Baza je ažurirana 10.11.2025. zaključno sa NN 107/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

                            Poslovni broj: Gž-216/2022-5

                     

              Republika Hrvatska

      Županijski sud u Dubrovniku                                                                                                 

                    Dubrovnik                                                                      Poslovni broj: -216/2022-5

 

 

 

U    I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca, Marije Vetme kao predsjednice vijeća, Emira Čustovića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Noemi Butorac kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. M. iz K., OIB , kojeg zastupa punomoćnica R. D. D., odvjetnica u K., protiv tuženika G. K., OIB , kojeg kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu J. J., M. B., D. B. i T. H. u K., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu broj P-395/2018-46 od 22. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 4. rujna 2024.

 

p r e s u d i o    j e

 

I Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu broj P-395/2018-46 od 22. prosinca 2021.

 

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

  1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"Utvrđuje se da je tužitelj N. M., K., OIB: , dosjelošću stekao pravo vlasništva kčbr…. livada od 748 čhv upisana u zk.ul…. k.o. P. H., što je tuženik G. K., OIB: , dužan priznati kako pravni slijednik O. K., te dozvoliti da se u zemljišnim knjigama temeljem ove presude izvrši otpis navedenih nekretnina s imena O. K. – Društveno vlasništvo – nosilac prava korištenja, te podjedni upis u korist tužitelja

Nalaže se tuženom da tužitelju nadoknadi parnične troškove sa zateznom kamatom po stopi od 7,09 % godipenje odnosno u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi izračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja presude pa do isplate u roku od 15 dana.“

 

Naloženo je tužitelju platiti parnične troškove tuženiku u svoti od 7.690,00 HRK sa zateznim kamatama od 22. prosinca 2021. do isplate.

 

  1. Tužitelj je podnio žalbu protiv navedene presude zbog svih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu da preinači pobijanu presudu tako da prihvati njegov tužbeni zahtjev.

 

  1. Žalba je pravovremena i dopuštena.

 

  1. Na žalbu nije odgovoreno.

 

  1. Žalba nije osnovana.

 

  1. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva stečenog dosjelošću na nekretnini oznake k.č.br…. livada od 748 čhv, upisanog u zk.ul k.o. P. H. i zahtjev da tuženik, kao pravni sljednik O. K., to prizna i dozvoli uknjižbu prava vlasništva u zemljišnu knjigu.

 

  1. Tužitelj tvrdi da mu je nekretnina darovana Ugovorom od 27. siječnja 2011. što ga je sklopio sa ocem S. M. i stricem P. M.. Nekretnina je bila izvanknjižno vlasništvo G. i K. M. (djed i baka tužitelja), a naslijedili su ih sinovi S., P., I. i Z. s tim da su I. i Z. umrli bez djece i bračnih drugova.

 

  1. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

 

-       da je nekretnina oznake k.č.br…. površine 748 čhv u naravi oranica zasijana ječmom i da je uknjižena na tuženika kao pravnog sljednika O. K.;

-       da se uz ovu nekretninu nalazi nekretnina oznake k.č.br k.o. P. H. na kojoj je kao vlasnik uknjižen tužitelj;

-       da se nekretnina oznake k.č.br…. k.o. P. H. nalazi uz cestu i da je na njoj sagrađena kuća i gospodarske zgrade;

-       da su pok. G. i K. M. od vlasnika P. b. R. kupili dio k.č.br…. površine 852 čhv koju je dobio novu oznaku (paragraf 1 ugovora) iz čega proizlazi da su u vrijeme zaključenja tog ugovora postojale nekretnine oznake k.č.br…. i k.č.br….;

-       da su prednici tužitelja stupili u posjed nekretnina kč.br…. i k.o. P. H.;

-       da je G. M. umro 1979. a K. M. 1981. godine;

-       da su njihovi nasljednici S. i P. M.;

-       da su nasljednici 1981. godine u ostavinskom postupku saznali da je zemljište u društvenom vlasništvu;

-       da je k.č.br. ostala uknjižena na P. b. R. do 1967. kada je upisana kao društveno vlasništvo sa nositeljem prava korištenja O. K.;

-       da se G. M. vodio kao posjednik k.č.br…. a vještačenjem je utvrđeno da se k.č.br. sastoji od cijele k.č.br…. i dijela k.č.br…. sve k.o. P. H.;

-       da su S. i P. M. ugovorom o darovanju od 27.siječnja 2011. darovali tužitelju nekretnine oznake k.č.br…. i k.o. P. H..

