1

                            Poslovni broj: Gž-379/2024-2

 

                

      Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

              Dubrovnik

                                                                                                               

                               Poslovni broj: Gž-379/2024-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Benussi, kao predsjednika vijeća, Josite Begović kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Verice Perić Aračić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. P., OIB: …, iz K. I., … , koju zastupa punomoćnik H. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika E. osiguranje d.d., OIB: … , Z., … , kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u O. društvu G. & P. d.o.o., Z., radi isplate, odlučujući o žalbama tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. Pn-2382/2023-66 od 2. veljače 2024. i rješenja posl.br. Pn-2382/2023-75 od 12. ožujka 2024., u sjednici održanoj 4. rujna 2024.,

 

p r e s u d i o  j e i r i j e š i o

 

I. Žalbe se odbijaju kao neosnovane i potvrđuju se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. Pn-2382/2023-66 od 2. veljače 2024., u pobijanom dijelu – točkama I. i II., te rješenje posl.br. Pn-2382/2023-75 od 12. ožujka 2024.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika da mu se naknade troškovi žalbe.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

" I. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati od 15.926,74 eur sa zateznim kamatama tekućim od 10. listopada 2017. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzrokovan parnični trošak u iznosu od 11.645,81 eur sa zateznim kamatama tekućim od 2. veljače 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

 

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznos od 15.926,74 eur za razdoblje od 26. rujna 2017. do 9. listopada 2017.

 

IV. Odbija se preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 6.040,63 eur sa zateznim kamatama".

 

2. Ovu presudu, u dijelu pod točkama I. i II., pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP), predlaže prvostupanjsku presudu ukinuti podredno preinačiti, a popisuje i troškove žalbe.

 

3. Na žalbu je odgovoreno i predloženo istu odbiti.

 

4. Pobijanim rješenjem tuženiku je naloženo tužiteljici naknaditi trošak pristupa na ročište radi objave presude, o kojem zahtjevu prvostupanjski sud nije bio odlučio pobijanom presudom, a žalbom na ovo rješenjem tuženik ukazuje na razloge iz žalbe na presudu.

 

5. Predmet spora zahtjev je za naknadom štete nastale zbog smrti tužiteljičina sina kao posljedice prometne nezgode, a na temelju ugovora o osiguranju.

 

6. Prvostupanjski je sud utvrdio:

 

- da je tužiteljičin sin smrtno stradao u prometnoj nezgodi koja se dogodila 9.9.2017., kao putnik na motociklu kojim je u vrijeme nezgode upravljao H. Š.,

- da je H. Š. oglašen krivim što je kao sudionik u prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost po život ljudi, a kaznenim djelom prouzročena je smrt jedne osobe, dok je u činjeničnom opisu djela navedeno kako je H. Š. upravljao motociklom u alkoholiziranom stanju imajući u krvi najmanje 1.02 g/kg,

- da je u vrijeme kad se nezgoda dogodila, poslodavac tužiteljičina pok. sina s tuženikom imao zaključen ugovor o osiguranju za svoje djelatnike, za slučaj nezgode, sa osiguranom svotom od 120.000,00 kuna za slučaj smrti, 

- da su nasljednici pok. sina tužiteljice, njegovi roditelji J. i N. P., tužitelji u ovom postupku,

- da je tužitelj N. P. tijekom ovog parničnog postupka preminuo, a postupak je nastavila tužiteljica J., kao njegova sljednica,

- da se tužiteljica, zajedno sa sad pok. suprugom, obratila tuženiku sa zahtjevom za isplatu osigurnine 25.9.2017.

 

7. Prvostupanjski je sud pobijanu odluku, kojom je prihvatio zahtjev za isplatu osigurane svote, donio pozivajući se na odredbe:

 

- članka 921. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO kojim je propisano da se ugovorom o osiguranju osiguratelj obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja,

- članka 922. stavak 1. ZOO - kojim je propisano da je osigurani slučaj događaj prouzročen osiguranim rizikom,

- odredaba Uvjeta za osiguranje osoba od posljedica nezgode (u daljnjem tekstu: Uvjeti), kao sastavnog dijela ugovora o osiguranju, prema kojima je osiguratelj, kad se dogodi osigurani slučaj, dužan isplatiti ugovoreni iznos osiguranja u roku od 14 dana računajući od dana kada je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio.

 

8. Odluku o troškovima prvostupanjski je sud donio na temelju odredbe članka 154. stavak 5. u vezi članka 155. stavak 1. ZPP-a, te primjenom Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23).

 

9. Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni onu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj tvrdeći da prvostupanjski sud nije dao razloge o istaknutom prigovoru tuženika o isključenju iz pokrića po polici osiguranja od posljedica nezgode sukladno članku 9. stavak 1. točke 4. i 9. Uvjeta jer je prvostupanjski sud razloge dao navodeći da je u vezi primjene tih odredbi bilo relevantno je li pok. sin tužiteljice bio putnik ili vozač motocikla, budući o toj činjenici ovisi isključenje obveze osiguratelja (tuženika).

 

10. U žalbi se, u suštini, prema shvaćanju i ovog drugostupanjskog suda, pogrešno tumači pravo, točnije Uvjeti, a na tome onda temelje tvrdnje o počinjenim povredama parničnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju. Temeljna je tvrdnja tuženika da su isključene sve obveze osiguratelja ako je nezgoda nastala pri upravljanju motornim vozilom bez vozačke dozvole ili ako je do nezgode došlo zbog djelovanja alkohola i/ili narkotičkih sredstava.

