- 1 -

Broj: Ppž-3372/2023

 

                                               

 

 

                                  U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

       P R E S U D A

                                                                                                                             

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. A. Š., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17., 126/19., 84/21.), odlučujući o žalbi okr. A. Š. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu od 22. rujna 2022., broj: Pp-8409/2022, u sjednici vijeća održanoj 4. rujna 2024.,

 

p r e s u d i o    j e

 

I.              U povodu žalbe okr. A. Š., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci i kazni te izriče da je okrivljenik djelom za koje je proglašen krivim, činjenično opisanim u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17.,126/19., 84/21. i 114/22.), za koji mu se, na temelju tog zakonskog propisa, izriče novčana kazna 260,00 eura (dvjesto šezdeset eura), u koju se uračunava oduzimanje slobode okrivljenika 27. lipnja 2022. u 15:50 sati do 17:10 sati istog dana kao 39,82 eura novčane kazne, tako da okrivljeniku preostaje 220,18 eura (dvjesto dvadeset eura i osamnaest centi) novčane kazne, koju je dužan platiti u roku 30 dana od primitka ove presude, s time da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine preostale novčane kazne.

 

II.               Odbija se kao neosnovana žalba okr. A. Š. te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

III.               Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona okr. A. Š. obvezan je naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka 50,00 eura (pedeset eura), u roku 30 dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Solinu od 22. rujna 2022., broj: Pp-8409/2022, proglašen je krivim okr. A. Š. da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koju mu izrečena novčana kazna 2.000,00 kuna/265,44 eura, u koju je uračunato uhićenje okrivljenika kao 300,00 kuna novčane kazne, tako da mu preostaje 1,700,00 kuna/225,63 eura novčane kazne, koju je dužan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostale novčane kazne.

 

1.1.              Istom presudom okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka 200,00 kuna/26,54 eura.

 

2.              Protiv te presude okr. A. Š. po braniteljici odvjetnici D. U. N. podnio je žalbu zbog svih zakonom propisanih razloga, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i okrivljenik oslobodi optužbe, podredno da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

3.              Žalba nije osnovana.

 

4.               Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani presudu iz osnova i razloga iz kojih se on pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti te nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu.

 

5.              Međutim, ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, utvrđeno je da je pobijanom presudom, u smislu odredbe čl. 196. t. 4. Prekršajnog zakona, na štetu okrivljenika, povrijeđeno materijalno prekršajno pravo.

 

5.1.              Naime, nakon donošenja nepravomoćne presude, kao posljedica donošenja Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22., 88/22.), stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine" br. 114/22.), koji za inkriminirani prekršaj propisuje niži minimum i maksimum novčane kazne pa je, prema načelu konkretnosti u primjeni blažeg zakona, blaži za okr. A. Š., budući da mu je pobijanom presudom izrečena novčana kazna u visini posebnog minimuma.

 

5.2.              Za prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja i za koji je okrivljenik proglašen krivim, bila je propisana novčana kazna od najmanje 2.000,00 kuna (do općeg maksimuma od 50.000,00 kuna), dok je prema odredbi čl. 22. st. 1. „novog“ Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine" br. 114/22.) propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 260,00 eura (1.958,98 kuna preračunavanjem prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450).

 

5.3.              Prema odredbi čl. 3. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je najblaži za počinitelja.

 

5.4.              Budući da je inkriminirani prekršaj počinjen 27. lipnja 2022., kada je bio na snazi „stari“ Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17.,126/19., 84/21.), a 1. siječnja 2023. stupio je na snagu „novi“ Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine" br. 114/22.), koji je u odnosu na predmetni prekršaj blaži za okrivljenika, to ga je ovaj drugostupanjski sud, na temelju čl. 3. st. 2. Prekršajnog zakona, dužan primijeniti. 

 

5.5.              Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela prekršaja, kako je to navedeno u t. I. izreke ove drugostupanjske presude.

 

6.               U odnosu na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka, iz sadržaja žalbe proizlazi da žalitelj smatra da je počinjena bitna povreda iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona, jer se obrazloženje presude svodi na reproduciranje obrane okrivljenika bez temeljite i svestrane analize iste te ponavljanja iskaza oštećenice bez njegove stvarne ocjene, slijedom čega presuda nema razloga o odlučnim činjenicama.

