- 1 -

Broj: Ppž-5551/2023

 

 

                                     

 

 

 

                                U  I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E N J E

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. N. D., zbog prekršaja iz čl. 70. st. 1. t. 11. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“, broj 94/18., 42/20. i 114/22.), odlučujući o žalbi okr. N. D., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Gospiću, Stalne službe u Otočcu, Prekršajni odjel od 4. svibnja 2023., broj: 1 Pp J-392/2020-13, u sjednici vijeća održanoj 4. rujna 2024.,

 

 

r i j e š i o j e

 

 

Djelomično se prihvaća žalba okr. N. D., ukida se prvostupanjska presuda u odluci o oduzimanju predmeta te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje sukladno čl. 76.a Prekršajnog zakona.

 

p r e s u d i o   j e

 

 

             I.  U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okr. N. D. te se u ostalom pobijanom, a neukinutom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.            

 

            II.  Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c)  Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okr. N. D. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 30,00 eura (trideset eura), u roku 30 dana od primitka ove presude.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Gospiću, Stalne službe u Otočcu, Prekršajni odjel od 4. svibnja 2023., broj: 1 Pp J-392/2020-13 proglašen je  krivim okr. N. D. da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz čl. 70. st. 1. t. 11. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, za koji mu je na temelju tog propisa izrečena novčana kazna 660,00 eura/4.972,77 kuna, koju je dužan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne.

 

1.1.  Istom presudom, na temelju čl. 76. a Prekršajnog zakona od okrivljenika su oduzeti predmeti - puška s glatkim cijevima „PIETRO BERETTA S.55,12“ ser. br. xxxx i puška s užlijebljenim cijevima „STEYR-MANNLICHER“, S7MM Remington Magnum ser. br. xxxx, s pripadajućim oružnim listom ser. br. xxxx.

 

1.2. Okrivljenik je obvezan na naknadu paušalnog troška prekršajnog postupka 40,00 eura.

 

2. Protiv te presude okr. N. D. osobno je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o sankciji, s prijedlogom da se presuda ukine i preinači u oslobađajuću.  

 

3. Žalba je djelomično osnovana.

 

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud na temelju  čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga koje podnositelj žalbe navodi u žalbi i po službenoj dužnosti, te utvrdio da osnovano okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu zbog odluke o oduzimanju predmeta.

 

U odnosu na rješenje

 

5. Okrivljenik u žalbi citira t. 7. obrazloženja pobijane presude i čl. 51. a Prekršajnog zakona i pozivajući se na odluke Ustavnog suda U-III-4487/19, U-III-124/20 i U-III-5039/20 navodi da iz istih u bitnom proizlazi da bi sud kod donošenja odluka u kaznenim i prekršajnim predmetima o sankcijama i zaštitnim mjerama  trebao utvrditi da opasnost od ponavljanja istog ili sličnog djela mora biti stvarna i egzaktna, time da sud mora imati u vidu sve okolnosti slučaja, a posebno osobnost okrivljenika i njegovu prošlost. Navodi da je starosti 75 godina, do sada neosuđivan kazneno ni prekršajno, posjeduje oružje od 1976.    

 

6. Odluka prvostupanjskog suda o oduzimanju predmeta, kako to proizlazi iz izreke i obrazloženja pobijane presude, temelji se na odredbi čl. 76. a st. 1. Prekršajnog zakona, jer sud smatra da oduzimanje oružja nalažu interesi opće i javne sigurnosti, smatrajući opravdanim zaključiti kako postoji osnovana bojazan da bi okrivljenik oružje mogao zlouporabiti. Sud navodi da je uvažio primjenu načela ravnopravnosti (pravilno razmjernosti) propisanog odredbom čl. 51. a. Prekršajnog zakona u svjetlu ustavnih i konvencijskih prava, a radi postizanja poštene ravnoteže između zahtjeva općeg interesa i javnosti i zahtjeva za zaštitu temeljnih prava pojedinaca. 

