Poslovni broj Gž-943/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj Gž-943/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u Vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice u pravnoj stvari tužiteljice D. P. /OIB…/ iz R., koju zastupa T. P., odvjetnik iz R., protiv tuženika Grada R. /OIB…/ R., koga zastupa D. K. i J. P., odvjetnice iz R., radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1733/2020-9 od 22. srpnja 2022., u sjednici održanoj 3. rujna 2024.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

              I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1733/2020-9 od 22. srpnja 2022. pod stavcima II., III., IV. i VI. izreke, i dijelu stavka VII. izreke kojim tužiteljici nije priznat trošak prvostupanjskog postupka preko iznosa od 127,21 kuna sa zateznim kamatama od 22. srpnja 2022. do isplate.

 

          II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom je:

 

-          utvrđeno da postoji tražbina tužiteljice prema tuženiku u iznosu 50.909,94 kuna sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 50.076,60 kuna od 12. studenog 2015., 187,63 kuna od 16. studenog 2015.; 187,63 kuna od 16. prosinca 2015., 187,63 kuna od 16. siječnja 2016. i 271,45 kuna od 16. veljače 2016., sve do isplate (stavak I. izreke);

 

-          utvrđeno da postoji tražbina tuženika prema tužiteljici u iznosu od 45.861,75 kuna (stavak II. izreke);

 

-          prebijene tražbine utvrđene pod stavcima I. i II. izreke, i naloženo tuženiku platiti tužiteljici ne prebijeni dio tražbine u iznosu od 5.048,19 kuna sa zateznim kamatama tekućim na iznos od: 4.213,85 kuna od 12. studenog 2015., 187,63 kuna od 16. studenog 2015., 187,63 kuna od 16. prosinca 2015., 187,63 kuna od 16. siječnja 2016., 271,45 kuna od 16. veljače 2016., sve do isplate, u roku 15 dana (stavak III. izreke);

 

-          odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznos od 27.560,00 kuna za razdoblje od 20. listopada 2005. i za isplatu zateznih kamata na svaki pojedini iznos plaćenog obroka cijene stana u visini od 187,63 kuna u vremenskom razdoblju od 16. studenog 2005. do 16. listopada 2015. počevši od šesnaestog dana u mjesecu (stavak IV. izreke);

 

-          naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.877,44 kuna sa zateznim kamatama tekućim na iznose od: 268,20 kuna od 19. siječnja 2016., 268, 20 kuna od 16. veljače 2016., 268,20 kuna od 12. ožujka 2016., 268,20 kuna od 16. travnja 2016., 268,20 kuna od 14. svibnja 2016., 268,20 kuna od 14. lipnja 2016., 268,20 kn od 12. srpnja 2016. godine, sve do isplate (stavak V. izreke);

 

-          odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu daljnjeg iznosa od 22.488,26 kuna (preko iznosa od 1.877,44 kuna do iznosa 24.365,70 kuna) sa zateznim kamatama tekućim na iznos od: 8.902,88 kuna od 1. siječnja 2005., 91,19 kuna od 24. veljače 2006.; 91,19 kuna od 23. ožujka 2006.; 91,19 kuna od 23. travnja 2006.; 91,19 kuna od 18. svibnja 2006.; 91,19 kuna od 20. lipnja 2006.; 91,19 kuna od 19. srpnja 2006.; 91,19 kuna od 26. kolovoza 2006.; 91,19 kuna od 21. rujna 2006.; 91,19 kuna od 3. studenog 2006.; 91,19 kuna od 24. studenog 2006.; 91,19 kuna od 30. prosinca 2006.; 91,19 kuna od 28. siječnja 2007.; 91,19 kuna od 24. veljače 2007.; 91,19 kuna od 21. ožujka 2007.; 91,19 kuna od 22. travnja 2007.; 91,19 kuna od 25. svibnja 2007.; 91,19 kuna od 22. lipnja 2007.; 91,19 kuna od 1. kolovoza 2007.; 91,19 kuna od 22. kolovoza 2007.; 91,19 kuna od 26. rujna 2007.; 91,19 kuna od 26. listopada 2007.; 91,19 kuna od 2. prosinca 2007.; 91,19 kuna od 29. prosinca 2007.; 91,19 kuna od 1. veljače 2008.; 91,19 kuna od 1. ožujka 2008.; 91,19 kuna od 28. ožujka 2008.; 91,19 kuna od 29. travnja 2008.; 91,19 kuna od 24. svibnja 2008.; 91,19 kuna od 28. lipnja 2008.; 91,19 kuna od 22. srpnja 2008.; 91,19 kuna od 31. kolovoza 2008.; 91,19 kuna od 23. rujna 2008.; 91,19 kuna od 23. listopada 2008.; 91,19 kuna od 6. prosinca 2008.; 91,19 kuna od 1. siječnja 2009.; 91,19 kuna od 28. siječnja 2009.; 91,19 kuna od 24. veljače 2009.; 91,19 kuna od 22. ožujka 2009.; 91,19 kuna od 23. travnja 2009.; 91,19 kuna od 26. siječnja 2009.; 91,19 kuna od 27. lipnja 2009.; 91,19 kuna od 22. srpnja 2009.; 91,19 kuna od 21. kolovoza 2009.; 91,19 kuna od 26. rujna 2009.; 91,19 kuna od 27. listopada 2009.; 91,19 kuna od 1. prosinca 2009.; 91,19 kuna od 1. siječnja 2010.; 91,19 kuna od 26. siječnja 2010.; 91,19 kuna od 25. veljače 2010.; 91,19 kuna od 28. ožujka 2010.; 91,19 kuna od 23. travnja 2010.; 91,19 kuna od 22. svibnja 2010.; 91,19 kuna od 16. lipnja 2010.; 91,19 kuna od 28. srpnja 2010.; 91,19 kuna od 25. kolovoza 2010.; 91,19 kuna od 30. rujna 2010.; 91,19 kuna od 29. listopada 2010.; 91,19 kuna od 1. prosinca 2010.; 91,19 kuna od 1. siječnja 2011.; 91,19 kuna od 27. siječnja 2011.; 91,19 kuna od 24. veljače 2011.; 91,19 kuna od 29. ožujka 2011.; 91,19 kuna od 24. travnja 2011.; 91,19 kuna od 25. svibnja 2011.; 91,19 kuna od 28. lipnja 2011.; 91,19 kuna od 22. srpnja 2011.; 91,19 kuna od 23. kolovoza 2011.; 91,19 kuna od 28. rujna 2011.; 91,19 kuna od 29. listopada 2011.; 91,19 kuna od 29. studenog 2011.; 91,19 kuna od 22. prosinca 2011.; 91,19 kuna od 24. siječnja 2012.; 91,19 kuna od 23. veljače 2012.; 91,19 kuna od 24. ožujka 2012.; 91,19 kuna od 25. travnja 2012.; 91,19 kuna od 22. svibnja 2012.; 91,19 kuna od 28. lipnja 2012.; 91,19 kuna od 24. srpnja 2012.; 91,19 kuna od 22. kolovoza 2012.; 91,19 kuna od 26. rujna 2012.; 91,19 kuna od 21. listopada 2012.; 91,19 kuna od 27. studenog 2012.; 91,19 kuna od 21. prosinca 2012.;  91,19 kuna od 22. siječnja 2013.; 91,19 kuna od 23. veljače 2013.; 91,19 kuna od 23. ožujka 2013.; 91,19 kuna od 24. travnja 2013.; 91,19 kuna od 24. svibnja 2013.; 91,19 kuna od 21. lipnja 2013.; 91,19 kuna od 25. srpnja 2013.; 91,19 kuna od 22. kolovoza 2013.; 91,19 kuna od 21. rujna 2013.; 91,19 kuna od 22. listopada 2013.; 91,19 kuna od 22. studenog 2013.; 208,60 kuna od 28. prosinca 2013.; 208,60 kuna od 17. siječnja 2014.; 208,60 kuna od 18. veljače 2014.; 208,60 kuna od 20. ožujka 2014.; 208,60 kuna od 18. travnja 2014.; 208,60 kuna od 20. svibnja 2014.; 208,60 kuna od 25. lipnja 2014.; 208,60 kuna od 17. srpnja 2014.; 208,60 kuna od 15. kolovoza 2014.; 208,60 kuna od 16. rujna 2014.; 208,60 kuna od 16. listopada 2014.; 208,60 kuna od 20. studenog 2014.; 91,19 kuna od 13. prosinca 2014.; 91,19 kuna od 20. siječnja 2015.; 91,19 kuna od 17. veljače 2015.; 91,19 kuna od 14. ožujka 2015.; 268,20 kuna od 15. travnja 2015.; 268,20 kuna od 21. svibnja 2015.; 268,20 kuna od 16. lipnja 2015.; 268,20 kuna od 15. srpnja 2015.; 268,20 kuna od 1. rujna 2015.; 268,20 kuna od 15. rujna 2015.; 268,20 kuna od 16. listopada 2015.; 268,20 kuna od 17. studenog 2015.; 268,20 kuna od 15. prosinca 2015., sve do isplate (stavak VI. izreke),

 

-          i naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 127,21 kuna sa zateznim kamatama od donošenja presude (22. srpnja 2022.) do isplate (stavak VII. izreke).

 

2. Protiv presude pod stavcima II., III., IV., VI. izreke i dijelu stavka VII. izreke, kojim tužiteljici nije priznat trošak prvostupanjskog postupka preko iznosa od 127,21 kuna sa zateznim kamatama, žali se tužiteljica iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., u daljnjem tekstu: ZPP-a).

 

3. Tužiteljica predlaže slijedom žalbenih navoda preinaku ili ukidanje pobijanog dijela prvostupanjske presude i zahtijeva trošak žalbe.

 

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

5. Žalba je neosnovana.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu ukupnog iznosa od 76.083,88 kuna (50.909,94 kuna na ime plaćene kupoprodajne cijene stana /obročno/ na temelju Ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo broj 13340 od 24. veljače 1994., koji je utvrđena ništetnim u pravomoćno okončanoj parnici poslovni broj P-4453/2005 i 25.173,64 kuna na ime plaćane pričuve za stan u R., … /predmet kupoprodaje/ za razdoblje do 12. srpnja 2016.), sve sa zateznim kamatama i troškovima postupka sa zateznim kamatama, i procesni prigovor radi kompenzacije tuženika za iznos od 45.861,75 kuna (utvrđenje njegovog potraživanja prema tužiteljice u iznosu od 45.861,75 kuna na ime korištenja stana po tužiteljici od ožujka 1994. do zaključno sa prosincem 2016. i stavljanje tog iznosa u prijeboj sa iznosom od 50.909,94 kuna, koji tužiteljica tužbom potražuje od njega na ime vraćanja kupovine (list 33. - 34. spisa).

 

7. Ispitivanjem prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji je prethodio nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a). Prvostupanjski sud je odlučio o zahtjevima iz sudske nadležnosti, s osobama koje mogu biti stranke u postupku i pravilno su zastupane, a vezano za koje zahtjeve nije u tijeku druga parnica, pravomoćno suđeno, sklopljena sudska niti s njom izjednačena nagodba.

 

8. Tumačenje činjenica po tužiteljici i zaključci koje iz takvog tumačenja izvodi ne predstavljaju ukazivanje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka, nepravilno utvrđeno činjenično stanje, niti pogrešnu primjenu materijalnog prava, već njezino osobno viđenje predmetnog spora koje je bez pravnog uporišta. 

 

9. Iz rezultata prvostupanjskog raspravljanja i stanja spisa proizlazi, a što nije sporno među strankama:

 

-          u parnici poslovni broj P-4453/2005 utvrđeno da je ništetan Ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo /s obročnom otplatom/ broj 13340 od 24. veljače 1994. (presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-4453/2005 od 12. rujna 2011. potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-450/2012-4 od 11. studenog 2015.);

 

-          u istoj parnici utvrđeno da je tužiteljica nadnevka 26. siječnja 1994. bila član obiteljskog domaćinstva I. B. (nadnevak smrti I. B., tete tužiteljice) koja je bila nositeljica stanarskog prava na stanu u R., …, ukupne površine 59,60 m2, a koji stan je bio predmetom prodaje Ugovora broj 13340 o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo od 24. veljače 1994. (u daljnjem tekstu: Ugovor);

 

-          razlog ništetnosti Ugovora je na strani tužiteljice (nakon što je smrću /26. siječnja 1994./ teti tužiteljice prestalo stanarsko pravo, tužiteljica protivno prisilnim propisima kojima je priznato pravo na otkup stana na kojem je postojalo stanarsko pravo samo nositeljima stanarskog prava /osobno pravo/ u ime i za račun tete otkupila stan, mjesec dana nakon smrti nositeljice stanarskog prava),

 

-          visina međusobnih potraživanja stranaka kao posljedica ništetnosti Ugovora i to: tužiteljice po osnovi plaćene kupovine tuženiku - 50.909,94 kuna i po osnovi plaćene pričuve - 24.365,70 kuna i tuženika po osnovi naknade za korištenje stana u R., …, površine 58,35 m2, od ožujka 1994. do zaključno s prosincem 2016. u iznosima 166,77 kuna mjesečno (do stupanja na snagu Zakona o najmu 11. listopada 1996. u visini obveze plaćanja naknade i komunalne naknade nositelja stanarskog prava, a od 12. studenog 1996. do zaključno sa prosincem 2016. u visini predujma zaštićene najamnine za isti stan),

 

-          i da je Ugovorom o najmu stana sa zaštićenom najamninom broj 1, koji je sklopljen 31. siječnja 2017. ugovorena zaštićena najamnina u iznosu od 263,58 kuna mjesečno.

 

10. Po žalbi tužiteljice je sporno, vezano za odluku pod stavkom II. i III. izreke postojanje tuženikovog potraživanja prema tužiteljici na ime zaštićene najamnine od  ožujka 1994. do siječnja 2017. (smatra da to potraživanje ne postoji jer da je zaštićenim najmoprimcem postala tek 31. siječnja 2017.), a nastavno i osnovanost prigovora radi prijeboja istaknutog po tuženiku (tužiteljičine tražbine u iznosu od 50.909,94 kuna i tuženikove u iznosu od 45.861,75 kuna), vezano za odluku pod stavkom IV. izreke ocjena nepoštenosti tuženika (smatra da je tuženik nepošten od 2005. kad je podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti Ugovora, da je od tada trebao odbiti primati uplate na ime kupovine), vezano za odluku pod stavkom VI. izreke da je prvostupanjski sud trebao, po pravilima o namirenju, ukoliko je smatrao osnovanim prigovor prijeboja, kompenzirati i potraživanje po osnovi plaćene pričuva, a nastavno i odluka o troškovima, u dijelu s kojim nije uspjela u prvostupanjskom postupku.

 

11. Prvostupanjski je sud na temelju pravilno izabranog i primijenjenog procesnog i materijalnog prava utvrdio relevantne činjenice, koje u konačnici niti nisu sporne i za odluke koje tužiteljica pobija dao jasne razloge s kojima je suglasan i drugostupanjski sud. 

 

12. Naime, mjerodavnim pravilima o posljedicama ništetnosti sadržanim u ZOO-a[1], u kontinuitetu je propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće  ili ako se narav onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje (članak 323. stavak 1.), a što znači da tek utvrđenjem da je konkretan ugovor ništetan za strane nastaje subjektivno pravo na restituciju  svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovor ništetan, i da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti (članak 323. stavak 2. ZOO-a).

 

13. Suprotno žalbenim navodima, tuženiku pripada pravo na naknadu za korištenje stana od ožujka 1994. do siječnja 2017., kad je sklopljen Ugovor o najmu od tužiteljice, koja se nesporno koristila stanom i u tom razdoblju od ožujka 1994. do siječnja 2017., u iznosu od 45.861,75 kuna (članak 323. stavak 2. ZOO-a), koji iznos nije sporan, kao i tužiteljici pravo na vraćene plaćene kupovine za stan tuženiku (članak 323. stavak 1. ZOO-a) iz razloga navedenih pod točkom 44. obrazloženja prvostupanjske presude, a na koji način je među strankama uspostavljena pravična ravnoteža u njihovim ovlaštenjima i obvezama vezano za posljedice ništetnosti Ugovora, u skladu sa mjerodavnim propisima na koje se pozvao prvostupanjski sud.

 

14. Nadalje, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su s nadnevkom pravomoćnosti presude kojom je utvrđena ništetnost Ugovora /11. studenog 2015./ ostvarile pretpostavke za međusobno prebijanje novčanih tražbina stranaka (tuženikove u iznosu od 45.861,75 kuna i tužiteljičine u iznosu od 50.909,94 kuna) i otklonio tužiteljičin prigovor zastare vezano za potraživanje iznosa od 45.861,75 kuna po tuženiku pozivom na odredbu članka 198. stavak 1. u vezi s člankom 196. stavak 2. ZOO-a, prema kojima se smatra da je nakon izjave o prijeboju učinak prijeboja nastao onog trenutka kad su se ispunile pretpostavke za to i da se dug može prebiti sa zastarjelom tražbinom samo ako ona još nije bila zastarjela u času kad su se stekle pretpostavke prijeboja (11. studenog 2015. obje tražbine su postojale, niti jedna nije bila u zastari i među njima još nije došlo do prijeboja).

 

15. Stoga se ne mogu prihvatiti navodi žalbe da nisu bile ispunjene pretpostavke za utvrđenje i stavljanje u prijeboj iznosa od 45.861,75 kuna (zaštićena najamnina od ožujka 1994. do siječnja 2017.), odnosno da tuženiku ne pripada pravo na isti iznos kao posljedica utvrđene ništetnosti Ugovora, da bi tuženik bio "nesavjestan od podnošenja tužbe … 2005." i da je "sve da je i imao pravo na predmetno potraživanje, a nije, već tada mjesečno zahtijevati predmetni mjesečni predujam", da Ugovor nije u nikakvoj vezi s zakonskom obvezom plaćanja mjesečnog predujma najamnine koju je tuženik imao pravo potraživati, da je zaštićenim najmoprimcem postala tek 2017. sklapanjem Ugovora o najmu, a pri čemu tužiteljica očito ispušta iz vida odredbu članka 323. stavak 2. ZOO-a na koje se pozvao prvostupanjski sud vezano za odluku pod stavcima II. i III. izreke prvostupanjske presude.

 

16. Dakle, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno i procesno pravo kad je pod stavkom II. izreke utvrdio da postoji tražbina tuženika prema tužiteljici u nespornom iznosu od 45.861,75 kuna, a pod stavkom I. izreke da postoji tražbina tužiteljice prema tuženiku u iznosu od 50.909,94 kuna /uplaćivana kupovina za stana/, i nastavno po tuženikovom prigovoru pod stavkom III. izreke izvršio prijeboj tih novčanih potraživanja i naložio tuženiku isplatiti tužiteljici razliku u iznosu 5.048,19 kuna sa zateznim kamatama, i za te odluke dao jasne razloge, koje se žalbenim navodima ne dovode u dvojbu.

 

17. Neosnovano tužiteljica osporava prvostupanjsku presudu pod stavkom IV. izreke kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznos od 27.560,00 kuna za razdoblje od 20. listopada 2005. i za isplatu zateznih kamata na svaki pojedini iznos plaćenog obroka cijene stana u visini od 187,63 kuna u vremenskom razdoblju od 16. studenog 2005. do 16. listopada 2015. počevši od šesnaestog dana u mjesecu, koje veže uz shvaćanje da je tuženik postao nesavjestan kad je "uputio tužbu radi utvrđenja" ništetnim Ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo  (2005.) jer da je od tog dana trebao odbiti primati uplate za stan.

 

18. Naime, prema pravilima o opsegu vraćanja u slučaju stečenog bez osnove (članak 1115. ZOO-a), moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva s tim da se o pitanju nepoštenosti stjecatelja procjenjuje prema momentu sklapanja pravnog posla, a ne prema okolnostima koje su uslijedile nakon toga.

 

19. Kako tuženik u vrijeme sklapanja Ugovora nije znao da je tužiteljica iskoristila punomoć koju joj je teta dala i mjesec dana nakon što je teta umrla, u tetino ime, suprotno prisilnim propisima sklopila Ugovor, a zbog čega je Ugovor i utvrđen ništetnim pravomoćnom presudom, to je tuženik vezano za sve obročne uplate do 11. studenog 2015. (do pravomoćnosti presude) bio pošten stjecatelj i kao takav nije dužan tužiteljici platiti kamate od 20. listopada 2005. na iznos od 27.560,00 kuna i na ostale iznose obročnih uplata kupovine (187,63 kuna) od šesnaestog dana u mjesecu, kako je zahtijevala podneskom od 2. siječnja 2022. (list 51. - 60. spisa), već od 12. studenog 2015. do isplate, kako je to odlučeno prvostupanjskom presudom.

 

20. Stoga, nije u pravu tužiteljica kada tvrdi da je tuženik nepošten od podnošenja tužbe radi utvrđenja ništetnim Ugovora (2005.) jer da je od tada trebao odbiti primati uplate za kupovinu. To što je tuženik naknadno saznao da je nositeljica stanarskog prava umrla i da je tužiteljica na temelju punomoći, u ime i za račun iste sklopila Ugovor, mjesec dana nakon smrti tete, a zbog čega je i vodio parnicu protiv tužiteljice u kojoj je pravomoćno utvrđeno da je Ugovor ništetan, nije pravno odlučno za ocjenu nepoštenosti tuženika.

 

21. Neosnovano je i osporavanje prvostupanjske presude pod stavkom VI. izreke kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 22.488,26 kuna (preko iznosa od 1.877,44 kuna do iznosa od 24.365,79 kuna) na ime plaćene pričuve u razdoblju od siječnja 2005. do 15. prosinca 2015. sa zateznim kamatama (prigovor zastare istaknut po tuženiku ocijenjen osnovanim), koje tužiteljica veže uz shvaćanje da je prvostupanjski sud kad je već "prebijao jedno potraživanje tužitelja s navodnim potraživanjem tuženika tada jednako tako, prema pravilima o namirenju, trebao izvršiti prijeboj i s ovim potraživanjem tužitelja" i "ukoliko je prigovor radi prebijanja smatrao osnovanim trebao je kompenzirati i s djelom potraživanja tužiteljice koje je smatrao da je u zastari jer u trenutku kad su nastale pretpostavke za prijeboj nije jedno potraživanje nije bilo u zastari.", te se u vezi s istim poziva na odredbu članka 196. stavak 2. i članka 198. stavak 1. ZOO-a, a koje je za drugostupanjski sud nejasno i konfuzno.

 

22. To iz razloga, što se tuženik (dužnik) vezano za potraživanje plaćene pričuve od siječnja 2005. nije branio procesno pravnim prigovorom radi prebijanja, a niti prigovorom građanskopravnog prijeboja (da je to potraživanje nastalo i postojalo, ali da je naknadno prestalo zbog njegovog dospjelog novčanog potraživanja prema tužiteljici i njegove konstitutivne izjave o prijeboju /da je kompenzacijom prestalo ovlaštenje obiju stranaka/), već je istakao prigovor zastare vezano za to potraživanje (prestanak obvezno-pravnog ovlaštenja tužiteljice za ostvarenje te novčane tražbine putem suda zbog nastupanja učinaka zastare - pretvaranje te obveze u takozvanu prirodnu obvezu koja nije utuživa) i što je prvostupanjski sud, kao što je i učinio, vezano za to potraživanje mogao odlučivati samo o prigovoru zastare kojeg je istakao tuženik (članak 198. stavak 2. ZOO-a), ali ne i o prijeboju jer takav prigovor nije istaknut vezano za potraživanje tužiteljice da joj tuženik vrati novčani iznos koji je platila na ime pričuve, niti sud na takav prigovor pazi po službenoj dužnosti.

 

23. Osim toga, tužiteljica ne navodi koja bi to po njoj bila pravila o namirenju na temelju kojih bi sud trebao "izvršiti prijeboj" njezinog potraživanje po osnovi plaćene pričuve (22.488,26 kuna) sa tuženikovim potraživanjem zaštićene najamnine od ožujka 1994. do siječnja 2017. u iznosu 45.861,75 kuna.

 

24. Drugostupanjski sud je suglasan sa obrazloženjem prigovora zastare pod točkama 51. - 54. obrazloženja prvostupanjske presude, istaknutog po tuženiku, a vezano za potraživanje iznosa od 22.488,26 kuna (preko iznosa od 1.877,44 kuna do iznosa od 24.365,79 kuna) na ime plaćene pričuve u razdoblju od siječnja 2005. do 15. prosinca 2015. sa zateznim kamatama (članak 225. u vezi s člankom 214., člankom 215. stavkom 1., člankom 216. i člankom 223. ZOO-a) i ne nalazi potrebnim ponavljati razloge navedene po prvostupanjskom sud.

 

25. Dakle, suprotno sadržaju predmetne žalbe, prvostupanjski je sud učinkovito ispitao podneske, argumente i dokaze iznesene od stranaka u postupka i dao procjenu njihove mjerodavnosti za odluku, koja je pravilnom primjenom pravilno izabranih procesnih i materijalnih normi utemeljena na relevantnim činjenicama koje u konačnici niti nisu sporne, a kojom odlukom je između stranaka uspostavljena pravična ravnoteža na temelju mjerodavnog prava, vezano za posljedice ništetnosti Ugovora.      

 

26. Kako tužiteljica nije navela konkretne povrede i propuste koje je po njoj prvostupanjski sud počinio vezano za odluku o parničnim troškovima, već se samo pozvala na zakonsku formulaciju o povredama zbog kojih se i ta odluka može pobijati, podredno osporavanju dijela odluke o glavnom tužbenom zahtjevu, te kako drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (članak 365. stavak 2. ZPP-a), to odluka o parničnim troškovima ostaje neizmijenjena.

 

27. Tužiteljici nije priznat trošak žalbe jer nije uspjela sa istom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

 

28. Zaključno, ispitivanjem presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1733/2020-9 od 22. srpnja 2022. pod stavcima II., III., IV., VI. i VII. izreke nisu utvrđeni razlozi pobijanja po tužiteljici, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a), zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak II.).

 

U Zagrebu 3. rujna 2024.

 

                                                                                                   Predsjednica Vijeća:

Nika Grospić Ivasović, v.r.