REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2898/2024-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca
Ivane Mlinarić, predsjednika vijeća, te Raoula Dubravca, suca izvjestitelja i Lenke
Ćorić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MAC-MOBILE d.o.o., OIB 49207706769,
Trnovec, Gospodarska 1, kojeg zastupa punomoćnik Nino Reskušić, odvjetnik u
Zagrebu, Trg Maršala Tita 1, protiv 1. tuženika GRAD ZAGREB, OIB 61817894937,
Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, kojeg zastupa punomoćnik Marko Ramljak, odvjetnik
u Zagrebu, Prilaz Gjure Deželića 57 i 2. tuženika AUTOWILL d.o.o., OIB
12631083049, Vukovar, Kudeljara 5, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Šoljić,
odvjetnik iz Odvjetničkog društva Planinić, Šoljić i partneri d.o.o., Hebrangova 30,
Zagreb, radi utvrđenja, odlučujući o tužiteljevoj i prvotuženikovoj žalbi protiv presude
Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2260/2017 od 10. lipnja 2024., u sjednici
vijeća održanoj 3. rujna 2024.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog
suda u Zagrebu poslovni broj P-2260/2017 od 10. lipnja 2024. u točkama I., II., IV. i
VI. izreke.

II. Odbija se prvotuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda
Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2260/2017 od 10. lipnja 2024. u točki III.
izreke u dijelu kojom je odbijen prvotuženikov zahtjev za naknadu troškova u iznosu
od 3.316,15 eur i u točki II. izreke u odnosu na zahtjev za isplatu zateznih kamata na
dosuđeni iznos troškova, a preinačuje u dijelu kojom je odbijen zahtjev za naknadu
troškova u iznosu od 3.500,85 eur i sudi:

Nalaže se tužitelju naknaditi prvotuženiku daljnje troškove parničnog postupka
u iznosu od 3.500,85 eur (tritisućepetsto eura i osamdesetpet centi) u roku od 15
dana.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi prvotuženiku trošak u povodu pravnog lijeka u
iznosu od 96,33 eur (devedesetšest eura i tridesettri centa) u roku od 15 dana, a
odbija kao neosnovan zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 187,62 eur
(stoosamdesetsedam eura i šezdesetdva centa).

Poslovni broj: Pž-2898/2024-2 2

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje
da je ništetan Ugovor o zakupu neizgrađenog zemljišta, KLASA: 940/01/15-002/455,
URBROJ: 251-14-33-2/004-16-6 koji je sklopljen 20. siječnja 2016. između
prvotuženika GRAD ZAGREB, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, OIB 61817894937 i
drugotuženika AUTOWILL d.o.o., Vukovar, Kudeljara 5, OIB 12631083049 (točka I.
izreke); tužitelju se nalaže naknaditi prvotuženiku trošak parničnog postupka u iznosu
od 21.624,15 eur, a drugotuženiku u iznosu od 16.624,35 eur (točke II. i IV. izreke);
odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 5.828,57
eur (točka VI. izreke), prvotuženikov zahtjev za naknadu troškova u iznosu od

6.817,00 eur (točka III. izreke) i drugotuženikov zahtjev za naknadu troškova u
iznosu od 18.402,19 eur.

2. Prema razlozima obrazloženja prvostupanjski je sud na temelju utvrđenog
činjeničnog i izvedenih dokaza utvrdio da ugovor koji je predmet postupka nije
ništetan u smislu odredbi čl. 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“
broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje:
ZOO) odnosno jer predmet zakupa ne predstavlja cestovno zemljište već sporni dio
nekretnine predstavlja građevinsko zemljište mješovite namjene (M1) koja se koristi
kao parkiralište. Zbog toga nema mjesta primjeni odredbe čl. 391. Zakona o
vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 81/15 – pročišćeni tekst,
dalje: ZV), odredbe čl. 73. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 22/13,
54/13, 148/13 i 92/14; dalje: ZC) te posljedično primjeni odredbe čl. 11. Pravilnika o
korištenju cestovnog zemljišta i obavljanju pratećih djelatnosti na javnoj cesti
(„Narodne novine“ broj 78/14 i 43/20; dalje: Pravilnik). Detaljno analizirajući nalaze i
mišljenja geodetskog i građevinskog vještaka sud je prihvatio navedene nalaze s
obzirom da su raspravljeni na održanim ročištima nakon što je strankama
omogućeno da se o njima izjasne. Zbog toga je i odbio zahtjev za izuzeće
građevinskog vještaka i prijedlog za izvođenje dokaza novim građevinskim
vještačenjem. Analizirani su i odgovori građevinskog vještaka u vezi s tumačenjem
odredbe čl. 4. alineja 4. ZC-a o značenju pojma cestovno zemljište i prostornih
planova koji u konkretnoj situaciji isključuju da se radi o cestovnom zemljištu
odnosno da je predmet ugovora o zakupu protivan prisilnim propisima.

