Poslovni broj Gž-1845/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj Gž-1845/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u Vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice u pravnoj stvari tužitelja M. D. /OIB:…/ iz S.R. Nj., W., kojeg zastupa T. V., N. R. i T. C. C., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu T. V. & N. R. & T. C. C. iz V., protiv tuženika Z. S., Z. d., d.d. M., R. S., S. o., Društvo za o. d.d., Podružnica H. /OIB:…/ sa sjedištem u Z., kojeg zastupa M. V., odvjetnik u Odvjetničkom društvu B. i P. d.o.o. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Virovitici poslovni broj Pn-74/2019-43 od 31. siječnja 2023., u sjednici održanoj 23. srpnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

              I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj Pn-74/2019-43 od 31. siječnja 2023. u dijelu pod stavkom I. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime imovinske štete iznos od 3.431,14 eura / 25.852,92 kuna[1] sa zateznim kamatama od 9. siječnja 2019. do isplate i naknaditi parnične troškove u iznosu od 516,93 eura sa zateznim kamatama od 31. siječnja 2023. do isplate, te odluka o parničnim troškovima u dijelu kojim tuženiku nije priznat trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 3.195,22 eura (preko iznosa od 1.293,78 eura do iznosa od 4.489,00 eura) sa zateznim kamatama.

 

          II.  Preinačuje se preuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj Pn-74/2019-43 od 31. siječnja 2023. u dijelu stavka I. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju daljnji iznos od 4.574,92 eura / 34.469,58 kuna na ime imovinske štete sa zateznim kamatama i naknaditi parnične troškove u daljnjem iznosu od 1.581,19 eura (preko iznosa od 516,93 eura do iznosa od 2.098,12 eura) sa zateznim kamatama i sudi:

 

                    Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu daljnjeg iznosa od 4.574,92 eura / 34.469,58 kuna na ime imovinske štete sa zateznim kamatama od 9. siječnja 2019. do isplate i zahtjev za naknadu daljnjeg iznosa od 1.581,19 eura na ime parničnog troška sa zateznim kamatama od 31. siječnja 2023. do isplate.

 

             III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak predmetne parnice u ukupnom iznosu od 1.471,52 eura (troškovi prvostupanjskog postupka 1.293,78 eura + trošak žalbe u iznosu od 177,74 eura) sa zateznim kamatama tekućim od 23. srpnja 2024. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

 

             IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu daljnjeg iznosa od 1.419,07 eura na ime troška žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade imovinske štete iznos od 8.006,06 eura / 60.321,66 kuna sa zateznim kamatama od 9. siječnja 2019. do isplate i naknaditi parnične troškove u iznosu od 2.098,12 eura / 15.808,28 kuna sa zateznim kamatama od 31. siječnja 2023. do isplate (stavak I. izreke). Odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 3.431,17 eura / 25.852,14 kuna.

 

2. Protiv presude pod stavkom I. izreke žali se tuženik pozivom na žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., u daljnjem tekstu: ZPP-a).

 

2.3. Tuženik predlaže preinaku ili ukidanje pobijanog dijela prvostupanjske presude i zahtijeva trošak žalbe u iznosu 1.596,81 eura (nagrada za sastav žalbe po punomoćniku odvjetniku u iznosu 933,20 eura + 663,61 eura na ime sudske pristojbe na žalbu).

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Ispitivanjem pobijanog dijela presude nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti su povrijeđena pravila o obliku i sadržaju presude na koje se poziva tuženik (članak 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a).

 

5.1. Prvostupanjski je sud odlučio o zahtjevu iz sudske nadležnosti s osobama koje mogu biti stranke u postupku i pravilno su zastupane, a vezano za koji zahtjev nije u tijeku druga parnica, pravomoćno suđeno, sklopljena sudska niti s njom izjednačena nagodba, presudom koju je moguće ispitati.

 

6. Ostalim žalbenim navodima o učinjenim bitnim povredama odredba parničnog postupka tuženik dovodi u pitanje utvrđenja i pravna shvaćanja prvostupanjskog suda o primjeni materijalnog prava na konkretan spor.

 

7. Međutim, djelomično osnovano tuženik osporava prvostupanjsku presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i primijenjenog materijalnog prava.    

 

8. Nije sporno da su u prometnoj nezgodi koja se dogodila 29. rujna 2018. u 15:15, na županijskoj cesti broj …, u mjestu G., u ulici …, ispred kućnog broja 93, sudjelovala dva vozila u pokretu, osobni automobil marke A., tip .. 1.8 TFSI S., registarske oznake i broja H…/D/, vlasništvo tužitelja, kojim je upravljao F. A. i osobni automobil marke V., tip P. 1.6 TD, registarske oznake i broja VT-… vlasništvo osiguranika tuženika, T. B. kojim je isti upravljao, da se osiguranik tuženika T. B. svojim vozilom kretao cestom u naseljenom mjestu na dijelu za koji nije bio postavljen prometni znak za dopuštenu brzinu, a vozač automobila tužitelja F. A. izvodio radnju uključivanja u promet na istu cestu sa kolnog ulaza ispred kućnog broja 91, vožnjom unazad i skretanjem u lijevo na kolni ulaz kućnog broja 93, da je u toj prometnoj nezgodi oštećen automobila tužitelja, niti visina štete na automobilu tužitelja (11.437,13 eura / 86.173,80 kuna).

 

9. U žalbenom stadiju postupka, kao i tijekom prvostupanjskog postupka sporna je krivnja sudionika prometne nezgode, utoliko što tuženik smatra da je za istu isključivo kriv F. A., a podredno za slučaj obostrane krivnje da je neodrživ opseg odgovornosti kako ga je ocijenio prvostupanjski sud (70% njegov osiguranik T. B., a 30% F. A.) jer da se njegov osiguranik nalazio u izvođenju radnje dopuštenog pretjecanja na cesti za koju "…uopće nije dokazano koje je mjerodavno ograničenje brzine kretanja na predmetnoj dionici kolnika …", odnosno da mu se ne može staviti na teret brzina kretanja, te nastavno tome i razmjernost obveze na naknadu 70% imovinske štete na automobilu tužitelja i odluka o parničnim troškovima po zahtjevima stranaka.

 

10. Prema mjerodavnim pravilima o međusobnim odštetnim zahtjevima vlasnika motornih vozila (članak 1072. ZOO-a[2]) svu štetu prouzročenu pogonom dvaju ili više vozila snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj (stavak 1.), a ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugome za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje (stavak 2. i 4.), među kojima je i nepažnja o kojoj se prosuđuje objektivno prema okolnostima svakog konkretnog slučaja.

 

11. Pravilima o sigurnosti prometa na cestama (članak 53. stavak 1. ZSPC-a[3]) je propisano da se na cesti u naselju vozač ne smije vozilom kretati brzinom većom od 50 kilometara na sat, odnosno brzinom većom od brzine dopuštene postavljenim prometnim znakom za cijelo naselje i njegov dio.  

 

12. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i procjenu motornih vozila Z. J., ing. ces. prometa i dipl. kriminalist koji se temelji na materijalnim dokazima u spisu (zapisnik o očevidu, fotografije mjesta događaja) i provedenoj rekonstrukciji u nazočnosti stranaka, sudionika F. A. i T. B., te majke F. A. J. Š. (I.) proizlazi:

 

-          da se prometna nezgoda dogodila u naselju G., ulici …, ispred kućnog broja 93, na djelu županijske ceste broj … koji nije bio opremljen znakom ograničenja brzine kretanja vozila;

 

-          da se osobno vozilo tužitelja uključivalo u promet vožnjom unazad sa kolnog prilaza ispred kućnog broja 91 i vršio radnju skretanja u lijevo na kolni ulaz kućnog broja 93 (smjer centra G. u smjeru mjesta R.), bez uključivanja pokazivač smjera za skretanje u lijevo i provjere stanja prometa iza sebe;

 

-          da je vozač tužiteljevog automobila s obzirom na karakteristike ceste (ravna, pregledna, bez uzdužnih i poprečnih nagiba), stanje kolnika i vremenske prilike (dan, vedro, vidljivost dobra) preko središnjeg i bočnog retrovizora, te okretanjem glave unazad, neposredno prije započinjanja skretanja u lijevo na kolni ulaz kućnog broja 93 i neposredno prije prelaska vozilom preko središnje crte, mogao uočiti vozilo osiguranika tuženika, koje se u tom trenutku već u potpunosti kretalo po lijevoj strani kolnika i izvodilo radnju pretjecanja;

 

-          da je osiguranik tuženika (T. B.) koji se svojim vozilom kretao kolnikom u istom smjeru znatno ranije poduzeo radnju pretjecanja, nego što je vozač tužiteljevog vozila poduzeo radnju skretanja u lijevo na kolni ulaz kućnog broja 93, na prometnu situaciju reagirao intenzivnim kočenjem i blagim skretanje vozilom u lijevo (pravilno i pravovremeno) ali da zbog brzine kretanja svojim vozilom (u trenutku reagiranja na opasnost kočenjem oko 95 km/h) nije mogao izbjeći prometnu nezgodu;

 

-          da do prometne nezgode ne bi došlo da je vozač tužiteljevog automobila (F. A.) prije nego što je vozilom započeo skretati u lijevo na kolni ulaz kućnog broja 93, odnosno prije nego što je započeo prelaziti središnju crtu na lijevu stranu kolnika, provjerio prometnu situaciju iza sebe i na njemu lijevoj strani kolnika, zaustavio vozilo i propustio vozila osiguranika tuženika, koje je već bilo u pretjecanju i kretalo se u potpunosti lijevom prometnom trakom;

 

-          da bi prometna nezgoda bila izbjegnuta poduzetom radnjom intenzivnog kočenja po osiguraniku tuženika (T. B.) da se isti svojim vozilom kretao u tom trenutku brzinom jednakom ili manjom od 76 km/h, a u kojem slučaju bi se vozilom zaustavio na oko 2,00 m prije mjesta sudara (ograničenje brzine je prema članku 53. stavku 1. ZSPN-a 50 km/h).

 

13. S obzirom na u bitnome navedene okolnosti koje se žalbenim navodima ne dovode u dvojbu, ne mogu se prihvatiti tvrdnje tuženika da je za prometnu nezgodu isključivo kriv vozač tužiteljevog automobila (F. A.) i da tužitelj nije dokazao koje je "mjerodavno ograničenje brzine kretanja na predmetnoj dionici kolnika", a time niti uzročnu vezu brzine kretanja osobnog automobila kojim je upravljao T. B., budući da je ograničenje brzine kretanja vozilom kako je navedeno i u zapisniku o očevidu ograničeno prometnim pravilom na 50 km/h i da činjenice čije postojanje zakon pretpostavlja ne treba dokazivati (članka 221. stavak 3. ZPP-a).

 

14. Promašeno je i pozivanje tuženika na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 550/2008-2 od 3. rujna 2008. za koju drži da podržava njegovu ocjenu isključive krivnje F. A. (vozača tužiteljevog osobnog automobila). To iz razloga što konkretna prometna situacija i ona iz predmeta na koji se odnosi navedena revizijska odluke nisu identične kako to parcijalno tumači tuženik (u predmetu revizije bi do prometne nezgode došlo kod svih brzina većih od 44,3 km/h pa i kod dopuštene od 60 km/h, što nije slučaj u konkretnoj prometnoj nezgodi s obzirom da do naleta na osobni automobil tužitelja ne bi došlo da se osiguranik tuženika kretao brzinom jednakom ili manjom od 76 km/h, umjesto 95 km/h, na djelu ceste na kojem je ograničenje brzine prema pravilima o sigurnosti u prometu 50 km/h). 

 

15. Međutim, opravdano tuženik dovodi u pitanje ocjenu suodgovornosti sudionika prometne nezgode motornim vozilima u pokretu po prvostupanjskom sudu (70% T. B., osiguranik tuženika, a 30% F. A. vozač tužiteljevog osobnog automobila), a nastavno i visinu dosuđene imovinske štete tužitelju. 