 

6.1.               Međutim, po ocjeni ovog suda, obrazloženje prvostupanjske presude sadrži razloge propisane čl. 185. st. 7. Prekršajnog zakona, budući da je prvostupanjski sud, u smislu navedene zakonske odredbe, nakon iznošenja dokaznog materijala, izložio nesporne i sporne činjenice, ocijenio proturječne dokaze i naveo odlučne činjenice na temelju kojih je došao do zaključka da je okr. A. Š. radnjama koje su opisane u činjeničnom opisu optužnog prijedloga počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji prema supruzi S. Š., te je ocijenjeno da nije počinjena naprijed navedena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka. 

 

7.    Nadalje, žalbom se navodi da iz obrazloženja pobijane presude proizlazi kako je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje kada je okrivljenika proglasio krivim samo i isključivo na temelju iskaza ošt. svjedokinje S. Š. te kako je utvrdio da je obrana okrivljenika nevjerodostojna bez valjanih razloga o odlučnim činjenicama koje se odnose na obranu okrivljenika. Ističe se da u postupku koji se vodi isključivo zbog događaja od 27. lipnja 2022. sud bez ikakvog obrazloženja zapravo kažnjava okrivljenika i za neke izmišljene ranije situacije koje je navela ošt. svjedokinja, iako nije utvrđeno kada i gdje su se ti navodni slučajevi dogodili, a sud je uvidom u prekršajnu evidenciju utvrdio da okrivljenik nije prekršajno kažnjavan. Po mišljenju žalbe, sve što se navodi u t. 4.6. obrazloženja pobijane presude pokušaj je suda da opravda svoju nezakonitu odluku navođenjem okolnosti o kojima u predmetnom prekršajnom postupku ne može biti raspravljano. Žalitelj ističe da je sud pogrešno, nepotpuno i pristrano cijenio iskaz ošt. svjedokinje, iako iz njenog iskaza proizlazi da inkriminiranog događaja nije ni bilo, a jedino što je kod oštećenice izazvalo osjećaj uznemirenosti i povrede dostojanstva je činjenica da okrivljenik nije pristao na njene prijedloge u vezi diobe bračne stečevine. Okrivljenik smatra, ocjenjujući iskaz oštećenice, da ne bi bio prijavljen za navodno obiteljsko nasilje da je pristao na prijedlog ošt. svjedokinje o podjeli imovine.

 

7.1.               Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice, valjano ocijenio izvedene dokaze i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.  Iz sadržaja pobijane presude razvidno je da je zaključak o prekršajnoj odgovornosti okrivljenika temeljen na iskazu svjedokinje ošt. S. Š. i materijalnih dokaza izvedenih u postupku, uz otklon obrane okrivljenika. U odnosu na žalbene navode da je sud okrivljenika proglasio krivim samo i isključivo na temelju iskaza ošt. svjedokinje S. Š. treba navesti da je obiteljsko nasilje pojava koja se često događa u intimnom okruženju, kada su članovi obitelji sami i bez prisutnosti potencijalnih nezainteresiranih svjedoka-očevidaca, a prvostupanjski sud nije našao da bi navedena svjedokinja iskazivala neobjektivno s isključivom svrhom da lažno tereti i našteti okrivljeniku te istinitost njezina iskaza u postupku nije dovedena u sumnju nikakvim činjenicama koje bi upućivale na razloge i motive radi kojih bi bezrazložno neistinito teretila okrivljenika. 

 

7.2.              Ovakav zaključak prvostupanjski je sud obrazložio u t. 4.6. obrazloženja pobijane presude, a koji prihvaća i ovaj sud. Naime, prvostupanjski smatra da podjela imovine kakvu oštećenica predlaže nije motiv za neosnovano terećenje okrivljenika, što okrivljenik iznosi u obrani, a ponavlja u podnesenoj žalbi, a do kojeg zaključka je sud došao cijeneći iskaz oštećenice i sadržaj nacrta o podjeli zajedničke imovine. Nasuprot tvrdnjama žalbe, po ocjeni ovog suda, ne radi se o pravomoćnoj sudskoj odluci o podjeli zajedničke imovine o kojoj bi prvostupanjski sud zauzimao drugačiji stav nego je odlučeno u toj odluci, već o zaključku suda do kojeg je došao čitanjem nacrta o podjeli zajedničke imovine. Budući da je okrivljenik tijekom postupka isticao da je prijava policiji oštećenice zbog obiteljskog nasilja isključivo motivirana podjelom zajedničke imovine, osnovano je sud cijenio njegovu obranu neosnovanom, zaključujući da podjela imovine nije motiv za neosnovano terećenje okrivljenika.

 

7.3.              Navodi žalbe kojima okrivljenik umanjuje i relativizira svoje ponašanje, prebacujući odgovornost na oštećenicu, predstavlja bezuspješan pokušaj opravdavanja njegovog protupravnog ponašanja i ne može ga ekskulpirati odgovornosti za počinjeni prekršaj. Neosnovano okrivljenik osporava iskaz svjedokinje ošt. S. Š., jer je dan jasno, okolnosno i uvjerljivo i nema niti jedne konkretne okolnosti koja bi dovela u pitanje vjerodostojnost njezinog iskaza. Svjedokinja je dosljedno ponovila sve riječi kojima ju je okrivljenik vrijeđao, a koje ponašanje je kod nje izazvalo osjećaj straha i povrede dostojanstva. Činjenica je da svjedokinja ponavlja u postupku da je samo htjela da se podijeli bračna stečevina, što je, po ocjeni ovog suda, razumna odluka u situaciji u kojoj su bili okrivljenik i oštećenica, u brakorazvodnoj parnici braka u kojoj je rođeno dvoje djece. Upravo iskaz oštećenice kojim odgovara na upit braniteljice okrivljenika, da Centru za socijalnu skrb nije izjavila da je bilo nasilja u obitelji iz razloga što ju je bilo strah i sram i da je mislila da će mirno dogovoriti o podjeli bračne stečevine i da neće biti potrebe iznositi da je u braku pretrpjela nasilje, ukazuje na vjerodostojnost njezinog iskaza. Naime, općepoznata činjenica je da se nasilje u obitelji u većini slučajeva ne prijavljuje odmah, nakon što je prvi puta počinjeno, da oštećena strana smatra da će se počinitelj promijeniti i bez intervencije policije, a da nasilno ponašanje supružnika često predstavlja neprihvatljivo i sramotno ponašanje, za koje „bolje da se ne zna“.

 

8.              Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud je donio pravilnu odluku o krivnji okrivljenika zbog počinjenog psihičkog nasilja u obitelji na štetu supruge. Razloge prvostupanjske odluke prihvaća i ovaj sud, pa kako žalitelj nije naveo nikakve nove, niti uvjerljive razloge u smislu čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, kojima bi potkrijepio svoje osporavanje odgovornosti za prekršaj koji mu se pobijanom presudom stavlja na teret, nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda.

 

9.              Iz navedenih razloga nije osnovana ni žalba zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

10.               Iako žalitelj u uvodu žalbe naznačuje da žalbu podnosi „zbog svih zakonom propisanih razloga“, ne obrazlaže u čemu bi se sastojala povreda materijalnog prekršajnog prava i ne navodi ikakve konkretne okolnosti i razloge u čemu bi se ta povreda sastojala, pa se ova žalbena tvrdnja niti nije mogla ispitati i ovaj sud je smatra paušalno iznesenom, a time i neosnovanom.  

 

11.               Nadalje, okrivljenik se nije žalio u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, međutim, kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i  žalbu odluke o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud je na temelju čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona ispitao pobijanu presudu i u odnosu na izrečenu novčanu kaznu.

 

11.1.              Odluka o prekršajnopravnoj sankciji razmatrana je uslijed preinake u pravnoj oznaci djela (budući da je sukladno tome promijenjen i temelj za izricanje kazne).

 

11.2.              Ocjenjujući sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te uzimajući u obzir da je u povodu podnesene žalbe izmijenjena pravna oznaka djela prekršaja u pravcu primjene blažeg zakona u odnosu na zakon primijenjen u pobijanoj presudi, pri čemu je prvostupanjski sud okrivljeniku izrekao minimum propisane novčane kazne, ovaj drugostupanjski sud smatra da je za okr. A. Š. novčana kazna u visini posebnog minimuma novčane kazne, propisana „novim“ Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji i izrečena ovom presudom, primjerena i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te je pobijana presuda preinačena u novčanoj kazni samo kao posljedica primjene blažeg propisa. Ovaj sud prihvaća sva utvrđenja prvostupanjskog suda o okolnostima koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, u dostatnoj mjeri vrednovane pa njihova preocjena nije potrebna.

 

12.               Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (izraženo u eurima prema fiksnom tečaju valute 7,53450), a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 50,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.  

 

13.              Iz navedenih razloga, na temelju čl. 207. (t. I.) i čl. 205. (t. II.) Prekršajnog zakona odlučeno kao u izreci ove presude.

 

 

Zagreb, 4. rujna 2024.

 

 

Zapisničar:                                                                                              Predsjednica vijeća:                                                                                                            

Robert Završki, v. r.                                                                            Gordana Korotaj, v.r.             

             

                                         

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 6 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, braniteljicu, oštećenicu i tužitelja.