1

 

Broj: Ppž-7402/2024

 

 

                                   

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća, te Ivanke Mašić i Snježane Oset kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog M. D. i dr., zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine broj 5/90., 30/90., 47/90., 29/94. i dr.), odlučujući o žalbi okrivljenog M. D. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, broj Pp J-412/2020 od 12. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 5. rujna 2024.,

 

p r e s u d i o    j e

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog M. D., te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

II.  Na temelju članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljeni M. D. obvezuje se naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 eura (četrdeset eura)  u roku 15 dana od dana primitka ove presude.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, broj Pp J-412/2020 od 12. srpnja 2024., okrivljeni M. D. i okrivljeni D. O. proglašeni su krivima za počinjenje prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te im je izrečena novčana kazna od 45,00 eura, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne, dok su na ime troškova prekršajnog postupka dužni platiti paušalni iznos od 15,00 eura, svaki.

 

Istrom presudom, okrivljeni D. O. oslobođen je od optužbe da bi počinio prekršaj iz članka 25. stavak 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije.

             

2. Protiv te presude pravodobnu žalbu podnio je okrivljeni M. D. po svojoj braniteljici A. B., odvjetnici iz D., pobijajući je po svim zakonom dopuštenim osnovama.

 

3. Žalba nije osnovana.
4. Ovaj sud, sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao je pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

5. Unatoč pobijanju prvostupanjske presude po svim zakonom dopuštenim  osnovama, sadržajno i smisleno žalba predstavlja isključivo nezadovoljstvo utvrđenim činjeničnim stanjem. Stoga, budući bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i povrede materijalnog prekršajnog prava na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti nisu utvrđene, navedene dvije žalbene osnove se u cijelosti otklanjaju kao neosnovane.

 

6. U odnosu na činjenično stanje, prvostupanjski sud je valjano utvrdio sve odlučne činjenice, te okrivljenog M. D. proglasio krivim budući su se u njegovu ponašanju ostvarila sva zakonska obilježja prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

 

7. Činjenično stanje utvrđeno je na temelju analize i ocjene obrana okrivljenih M. D. i D. O., analize i ocjene iskaza ispitanog svjedoka D. G., kao i analize i ocjene dokumentacije priležeće spisu. Ovaj sud u cijelosti prihvaća takvu analizu kao valjanu i dostatno obrazloženu.

 

8. Žalitelj u svojoj obrani ne spori inkriminirani događaj, međutim, umanjuje svoj doprinos navodeći da je pogrdne riječi okrivljenom D. O. izrekao „sebi u bradu“. Pri tome u cijelosti tereti okrivljenog D. O., kao što okrivljeni D. O. u cijelosti tereti žalitelja. Valjano je u tom smislu prvostupanjski sud ocijenio takvu obranu žalitelja, budući je u cijelosti životno neuvjerljivo da, a i sam žalitelj navodi da je imao valjan razlog za reakciju, je postupao na način kako navodi u obrani, već upravo suprotno, da je riječi koje ne spori izrekao vikom, čime su ostvarena sva zakonska obilježja prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

 

9. Takav zaključak prvostupanjskog suda potvrđuje i iskaz svjedoka D. G. čije svjedočenje je dokazni prijedlog upravo žalitelja, te koji nedvojbeno navodi viku od strane oba okrivljenika, dok sadržaj riječi koje nije čuo ionako ne predstavlja zakonsko obilježje prekršaja za kojeg je žalitelj proglašen krivim.

 

10. U odnosu na dokazni prijedlog za ispitivanjem svjedoka D. F., valja navesti da je prvostupanjski sud iscrpio sve zakonske mogućnosti kako bi osigurao njegovu nazočnost u postupku, međutim ista nije realizirana. Imajući u vidu stanje spisa predmeta, u cijelosti se prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da je i bez ispitivanja tog svjedoka činjenično stanje dovoljno jasno utvrđeno, a žalitelj je svakako imao mogućnost osigurati nazočnost svjedoka svoje obrane, a što nije učinio.

 

11. Stoga žalbom nije dovedeno u sumnju utvrđeno činjenično stanje te doprinos i krivnja žalitelja prekršaju iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira na način kako mu je to stavljeno na teret optužnim prijedlogom.

 

12. U odnosu na u žalbi navedeno da u izreci presude u osobnim podacima okrivljenika pogrešno stoji da je prekršajno osuđivan po Zakonu o računovodstvu, žalitelju se odgovara da je očito da se radi o omašci odnosno propustu prvostupanjskog suda koji je, sukladno obrazloženju presude u kojem se konstatira da je okrivljenik prekršajno neosuđivana osoba, odlučujući o vrsti i mjeri kazne cijenio isključivo olakotne okolnosti. Ukoliko žalitelj smatra da mu takav propust prvostupanjskog suda predstavlja bilo kakvu vrstu smetnje, uvijek od prvostupanjskog suda može zatražiti ispravak presude u tom dijelu, sve sukladno odredbi članka 186. Prekršajnog zakona, dok navedeno ne predstavlja niti jednu povredu na koju bi ovaj drugostupanjski sud mogao reagirati predmetnom presudom.

 

13. Razmotrivši povodom žalbe odluku o izrečenoj kazni, valja navesti da tek paušalno osporena odluka o kazni nije dovela u pitanje sankciju u vrsti i mjeri kako je to odredio prvostupanjski sud. Pritom treba istaknuti da je za predmetno djelo prekršaja propisano kažnjavanje i kaznom zatvora, međutim, prvostupanjski sud odlučio se je za novčanu kaznu, kao blažu, u mjeri unutar zakonskog okvira, smatrajući je primjerenom svim utvrđenim olakotnim okolnostima kao i okolnostima počinjenja prekršaja, te će se tako izrečenom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 6. i 36. Prekršajnog zakona.

 

14. Jednako navedenom, u cijelosti je zakonita odluka o troškovima postupka određenim u paušalnom iznosu, a koja nije osporena niti jednim konkretnim žalbenim navodom.

 

15. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, a s obzirom na složenost i trajanje postupka.

 

16. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 5. rujna 2024.

 

Zapisničarka:                                                                                                  Predsjednica vijeća:

Koraljka Polak Medaković, v.r.                                                                      Anđa Ćorluka, v.r.

 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika, braniteljicu i tužitelja.

 

 

 

.