Pristupanje sadržaju
1
Poslovni broj: Gž R-730/2024-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž R-730/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Darije Horvat kao predsjednice vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. L. iz S., OIB:…, zastupane po punomoćniku J. K., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB:, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1491/2022-30 od 12. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 3. rujna 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1491/2022-30 od 12. lipnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. i IV. izreke.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
2. Protiv dijela navedene presude pod točkom I. i IV. izreke, kako to proizlazi iz žalbe, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima odnosno podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje uz naknadu troška sudske pristojbe za izjavljenu žalbu.
3. Žalba je neosnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpjela ozljeđivanjem na radu pod poslodavca A. C. d.o.o., temeljem police osiguranja od odgovornosti iz djelatnosti zaključene između njegova poslodavca i tuženika broj 041140218408.
5. U žalbenoj fazi postupka nije sporan štetni događaj, pasivna legitimacija i odgovornost, kao niti činjenica da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužiteljici na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete ukupni iznos od 30.000,00 kn/3.981,68 €[1].
6. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, a niti one koje žalitelj ističe. Naime, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a, koji sadržajno ističe tuženik kada navodi da pobijana odluka nije dostatno i adekvatno obrazložena u pogledu dosuđene visine naknade pretrpljene štete.
7. Isto tako, žalitelj žalbenim navodima osporava činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja, te u žalbi iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja. Stoga je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, time da u svojoj žalbi tuženik navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na ocjenu provedenih dokaza od strane žalitelja odnosno njegovog viđenja predmetne pravne situacije pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP-a koju u žalbi također ističe tuženik.
8. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.
9. Tako je tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno:
- da je tužiteljica 4. studenog 2019. stradala kao zaposlenik poslodavca A. C. d.o.o., kada je za vrijeme radnog vremena i obavljanja svojih redovnih radnih zadataka – odnos utroška A. k. u banku, u Z., u … ulici kod kbr. .., napadnuta od strane NN osobe te je nad njom izvršeno razbojništvo pri čemu je zadobila ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji;
- da iz medicinskog vještačenja izvedenog po vještacima dr. M. M. i dr. med. G. M. proizlazi da je tužiteljica stradala u štetnom događaju 4. studenog 2019. kada je zadobila prijelom nosnog nastavka gornje čeljusti lijevo s manjim pomakom, a ozljeda je dijagnosticirana neposredno po ozljedi, redovito kontrolirana i praćena po ORL i MFK specijalisti uz konzervativno liječenje lokalnom terapijom i mirovanjem te proizlazi da su kao trajna posljedica navedenog ORL liječenja, zaostali bolovi na mjestu prijeloma te smetnje disanja na lijevu nosnicu čime su smanjene opće životne i radne aktivnosti tužiteljice 3% u kojem će omjeru morati ulagati pojačane napore u budućem životu i radu;
- da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužiteljica na psihičkom planu razvila simptomatiku PTSP-a (F43.1) i navedeno proizlazi iz priložene medicinske dokumentacije jer je tužiteljica u okolnostima predmetnog štetnog događaja bila izložena situaciji stresogenog potencijala u vidu realne opasnosti po tjelesni integritet pa i život i navedeno je i dovelo do razvoja psihičkog poremećaja te između štetnog događaja i ozljeda, kao i njihovih posljedica te razvoja psihičkog poremećaja, postoji izravna uzročno-posljedična veza te je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja:
- da iz nalaza i mišljena proizlazi da je tužiteljica zbog zadobivene ozljede i tijekom liječenja trpjela fizičke bolove jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 6 dana, manjeg intenziteta jednog mjeseca kumulativno, zatim je trpjela kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta te do smirivanja akutnih simptoma trauma i prilagodbe na novonastalo stanje trpjela je sekundarni strah umjerenog do jakog oscilirajućeg intenziteta sveukupno do 3 dana, te potom umjereni oscilirajući strah sveukupno do 4 tjedna. Po navedenom trpjela je slabiji oscilirajući strah sveukupno do 8 tjedana, a zaostao je kasni, povremeni oscilirajući strah slabijeg do umjerenog intenziteta, u situacijama koje ju podsjećaju na štetni događaj dok joj je tuđa pomoć bila potrebna 2 sata dnevno tjedan dana, tijekom mirovanja nakon ozljede za obavljanje kućnih poslova (kuhanje, peglanje, spremanje) nabavku i pripremu hrane i sl. Isto tako je utvrđeno da je liječenje tužiteljice završeno (10. siječnja 2020. - posljednja ORL kontrola), a status psihičkih funkcija stabiliziran je 6. rujna 2023. Duševne boli zbog smanjenja opće životne aktivnosti objedinjeno i realno cijene 12% (s ORL stajališta 3%, s psihijatrijskog motrišta 10%), te će tužiteljica u tom omjeru morati ulagati pojačane napore u svom životu;
10. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da s obzirom na utvrđenja iz nalaza i mišljenja sudskih vještaka tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu na ime neimovinske štete, pri čemu je sud uzeo u obzir duljinu, intenzitet i trajanje fizičkih bolova te intenzitet i trajanje straha kao i činjenicu da je tužiteljica doživjela ozljedu na radu u dobi od 41 godine, da je tužiteljica zbog štetnog događaja na psihičkom planu razvila simptomatiku PTSP-a, odnosno da je kao posljedica štetnog događaja kod tužiteljice došlo do razvoja psihičkog poremećaja, da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila višestruke ozljede glave i vrata, frakturu nosne kosti, da je zbog zadobivenih ozljeda bila podvrgnuta RTG snimanju kao i MSCT mozga i kostiju glave, da su kao posljedica predmetnog štetnog događaja tužiteljici ostale trajne posljedice zbog ORL liječenja, da su joj zaostali bolovi na mjestu prijeloma te smetnje disanja, da je tužiteljica trpi duševne boli zbog smanjenja opće životne i radne sposobnosti za 12%, zbog čega će tužiteljica morati ulagati pojačane napore u budućem životu i radu, kao i da se radilo o štetnom događaju koji je izazvao strah jakog intenziteta, odnosno također i sekundarni strah umjerenog do jakog oscilirajućeg intenziteta, kao i kasniji povremeni oscilirajući strah slabijeg do umjerenog intenziteta u situacijama koje je podsjećaju na štetni događaj, a što je uzeto u obzir prilikom određivanja visine pravične novčane naknade, slijedom čega s obzirom na opseg štetnih posljedica tužiteljici pripada pravo na naknadu neimovinske štete u iznosu od 7.000,00 €. Isto tako, budući iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u opsegu od 14 sati za obavljanje kućnih poslova, nabavku i pripremu hrane, po cijeni sata u iznosu od 3,98 € koji iznos je primjeren u situaciji kada istu pružaju ukućani, to prvostupanjski sud utvrđuje da joj pripada iznos od 55,72 €, a isto tako, na temelju odredbe čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO), tužiteljici pripada pravična novčana naknada i zbog umanjenje imovine i to zbog otuđenja mobitela marke S. te je osnovan zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete s naslova smanjenja imovine u iznosu od 212,22 €, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev za naknadom imovinske štete zbog smanjenja imovine neosnovan pa je odučeno kao u izreci pod točkom I. i II. pobijane odluke.
11. Takva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud. Naime, na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 19. st. 2. u svezi s čl. 1100. st. 1. i st. 2. ZOO, kada je uvažavajući osobitosti konkretnog slučaja, imajući u vidu jačinu i trajanje fizičkih bolova, karakter, težinu i lokalitet ozljeda, intenzitet i trajanje pretrpljenog straha, opseg smanjenja životne aktivnosti (12%), dob tužiteljice u vrijeme ozljeđivanja, a što je utvrđeno iz nalaza i mišljenja vještaka, tužiteljici s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje utvrdio kao pravičnu novčanu naknadu u ukupnom iznosu od 7.000,00 €. Također, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio opseg pružanja tuđe pomoći i njege, te je pravilnom primjenom odredbe 1095. st. 1. ZOO tužiteljici za tu vrstu imovinske štete utvrdio kao naknadu iznos od 55,72 € kao i imovinsku štetu zbog uništenja mobitela u iznosu od 212,22 € odnosno ukupno na ime imovinske štete iznos od 267,94 €. Slijedom toga, tužiteljici pripada s osnova neimovinske i imovinske štete iznos od ukupno 7.267,94 € pa kako joj je već isplaćen iznos od 3.981,68 €, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici dosudio pravičnu novčanu naknadu u daljnjem iznosu od 3.286,26 €.
12. Stoga se suprotni navodi žalbe tuženika ne mogu prihvatiti, niti su njegova shvaćanja o tome koliko bi predstavljala pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti u konkretnom slučaju opravdana.
