1

Broj: Ppž-5656/2022

 

                             

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe K. R. D. A., zastupane po zrakoplovnoj kompaniji „S. A. F.“, zbog prekršaja iz članka 249. stavak 1. Zakona o strancima („Narodne novine“ broj 133/2020.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici od 25. travnja 2022., broj: 25. Pp - 282/2022, u sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2024.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

U povodu žalbe tužitelja, a po službenoj dužnosti te prihvaćanjem žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela te odluci o kazni na način da se postupanje okrivljene pravne osobe K. R. D. A., činjenično opisano u izreci pobijane prvostupanjske presude, pravno označava kao prekršaj iz članka 249. stavak 1. Zakona o strancima („Narodne novine“ broj 133/2020., 114/2022. i 151/2022.), pa se na temelju tog zakonskog propisa okrivljenoj pravnoj osobi K. R. D. A., izriče novčana kazna 6.630,00 (šest tisuća šesto trideset)[1] eura, koju je okrivljena pravna osoba dužna platiti u roku 15 dana po primitku ove presude, a ako okrivljena pravna osoba u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

 

                                                 Obrazloženje

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici od 25. travnja 2022., broj: 25. Pp - 282/2022, okrivljena pravna osoba K. R. D., je proglašena krivom da je na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinila prekršaj iz članka 249. stavak 1. Zakona o strancima, za koji joj je, uz primjenu odredbi o ublažavanju, izrečena novčana kazna od 23.000,00 kuna, koju je dužna platiti u roku 1 mjeseca po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne te je obvezana na naknadu troškova

prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 kuna.

 

2.              Protiv te presude, tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji ističući da je u konkretnom predmetu neadekvatno primijenjena odredba članka 37. Prekršajnog zakona te da je prvostupanjski sud pogrešno kao olakotnu okolnost cijenio činjenicu da su predmetnu putnicu koja nije imala potrebnu vizu za ulazak u Republiku Hrvatsku kako bi ispravili svoj propust istu prevezli bez odgađanja i na svoj trošak iz Republike Hrvatske prvim sljedećim letom jer je to zakona obveza prijevoznika propisana člankom 52. stavak 2. Zakona o strancima, radi čega ta okolnost se ne može cijeniti kao olakotna.  

 

3.              Žalba je osnovana.

 

4.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog  materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

 

5.              Međutim, u pravu je tužitelj kada ističe da je pogrešno prvostupanjski sud primijenio odredbe o ublažavanju novčane kazne, obzirom da nisu utvrđene naročito olakotne okolnosti sukladno članku 37. stavak 2. Prekršajnog zakona, a imajući u vidu težinu počinjenog prekršaja.

 

5.1.              Odluka o izrečenoj novčanoj kazni razmatrana je uslijed preinake u pravnoj oznaci djela (budući da je sukladno tome promijenjen i temelj za izricanje kazne), kao i uslijed podnesene žalbe tužitelja.

 

5.2.              Prije svega ističe se, da je u povodu žalbe, a ispitivanjem po službenoj dužnosti utvrđeno da je pobijanom prvostupanjskom presudom, postupanje okrivljene pravne osobe, činjenično opisano u izreci pobijane prvostupanjske presude, pravno označeno kao prekršaj iz članka 249. stavka 1. Zakona o strancima („Narodne novine“ broj 133/2020.).

 

5.3.               Međutim, nakon donošenja nepravomoćne prvostupanjske presude, stupio je na snagu Zakon o izmjenama Zakona o strancima („Narodne novine“ broj 114/2022.) i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o strancima („Narodne novine“ broj 151/2022.), koji su u konkretnom slučaju u odnosu na prekršaj činjenično opisan u izreci pobijane prvostupanjske presude blaži za počinitelja, budući da za predmetni prekršaj propisuje manji iznos novčane kazne.

