporna objava od  18. svibnja  2018. predstavlja šalu, satiru. Pritom sud zaključuje da  1. tužitelj mora biti spreman na pojačanu kritiku te navodi da sporna objava nema utjecaja na poslovni ugled i dobar glas 1. tužitelja.

 

              13. U odnosu na 2. tužiteljicu navodi da se ne radi o povredi časti i ugleda koja bi opravdavala pravo na naknadu neimovinske štete, a uz to navodi da  2. tužiteljica ničim nije dokazala da je zbog spornih objava i komentara  trpjela duševne boli, pa je zbog tih razloga zahtjeve  1. i 2. tužitelja za naknadu neimovinske štete odbio kao neosnovane. Zbog istih razloga odbio je i zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži da trajno ukloni (delete) status iz objave od  18. svibnja 2018. i  6. rujna 2018. u sadržaju pobliže navedenom u izreci presude.

 

              14. Sud prvog stupnja je također odbio i zahtjev  1. tužitelja za isplatu iznosa od 5.000,00 kn s osnova neovlaštenog korištenja registriranog žiga 1. tužitelja pozivom na odredbe čl. 7. i čl. 78. Zakona o žigu ("Narodne novine" broj 173/03, 76/07, 30/09, 49/11 – dalje ZŽ) uz obrazloženje da tuženik navodeći logo 1. tužitelja uz objavu od  18. svibnja 2018. nije povrijedio spomenuti zakonski propis budući da je logo tuženik objavio na  društvenoj mreži F., odnosno da se ne radi o uporabi loga 1. tužitelja u trgovačkom prometu.

 

              15. O naknadi parničnog troška odlučio je primjenom odredbe čl. 154. st. 2.  (pravilno treba pisati st. 1. ZPP-a).

 

              16. Osnovani su  žalbeni navodi  tužitelja o pogrešnoj primjeni materijalnog prava u odnosu na odbiće njihovih zahtjeva za naknadu neimovinske štete, jer je prema shvaćanju ovog suda s obzirom na sadržaj spornih objava od  18. svibnja 2018. i  6. rujna 2018. te komentara povodom tih objava koje je napisao tuženik na svom F. profilu došlo do povrede prava osobnosti kako  1. tužitelja tako i 2. tužiteljice, te isti imaju pravu na naknadu neimovinske štete u smislu odredbi čl. 19. st. 1. i 2. i čl. 1100. st. 1., 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj  35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., - dalje ZOO).

 

              17. Pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da objava od  18. svibnja 2018. predstavlja šalu odnosno satiru jer to ne proizlazi iz sadržaja sporne objave. Radi se o uvredljivom pisanju na  štetu 1. tužitelja budući da iz sadržaja spomenute objave, kako je napisana i loga 1. tužitelja tuženik 1. tužitelja povezuje s četništvom za što tuženik objektivno nije imao povoda i razloga niti je bilo što od toga dokazao.

 

              18. Ne radi se niti o kritici na račun  1. tužitelja kako to prvostupanjski sud također pogrešno zaključuje u pobijanoj presudi te s obzirom na to navodi da  1. tužitelj mora biti spreman, kao dnevna novina na pojačanu kritiku, upravo iz razloga jer se radi o uvredljivom pisanju na štetu 1. tužitelja, a nitko nije dužan trpjeti uvredljivo pisanje o njemu.

 

              19. U odnosu na  2. tužiteljicu tuženik je u komentaru povodom objave od  18. svibnja 2018., te potom ponovno u objavi od  6. rujna 2018. uvredljivo pisao o  2. tužiteljici, kao predsjednici uprave  1. tužitelja, povezujući njezinu osobu, sa svojim dojmom da je 1. tužitelj nekada bio ozbiljna novina, navodeći slogan "Istina bez kompromisa", te je potom u istoj objavi pisao o 2. tužiteljici, o događajima koji su se između njih dvoje dogodili u ranijem razdoblju, te napisao da je  2. tužiteljica bila kandidatkinja na listi P. H. b., te naveo: "Pisao još štošta o njoj i to na stranicama N. l. Dizala je i kaznenu prijavu protiv mene. Danas okolo priča da reketarim lokalne političare."

 

              19.1. Također se radi o uvredljivom pisanju u odnosu na 2. tužiteljicu, čime je objektivno došlo do povrede časti, ugleda i dostojanstva 2. tužiteljice kao osobe i predsjednice uprave  1. tužitelja, pa s obzirom na to 2. tužiteljica ima pravo na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti.

 

              20. Pogrešni su navodi prvostupanjskog suda da  2. tužiteljica nije dokazala da je zbog spornih objava i komentara došlo do povrede prava osobnosti, jer suprotno proizlazi iz stranačkog iskaza 2. tužiteljice.

 

              21. Prema odredbi čl. 19. st. 1. ZOO-a svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, stavak 2. propisuje da pod pravima osobnosti u smislu ovoga zakona razumijevaju se između ostalog ugled, čast, dostojanstvo, ime i dr., dok prema stavku 3. pravna osoba ima  sva navedena prava osobnosti osim onih vezanih u biološku bit fizičke osobe a osobito pravo na ugled i dobar glas, čast, ime, odnosno tvrtku, poslovnu tajnu, slobodu privređivanja i dr.

 

              22. Prema odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti sud će ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete a i kad nje nema, stavak 2. propisuje da pri odlučivanju  o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi naknada ali i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom, dok prema stavku 3. za povredu ugleda i drugih prava osobnosti pravne osobe sud će ako procijeni da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi joj pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

 

              23. U okolnostima konkretnog slučaja u odnosu na  1. tužitelja ostvarile su se sve propisane zakonske pretpostavke za dosuđenje pravične novčane naknade zbog povrede poslovnog ugleda 1. tužitelja kao dnevne novine (pravne osobe).

 

              24. Ovaj sud ocjenjuje da zatraženi iznos od  35.000,00 kn (sada  4.645,30 eur) predstavlja pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti, poslovnog ugleda  1. tužitelja te suprotno tvrdnjama tuženika nije previsoka.

 

              25. Ovaj sud ocjenjuje da iznos od  22.500,00 kn (sada 2.986,26 eur) predstavlja pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, pa je zahtjev  2. tužiteljice također trebalo prihvatiti kao osnovan.

 

              26. Tužiteljima je na dosuđenu naknadu neimovinske štete dosuđena zatezna kamata od podnošenja tužbe 10. srpnja 2018.u skladu s odredbom čl. 1103. ZOO-a, s time da je visina stope zatezne kamate dosuđena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

 

              27. Pravilnom primjenom materijalnog prava, u smislu odredbe čl. 1099. ZOO-a trebalo je prihvatiti i zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku da trajno ukloni sporne statuse od  18. svibnja i  6. rujna 2018., te je stoga odlučeno kao u izreci ove presude.

 

              28. Žalbeni navodi tužitelja u odnosu na odbiće zahtjeva  1. tužitelja za isplatu iznosa od  5.000,00 kn (663,61 eur) s osnova neovlaštenog korištenja registriranog žiga 1. tužitelja nisu osnovani, jer i prema shvaćanju ovog suda nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 7. st. 1. ZŽ za usvajanje ovog zahtjeva. Prema toj odredbi  registrirani  žig nositelju daje isključiva prava koja  proizlaze iz toga  žiga te nositelj žiga ima pravo spriječiti sve treće strane da bez njegova odobrenja u trgovačkog prometu rabe  žig, u kojim slučajevima nositelj žiga može zabraniti 1. isticanje znaka  na proizvodima ili njihovim pakiranjima, 2. nuđenje  proizvoda ili njihovo stavljanje na tržište ili skladištenje u te svrhe pod znakom ili nuđenje ili pružanje usluga pod tim znakom,  3. uvoz ili izvoz proizvoda obilježenih tim znakom,  4. uporaba znaka na poslovnim dokumentima i u reklamiranju, o čemu se sve u konkretnom slučaju ne radi, pa stoga žalbeni navodi  1. tužitelja o suprotnom nisu osnovani.

 

              29. S obzirom da je ovom presudom djelomično preinačena prvostupanjska presuda i djelomično prihvaćeni tužbeni zahtjevi 1. i 2. tužitelja kao u izreci ove presude proizlazi da su tužitelji djelomično uspjeli u parnici slijedom čega u skladu s odredbom čl. 166. st. 2. i čl. 154. st. 2. ZPP-a treba odlučiti o naknadi troškova cijelog postupka.

 

              30. Ovaj sud ocjenjuje da su 1. i 2. tužitelji u cijelosti uspjeli s osnovom zahtjeva za naknadu neimovinske štete, a isto tako i s visinom tih zahtjeva, kao i sa zahtjevom da se  tuženiku naloži da trajno ukloni sporne objave, dok  1. tužitelj nije uspio sa zahtjevom za isplatu iznosa od 5.000,00 kn slijedom čega proizlazi da su tužitelji uspjeli u parnici u omjeru od  93,50% a tuženik u omjeru od  6,50%, pa konačan uspjeh tužitelja u parnici iznosi  87%.

 

              31. Primjenom odredbe čl. 155. ZPP-a tužiteljima treba priznati za sastav tužbe po Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi  troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15; dalje Tarifa) iznos od 1.000,00 kn, za sastav podnesaka od 17. rujna 2018. i 20. veljače 2019. primjenom Tbr. 8. toč. 1. Tarife za svaki po 1.000,00 kn, za sastav podneska od 19. ožujka 2019. primjenom Tbr. 8. toč. 3. Tarife iznos od 250,00 kn, zatim za zastupanje na ročištu od 1. ožujka 2015. primjenom Tbr. 9. toč. 2. Tarife 500,00 kn, za zastupanje na ročištima od  4. travnja 2019.,  9. svibnja 2019. i 6. rujna 2019. primjenom Tbr. 9. toč. 1. Tarife za svako po  1.000,00 kn,  za  pristup ročištu za objavu presude 500,00 kn ili ukupno  7.250,00 kn, za PDV 1.812,50 kn, za sudsku pristojbu na tužbu  900,00 kn i presudu 970,00 kn, što sveukupno iznosi 10.932,50 kn i srazmjerno uspjehu tužitelja u parnici daje iznos od 9.511,27 kn/1.262,36 eur koji je preinačenjem pobijane presude u odluci o troškovima postupka trebalo dosuditi tužiteljima, a u preostalom dijelu odbiti njihov zahtjev za naknadu parničnog troška.

 

              32. Tužitelji su djelomično uspjeli sa  žalbom u istom omjeru, pa im za sastav žalbe treba priznati 1.250,00 kn, za  PDV 312,50 kn, za sudsku pristojbu na  žalbu 1.950,00 kn što ukupno iznosi  3.512,50 kn a razmjerno uspjehu s  žalbom treba im dosuditi iznos od 3.055,87 kn/405,58 eur.

 

              33. Slijedom svega obrazloženog odlučeno je kao u izreci ove presude na temelju odredbi čl. 368. st. 1., čl. 373. toč. 3. i čl. 166. st. 2. ZPP-a.

 

              34. Prvostupanjsko rješenje kao nepobijano ostaje neizmijenjeno.

 

 

 

U Rijeci,  12. rujna 2024.

 

Predsjednica vijeća

   Dubravka Butković Brljačić v.r.