3. Tužitelj pobija pravilnost prvostupanjske presude zbog svih žalbenih
razloga, a pobija i pravilnost rješenja od 20. srpnja 2023. kojim je odbijen njegov
zahtjev za izuzećem građevinskog vještaka. U bitnom osporava pravilnost nalaza i
mišljenja građevinskog vještaka navodeći da je vještak izbjegavao odgovore na
pitanja o odnosu zemljišta u prostornom planu označenog kao zemljište mješovite
namjene i cestovnog zemljišta problematizirajući da se navedene uporabe zemljišta
isključuju. Smatra da se sporno zemljište obuhvaćeno ugovorom upravo koristi u
svrhu propisanu odredbom čl. 3. ZC-a. Dostavlja uz žalbu stručno mišljenje Zorana
Boševskog, ovlaštenog arhitekta urbanista iz kojeg proizlazi da činjenica da je dio
čestice u zoni M1 ne isključuje da to zemljište može biti cestovno zemljište, kao i
druga tumačenja konkretne situacije. Smatra da je sud neosnovano odbio zahtjev za
izuzeće građevinskog vještaka, a osporava pravilnost rješenja kojim je odbijen
zahtjev za izuzećem. Neprijepornim smatra da je vještak u sukobu interesa s obzirom

Poslovni broj: Pž-2898/2024-2 3

na to da je imala izvjesne prihode od prvotuženika, koji je tajio da je s vještakom u
poslovnom odnosu. Osporava stručnost vještaka jer nije arhitekt urbanist. Ukazuje na
konvencijsku povredu njegovih prava na pravično i nepristrano suđenje. Predlaže
preinačiti odnosno ukinuti pobijanu presudu.

4. Prvotuženik pobija pravilnost pobijane odluke o troškovima zbog pogrešne
primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka i predlaže
u cijelosti prihvatiti njegov zahtjev za naknadu troškova i zahtjev za plaćanje kamata
na dosuđene parnične troškove.

5. Na žalbe stranaka nisu podneseni odgovori.

6. Žalba tužitelja nije osnovana, a žalba prvotuženika je djelomično osnovana.

7 Pobijanu presudu ovaj je sud ispitao po čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o
parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19 i
80/22; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj
dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8.,

9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. Pobijana odluka nije zahvaćena nekim o žalbenih razloga na koje ovaj sud
pazi po službenoj dužnosti i donesena je na temelju savjesne i brižljive ocjene
svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog
postupka. Odlučujući o zahtjevu pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da ugovor koji
je predmet postupka nije protivan prisilnim propisima i ne postoje razlozi ništetnosti
propisani odredbom čl. 322. ZOO-a.

9. Predmet postupka je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora
sklopljenog između tužitelja i tuženika 2016. godine. Prvotno je tužiteljevo shvaćanje
navedeno u tužbi i kasnije dopunjavano da je ugovor ništetan zbog toga jer je njemu
prvotuženik isto to zemljište još 2002. godine dao u zakup (zajedno s nekim drugim
parcelama), a spornim ugovorom je čkbr. 6916/1 dao u zakup sada drugotuženiku, a
ujedno je i pokrenuo postupak protiv tužitelja i traži predaju nekretnina koje je dao u
zakup. Tužitelj je sklopljenim ugovorom onemogućen u realiziranju svojih prava koja
proistječu iz ugovora iz 2002. godine u slučaju uspjeha u ovoj parnici. Tužitelj je u
tužbi i naveo da je sporni ugovor protivan Odluci o građevinskom zemljištu jer na
zemljištu danom u zakup ne postoje „postojeći objekti“, kako se to navodi u zaključku
na temelju kojeg je sklopljen ugovor. Konačno je tužitelj naveo da se radi o
cestovnom zemljištu i da zbog toga nije moguće čkbr. 6916/1 dati u zakup jer se radi
o nerazvrstanoj cesti. Tijekom postupka i nakon provedene identifikacije po
geodetskom vještaku utvrđeno je da postoji djelomično preklapanje dijela čkbr.
6916/1 s nekretninama koje su dane u zakup prethodno tužitelju i u vezi kojih se vodi
parnica. Geodetski vještak je određeno naveo da dio čkbr. 6916/1 koji je dan u
zakupu drugotuženiku predstavlja uređeno parkiralište i parkiralište s mrežastom
nadstrešnicom sve ograđeno željeznom ogradom na betonskom parapetu. Na snimci
preklopa spornih nekretnina prikazano je što predstavlja predmet ugovora i odnos sa
zemljištem danom u zakup tužitelju. Usmeno iznoseći nalaz vještak je naveo da
površina preklopa iznosi 1033 m2. Kako se vještak nije izjasnio predstavlja li

