1

Broj: Ppž-7635/2024

 

                                    

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika-specijalista zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. N. M. i dr., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17., 126/19.), odlučujući o žalbama  okr. N. M. i tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, I. Policijske postaje Rijeka podnesenim protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Prekršajni odjel od 15. srpnja 2024., broj: Pp J-1387/2020-45, u sjednici vijeća održanoj 11. rujna 2024.,

 

  p r e s u d i o    j e

 

 

I. U povodu žalbi okr. N. M. i tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, I. Policijske postaje Rijeka, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda na način da se izriče:

 

            Na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona  („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okr. N. M. i okr. M. M. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

 

 

OSLOBAĐAJU  SE OPTUŽBE

 

da bi :

 

- 30. rujna 2020. u 22,40 u Rijeci, na adresi stanovanja M., P. kbr.x, počinili nasilje u obitelji jedan prema drugome, na način da je N. M. zajedno sa svojom kćerkom M. M. došla s posla u stan, u kojem su bili M. M.-suprug i mlt sin I. M. te N. sin iz prvog baraka D. M. i N. otac D. F., koji su se našli da proslave 11. rođendan sina I. M. te kada su majka i kćer ušle u stan N. je verbalno napala M. M. da što radi tu, neka ode ća, neka se iseli pod hitno iz kuće, na što joj je M. prigovorio kako ju nije sram, da joj je djetetu rođendan, a da nije bila u stanju napraviti jedan kolač, na što je M. počela reagirati pokušavajući ga odgurnuti od sebe, a on ju je uhvatio za ruke te je N. počeo verbalno napadati i galamiti riječima „kujo, okolo se kurvaš, a nemaš vremena za svoje dijete“, sve ispred maloljetne djece I. M. (11 godina) i kćerke M. M. (15 godina), a između N., M. i M. stao je D. M. (N. sin iz prvog braka) koji ih je pokušao smiriti i razdvojiti što je i uspio, ali je N. verbalno vrijeđala svog supruga M. riječima da mu jebe sve živo, da što to radi, da je smeće, da je svih urotio protiv nje, nakon čega je M. izašao iz kuće i pozvao intervenciju policije, gdje ih je sačekao u dvorištu ispred obiteljske kuće,

 

- dakle, na opisani način počinili psihičko nasilje jedan prema drugome kao bračni supružnici, u nazočnosti djeteta, što je kod istih izazvalo povredu dostojanstva i uznemirenost

 

- čime bi počinio prekršaj iz čl. 22. st.3 Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji

 

              II. Uslijed odluke iz točke I. žalbe okr. N. M. i tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, I. Policijske postaje Rijeka su bespredmetne.

 

              III. Na temelju čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 2. do 5. i 7. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Obrazloženje

 

 

              1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci, Prekršajni odjel od 15. srpnja 2024., broj: Pp J-1387/2020-45 okr. N. M. i okr. M. M. proglašeni su krivim da su, na način činjenično opisan u izreci počinili prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji je svakom okrivljeniku izrečena zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana, koja će trajati dok za istu postoje razlozi prema ocjeni stručnog tima, a najmanje 6 mjeseci.  

 

1.1.              Istom presudom okrivljenici su obvezni naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka 50,00 eura, svaki okrivljenik.

 

2.              Protiv te presude okr. N. M. po branitelju odvjetniku B. P. podnijela je žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

 

3.              Tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava primorsko-goranska, I. Policijska postaja Rijeka je pravodobno podnio žalbu zbog povrede materijalnog prekršajnog prava i odluke o prekršajnopravnoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, odnosno preinači i okrivljenicima izreknu primjerene novčane kazne.

 

              4.              Žalbe su bespredmetne.  

 

5.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud na temelju  čl.  202. st. 1. Prekršajnog zakona ispitivao je prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga koje podnositelj žalbe navodi u žalbi i po službenoj dužnosti, te je po službenoj dužnosti utvrdio da je prvostupanjski sud počinio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 1. Prekršajnog zakona, budući da djelo za koje su okrivljenici proglašeni krivima, a na način kako je to činjenično opisano u izreci pobijane prvostupanjske presude, po propisu nije prekršaj.

 

6.              Naime, N. M. i okr. M. M. proglašeni su krivim da bi počinili nasilje u obitelji na štetu jedan drugog. Prema činjeničnom opisu radnji, a tako je navedeno i u obrazloženju pobijane presude, kao i u pravnoj oznaci prekršaja, okrivljenicima se stavlja na teret da bi počinili psihičko nasilje jedan prema drugom.