 

6.1. Međutim, ovakvo obrazloženje suda paušalno je i bez ikakve konkretizacije u odnosu na ličnost okr. N. D. i počinjeno djelo. Prvostupanjski sud nije utvrdio ni obrazložio postojanje nekog od razloga navedenih u čl. 76. a st. 1. Prekršajnog zakona (u konkretnom slučaju sud navodi interese javne i opće sigurnosti), pri tome vodeći računa o osobi okrivljenika, njegovim osobnim prilikama i sklonostima okrivljenika koje bi ukazivale na opravdanost oduzimanja oružja s aspekta javne ili opće sigurnosti (kao često i prekomjerno uživanje alkohola, konzumacija droga, poremećeni obiteljski odnosi, sukobi s okolinom, agresivno i ekscesno ponašanje te drugi poremećaji u ponašanju, disciplinske povrede propisa o lovstvu ili sportskom streljaštvu, pravomoćna prekršajna ili kaznena kažnjavanost, odnosno vođenje prekršajnog ili kaznenog postupka za djela koja su u neposrednoj ili posrednoj vezi sa oružjem i slično), kao i ostalim okolnostima koje su odlučne za odluku o možebitnom oduzimanju predmeta pobliže opisanih u izreci pobijane presude. 

 

7. Praksa Europskog suda za ljudska prava, kao i Ustavnog suda Republike Hrvatske, ukazuje na potrebu da se u svakom sudskom postupku, u primjeni svih pravnih instituta, moraju poštovati prava i slobode zajamčene Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, koja je dio hrvatskog pravnog poretka i sva tijela državne vlasti su je dužna primjenjivati u svom postupanju.

 

7.1. Čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju je propisano da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnoga prava. Miješanje javne vlasti u mirno uživanje vlasništva treba biti zakonito. Svako miješanje u pravo vlasništva može se opravdati jedino ako služi javnom (ili općem) interesu. Prilikom miješanja u mirno uživanje vlasništva potrebno je uspostaviti pravičan odnos ravnoteže između potreba javnoga interesa i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinca.

 

7.2. Bit odluka Europskog suda za ljudska prava Gabrić protiv Hrvatske (zahtjev br. 9702/04, presuda od 5. veljače. 2009.), Boljević protiv Hrvatske (zahtjev br. 43492/11, presuda od 31. siječnja 2017.), Tilocca protiv Hrvatske (zahtjev br. 40559/12, presuda od 5. travnja 2018.) i Dagostin protiv Hrvatske (zahtjev br. 67644/12, odluka od 15. listopada 2017.), koji su vođeni zbog povrede prava na mirno uživanje vlasništva iz čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju i  je da u svakom konkretnom slučaju oduzimanja predmeta koji su vlasništvo okrivljenika treba postići razuman odnos razmjernosti između konvencijskog prava okrivljenika na mirno uživanje vlasništva predmeta i zahtjeva općeg interesa javnosti.

 

  7.3. Ovakvo stajalište izraženo je i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5501/2013 od 29. ožujka 2018., kojom je odlučeno o ustavnoj tužbi podnositelja koji navodi da mu je povrijeđeno ustavno pravo vlasništva izricanjem zaštitne mjere oduzimanja oružja i streljiva, kao posljedice odluke kojom je proglašen krivim za počinjeni prekršaj iz čl. 92. st. 1. t. 3. Zakona o oružju.

 

7.4. Prema pravnim stajalištima izraženim u gore navedenim presudama ESLJP-a i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, prilikom donošenja odluke o oduzimanju predmeta, iako se ne radi o zaštitnoj mjeri koja se izriče, već o posebnoj mjeri (čl. 76. a Prekršajnog zakona), prvostupanjski se sud mora rukovoditi načelom razmjernosti određeno čl. 16. st. 2. Ustava Republike Hrvatske koji propisuje: „Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju“ i sukladno tome čl. 51. a Prekršajnog zakona, koji propisuje: “Zaštitna mjera ne smije se izreći ako nije u razmjeru s težinom počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti.“ 

             