Poslovni broj: Pž-2898/2024-2 4

navedeni dio čkbr. 6916/1 cestovno zemljište, provedeno je i sporno vještačenje po
građevinskom vještaku, a odluka o izboru vještaka prepuštena je sudu. Rješenjem od

9. lipnja 2022. imenovan je vještak i određen mu je zadatak, a stranke nisu imale
primjedbe nalaz vještaka. Vještak je u dostavljenom nalazu i mišljenju određeno
naveo da sporni dio čkbr. 6916/1, a sada dio čkbr. 6916/8 u površini od 1033 m2 ne
predstavlja cestovno zemljište već se radi o građevinskom zemljištu mješovite
namjene M1 koja se koristi kao parkiralište. Tužitelj nije prigovorio nalazu i mišljenju
vještaka u prvi mah već je naveo da je zatražio podatke o postojanju mogućeg
sukoba interesa, a prvotuženik je odbijao dostaviti mu o tome podatke. Vještak je
odgovorio da je izradio jednu procjenu izvlaštenja 2021. godine a prvotuženik je
odugovlačio s plaćanjem dvije i pol godine. Sud je odbio zahtjev za izuzeće
rješenjem protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba, a tužitelj usprkos tome pobija
pravilnost pobijanog rješenja.

10. Po shvaćanju ovog drugostupanjskog suda sadržaj žalbe za koju tužitelj
navodi da se radi o žalbi protiv rješenja s obzirom da posebna žalba protiv rješenja o
izuzeću vještaka nije dopuštena, upućuje na to da tužitelj pobija presudu zbog
žalbenog razloga bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 254.
ZPP-a. Odredbom čl. 254. st. 2. ZPP-a propisano je da je stranka dužna podnijeti
zahtjev za izuzeće čim sazna da postoji razlog za izuzeće, a najkasnije prije početka
izvođenja dokaza vještačenjem. Tužitelj se nije koristio svojim pravom predložiti
osobu vještaka već je odluku o tome prepustio sudu, a nakon što je vještak načinio
nalazi i mišljenje s kojim nije zadovoljan zatražio je podatke o navodnom sukobu
interesa vještaka i prvotuženika ishod kojeg postupka nije u potpunosti utvrđen.
Vještak je određeno naveo da je u jednom navratu obavio jednu procjenu u postupku
izvlaštenja, a nejasno je zbog čega bi takav posao značio i postojanje sukoba
interesa. Tvrdnje o postojanju razloga za izuzeće i posljedično nepristranost vještaka
zbog toga jer je prvostupanjski sud odbio zahtjev za izuzeće su neosnovani i
nedokazani.

11. Protivno žalbenim navodima vještak je jasno i obrazloženo odgovorio na
pitanja tužitelja i otklonio moguće sumnje oko eventualnih nejasnoća kojih nema u
nalazu i mišljenju. Vještak je jasno naveo da je svoj nalaz utemeljio prije svega na
identifikaciji geodetskog vještaka koju činjenicu žalitelj ne spori, a isto tako je
odgovorio da M1 oznaka označava što je moguće izgraditi na predmetnom zemljištu
odnosno da je moguće izgraditi i prometnicu ukoliko se prostorni plan promijeni.
Tvrdnje o nestručnosti vještaka nove su činjenice koje nisu predmet ispitivanja
drugostupanjskog suda kao što je i dostava mišljenja ovlaštenog arhitekta urbanista
Zorana Boševskog nova činjenica koja je bez utjecaja na pravilnost utvrđenih
činjenica. Složenost situacije na terenu proizlazi i iz činjenice da površina cijele čkbr.
6916/1 iznosi više od 80000 m2, a sporni dio je nešto više od 1000 m2. Na tako
velikoj površini prostornim planom mogu biti utvrđene različite namjene, a što je i od
utjecaja na valjanost ugovora o zakupu. Ukratko sporni dio nekretnine obuhvaćen
ugovorom o zakupu ne predstavlja cestovno zemljište kako proizlazi iz nalaza i
mišljenja vještaka. Tužitelj nije dokazao da sporna nekretnina predstavlja cestovno
zemljište u smislu odredbe čl. 3. i 4. ZC-a koje glase:

Poslovni broj: Pž-2898/2024-2 5

„članak 3.

