Baza je ažurirana 02.03.2026. zaključno sa NN 148/25 EU 2024/2679
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U BJELOVARU
Bjelovar, Trg E. Kvaternika 8
Poslovni broj: Pp-1/2024-21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Ratku Labanu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Andree Hudoletnjak, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog R. J., radi prekršaja iz članka 22. stavka 1. Z. o zaštiti od nasilja u obitelji, kojeg brani odvjetničko društvo Ž., B. & A., iz Z., a povodom Optužnog prijedloga Policijske postaje Čazma Klasa: 211-07/23-5/35578, Urbroj: 511-02-06-23-1 od 21.12.2023., nakon održane usmene, javne i glavne rasprave u prisutnosti okrivljenika i branitelja okrivljenika, a u odsutnosti podnositelja Optužnog prijedloga, na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona (NN 107/07), dana 5. rujna 2024.,
OKRIVLJENI R. J., O.:..., sin I. i Đ., r. T., rođen ... u Z., s prebivalištem u Č., S. A. 55., vozač, 850,00 eura, razveden, 5 djece (3 maloljetne), državljanin Republike Hrvatske, srednja stručna sprema, pismen, prekršajno neosuđivan,
o s l o b a đ a s e o p t u ž b e
I da bi dana 21. prosinca 2023., u 21:30 sati, na dvorištu obiteljske kuće u mjestu B. kućni broj 122., nasilnički se ponašao u obitelji na način da je pod vidnim utjecajem alkohola nakon kraće prepirke zbog kćeri, bivšoj supruzi K. K. uputio pogrdne riječi: "smeće si i socijalni slučaj", nakon čega je sjeo u automobil i napustio dvorište, što je kod oštećene izazvalo osjećaj uznemirenosti i povredu dostojanstva,
pa da bi time počinio prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
II Na temelju članka 140. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona troškovi nastali provođenjem ovog prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda iz kojih će se isplatiti putni trošak svjedoka K. K. i M. K. u iznosu od 24,00 (dvadeset četiri eura) – svakom.
Obrazloženje
1. Policijska postaja Čazma podnijela je protiv okrivljenika Optužni prijedlog Klasa: 211-07/23-5/35578, Urbroj: 511-02-06-23-1 od 21.12.2023., a radi prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.
2. Okrivljenik se očitovao o optužbi na način da se u vezi činjeničnih navoda izjasnio kako se ne smatra krivim za prekršaj stavljen mu na teret.
3. Ispitani R. J. navodi da od njegove strane kritične zgode nije bilo nasilničkog ponašanja u odnosu na bivšu suprugu K. odnosno oštećenu na način da bi joj u dvorištu kuće gdje trenutno živi u mjestu B. iskazivao pogrdne riječi uvredljivog sadržaja naznačene u činjeničnom opisu optužnog akta. Kod toga ističe da su oštećena i on bili u braku 11 godina i iz te zajednice imaju 5 djece od kojih je troje maloljetno. Formalno je brak razveden 2011. pri čemu je oštećena ostala živjeti u zajedničkom domaćinstvu do 2015., time da su radi pokušaja održavanja te zajednice dobili jedno dijete 2012. Međutim, nije bila održiva ta zajednica života zbog neprimjerenog i asocijalnog ponašanja same oštećene. Nakon razvoda braka prema međusobnom sporazumu kod Zavoda za soc. rad četvoro djece je ostalo živjeti kod oštećene, a jedna kćer koja je punoljetna je ostala živjeti sa njim. No, prema dogovoru ima mogućnost svaka 2 tjedna imati susrete i druženja sa djecom koja žive s majkom. Ta druženja s djecom na neki su način otežana i onemogućena zbog činjenice da kao profesionalni vozač u međunarodnom prometu često više tjedana boravi izvan države i time ne može ispoštovati viđenja s djecom kako su određeni dogovorom. S druge strane, ističe da u pravilu izbjegava komunikaciju sa oštećenom na bilo koji način, kao i susrete s njom, jer ona stalno pokušava pokazati sebe kao žrtvu nekog maltretiranja i zlostavljanja od njegove strane, o čemu nema govora. To znači da ga je u više navrata prijavljivala policiji i Zavodu za socijalni rad za razne situacije koje nisu egzistirale, gdje je čak isticala kako ga se boji zbog mogućnosti da posjeduje oružje i da bi joj mogao teže naštetiti. No, osobno sebe smatra mirnom i staloženom sobom koja nije nikada izražavala asocijalno ponašanje, a s druge strane vezan je uz djecu i voli s njima provoditi vrijeme kada je to moguće. To mi je otežano zbog naprijed spomenutog razloga i činjenice da sa oštećenom kao majkom djece ne može imati adekvatnu komunikaciju, jer tu komunikaciju izbjegava kako ne bi ponovno došla u mogućnost da ga prijavljuje za neko maltretiranje koje se nije faktično dogodilo. Kritične zgode je trebao imati susret sa kćerkom A. u dobio d 18 g koja živi s makom, time da je majka trebala s njom doći na njegovu adresu prebivališta, ali se to nije dogodilo. Stoga je nakon telefonskog razgovora sa kćerkom A. otišao na adresu gdje živi oštećena sa novim životnim partnerom u mjesto B., time da je u vozilu bila najstarije kćer M. i maloljetna A.. Parkirao je vozilo ispred dvorišta gdje oštećena živi te je kćer A. izašla iz kuće i čekao ju je na ulici ispred dvorišta. Obzirom da je u to vrijeme ona pohađala auto školu koju je platio, te radi činjenice što se nisu vidjeli neko vrijeme, upitao je kćer A. da li je nešto novo naučila u auto školi i da li bi mogla voziti automobil, ali to nije mislio da stvarno učini, jer kao kandidat nema još dopuštenje upravljati vozilom na prometnici. Međutim, kćer je očito pogrešno shvatila njegovo pitanje i potencijalno se uvrijedila te je otišla u obiteljsku kuću. Ostao je stajati na ulici da bi iz kuće sama izašla oštećena koja je primila očito informaciju od kćeri oko onoga što ju je pitao, te je oštećena prva počela sa njim komunikaciju na neprimjeren način. Počela ga je vrijeđati pogrdnim riječima govoreći da je pijanac, ništa koristi i slične izraze. Bio je iznenađen takvim njenim ponašanjem, jer ničime nije mogao izazvati takvu njenu reakciju, tim više što nije s njom bio u komunikaciji, a posebno svađi. Znajući za to kako ona