 

 

 

 

11. Isključenje obveze osiguratelja propisano je člankom 9. Uvjeta, a u dijelu stavka 1. točke 4. i 9., na koje upire žalitelj, navedeni članak glasi:

 

"Isključene su, ako nije drugačije ugovoreno i ne proizlazi iz police osiguranja, u cijelosti sve osigurateljeve obveze, ako je nezgoda nastala:

…

4) pri upravljanju letjelicama svih vrsta, plovnim objektima i drugim vozilima bez službene dozvole za upravljanje i vožnju tom vrstom i tipom letjelice, plovnog objekta, motornog i drugog vozila. U skladu s ovim uvjetima smatra se da osiguranik posjeduje propisanu službenu dozvolu kada u svrhu pripremanja i polaganja ispita za dobivanje službene dozvole, poduzima vožnju uz neposredni nadzor službeno ovlaštenog stručnog instruktora,

…

9) zbog djelovanja alkohola i/ili narkotičkih sredstava na osiguranika, bez obzira na bilo kakvu odgovornost treće osobe za nastanak nesretnog slučaja. Smatra se da je nezgoda nastala zbog djelovanja alkohola, ako je u vrijeme nastanka nezgode utvrđena koncentracija alkohola u organizmu osiguranika bila viša od 1,0 g/kg. Smatra se da je osiguranik pod utjecajem alkohola ako se nakon prometne nezgode odbije podvrgnuti ispitivanju alkoholiziranosti, kao i ako se udalji s mjesta prometne nezgode prije dolaska policije, odnosno ukoliko nije pozvao policiju niti obavijestio najbližu policijsku postaju o prometnoj nezgodi ili ako na drugi način izbjegne alkotestiranje."

 

12. Iz navedenog proizlazi kako je prvostupanjski sud pravilno smatrao kako je relevantna činjenica ta je li pok. sin tužiteljice upravljao motociklom jer samo da je on upravljao motociklom došlo bi do isključenja odgovornosti zbog toga što je riječ o jednoj od situacija iz članka 9. stavak 1. Uvjeta, odnosno ovdje o situaciji iz točke 4. ili 9. navedenog članka i stavka, na koje se poziva žalitelj.

 

13. Sasvim sigurno, prema Uvjetima, za isključenje obveze osiguratelja nije propisano kumulativno ispunjenje uvjeta iz članka 9. stavak 1. točaka 4. i 9. na koje ukazuje žalitelj, pa ako bi bila riječ o ispunjenju uvjeta iz točke 4., ovdje neposjedovanja propisane vozačke dozvole, sasvim bi nepotrebno bilo provoditi toksikološko vještačenje, za koje žalitelj (neosnovano) tvrdi da ga je prvostupanjski sud neosnovano odbio.

 

14. Ako je, po tumačenju žalitelja, bitno da je vozač motocikla bio pod utjecajem alkohola/opojnih droga odnosno da nije imao vozačku dozvolu, neovisno što on nije osiguranik, nije jasno zašto bi onda bilo bitno je li osiguranik, koji nije upravljao motociklom, bio bez vozačke dozvole i pod utjecajem alkohola/opojnih droga, na što žalitelj u žalbi također ukazuje.

 

15. Zaključno, dakle, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev zaključivši da nisu ispunjeni uvjeti za isključenje obveze tuženika kao osiguratelja.

 

16. S obzirom na uspjeh stranaka u parnici pravilno je prvostupanjski sud dosudio tužiteljici troškove u cijelosti, jer tužiteljica nije uspjela samo s dijelom sporedne tražbine (zateznih kamata), a uspjeh u parnici mjeri se u odnosu na uspjeh glede glavne stvari.

 

16.1. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika u odnosu na odluku o troškovima postupka (točka II. izreke presude i rješenje) o tome kako prvostupanjski sud nije vodio računa o radnjama koje su tužiteljici trebale biti priznate i visini za pojedine radnje, pri čemu žalitelj ne konkretizira koje to radnje nisu trebale biti priznate, a priznate su, niti za koje je radnje priznata naknada u većem broju bodova od pripadajući po Tarifi. Ovaj sud nalazi da je, pravilno primjenjujući odredbu članka 155. stavak 1. ZPP-a te Tarifu, prvostupanjski sud tužiteljici priznao samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice, u visini u kojoj joj i pripadaju kako s obzirom na broj bodova, tako i u odnosu na vrijednost boda od 2 eura, prema Tarifi važećoj u vrijeme presuđenja, kako je to Tarifom propisano, a ne prema vrijednosti koja je bila u vrijeme poduzimanja radnje, kako to tvrdi žalitelj.

 

17. Slijedom navedenog žalba se ukazuju neosnovanom radi čega je odlučeno kao u točki I. izreke na temelju odredbe članka 368. stavak 1. i 380. točka 2. ZPP-a.

 

18. Kako žalitelj nije sa žalbom uspio to je o njegovom zahtjevu za naknadu troškova žalbe odlučeno kao pod točkom II. izreke na temelju odredbe članka 166. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

 

 

                                            U Dubrovniku 04. rujna 2024.

 

 

Predsjednik vijeća:

 

Đorđo Benussi,v.r.