 

5.4.              Naime, prema navedenim izmjenama Zakona o strancima, postupanje za koje je okrivljena pravna osoba proglašena krivom predstavlja ostvarenje prekršaja iz članka 249. stavka 1. Zakona, za koji je propisana novčana kazna u iznosu od 6.630,00 eura, a što je protuvrijednost 49.953,76 kuna, za svakog potpomognutog državljanina treće zemlje, dok je za prekršaj koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja i za koji je okrivljena pravna osoba proglašena krivom bila propisana nešto viša novčana kazna u iznosu od 50.000,00 kuna (protuvrijednost 6.636,14 eura), za svakog potpomognutog državljanina treće zemlje.

 

5.5.               Prema odredbi članka 3. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja propis jedanput ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je blaži za počinitelja.

 

5.5.1.              Budući da je prekršaj za koji je okrivljena pravna osoba proglašena krivom, počinjen 14. veljače 2022., kada je bio na snazi „stari“ Zakon o strancima („Narodne novine“ broj 133/2020.) te budući da je danom uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (1. siječnja 2023.) stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o strancima („Narodne novine“ broj 114/2022.) i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o strancima („Narodne novine“ broj 151/2022.), koji su u odnosu na predmetni prekršaj blaži za počinitelja, to ga je ovaj drugostupanjski sud, na temelju članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona, dužan primijeniti. 

 

5.5.2. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjski presudu u pravnoj oznaci djela prekršaja iz izreke pobijane presude, kako je to navedeno u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

 

6.              Odredbom člankom 249. stavak 1. Zakona o strancima propisano je; „Novčanom kaznom u iznosu od 6.630,00 eura, za svakog prevezenog državljanina treće zemlje, kaznit će se prijevoznik – pravna osoba koja je dovezla državljanina treće zemlje koji nema valjanu putnu ispravu koja služi za prelazak državne granice, valjanu vizu koja  mu je potrebna ili odobrenje boravka ili valjano odobrenje putovanja ako mu je potrebno (članka 52. stavak 1.). 

 

6.1.              Pri odmjeravanju visine novčane kazne prvostupanjski sud je kao olakotne okolnosti cijenio priznanje okrivljene pravne osobe kao i činjenicu da prekršajem nisu prouzročene štetne posljedice koje bi trebalo otklanjati ili umanjivati odnosno da nije prouzročena šteta koju bi trebalo naknaditi, da je prekršaj počinjen iz nehaja kao blažeg stupnja krivnje, da državljanku treće zemlje kojoj je odbijen ulazak u Republiku Hrvatsku vratila u zemlju iz koje je doputovala kao i da je stupanj ugrožavanja ili povrede javnog poretka, društvene discipline i drugih društvenih vrijednosti neznatan, dok posebno otegotne okolnosti nije našao. Međutim, utvrđene olakotne okolnost ne predstavljaju naročito olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne, na što osnovano ukazuje tužitelj. I po ocjeni ovog suda, prilikom odmjeravanja kazne prvostupanjski sud precijenio je značaj utvrđenih olakotnih okolnosti, dok je premalo cijenio konkretnu težinu počinjenog prekršaja iz članka 249. stavak 1. Zakona o strancima. Osim toga, pogrešno je prvostupanjski sud kao olakotnu okolnost cijenio da je stupanj ugrožavanja ili povrede javnog poretka, društvene discipline i drugih društvenih vrijednosti neznatan, a imajući u vidu nastojanja država članica Europske unije u cilju sprečavanja nezakonitih migracija državljana trećih zemalja. Isto tako, u pravu je tužitelj kada ističe da je zakonska obveza prijevoznika koji je dovezao državljanina treće zemlje, a kojem je odbijen ulazak u Republiku Hrvatsku, bez odgađanja i na svoj trošak odvesti s graničnog prijelaza ili iz Republike Hrvatske, radi čega, suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda, opisana okolnost nije olakotna okolnost.

 

7.              Stoga je, na temelju članka 207. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu 10. rujna 2024.

 

 

Zapisničarka:                                                                                                Predsjednica vijeća: 

 

Emina Bašić, v.r.                                                                                         Kristina Gašparac Orlić, v.r.

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Velikoj Gorici u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenu pravnu osobu i tužitelja.