(1) Javne ceste su javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske.
(2) Javne ceste se ne mogu otuđiti iz vlasništva Republike Hrvatske niti se na njima
mogu stjecati stvarna prava, osim u slučajevima propisanim ovim Zakonom.
(3) Na javnoj cesti može se osnovati pravo služnosti i pravo građenja radi izgradnje
komunalnih, vodnih, energetskih građevina i građevina elektroničkih komunikacija i
povezane opreme, na način propisan ovim Zakonom.

(4) Cestovno zemljište može se dati na korištenje radi obavljanja pratećih djelatnosti
(ugostiteljstvo, trgovina, benzinske postaje i drugo), na način propisan ovim
Zakonom.

(5) Javna cesta postaje javno dobro u općoj uporabi pravomoćnošću uporabne
dozvole, odnosno izdavanjem drugog akta na temelju kojeg je dopuštena uporaba
građevine sukladno posebnom propisu.

(6) Javna cesta upisuje se u zemljišne knjige na temelju pravomoćne uporabne
dozvole kao javno dobro u općoj uporabi i kao neotuđivo vlasništvo Republike
Hrvatske, uz upis Hrvatskih autocesta d.o.o. kao pravne osobe ovlaštene upravljati
autocestama, Hrvatskih cesta d.o.o. kao pravne osobe ovlaštene upravljati državnim
cestama i županijske uprave za ceste kao pravne osobe ovlaštene upravljati
županijskim i lokalnim cestama (u daljnjem tekstu: pravna osoba koja upravlja
javnom cestom).

(7) Pravo služnosti i pravo građenja na javnoj cesti te koncesija na javnoj cesti
upisuju se u zemljišne knjige sukladno propisima koji uređuju zemljišne knjige.
(8) Korištenje cestovnog zemljišta upisuje se u zemljišne knjige sukladno odredbama
o upisu zakupa prema propisima koji uređuju zemljišne knjige.
Dijelovi javne ceste

Članak 4. javnu cestu čine:

– cestovna građevina (donji stroj, kolnička konstrukcija, most, vijadukt, podvožnjak,
nadvožnjak, propust, tunel, galerija, potporni i obložni zid, nasip, pothodnik i
nathodnik),

– građevine za odvodnju ceste i pročišćavanje otpadnih voda sakupljenih na
cestovnoj građevini,

– zemljišni pojas s obiju strana ceste potreban za nesmetano održavanje ceste širine
prema projektu ceste, a najmanje jedan metar računajući od crte koja spaja krajnje
točke poprečnog presjeka ceste,

– cestovno zemljište u površini koju čine površina zemljišta na kojoj prema projektu
treba izgraditi ili je izgrađena cestovna građevina, površina zemljišnog pojasa te
površina zemljišta na kojima su prema projektu ceste izgrađene ili se trebaju izgraditi
građevine za potrebe održavanja ceste i pružanja usluga vozačima i putnicima te
naplatu cestarine predviđeni projektom ceste (objekti za održavanje cesta,
upravljanje i nadzor prometa, naplatu cestarine, benzinske postaje, servisi,
parkirališta, odmorišta i drugi),

– građevine na cestovnom zemljištu, za potrebe održavanja ceste i pružanja usluga
vozačima i putnicima te naplatu cestarine, predviđene projektom ceste,
– stabilni mjerni objekti i uređaji za nadzor vozila,

– priključci na javnu cestu izgrađeni na cestovnom zemljištu,

– prometni znakovi i uređaji za nadzor i sigurno vođenje prometa i oprema ceste
(prometni znakovi, svjetlosni uređaji, telekomunikacijski stabilni uređaji, instalacije i

Poslovni broj: Pž-2898/2024-2 6

rasvjeta u funkciji prometa, cestovne značke, brojila prometa, instalacije, uređaji i
oprema u tunelima, oprema parkirališta, odmorišta i slično),

– građevine i oprema za zaštitu ceste, prometa i okoliša (snjegobrani, vjetrobrani,
zaštita od osulina i nanosa, zaštitne i sigurnosne ograde, zaštita od buke i drugih
štetnih utjecaja na okoliš i slično).“

Osim toga, čak i u slučaju da se radi o cestovnom zemljištu ono se može dati
na korištenje izravnim ugovaranjem u slučajevima predviđenim Pravilnikom.
Međutim, osim paušalnih tvrdnji o ispunjenju pretpostavki iz čl. 4. alineja 4. ZC-a
tužitelj nije naveo niti jednu činjenicu iz koje bi proizlazilo da se radi o cestovnom
zemljištu odnosno zbog čega je ništetno davanje u zakup takvog zemljišta. Situacija
na samom zemljištu je očigledno drugačija kao što je i činjenica da je tužitelju dano u
zakup zemljište kojeg više od 20 godina nije priveo svrsi upućuje da nepostojanje
razloga zbog kojih bi trebalo novim vještačenjem utvrđivati namjenu zemljišta koja je
jednostavno vidljiva iz prostornih planova. Time što je prvostupanjski sud
obrazloženo odbio zahtjev tužitelja za izuzeće nisu povrijeđena konvencijska prava
tužitelja na njegovo pravo na pristup sudu i pravičan postupak jer je to prvostupanjski
sud učinio u skladu sa zakonskim ovlaštenjima i nakon provedenog postupka, a
tužitelj je selektivno koristio svoja procesna ovlaštenja i protivno zakonu.

12. U odnosu na žalbu prvotuženika ističe se da je djelomično osnovana jer je
sud odlučujući o njegovim troškovima potrebnim za vođenje parnice odlučio
nepravilnom primjenom odredba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad
odvjetnika.

13. Sukladno odredbi čl. 166. st. 1. i 2. ZPP-a s obzirom na žalbu prvotuženika
protiv odluke o parničnim troškovima odlučeno je o osnovanosti žalbenih navoda i o
troškovima u povodu pravnog lijeka uzevši u obzir vrijednost predmeta spora u
iznosu od 132.855,53 eur koju je sud utvrdio tijekom postupka (list 127. spisa).
Tužitelj je u cijelosti izgubio parnicu te je sud o troškovima odlučio prema odredbi čl.

154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad
odvjetnika objavljena u „Narodnim novinama“ broj 138/23; dalje: OT) koja je bila
snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva, ali djelomično nepravilnom primjenom
odredaba OT, kako to pravilno navodi prvotuženik koji osporava pravilnost odluke o
troškovima. Prvotuženikovi troškovi potrebni za vođenje parnice odnose se na
sastav odgovora na tužbu u iznosu 1000 bodova (Tbr. 8/1 OT), zastupanje na
ročištima održanim 23. siječnja 2019., 6. lipnja 2019., 6. ožujka 2020., 20. ožujka

2021., 2. srpnja 2021., 6. lipnja 2022., 23. prosinca 2022., 5. svibnja 2023., 11.
prosinca 2023., zastupanje 11. travnja 2022. svako od navedenih po 1000 bodova
(Tbr. 9/1 OT) i ročište 11. travnja 2022. u iznosu od 50 bodova ili svekupno 10050
bodova, što prema vrijednosti svakog boda u iznosu od 2,00 eura iznosi 20.100,00
eura uveća za PDV u iznosu od 5.025,00 eur ili sveukupno 25.125,00 eur. Kako je
prvostupanjski sud prihvatio zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 21.624,15 eur
žalba je osnovana u dijelu kojem prvotuženik osporava pravilnost odluke o
troškovima u iznosu od 3.500,85 eur. Stoga je u osporavanom dijelu od 3.316,15 eur
valjalo potvrditi odluku o troškovima sadržanu u točki III. izreke.

Poslovni broj: Pž-2898/2024-2 7

14. Posljedično, djelomično je osnovan zahtjev za naknadu troškova
navedene žalbe protiv rješenja o troškovima postupka sadržane u točki III. izreke u
iznosu 51,35% troškova žalbe. Prvotuženikovi troškovi žalbe iznose 62,50 eur za
sastav žalbe s PDV (Tbr. 10/4 OT) i pristojbe u iznosu od 125,11 eur (čl. 24. st. 4.
Zakona o sudskim pristojbama) odnosno ukupno 187,61 eur ili 96,33 eur razmjerno
osnovanosti žalbe. Kako je prvotuženik podnio zahtjev za naknadu troškova žalbe u
ukupnom iznosu od 283,05 eur, neosnovan je njegov zahtjev u iznosu od 186,72 eur.

15. Sukladno odredbi čl. 368. st. i 1. i čl. 373. t. 3. ZPP-a presuđeno je u kao u izreci.

Zagreb, 3. rujna 2024.

Predsjednik vijeća
Ivana Mlinarić

Broj zapisa: 9-3086b-d266c

Kontrolni broj: 0d87e-33235-68146

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Ivana Mlinarić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost
dokumenta.