lako poziva policiju ili Zavod za socijalni rad tvrdeći da joj čini nešto nažao, suzdržao se i nije uzvraćao prema njoj bilo kakve riječi već je shvatio da kćer A. neće poći sa njim te je sjeo u vozilo i otišao s mjesta događaja. Prema tome, prema oštećenoj nije iskazivao pogrdne riječi iz otužnog akta, jer mu nije uobičajeno izgovarati takve riječi prema bliskim osobama, jer faktično oštećenu i dalje poštuje kao majku njegove djece i ne bi imalo smisla da se prema njoj tako izražava, bez obzira na to što su njih dvoje prekinuli svaku komunikaciju. Na kraju ističe da je navedeni monolog oštećene prema njemu slušala kćer M. J. koja se nalazila automobilu i mogla je čuti riječi koje je njena majka upućivala njemu. Nije siguran da li je kćer A. mogla čuti taj razgovor, jer je otišla u kuću, time da partner oštećene M. K. nije bio sve vrijeme prisutan događaju već je u jednom trenutku na kraće vrijeme izašao iz kuće na dvorište te je komentirao da prilikom susreta njega i oštećene dolazi do neke galame, ali ne zna da li je čuo navedenu komunikaciju.
4. Obzirom da je okrivljenik porekao prekršaj za koji se tereti, sud je radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja ispitao oštećenu K. K., kao bivšu suprugu okrivljenika, te svjedoke M. J. i A. J., kao kćerke okrivljenika te M. K., kao supruga oštećene, nakon čega je izvršen uvid u zapisnik o ispitivanju alkoholiziranosti za okrivljenika, zapisnik o ispitivanju oštećene K. K. svojstvu svjedoka te zapisnik o ispitivanju M. K. u svojstvu svjedoka
5. Ispitana K. K. iskazuje da je ona bivša supruga okrivljenika te imaju petoro zajedničke djece, od kojih je troje maloljetno, a brak su razveli 2011 godine, time da je onaa ostala živjeti u zajedničkom domaćinstvu do 2015., dok su radi pokušaja održavanja te zajednice dobili jedno dijete 2012. Prvotno ističe da je inicijacija za prestanak zajedničkog života i razvod braka između nje i okrivljenika predstavljala činjenica da je okrivljeni počesto konzumirao alkohol i stavljao se u stanje pijanstva te je zlostavljao kao suprugu psihičkim i fizičkim putem u par navrata, zbog čega je osuđivan. Prema samoj zajedničkoj djeci se ophodio korektno i primjereno te to čini i sada. Stoga je godinama unazad osjećala strah od njega ne znajući u kakvom će se stanju vratiti kući, jer je često izbivao zbog posla kao profesionalni vozač u međunarodnom prometu. S druge strane, okrivljenik je osoba kada ne konzumira alkohol vrijedna i korektna i u tom smislu ga poštuje te zbog činjenice da on korektno doprinosi odgoju i uzdržavanju naše djece. Vezano za to, nakon razvoda braka je postignut dogovor u Zavodu za socijalni rad o susretima i druženju okrivljenika s djecom koja su bila tada maloljetna. Taj je dogovor u formalno pravnom smislu teško poštovati zbog posla okrivljenika, pa u tom smislu postoje devijacije na način da susreti djece sa njim budu u trenucima kada je on dostupan na adresi svog prebivališta, ali i oko toga uglavnom postižu dogovor i nema problema. Ipak i danas zbog ranijeg ponašanja okrivljenika osjeća strah i nelagodu u njegovoj prisutnosti i željela bi izbjegavati bilo kakvu komunikaciju s njim, a pogotovo susrete. Što se tiče spornog događaja ističe da je okrivljenik predmetne večeri došao ispred obiteljske kuće gdje živi sa drugim suprugom, time da iz te zajednice života ima još 4 maloljetne djece. Bivši suprug je trebao povesti sobom na druženje našu punoljetnu kćer A. da ide ujutro s njim na sud vezano za plaćanje uzdržavanja. Okrivljenik se vozilom koji je došao zaustavio ispred dvorišta obiteljske kuće i izašao iz vozila očekujući kćer A.. Ona je izašla iz kuće i uputila se do automobila. Kroz prozor iz unutrašnjosti kuće je zapazila da postoji komunikacija između okrivljenika i kćeri A., ali nije čula o čemu razgovaraju. Nekoliko trenutaka kasnije se kćer vratila u kuću i demonstrativno se izjasnila da ne ide s ocem, pri čemu je nadodala kako je otac pod utjecajem alkohola i da traži od nje da upravlja automobilom, što ne bi smjela jer je tek kandidat u auto školi. Potom je napustila kuću i izašla u dvorište gdje je nju okrivljenik upitao da li je kćeri A. davala automobil radi vožnje, te je odgovorila da to nije učinila, jer to ne bi bilo dopustivo kada je ona samo kandidat i nema dovoljno znanja i dopuštenje upravljati vozilima. U tom trenutku okrivljenik se prema njoj izražavao neprimjereno uvredljivim riječima govoreći da je smeće i da živi od socijale. Tek nakon toga iz kuće izlazi njen suprug M. K. koji se obraća okrivljeniku govoreći mu da ode s tog mjesta ispred kuće, jer svakim dolaskom izaziva probleme i njihovu obitelj dovodi do osjećaja srama zbog susjeda koji prate takve situacije. Tek tada okrivljenik sjeda u automobil i odlazi s lica mjesta. U tom trenutku je u vozilu sa njim bila kćer M., a potencijalno i kćer A.. Na kraju pojašnjava da je stajala tik uz ulazna vrata u kuću kada joj se okrivljenik obraćao pogrdnim riječima, a iza nje se nalazio njezin suprug M., tako da zbog njihove blizine mogao je čuti na koji način joj se obraćao okrivljenik. Po slobodnoj procjeni ističe da je bivši suprug od nje mogao biti udaljen 10 m kada joj se obraćao navedenim riječima, što znači da je bio vrlo blizu automobilu u kojem su sjedile njihove kćeri. Na kraju ističe da ona i dalje osjeća strah od okrivljenika, jer ne zna kakva bi mogla biti njegova reakcija kada se susretnu međusobno u blizini, a posebno u situaciji ako bi bio alkoholiziran. Stoga smatra da bi bilo najbolje izbjegavati komunikaciju s njim, time da međusobne susrete sa maloljetnom djecom može ostvarivati i u međusobnoj komunikaciji sa punoljetnim kćerima. U svakom slučaju zbog riječi koje joj je uputio okrivljenik osjećala se uznemireno i povrijeđeno je dostojanstvo kao žene i majke, jer nije ničime zaslužila da se otac njihove djece tako prema njoj izražava.