8. Budući da prvostupanjski sud samo paušalno navodi da „oduzimanje oružja nalažu interesi javne i opće sigurnosti“, bez da je utvrdio bilo kakve okolnosti koje opravdavaju takvu odluku, trebalo je ukinuti prvostupanjsku odluku u dijelu oduzimanja predmeta od okrivljenika, te u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

9. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će utvrditi razloge postojanja nekog od razloga navedenih u čl. 76. a st. 1. Prekršajnog zakona vodeći računa o okolnostima navedenim u t. 6.1. obrazloženja ove odluke i zavisno od utvrđenja, o privremeno oduzetim predmetima prema potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta od 10. siječnja 2020. br. xxxx i xxxx, sukladno čl. 76. a st. 1. Prekršajnog zakona i čl. 556. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - službeni pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 80/22.) odlučiti posebnim rješenjem.

 

              10. Iz navedenih razloga na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

U odnosu na presudu

 

      11. Ispitujući nadalje pobijanu presudu iz osnova i razloga koje okrivljenik navodi u žalbi i po službenoj dužnosti, nije tvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, pazi po službenoj dužnosti.

 

12. U odnosu na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka okrivljenik navodi da je pobijanom presudom izrečena i kazna i zaštitna mjera zbog čega je presuda nelogična, nerazumljiva i proturječna sama sebi, čime je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona. 

 

12.1. Nije u pravu okrivljenik navodima žalbe, budući da navedena zakonska odredba propisuje da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka  „….ako je izreka presude proturječna sama sebi ili razlozima presude,……ako su razlozi o odlučnim činjenicama u znatnoj mjeri proturječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika“. Dakle, iz citirane zakonske odredbe potpuno je jasno da ne postoji nikakva proturječnost kojom bi se ostvarila bitna povreda postupka ukoliko je počinitelju prekršaja izrečena sankcija za počinjeni prekršaj i istovremeno mjera oduzimanja predmeta (pogrešno ju okrivljenik naziva zaštitnom mjerom), slijedom čega su neosnovani istaknuti žalbeni navodi bitne povrede odredaba prekršajnog postupka. 

 

13. Nadalje, neosnovano smatra žalitelj da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. Prekršajnog zakona, odnosno da mu je povrijeđeno pravo na obranu, time što je odbijen prijedlog ispitivanja svjedoka u njegovu obranu, što direktno utječe na presudu. Naime, na glavnoj raspravi 6. travnja 2023. okrivljenik je predložio dokaz ispitivanjem svjedoka službenika policije koji su prema njemu intervenirali na okolnost da su puške bile u dobrom stanju i sigurno sakrivene i o čemu su načinjene fotografije. Sud je odbio dokazni prijedlog ispitivanja svjedoka smatrajući da okolnost gdje su puške bile pohranjene i u kakvom stanju nije sporna, a prihvaćen je prijedlog da se zatraže fotografije. Slijedeća rasprava održana je 3. svibnja 2023., u nazočnosti okrivljenika izvršen je uvid u fotografije na DVD-u, na izvedeni dokaz okrivljenik nije imao primjedbi, ostao je kod primjedbi u vezi ranijih dokaza, a novih dokaza nije imao. 

             

13.1. Da li je potrebno i do koje mjere saslušavanje svjedoka i izvođenje drugih dokaza odlučuje sudac i on može odbiti prijedlog stranaka za saslušavanjem svjedoka i izvođenjem drugih dokaza ukoliko je stanje stvari već dovoljno razjašnjeno, međutim to je dužan i obrazložiti, a sud je na glavnoj raspravi 6. travnja 2023. rješenjem odbio prijedlog okrivljenika za ispitivanjem svjedoka službenika policije na okolnost gdje su puške bile pohranjene i u kakvom su stanju i za to dao razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, i po ocjeni ovog suda, dokaz ispitivanjem navedenih svjedoka je nepotreban, jer je činjenično stanje u dostatnoj mjeri utvrđeno do sada provedenim dokazima i njegovim izvođenjem ne bi se promijenilo utvrđeno činjenično stanje budući su sve odlučne činjenice u dovoljnoj mjeri razjašnjenje i utvrđene.  

 

14. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik navodi da nisu priložene ključne fotografije na kojima se vidi kamuflirana mikro lokacija prije otvaranja spremišta koja se neprimjetno uklapa u opći širi teren te dokazuju da su puške bile sigurno spremljene i nedostupne trećim neovlaštenim osobama, a nema ni fotografija koje prikazuju puške u spremištu nakon uklanjanja kamuflacijskog kamena koji zatvara otvor, a zna da su snimljene. Međutim, ponovno se ističe da su okrivljeniku na glavnoj raspravi 3. svibnja 2023. predočene fotografije sa DVD-a i da na izvedeni dokaz nije imao primjedbi. Stoga se navedene činjenice, u smislu odredbe čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, istaknute tek sada u žalbi, ukazuju zakašnjelim. Naime, u smislu navedene zakonske odredbe, u žalbi se mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi samo ako te činjenice i dokazi nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao.

 

15. U izreci pobijane presude okr. N. D. je proglašen krivim da puške pobliže opisane u izreci nije držao zaključano u ormaru od čvrstog materijala, sefu ili sličnom spremištu koje neovlaštena osoba ne može otvoriti alatom uobičajene uporabe, već sakriveno iznad svoje kuće kbr. 21, u kamenom kršu nepristupačnog terena, postupajući na taj način protivno odredbi čl. 33. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana.

 

15.1.               Čl. 33. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana propisuje:

„Oružje i streljivo moraju se čuvati u stambenom ili drugom prostoru koji se nalaze u mjestu prebivališta ili boravišta vlasnika ili korisnika oružja i streljiva zaključani u ormaru od čvrstog materijala, sefu ili sličnom spremištu koje neovlaštene osobe ne mogu otvoriti alatom uobičajene uporabe.“ Navedena zakonska odredba je obligatorna i ne dopušta niti jedan drugačiji način čuvanja oružja i streljiva, a osobni stav okrivljenika da je ovakva odredba notorna neodgovornost zakonodavca ne može ga ekskulpirati odgovornosti za počinjeni prekršaj ostvaren čuvanjem oružja u kamenjaru.

 

15.2. Okrivljenik je u postupku priznao odlučne činjenice prekršaja koji mu se stavlja na teret, navodeći da je točno da je navedene puške držao sakrivene u skrovištu iza kuće u mjestu B. D. br. xx i skrivene pod kamenjem u kamenjaru.  Dakle, okrivljenik u žalbi ne iznosi nikakve nove činjenice, koje nisu bile poznate prvostupanjskom sudu, a bit njegove obrane sastoji se u tvrdnji da su puške bile pospremljene tako da ih nitko ne može naći, propisno zaštićene i konzervirane. Međutim, navedene okolnosti ne utječu na utvrđeno činjenično stanje i prekršajnu odgovornost okrivljenika, a po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, suprotno navodima žalbe, prvostupanjski je sud utvrdio sve odlučne činjenice koje čine zakonsko obilježje prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret te je na osnovu personalnih i materijalnih dokaza koji su izvedeni u postupku pravilno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo. Kako okrivljenik nije naveo nikakve nove, niti uvjerljive razloge u smislu čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, kojima bi potkrijepio svoje osporavanje odgovornosti za prekršaj koji mu se pobijanom presudom stavlja na teret, nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda.

 

16. S tim u vezi, neosnovano se okrivljenik u žalbi poziva na odredbu čl. 24. a. Prekršajnog zakona koja propisuje beznačajni prekršaj. Naime, odredbom čl. 24.a Prekršajnog zakona propisano je da nema prekršaja, iako su ostvarena njegova bitna obilježja, ako je stupanj ugrožavanja ili povrede javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti neznatan i ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen.