13. Žalbenim navodima tuženik osporava primjenu materijalnog prava smatrajući da dosuđeni iznosi tužiteljici s obzirom na okolnosti slučaja, ne opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO u navedenim iznosima te da dosuđeni iznosi nisu u skladu s orijentacijskim kriterijima koji su bili na snazi u trenutku kad je tužiteljici šteta nastala odnosno da dosuđeni iznos značajno prelazi orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Međutim, suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te je pravilno ocijenio da težina povrede prava osobnosti kao i ostale okolnosti slučaja, opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade pri čemu je tužiteljica u štetnom događaju zadobila ozljedu zbog koje je trpjela fizičke bolove i strah takvog intenziteta i trajanja kao i duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti koji, i prema ocjeni ovog suda, opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade u dosuđenim iznosima, a sud prvog stupnja svoju odluku o utvrđenoj povredi prava osobnosti na tjelesno i duševno stanje prije svega, temelji na nalazu i mišljenju medicinskih vještaka koji je opravdano ocijenio stručnim i objektivnim jer je sačinjen prema pravilima struke, a na kojeg stranke nisu imale daljnjih primjedbi.
14. Također, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO, kada je tužitelju priznao pravo na imovinsku štetu odnosno tuđu pomoć i njegu i to prema cijeni sata tuđe pomoći i njege od 3,32 € koji iznos je utvrđen pravilnom primjenom odredbe čl. 223. ZPP, a imajući u vidu da je tužiteljici tuđa pomoć i njega pružana od strane ukućana besplatno.
15. U odnosu na žalbene navode kojima se tuženik protivi dosuđenim zakonskim zateznim kamatama na dosuđeni iznos imovinske štete na tuđu pomoć i njegu jer smatra da trebaju kamate teći tek od dana presuđenja, valja reći da su ocijenjeni neosnovanim. Naime, troškovi tuđe pomoći i njege predstavljaju imovinsku nenovčanu štetu, na koju tužiteljici pripada pravo na zatezne kamate od dana njezinog nastanka (čl. 1086. ZOO). Kako je u konkretnom slučaju nesporno utvrđeno da su tužiteljici tuđu pomoć i njegu pružali ukućani te kako je utvrđena cijena jednog sata tuđe pomoći i njege u iznosu 3,98 € u vrijeme kad je ta pomoć pružana, to bi tužiteljici kamata pripadala na temelju čl. 1086. ZOO od podnošenja tužbe jer je podnošenjem tužbe uz dostavu sve medicinske dokumentacije tuženik doznao za opseg i visinu ove štete pa se tada njegova obveza smatra dospjelom, a ne prije toga. (identično pravno shvaćanje zauzeto je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-829/2017 od 30. travnja 2019.). Međutim, kako je tužiteljica zatražila zatezne kamate nakon toga tek od 3. studenog 2022., pravilno joj je prvostupanjski sud dosudio zatezne kamate na imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu u skladu sa njezinim zahtjevom.
16. U pogledu odluke o parničnom trošku, sud prvog stupnja, pri odlučivanju koje će troškove tužitelju naknaditi jasno je naveo koje radnje je prihvatio kao opravdane i nužne za vođenje ovog spora (čl. 155. st. 1. ZPP-a), sve sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/23 - dalje: OT) te sukladno uspjehu u sporu (čl. 154. st. 2. ZPP).
17. Naime, suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je sud tužiteljici priznao kao potreban trošak, troškove sastavljanja podneska od 17. veljače 2023. po Tbr. 8/1. Tarife budući se radi o obrazloženom podnesku koji je bio potreban radi vođenja ove parnice. Isto tako, pravilno je tužiteljici dosuđen i trošak sastava podneska od 17. listopada 2023. po Tbr.8/3. Tarife.
18. Također, neosnovano žalitelj prigovara da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo te je pravilno prvostupanjski sud prilikom obračuna parničnih troškova primijenio izmijenjenu i dopunjenu Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 37/22). Naime, navedene Izmjene objavljene su 24. listopada 2022., a stupile su na snagu osmog dana od dana objave u Narodnim novinama (čl. 2. Izmjene Tarife), 1. studenoga 2022. i primjenjuju se u konkretnom slučaju. Naime, prema Tbr. 48/3 kad sud ili drugo tijelo odlučuje o dosuđivanju troškova zastupanja na teret protivne stranke, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, pa kako je odluka donesena 12. lipnja 2024. u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je pravilno obračunao parnični trošak po vrijednosti boda od 2,00 € umjesto 1,33 €/10,00 kn te se ne radi o retroaktivnom djelovanju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika budući se parnični troškovi obračunavaju na kraju postupka sukladno uspjehu u sporu.
19. Slijedom svega navedenog, žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom I. i IV. te odlučiti kao u izreci presude pod točkom I.
20. Zahtjev tuženika za naknadom troška sastava žalbe nije osnovan jer sa žalbom nije uspio te je stoga valjalo, sukladno čl. 154. st. 1. i 166. st. 1. ZPP, odlučiti kao pod toč. II. izreke.
U Zagrebu 3. rujna 2024.
Predsjednica vijeća:
Darija Horvat, v.r.
[1] Fiksni tečaj konverzije je 7,53450