6. Ispitana M. J. iskazuje da je bila prisutna navedenoj situaciji nalazeći se sa okrivljenikom kao ocem u osobnom automobilu ispred kuće i dvorišta u mjestu B. 122. gdje živi oštećena sa drugim suprugom, a tamo je s ocem došla kako bi sobom poveli njenu sestru A. J. koja živi kod majke, dok ona živi s ocem u istom domaćinstvu i ove zgode uputili su se po sestru kako bi izvjesno vrijeme boravila s njima i družila se obzirom da je pohađala u to vrijeme školu. Prije dolaska do obiteljske kuće u mjestu B. ona je uputila telefonsku poruku sestri o tome da će ubrzo biti kod te kuće, te da ona izađe iz kuće i dočeka ih. Tako se to odvijalo, što znači da je sestru uočila u dvorištu dok je otac parkirao vozilo ispred dvorišta te kuće. Također to znači da otac niti u jednom trenutku nije izlazio iz vozila niti je imao bilo kakvu komunikaciju sa oštećenom kao bivšom suprugom. Kod toga napominje da je u navedeno vrijeme sestra A. pohađala auto školu i otac je želio da ona proba makar na kraćoj relaciji voziti automobil jer je vježbala vožnju u školi, kao bi zaključio da li je vožnju dobro savladala. Kada je sestra došla do vozila i otac joj je ponudio da vozi automobil, ona je to odbila, jer je bila vidno nervozna i neraspoložena te se bez razloga odlučila ne ući u automobil već se vratila u dvorište i ušla u kuću. Do tog trenutka dok se sestra vraćala u kuću oštećena se nije nigdje nalazila na dvorištu ili u blizini automobila u kojem su otac i ona sjedili. Dok su otac i ona razmišljali da sačekaju sestru očekujući da će se možda predomisliti, u međuvremenu je iz kuće ispred vrata izašla oštećena koja je očito čula o čemu je sestra razgovarala s ocem te je s udaljenosti od 5-6 m glasnim tonom nešto dobacivala prema njoj i ocu iako se ne može odrediti kome se od njih dvoje obraćala. Također nije dobro čula i razabrala sve riječi koje je upućivala, ali jedna od njih je bila neka vrsta psovke, iako se zbog proteka vremena ne može izjasniti o kakvoj je psovci bila riječ. Na sve to otac i ona nisu reagirali i bilo što uzvraćali oštećenoj niti je i u tim trenucima uopće otac izlazio iz automobila i pokušao komunicirati sa oštećenom. Također ističe da niti u jednom trenutku za vrijeme dok se to sve odvijalo nigdje izvan kuće, pa time niti u dvorištu nije se nalazio drugi suprug oštećene M. K. niti ga je igdje vidjela i time ne zna da li je mogao nešto čuti i vidjeti vezano za ovaj događaj. Na kraju ističe da duži niz godina nije u dobrim i bliskim odnosima sa oštećenom kao majkom, jer po osobnom osjećaju i doživljaju ona nije bila dovoljno korektna i emotivna prema njoj kao roditelj još u vrijeme dok je bila dijete, jer joj nije ni u čemu pomagala vezano za školu ili život, niti ju je u bilo čemu vezano za donošenje odluka podržavala. Stoga je bila prilično neempatična prema njoj i to je osjećala i zapamtila, pa i sada kada je odrasla osoba s njom iznimno rijetko komunicira, a i ti razgovori se svode na puke i uobičajene izjave iz kojih se može razabrati da oštećenoj nije puno stalo do nje i njenog načina života. Isto tako, ističe da je majka za vrijeme trajanja životne zajednice sa ocem uvijek bila impulzivne naravi te je prva započinjala izvjesne verbalne prepirke i svađe te je često glasno govorila i zadnja je morala završiti razgovor o nekoj temi. Time se ne može relevantno izjasniti o tome da li je majka imala poseban poriv odnosno motiv da izmisli i neistinito tereti oca za ovakvu vrstu nasilja, jer je u više prilika tokom njihovog zajedničkog života upravo bez razloga znala izazivati neku obiteljsku svađu. Dalje ističe da je te zgode s ocem bila sama u automobilu kojim su došli po njenu sestru A. J., a također navodi kako otac nikada po njenom saznanju nije bio agresivne naravi niti sklon nekom asocijalnom i nasilničkom ponašanju, već ponavlja da je neprimjerenom ponašanju asocijalne naravi uglavnom bila sklona njena majka koja nije bila dobra sa susjedima i često je znala izazivati probleme i sukobe.
7. Ispitana A. J. iskazuje da ima neznatna saznanja o spornoj situaciji iako se ove zgode nalazila na navedenom mjestu, ali svakako nije pratila da li je postojala bilo kakva verbalna komunikacija između njenog oca odnosno okrivljenika i majke odnosno oštećene. Inače, trenutno nakon razvoda braka između roditelja živi kod majke i njenog novog životnog partnera u mjestu B., kao i mlađa sestra A., dok starija sestra živi s ocem. Prvotno želi reći da je sve vrijeme, pa tako i nakon razvoda braka između roditelja, u dobrim i bliskim odnosima s oba roditelja . Inače, navedene večeri po dogovoru otac je trebao doći po nju da ide s njim na kraći boravak kod njega, posebno stoga što su slijedeći dan kod suda imali postupak vezano za plaćanje uzdržavanja. S ocem su po nju te večeri došle sestre koje su sjedile na stražnjem sjedalu vozila, jer je u tom trenutku maloljetna sestra A. boravila izvjesno vrijem kod oca na druženju. Izašla je iz kuće i došla do automobila pored kojeg je stajao okrivljenik uz vrata vozača te joj je prije ulaska u automobil ponudo da vozi automobil na kraćoj relaciji kako bi im pokazala da li je savladala vožnju u auto školi. Ona je to izrijekom odbila, jer nije raspoložena za vožnju, ali je otac u nekoliko navrata na tome inzistirao. Stoga je bila nezadovoljna i jednostavno se rasplakala ne očekujući takav nastup oca, te je sa torbom demonstrativno otišla nazad u kuću. U trenutku ulaska u kuću pored ulaznih vrata zatekla se majka koja ju je vidjela uplakanu i vrlo kratko je majci pojasnila što je bio uzrok da se vrati u kuću i zašto plače. Nakon toga je ostala u dnevnom boravku, gdje se po sjećanju, nalazio suprug oštećene M. K.. Čini joj se da je majka izašla iz kuće na dvorište, ali nije dalje čula niti vidjela što se odvijalo i da li su otac i majka imali bilo kakvu komunikaciju i u vezi čega. Na kraju ističe kako za vrijeme zajedničkog života sa roditeljima koji su se razveli nije bio nasilničkog ponašanja, osim rijetkih i uobičajenih kratkih obiteljskih svađi odnosno prepirki između roditelja, time da je u svakoj komunikaciji između roditelja uglavnom prednjačila majka, dok je otac bio povučeniji u tom smislu. Stoga se ne može izjasniti o eventualnom motivu i razlogu zbog kojeg bi njena majka izmišljala bilo kakvo nasilje prema njoj od strane oca, ali dozvoljava mogućnost za takvo što zbog karaktera majke. Dodatno ističe da osim što otac nije inače po prirodi agresivne naravi niti je ikada prema članovima obitelji vršio nasilje, poznato joj je da niti u široj socijalnoj sredini nikada se nije ponašao impulzivno i neprimjereno u bilo kojem smislu. Također napominje da u ovoj situaciji prilikom komunikacije s ocem nije mogla nikako zaključiti da li je otac eventualno etiliziran i zna da nije sklon učestalom i pretjeranom uzimanju alkohola.
8. Ispitani M. K. iskazuje da ima izvjesna saznanja o predmetnoj situaciji, jer se kritične zgode u večernjim satima u svojoj kući u B. gdje živi sa oštećenom, svoje četvoro djece te četvoro djece okrivljenika i oštećene. Obzirom na to, od 2016. oštećena živi sa njim u navedenoj obiteljskoj kući i od tada postoji povremena komunikacija između okrivljenika i oštećene i to vezano za interese njihove djece koja su u to vrijeme bila maloljetna. Time je okrivljeni u više navrata povremeno dolazio do njegove obiteljske kuće kako bi komunicirao sa djecom ili ih uzeo sebi za vikend na druženje i susrete s njim. Međutim, u pojedinim od tih situacija okrivljenik se znao neprimjereno ophoditi, jer je znao bezrazložno vikati i započinjati svađu i prepirku sa oštećenom, a u jednom navratu dolaskom u njegovu kuću prije nekoliko godina i njega je želio fizički napasti i potući se sa njim bez valjanog razloga, ali su ga u tom spriječila upravo njegova djeca. Što se tiče ove situacije ističe da je okrivljeni predmetnu večeri automobilom došao ispred dvorišta kuće gdje je s njim trebala poći njegova kćer A. i ona je izašla iz kuće dok se on nalazio u dnevnom boravku. Kraće vrijeme po njenom izlasku iz kuće čuo je glasan govor i zaključio da se okrivljenik s nekim razgovara i došao je do zaključa da se obraća kćeri A. i time je došao u hodnik kod ulaznih vrata u kuću i odatle je vidio okrivljenika koji stoji izvan vozila pored vrata vozača. U tom trenutku se već njegova kćer A. vraćala u kuću i vidio je da je uplakana. Također, u tom trenutku pored mene u hodniku se zatekla oštećena kao moja supruga te je ona uočila kćer koja je bila uplakana kada je ušla u kuću. Trenutak kasnije je došlo do razgovora i komunikacije između okrivljenika i oštećene koja je stajala kod ulaznih vrata u kuću dok je on bio pored nje. Oboje su glasno razgovarali i razabrao je da je okrivljenik prigovarao bivšoj supruzi vezano za to što djetetu nije omogućila da stekne znanja oko vožnje automobila, dok mu je oštećena uzvraćala kako to ne treba činiji i voziti automobil sve dok ne završi auto školu i dobije vozačku dozvolu. Nadalje je jasno čuo da je okrivljenik svojoj bivšoj supruzi uputio riječi: "smeće si i socijalni slučaj", što je djelomično i njega zasmetalo, jer se očito odnosilo i na njega obzirom da oštećena živi sa njim. Također je zamijetio da su tako izražene riječi od strane okrivljenika kod oštećene izazvale izvjesnu uznemirenost i nelagodu. Svakako je te riječi jasno razabrao i čuo, jer je okrivljenik u tom trenutku bi udaljen od njega i oštećene najviše nekih 10 m. Kako nije izlazio ispred kuće ne može se izjasniti da li je u automobilu bio još netko, posebno njegove kćeri. Još ističe da je nakon ove komunikacije između okrivljenika i oštećene okrivljenik naglo sjeo u automobil i otišao s lica mjesta, time da mu je on sam rekao da se udalje odatle i prestane galamiti, jer po tko zna koji put ometa mir susjeda koji žive u blizini, a u tom trenutku k se nalazio na ulaznim vratima u obiteljsku kuću. Njegova supruga je odmah potom pozvala telefonom policiju koja se ubrzo pojavila kod njih u kući. Na kraju spominje da je za trajanja životne zajednice sa oštećenom imao izvjesnih trzavica i razmirica koje smatra normalnim i uobičajenim za svaku životnu zajednicu, pri čemu se može izjasniti da je povremeno oštećena osoba koja reagira impulzivno odnosno suviše naglo i bespotrebno na neke životne situacije, ali se ubrzo primiri i prihvati zajednički dogovor u rješenju postojećeg problema.
9. U postupku nije bilo sporno da se okrivljenik kritične zgode zatekao na naznačenoj lokaciji i to ispred dvorišta obiteljske kuće kbr. 122 u B..
10. Međutim, valjalo je kao sporno utvrditi da li se okrivljenik tom prilikom nasilnički ponašao prema bivšoj supruzi tako što bi joj upućivao psovke koje bi kod nje izazvale negativne emocije odnosno štetne posljedice u smislu uznemirenosti i povrede dostojanstva.
11. Na temelju svih provedenih dokaza, sud nikako nije na siguran način mogao utvrditi da se okrivljenik ovom prilikom ponašao na način koji nije prihvatljiv za užu socijalnu sredinu odnosno obitelj, te da se eksplicitno radilo o psihičkom nasilju prema bivšoj supruzi, pa je stoga oslobođen optužbe.
12. Nakon što se okrivljenik izjasnio da se ne smatra krivim za spomenutu inkriminaciju, u obrani je istaknuo da od njegove strane kritične zgode nije bio izražavanja psihičkog nasilja prema bivšoj supruzi K. K. s kojom je u braku živio 11 godina i imaju zajedničko petoro djece. Nakon razvoda braka neka su djeca ostala kod majke, a nema kod njega, a djeca koja su kod majke on ih ima pravo viđati i družiti se s njima. to on čini povremeno vikendima kada je kod kuće obzirom da je profesionalni vozač i često izbiva iz države. Inače izbjegava komunikaciju sa oštećenom i susrete s njom već iz razloga što ona stalno sebe pokazuje kao žrtvu maltretiranja i zlostavljanja od njegove strane. On nije agresivna osoba niti je u bilo kojoj prilici izražavao asocijalno ponašanje. Ove zgode je došao automobilom ispred dvorišta kuće gdje oštećena živi s novom obitelji kako bi sobom poveo kćer A.. To znači da nije ulazio u dvorište obiteljske kuće, ali kada je kćer izašla ponudio joj je da vozi automobil obzirom da je već prolazila tečaj vožnje u auto školi, ali je to ona odbila na njegovo inzistiranje te je bila neraspoložena i na njegovo iznenađenje vratila se u kuću. On je ostao stajati na ulici, a potom je iz kuće izašla oštećena koja je prva počela s njim neprimjerenu komunikaciju i ona je njega vrijeđala da je pijanac i ništa koristi. Bio je iznenađen takvom njenom reakcijom koju nije ničime izazvao obzirom da nije prethodno s njom bio u razgovoru, a posebno svađi. Stoga se suzdržao i nije ništa uzvraćao i sjeo je u vozilo i napustio mjesto događaja.
13. Sama oštećena o spornom događaju i ukupnim obiteljskim odnosima iskazivala je prilično detaljno, iz čega se moglo razabrati da je prekinula životnu zajednicu sa okrivljenikom obzirom da je konzumirao alkohol te ju je znao fizički i psihički zlostavljati u nekoliko navrata. Osjećala je strah od nakon razvoda braka je postignut dogovor vezano za uzdržavanje i susrete sa njihovom djecom. Te zgode okrivljenik je došao ispred dvorišta obiteljske kuće gdje ona živi s drugim suprugom kako bi poveo njihovu kćer A. sobom obzirom da su narednog dana imali kod suda ročište radi plaćanja uzdržavanja. Kada je kćer izašla iz kuće i došla do automobila kraj kojeg se nalazio okrivljenik čula je da njih dvoje nešto razgovaraju, ali se kćer vratila u kuću i izjasnila da ne ide s ocem tvrdeći da je on pod utjecajem alkohola i da inzistira od nje da upravlja automobilom, što ona ne smije kao kandidat u auto školi. Stoga je ona izašla iz kuće u dvorište pa ju je okrivljenik pitao da l je kćer dala automobil radi vožnje i kada mu je negativno odgovorila tada joj je on počeo upućivati uvredljive riječi tvrdeći da je smeće i da živi od socijale. Tek je potom izašao iz kuće njen suprug koji je okrivljeniku naložio da se udalji ispred njihove kuće, što je ovaj učinio.
14. Također, sama oštećena je iskazivala i neposredno nakon spornog događaja, a zapisnik o njezinom ispitivanju kao svjedoka valjan je i zakonit dokaz obzirom da su joj pružena potrebna upozorenja kao privilegiranom svjedoku, a potom je sadržaj zapisnika uredno osobno potpisala. I u tom se zapisniku izričito naznačuje kako joj je u ovoj situaciji bivši suprug uputio riječi ističući da je smeće i socijalni slučaj, što je izazvalo kod nje uznemirenost i povredu dostojanstva, ali se prvotno ističe da je u naznačeno vrijeme okrivljenik došao dvorište obiteljske kuće gdje ona živi.
15. Prvotno treba napomenuti da se doista okrivljenika tereti kako je navedene zgode u večernjim satima u mjestu B. u dvorištu obiteljske kuće na kućom broju 122 u vlasništvu M. K. vršio psihičko nasilje vrijeđanjem prema bivšoj supruzi K. K.. Međutim, iz svih provedenih dokaza, a napose iskaza se oštećene, jasno proizlazi da se događaj nikako nije odvijao unutar dvorišta obiteljske kuće u koje okrivljenik tom prilikom svakako nije ulazio, već svi dokazi jasno upućuju da se on nalazio na javnom mjestu odnosno na kolnom ulazu ispred dvorišta privatne kuće. Kod toga treba istaknuti da mjesto počinjenja prekršaja predstavlja lokaciju odakle je neka osoba radila odnosno propuštala izvjesnu radnju, a to u konkretnom slučaju nikako nije dvorište ove obiteljske kuće, jer za slučaj da je okrivljenik imao komunikaciju sa oštećenom, ta komunikacija od njegove strane poduzimana je izvan dvorišta. Stoga prema činjeničnom opisu mjesto radnje ne odgovara stvarno utvrđenom činjeničnom stanju.
16. Nadalje, uslijed znatne oprečnosti u tvrdnjama okrivljenika i oštećene pravilno i potpuno utvrđenje činjeničnog stanja moglo je uslijediti jedino provođenjem drugih dokaza i u tom smislu ispitane su kćeri okrivljenika koje mogu imati izvjesna saznanja o spornoj situaciji, kao i suprug oštećene M. K. koji se ove zgode nalazio unutar obiteljske kuće na naznačenoj adresi. Pri tome je sud imao obvezu prilično oprezno i kvalitetno ocijeniti sadržaj svakog od predmetnih iskaza, posebno kada se radi o iznimno bliskim osobama u odnosu na aktere samog nasilnog čina. Upravo pažljivom analizom svakog od navedenih iskaza koji su ujedno stavljeni u usporedbu sa tvrdnjama okrivljenika i oštećene, sud je jedino mogao doći do zaključka da nije sa potpunom sigurnošću utvrđeno izvršenje nasilnog čina od strane okrivljenika prema oštećenoj u smislu psihičkog nasilja. U tom smislu ključan je bio ipak iskaz svjedokinje A. J. kao kćeri okrivljenika i oštećene obzirom da je ona i prije i nakon spornog događaja u dobrim i bliskim odnosima s oba roditelja te i nadalje živi kod majke, ali u ovoj situaciji ni u najmanjoj mjeri nije teretila oca za izražavanje asocijalnog ponašanja.
17. Time prvotno iz iskaza svjedokinje M. J. nalazimo da ona kao jedna od starijih kćeri okrivljenika i oštećene živi kod oca, ali ističe da već dugo godina nije u dobrim i bliskim odnosima sa majkom, iz razloga što majku ne smatra korektnom, jer još od njenog djetinjstva majka nije prema njoj bila dovoljno empatična niti joj je pružala pomoć i podršku u donošenju nekih odluka i time nije među njima bilo potrebne bliskosti. Kod toga je dodala kako je svojevremeno dok je živjela sa njeni ocem u braku majka bila uvijek impulzivne naravi i započinjala je prepirke i svađe i stoga ne smatra da je i u ovoj situaciji trebala imati poseban i razlog da oca neistinito teret iza nasilje, jer je za trajanja njihove životne zajednice često znala bez razloga izazivati neku svađu. Ove zgode je ona s ocem došla do obiteljske kuće gdje majka živi sa drugim životnim partnerom, kod čega je istaknula da otac nije te zgode napuštao vozilo očekujući da njena sestra ana dođe u automobil. Svjedokinja potvrđuje da je doista otac sestri A. ponudio da vozi automobilom, jer je vožnju vježbala u auto školi, što je ova odbila, jer je bila vidno nervozna i neraspoložena. Stoga je dobila ući u vozilo i vratila se u dvorište i ušla u kuću. Kraće vrijeme su oni čekali sestru smatrajući da će se predomisliti, da bi izašla iz kuće njena majka te je ona prva okrivljeniku upućivala glasnim tonom neke riječi sa izvjesne udaljenosti, ali nije mogla razabrati što sve govori, iako je neka od tih riječi predstavljala psovku. Otac nije na to ništa uzvraćao i nije pokušao komunicirat sa oštećenom. Također napominje da se u tim trenucima nigdje izvan kuće odnosno u dvorištu nije nalazio suprug oštećene M. K..