 

  1. Polazeći od toga da samo pošteni posjednik stvari može steći pravo vlasništva dosjelošću prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev jer je zaključio da su tužiteljevi prednici G. i K. M. bili nepošteni posjednici, kao i nasljednici P. i S. M.. Zaključak o nepoštenju posjeda G. i K. M. temelji na činjenici da su oni znali da kupuju samo dio k.č.br…. i to onaj koji je dobio oznaku k.č.br…. k.o. P. H., dok su P. M. i S. M. u ostavinskom postupku saznali da je nekretnina u društvenom vlasništvu i tada postali nepošteni posjednici.

 

  1. Pravni pristup prvostupanjskog suda razrješenju ovog spora je pravilan. Bez obzira na duljinu trajanja posjeda nepošteni posjednik dosjelošću ne može steći pravo vlasništva. To proizlazi iz članka 159. stavak 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 – u daljnjem tekstu: ZV), članka 28. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima („Službeni list" SFRJ 6/80 i 36/90, "Narodne novine“, broj 53/91 i 91/96 – u daljnjem tekstu: ZOVO) i paragrafa 1462. Općeg građanskog zakonika.

 

  1. Nepošteni posjednik je onaj posjednik koji zna ili ima dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.

 

  1. Zaključak prvostupanjskog suda da su pravni prednici tužitelja G. i K. M. bili nepošteni posjednici predmetne nekretnine je pravilan. Oni su (G. i K. M.) kupili dio k.č.br…. koja je parcelirana prije sklapanja ugovora o kupoprodaji tako da su oni kupili dio koji je dobio oznaku k.č.br….. U takvoj situaciji logičan je zaključak prvostupanjskog suda da su znali da ne kupuju preostali dio nekretnine, dakle zasigurno su imali razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed tog dijela nekretnine (k.č.br. ).

 

  1. Tužitelj u žalbi navodi (ponavlja tvrdnje) da je predmetnu nekretninu njegova prednica K. M. dobila u miraz od svojeg tetka J. K., koji je bio izvanknjižni vlasnik nekretnine te da se do nje može pristupiti jedino kroz dvorište tužitelja, a P. M. je naveo da je nekretninu K. M. darovala tetka M..

 

  1. Prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj nije dokazao ove tvrdnje tj. da iz raspravne građe ne proizlazi da je predmetna nekretnina darovana prednici tužitelja K. M.. Za zaključiti je da je parcelacija nekretnine oznake k.č.br. izvršena u cilju realizacije ugovora kupoprodajne nekretnine pa je teško povjerovati da je predmet ugovora dio nekretnine koji predstavlja oranicu (k.č.br….), a ne dio na kojem su izgrađene zgrade (k.č.br….). U prilog ovakvom zaključku ide činjenica da je  na k.č.br. ostao uknjižen b. R., a tužitelji, a ni svjedok P. M., ne obrazlažu na koji način su tetka ili tetak K. M. stekli vlasništvo predmetne nekretnine.

 

  1. Neprihvatljiva je tvrdnja da su kupci (G. i K. M.) mislili da kupuju oranicu a ne dio nekretnine  na kojem se nalazi kuća jer je prije sklapanja ugovora izvršena parcelacija, pa je mogućnost zablude bila smanjena, a logično je da se prvo uredi zemljišnoknjižno stanje one nekretnine na kojoj je izgrađena kuća.

 

  1. Prema tome, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da prednici tužitelja nisu bili pošteni posjednici nekretnine.

 

  1. Žalbom se i ne dovodi u pitanje zaključak suda o nepoštenju posjeda S. i P. M..

 

  1. Tužitelj i da je bio pošteni posjednik nekretnine nije mogao steći pravo vlasništva od sklapanja ugovora o darovanju (2011.) pa do dana podnošenja tužbe što je bilo 2018. jer do podnošenja tužbe nije protekao dvadesetogodišnji rok iz članka 159. stavak 3. ZV-a.

 

  1. Budući je izgubio spor u cjelini pravilno je naloženo tužitelju platiti parnične troškove tuženiku.

 

  1. Zahtjev za naknadu parničnih troškova žalbenog postupka je također valjalo odbiti jer je i žalba tužitelja odbijena kao neosnovana.

 

 

Dubrovnik, 4. rujna 2024.

 

                                                                                                                                            Predsjednica vijeća:

 

                                                                                                                                            Marija Vetma, v.r.

             

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu