1

Poslovni broj: Gž-560/2024-2

 

Poslovni broj: Gž-560/2024-2

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Đorđo Benussi, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Lučka uprava S.-d. ž., S., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnica Ž. Š., odvjetnica u S. protiv tuženika A. A. A., L. K., OIB:… radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pl-1008/2023-6 od 24. lipnja 2024., 4. rujna 2024.,

 

r i j e š i o j e

 

Žalba tužitelja se uvažuje te se rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pl-1008/2023-6 od 24. lipnja 2024. ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na nastavak postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom odlukom odlučeno je doslovce:

 

"Tužba se odbacuje."

 

2. Protiv prvostupanjske odluke pravodobnu je žalbu izjavio tužitelj, zbog povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, a što su žalbeni razlozi propisani člankom 353. stavkom 1. točkom 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 153/2023 - u daljnjem tekstu: ZPP). u vezi s člankom 381. ZPP-a.

 

3. Žalba je osnovana.

 

4. Tužitelj je 28. studenoga 2023. pokrenuo postupak protiv tuženika podnošenjem tužbe s prijedlogom za izdavanje platnog naloga, a radi naplate pružene usluge nautičkog veza koju je koristio tuženik za plovilo u njegovom vlasništvu.

 

5. Prvostupanjski sud se oglasio nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari i odbacio tužbu (članak 16. stavak 3. ZPP-a).

 

6.1. Prvostupanjski sud se pozvao na članak 46. stavak 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu ("Narodne novine" br. 101/17, 67/2023 dalje: ZMPP) kojim je propisano da se u građanskim i trgovačkim stvarima nadležnost suda Republike Hrvatske određuje primjenom Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena, dalje: Uredba) kao i na stavak 2. istog članka kojim je propisano da se nadležnost suda Republike Hrvatske određuje primjenom odredbi odjeljaka 2. i 3. poglavlja II. Uredbe i kada tuženik ima u smislu te Uredbe prebivalište u državi koja nije članica Europske unije.

 

6.2. Prvostupanjski sud dalje citira članak 6. stavak 1. Uredbe (odjeljak 1. poglavlje 2.) kojim je propisano da ako tuženik nema domicil u državi članici, nadležnost sudova države članice se, u skladu s člankom 18. stavkom 1., člankom 21. stavkom 2. i člancima 24. i 25., utvrđuje pravom te države članice, a kako tuženik u smislu članka 47. ZPP-a nema prebivalište niti boravište u RH nego u Kanadi to ne postoji niti nadležnost suda Republike Hrvatske.

 

7. Ispitujući pobijano rješenje na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti.

 

8. Prema shvaćanju ovog suda prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio kako ne postoji nadležnost suda u Republici Hrvatskoj za postupanje u konkretnoj pravnoj stvari.

 

9. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se ZMPP proširila nadležnost Uredbe i na slučajeve koji ne bi bili pokriveni uredbom na temelju člankom 46. stavkom 2. ZMPP. Ta odredba propisuje da se određena pravila o mjesnoj nadležnosti iz Uredbe primjenjuju i u situacijama kada tuženik u smislu te uredbe ima domicil u državi koja nije članica Europske unije, kao što je u ovom predmetu konkretno slučaj. Prethodno citiranom članku ZMPP nije naveden odjeljak 1. poglavlja II. Uredbe u kojim se nalazi citirani članak 6. Uredbe.

 

10. U konkretnom slučaju nadležnost prvostupanjskog suda proizlazi iz članka 7. stavka 1. točke b) alineja druga Uredbe kojom je propisano da osoba koja ima domicil u državi članici, odnosno zbog odredbi ZMPP i oni koji nemaju domicili u državi članci nego u trećoj državi, može biti tužena u drugoj državi članici u mjestu izvršenja konkretne obaveze odnosno u slučaju pružanja usluga, u mjestu gdje su usluge pružene, a to je mjesto koje se nalazi na području nadležnosti prvostupanjskog suda zbog čega postoji nadležnost suda u Republici Hrvatskoj.

 

11. Ujedno se ukazuje kako se konkretnom slučaju tražbina tužitelja odnosi na uslugu koja se odnosi na lučku djelatnost koja se pruža korisnicima luka uz naknadu, iz čega proizlazi da se radi o sporu u kojem se primjenjuje plovidbeno pravo. Člankom 34. b točkom 6. ZPP propisano je da trgovački sudovi u parničnom postupku u prvom stupnju sude u sporovima koji se odnosi na brodove i plovidbu na moru i unutarnjim vodama te u sporovima na koje se primjenjuje plovidbeno pravo.

 

12. Slijedom navedenog, prvostupanjsko rješenje je valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na nastavak postupka, a sve sukladno članku 380. stavak 3. ZPP-a.

 

 

Dubrovnik, 4. rujna 2024.

 

Sudac:

 

Đorđo Benussi, v.r.