18. Vezano za iskaz svjedoka M. K. treba napomenuti kako je on jedini u izvjesnoj mjeri potvrdio navode oštećene vezano za eksplicitno ponašanje okrivljenika kod čega je prvotno napomenuo da je okrivljenik u više navrata znao dolaziti do njegove obiteljske kuće vezano za susrete sa svojom djecom koja žive s njim i svojom majkom odnosno njegovom suprugom K. K.. Kod toga tvrdi da je okrivljenik znao u više navrata bio neugodan gdje je galamio, a u jednoj situaciji dolaskom u njegovu kuću želio se s njim fizički sukobiti, u čemu su ga spriječile njegove kćeri. Vezano za navedenu situaciju svjedok ističe da je te večeri automobilom ispred dvorišta njegove kuće došao okrivljenik kako bi sobom poveo kćer A. koja je izašla iz kuće dok se on nalazio u dnevnom boravku. Odatle je čuo glasan govor i zaključio je da je okrivljeni razgovarao sa kćerkom A. i došao je u hodnik ispred ulaznih vrata i vidio okrivljenika koji stoji izvan vozila pored vrata vozača. U tim trenucima A. se vraćala u kuću te je bila uplakana dok se pored njega tada u hodniku zatekla oštećena. Odmah potom je došlo do komunikacije između okrivljenika i oštećene koja je stajala kod ulaznih vrata u kuću i on pored nje. oboje su glasno razgovarali kod čega je okrivljeni prigovarao bivšoj supruzi o tome što nije djetetu omogućila da stekne znanja oko vožnje automobila. Potom joj je uputio pogrdne riječi govoreći da je smeće i socijalni slučaj, što je i njega zasmetalo obzirom da oštećena živi s njim.
19. Nadalje, i svjedok M. K. neposredno nakon događaja u svojstvu svjedoka ispitan je u Policijskoj postaji Bjelovar kojom prilikom je primio sva potrebna i upozorenja kada se ispituje u tom svojstvu, zbog čega i njegov iskaz predstavlja zakonit dokaz i u toj izjavi koju je potpisao proizlazi da je ove zgode okrivljenik galamio ispred njegove kuće, zbog čega mu je rekao da to ne čini da bi okrivljenik bivšoj supruzi rekao da je smeće i socijalni slučaj i time ju uvrijedio.
20. I na kraju, svjedokinja A. J. koja jedna od mlađe kćeri okrivljenika i oštećene napominje da je nakon razvoda braka između roditelja ostala živjeti s majkom i njenim novim životnim partnerom u mjestu B.. Za sve to vrijeme ona je u dobrim i bliskim odnosima sa roditeljima i ove večeri je otac došao po nju kako b kraće vrijeme boravila kod njega i otišla na sud gdje se vodio postupak oko plaćanja uzdržavanja. Sa ocem su tada u vozilu bile njene sestra M. i A.. Nakon što je izašla iz kuće i krenula prema automobilu pored kojeg je stajao uz vrata vozača okrivljenik, najprije joj je ponudio da ona vozi na kraćoj relaciji obzirom da je prolazi sate vožnje u auto školi. Iako je to odbila, otac je na tome inzistirao u nekoliko navrata te je ona bila nezadovoljna i rasplakala se ne očekujući takav pristup oca i vratila se u kuću. Kako je bila uplakana s majkom je razgovarala o tome i ostala je sjediti u dnevnom boravku gdje se nalazio i M. K.. Misli da je majka izašla iz kuće u dvorište, ali nije vidjela niti čula što se odvijalo i da li su njeni roditelji imali bilo kakvu komunikaciju. Dalje su vrlo indikativne tvrdnje svjedokinje o tome da za trajanja životne zajednice njenih roditelja nije bilo nasilničkog ponašanja osim beninih obiteljskih prepirki, u čemu je prednjačila majka, dok je otac bio povučeniji.
21. Sud je najprije u znatnoj mjeri dezavuirao iskaz svjedokinje M. J. kao kćeri okrivljenika i oštećene već stoga što se izričito izjasnila da je u iznimno lošim odnosima sa majkom dugi niz godina pri čemu je pojasnila razloge za postojanje netrpeljivosti i animoziteta među njima. S druge strane, navedena svjedokinja iskazivala je prilično tendenciozno u korist okrivljenika već u tom smislu kada tvrdi a okrivljenik niti u jednom trenutku nije izlazio iz automobila dok su čekali sestru A., a niti nakon što se A. vratila u kuću, nakon čega je izašla iz kuće oštećena i započela monolog kojim se obraćala prema noj ili samom okrivljeniku. Međutim, svi preostali dokazi, a napose izričite tvrdnje okrivljenika, govore o tome da je on doista nalazeći se ispred dvorišta ove obiteljske kuće izašao iz automobila i tako dočekao kćer A. koja je izašla iz kuće. s druge strane, svjedokinja je izričita i u tome kako je te zgode sama s ocem došla na naznačenu lokaciju, iako drugi provedeni dokazi jasno govore o tome da se s njim u vozilu nalazila njena mlađa sestra A..