 

7.              Međutim, odredbom čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji definiran je pojam nasilja u obitelji pa je tako u t. 3. propisano da je psihičko nasilje ono nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost.

 

7.1.              Dakle, prema citiranoj zakonskoj odredbi čl. 10. t. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, proizlazi da je psihičko nasilje ono netjelesno nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost pa je, prema tome, prouzročenje povrede dostojanstva ili uznemirenosti žrtve jedna od odlučnih činjenica odnosno jedan od konstitutivnih elemenata koja čini biće prekršaja iz čl. 22. st. 1. (odnosno 22. st. 3.) Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Radi se o prekršaju koji je tzv. materijalno kažnjivo djelo koje se ne iscrpljuje u samoj radnji, nego u svom biću sadrži i posljedicu kao učinak na objektu radnje.

 

8.              Kako je to vidljivo iz izreke pobijane presude, u činjeničnom opisu se ne naznačuje da bi ponašanje okrivljenika prouzročilo kod drugog suokrivljenika bilo koju zakonom propisanu posljedicu psihičkog nasilja (povredu dostojanstva ili uznemirenost), slijedom čega proizlazi da u činjeničnom opisu ovog prekršaja nedostaje jedan od konstitutivnih elemenata prekršaja za koji su okrivljenici proglašeni krivim. S obzirom da je zakonski opis odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to iz navedenog razloga sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja.

 

9.               Nedostatak navođenja odlučnih činjenica, konkretno posljedice psihičkog nasilja ne može se otkloniti navođenjem te posljedice u zakonskom opisu prekršaja, kako to pogrešno čini prvostupanjski sud.

 

10.               Treba navesti da u činjeničnom opisu optužnog prijedloga I PP Rijeka od 8. listopada 2020. nije bila navedena posljedica psihičkog nasilja koje su okrivljenici počinili jedan prema drugome, međutim navedeni nedostatak tužitelj je otklonio na ročištu žurnog postupka 29. studenog 2023. i nadopunio optužni prijedlog navođenjem posljedice, odnosno prouzročenjem straha, povrede dostojanstva i uznemirenost kod okr. N. M. i okr. M. M. zbog ponašanja, odnosno izgovorenih riječi jednog prema drugome. Prvostupanjski je sud očito uzeo u obzir navedeni ispravak tužitelja, ali na pogrešan način, uvrstivši ga u zakonski opis prekršaja, a ne činjenični opis prekršaja koji se okrivljenicima stavlja na teret.  

 

9.              Slijedom navedenog, djelo za koje su okr. N. M. i okr. M. M. proglašeni krivim, a na način kako je to činjenično opisano u izreci pobijane presude, po propisu nije prekršaj, pa je ovaj sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu na način da je okrivljenike za predmetno djelo prekršaja oslobodio od optužbe na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona, jer djelo navedeno u činjeničnom opisu pobijane presude, po propisu nije prekršaj, kako je to i navedeno u t. I.  izreke ove drugostupanjske presude.

 

10.               Nadalje, iz činjeničnog opisa prekršaja vidljivo je da se okr. M. M. stavlja na teret da je mlt. M. M. (15 god) uhvatio za ruke.  Međutim, radnja hvatanja za ruke, sama za sebe, ne ispunjava bitna obilježja tjelesnog nasilja. Naime, ova radnja je u činjeničnom opisu navedena kao: „uhvatio za ruke“, a takav opis, bez da je navedeno da je ta radnja počinjena određenom dozom agresivnosti odnosno da je toj radnji prethodila ili da je nakon nje uslijedila neka druga agresivna radnja okrivljenika, ne znači onaj stupanj odnosno intenzitet namjernog tjelesnog nasrtaja na žrtvu koji je potreban da bi se moglo smatrati da je ostvaren oblik nasilja iz čl. 10. t. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

 

11.              Slijedom navedenog, djelo za koje se protiv okr. M. M. vodi prekršajni postupak za tjelesno nasilje, a na način kako je to činjenično opisano u izreci pobijane prvostupanjske presude, po propisu nije prekršaj, pa je ovaj sud, u povodu žalbe tužitelja, po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu na način da je okr. M. M. za predmetno djelo prekršaja oslobođen optužbe, kako je to i navedeno u t. I. izreke ove drugostupanjske presude.

 

12.              Uslijed takve odluke, žalbe okr. N. M. i tužitelja su postale bespredmetne, dok je o troškovima prekršajnog postupka odlučeno u skladu sa čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona.

 

13.               Slijedom navedenog, na temelju čl. 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 11. rujna 2024. 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 6 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.