 

16.1. Prvenstveno treba navesti da je za zaključak o beznačajnosti nekog djela kojim se ostvaruju bitna obilježja prekršaja potrebno ostvarenje dva elementa: mora proizlaziti iz neznatnosti stupnja ugrožavanja ili povrede ne samo zaštićenog dobra, nego i onih vrijednosti koje se općenito štite prekršajnim pravom (objektivni element), ali i iz odsustva potrebe za kažnjavanjem počinitelja (subjektivni element). Obje te sastavnice moraju biti kumulativno ispunjene.

 

16.2. Pri razmatranju objektivnog elementa, relevantna je ocjena same težine počinjenog djela, pri čemu je potrebno uzeti u obzir sve konkretne okolnosti pojedinog slučaja i vrijednost koja se štiti prekršajnim pravom. Nadalje, razmatrajući subjektivni element, treba imati na umu stupanj krivnje okrivljenika, pobude iz kojih je počinjen prekršaj kao i ranije ponašanje i ponašanje okrivljenika nakon počinjenog prekršaja.

 

16.3. Stoga, imajući u vidu težinu počinjenog prekršaja i zaštitni objekt Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, između ostalog i sigurno čuvanje oružja, zbog čega su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, a imajući u vidu odnos okrivljenika prema počinjenom djelu, za koje smatra da je opravdano i da ne predstavlja prekršaj, sve navedene okolnosti ukazuju na zaključak da počinjeni prekršaj očito nije beznačajan i kao takav zahtijeva osudu društva kroz izricanje kazne počinitelju, zbog čega nisu ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu instituta beznačajnog prekršaja iz članka 24.a Prekršajnog zakona.

 

17. Ostali žalbeni navodi nisu od značaja i ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

 

18. Žaleći se zbog izrečene novčane kazne okrivljenik navodi da je ista predrastična te da su povrijeđene odredbe čl. 198. st. 1. u vezi čl. 36. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona.

 

18.1.               Međutim, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, cijeneći sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, kao i cijeneći težinu i značaj prekršaja i stupanj odgovornosti okrivljenika, ovaj sud smatra da je novčana kazna u visini izrečenoj po prvostupanjskom sudu, primjerena stupnju krivnje, težini djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

 

18.2.               Naime, za prekršaj iz čl. čl. 70. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja i za koji je okrivljenik proglašen krivim, bila je u vrijeme počinjenja prekršaja propisana novčana kazna od 5.000,00 do 40.000,00 kuna. Prvostupanjski je sud imao u vidu da je, nakon počinjenja prekršaja, kao posljedica donošenja Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj: 57/22., 88/22.), stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana ("Narodne novine" broj: 114/22.), koji, zbog konverzije valute, za inkriminirani prekršaj propisuje neznatno niži posebni minimum i posebni maksimum novčane kazne, pa je, prema načelu konkretnosti u primjeni blažeg zakona, blaži za okr. N. D. Prema odredbi čl. 3. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je najblaži za počinitelja. Stoga je prvostupanjski sud izričući okrivljeniku novčanu kaznu pravilno primijenio „novi“ Zakon i izrekao okrivljeniku novčanu kaznu u propisanom minimumu novčane kazne tim Zakonom 660,00 eura.

 

18.3. Prvostupanjski je sud cijeneći niz olakotnih okolnosti na strani okrivljenika, ne nalazeći otegotne okolnosti, okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu u posebnom minimumu novčane kazne propisane u rasponu 660,00 do 5.300,00 eura.. Po ocjeni ovog suda, mjera novčane kazne izrečena po prvostupanjskom sudu, cijeneći težinu i okolnosti počinjenog prekršaja, kao da su  vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te ovaj sud ne nalazi opravdanje za ublažavanjem novčane kazne.

 

19. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (izražen u eurima prema fiksnom tečaju valute), a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 30,00 eura, dakle blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika. 

 

20. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.             

 

 

Zagreb, 4. rujna 2024.

 

                           

Zapisničarka:                                                                                              Predsjednica vijeća:

 

Emina Bašić, v.r.                                         Gordana Korotaj,v.r.

 

 

Presuda i rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Gospiću u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.