22. Isto tako, u znatnoj mjeri nije se mogao prihvatiti niti iskaz svjedoka M. K. obzirom da je u pojedinim detaljima kontradiktoran tvrdnjama same oštećene i to vezano za relevantne činjenice. Naime, navedeni svjedok u svojem iskazu istaknuo je kako je nalazeći se u dnevnom boravku čuo razgovor između A. J. i okrivljenika nakon što je ona izašla iz kuće prišla do automobila gdje se on nalazio. Potom je ustvrdio da se nalazio u hodniku pored ulaznih vrata gdje se u međuvremenu već zatekla oštećena te da je s tog mjesta čuo njihovu međusobnu komunikaciju. Međutim, u svojim tvrdnjama iskazujući oštećena je napomenula da je ona izašla iz kuće na dvorište neposredno nakon što je kćer A. ušla u kuću i došlo je odmah do komunikacije između nje i okrivljenika, kada joj se, između ostalog, okrivljenik neprimjereno obratio uvredljivim riječima govoreći da je smeće i da živi od socijale. Oštećena ističe da je tek nakon toga iz kuće izašao njen suprug M. K. koji je okrivljenika uputio da se udalji ispred njihove kuće. prema tome, od oštećene doznajemo da joj je okrivljenik uputio pogrdne riječi s udaljenosti od nekih 10 m dok se ona nalazila u dvorištu i da u tim trenucima nigdje u blizini nije bilo supruga M. K., dok predmetni svjedok tvrdi da su se oštećena i on nalazili kod ulaznih vrata u kuću u hodniku i da je on s tog mjesta čuo komunikaciju okrivljenika i oštećene i izricanje pogrdnih riječi od strane okrivljenika prema bivšoj supruzi. Time je sasvim jasno kako je to znatna kontradikcija u njihovim tvrdnjama oko ključne činjenice i to trenutka kada se okrivljenik mogao asocijalno izražavati i tko je u tom trenutku mogao čuti riječi koje je on upućivao oštećenoj. Nadalje, uzevši u obzir da je svjedokinja A. J. pružila iskaz koji je potpuno neutralan gdje se svojim tvrdnjama nije priklonila niti ocu niti majci, onda se taj iskaz može doista smatrati korektnim i uvjerljivim, pa kada od nje doznajemo da ona iz prostorije dnevnog boravka u kući nije mogla čuti bilo kakav razgovor koji bi se eventualno odvijao između roditelja u trenucima dok je majka bila u dvorištu i otac izvan dvorišta, onda svakako nije smislen i uvjerljiv navod svjedoka K. o tome da je on iz ste iste prostorije dnevnog boravka mogao čuti jasnu komunikaciju između okrivljenika i kćeri A. J.. K tome, svjedokinja A. je izrekom napomenula da se svjedok K. nalazi s njom u dnevnom boravku u trenucima dok je majka izašla iz kuće u dvorište. Time se zbog opisanih kontradiktornosti i nedosljednosti iskaz svjedoka K. može smatrati tendencioznim u pokušaju da se oštećenu prikaže žrtvom.
23. I na kraju sud također nije mogao prijeći niti preko jednog dijela iskaza svjedokinja M. i A. J. vezano za ukupnost obiteljskih odnosa dok je trajala životna zajednica između njihovih roditelja odnosno okrivljenika i oštećene. U tom dijelu obje svjedokinje su na identičan način naznačile da je u pojedinim prilikama znalo dolaziti do svađe i prepirke između roditelja, što nije bilo značajnije naravi u smislu nasilja, ali obje identično zaključuju da je te neugodne situacije gotovo u pravilu izazivala oštećena odnosno njihova majka, jer je ona impulzivne naravi i ona je uvijek morala završiti razgovor o nekoj temi. Istovremeno obje oca prikazuju kao osobu koja nije nasilna niti sklona socijalnom ponašanju ističući da je otac bio povučeniji.
24. Potrebno je još napomenuti kako je okrivljeniku po spornom događaju ponuđeno alkotestiranje koje je on izrekom odbio i nije se želio podvrgnuti utvrđivanju koncentracije alkohola u organizmu, iako je istaknuo anamnestički podatak da je toga dana u večernjim satima konzumirao oko 3 l piva. Međutim, kako testiranje nije provedeno, svakako se nije moglo utvrditi u kojoj je mjeri eventualno okrivljenik bio etiliziran niti se iz toga može izvesti zaključak da je njegov status tom prilikom imao utjecaja na ponašanje i izražavanje psihičkog nasilja vrijeđanjem bivše supruge.
25. Prema tome, činjenični opis optužnog akta ne odgovara stvarnom stanju zbog mjesta radnje, jer se neupitno događaj nije odvijao unutar dvorišta navedene obiteljske kuće kako se okrivljenika tereti. S druge strane, pažljivom i opreznom analizom iskaza ispitanih svjedoka kao i same oštećene sud smatra da je iskaz svjedoka M. K. namješten i usklađen sa tvrdnjama oštećene obzirom da se oko relevantnih činjenica njihovi iskazi konfrontiraju i nisu u suglasju dok je ujedno iskaz svjedokinje M. J. dosta tendenciozan obzirom da ide isključivo u prilog okrivljeniku, s d druge strane pojedini njezini navodi nisu potvrđeni i potkrijepljeni drugim provedenim dokazima.
26. Stoga sud smatra da je oštećena ipak imala izvjestan životni razlog i motiv da u ovoj situaciji sebe prikaže kao žrtvu i tereti okrivljenika za predmetni nasilni čin ponajprije kada je iznenadno i bez očekivanja primijetila kćer A. da se vraća u kuću uplakana i već je time zaključila da je imala neku lošu neprimjerenu komunikaciju s ocem. To je bio njezin poriv da izađe u dvorište i prva započne komunikaciju sa okrivljenikom. Ukupnost takve nemile situacije svakako ju je moglo navesti da okrivljenika smatra odgovornim za sve što se ada dogodilo, pa je očito kao osoba sklona prepirkama s bivšim suprugom istaknula ovakvo njegovo psihičko maltretiranje prema sebi.
27. Time u nedostatku bilo kakvih valjanih i sigurnih dokaza o nezakonitom ponašanju okrivljenika i izvršenju nasilnog čina psihičke naravi prema oštećenoj, sud ga je primjenom načela "in dubio pro reo" za odnosni prekršaj oslobodio optužbe.
28. Svi troškovi nastali provođenjem ovog prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava Republike Hrvatske iz kojih će se isplatiti putni troškovi svjedoka K. K. i M. K. koji su na sud došli iz B. do B. i nazad, a koji iznos predstavlja cijenu prijevoza osobnim vozilom u skladu sa odredbama Pravilnika o naknadi troškova u prekršajnom postupku.
U Bjelovaru, 5. rujna 2024.
Zapisničar SUDAC
Andrea Hudoletnjak v.r. Ratko Laban v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude podnositelj Optužnog prijedloga ima pravo žalbe nadležnom Prekršajnom sudu u Zagrebu, u roku od 8 dana od dana primitka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dva istovjetna primjerka, bez naplate takse, a pravodobno podnesena žalba odgađa izvršenje presude.
Dostaviti:
- po pravomoćnosti
Za točnost otpravka – ovlašteni službenik
ANDREA HUDOLETNJAK
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.