 

16. Naime, vozač tužiteljevog osobnog automobila (F. A.) je propustio neposredno prije započinjanja skretanja u lijevo na kolni ulaz kućnog broja 93 (sa kolnog ulaza ispred kućnog broja 91) i neposredno prije prelaska vozilom preko središnje crte kolnika dati znak za poduzimanje namjeravane radnje skretanja u lijevo i provjeriti je li se kakvo vozilo već nalazi u pretjecanju lijevim kolnim trakom, a što je s obzirom na karakteristike ceste (ravna, pregledna, bez uzdužnih i poprečnih nagiba), stanje kolnika i vremenske prilike (dan, vedro, vidljivost dobra) bilo moguće pogledom preko središnjeg i bočnog retrovizora, te okretanjem glave unazad (propustio voditi računa o smjeru kretanja i položaju svog vozila i o smjeru kretanja, položaju i brzini kretanja osobnog automobila osiguranika tuženika koji je izvodio dopuštenu radnju pretjecanja njegovog vozila). Da se vozač tužiteljevog osobnog automobila u prometu ponašao na način kako je to naloženo pravilima o poduzimanju radnji u prometu (članak 43. ZSPN-a) do prometne nezgode ne bi došlo.

 

17. I osiguranik tuženika (T. B.), neovisno o tome što je propisno izvodio radnju pretjecanja osobnog vozila tužitelja lijevom prometnom trakom, mogao je izbjeći nalet na vozilo tužitelja, da se prije nesporno poduzete radnje intenzivnim kočenjem na dijelu ceste u naselju na kojem je ograničenje brzine 50 km/h (članak 53. stavak 1. ZSPN-a) i na kojem se dogodila prometna nezgoda, kretao jednakom ili manjom brzinom od 76 km/h, u kojem slučaju bi se svojim vozilom zaustavio na oko 2,00 m prije mjesta sudara (prije poduzete radnje intenzivnim kočenjem kretao se brzinom od 95 km/h).

 

18. Stoga, navedena ponašanje sudionika prometne nezgode pri poduzimanju radnji u konkretnoj prometnoj situacija, po uvjerenju drugostupanjskog suda, za razliku od prvostupanjskog suda, su osnova za zaključak da je veća odgovornost vozač osobnog automobila tužitelja (70%) s obzirom da do prometne nezgode ne bi došlo da se vozač tužiteljevog automobila prije uključivanja u promet sa kolnog ulaza broj 91 i prelaska preko središnje crte kolnika u cilju ulaska na kolni ulaz broj 93, uvjerio, a što je mogao, da tu radnju može izvesti bez opasnosti za osobni automobil osiguranika tuženika koji je zadržavao svoj smjer kretanja kolnikom i propisno izvodio radnju pretjecanja osobnog automobila tužitelja lijevom prometnom trakom, a odgovornost osiguranika tuženika (30%) budući da do naleta na tužiteljevo vozilo ne bi došlo da se u pravilnom izvođenju radnje pretjecanja lijevom prometnom trakom, a prije poduzete radnje intenzivnim kočenjem nije kretao brzinom u naseljenom mjestu od 95 km/h, odnosno da se kretao brzinom jednakom ili manjom od 76 km/h na djelu ceste gdje je ograničenje 50 km/h, uspio bi zaustaviti se svojim vozilom 2,00 metra prije mjesta sudara.

 

19. Pored činjenice da je osiguranik tuženika na opasnost reagirao pravilno i pravovremeno (poduzeo radnju intenzivnog kočenja a koja je utvrđena na temelju tragova kočenja) ali zbog brzine kojom se u tom trenutku kretao (95 km/h) više nije mogao izbjeći nalet na vozilo tužitelja, drugostupanjski sud ne nalazi potrebnim polemizirati sa tuženikom je li u predmetnom slučaju bilo ili nije bilo "cviljenja guma".

 

20. Prema tome, s obzirom na iznos ukupne imovinske štete na automobilu tužitelja kojeg je utvrdio vještak Z. J. (86.173,80 kuna / 11.437,13 eura), a koji nije sporan, tuženik je prema odredbi članka 1072. stavku 2. ZOO-a dužan naknaditi tužitelju razmjerni dio koji iznosi 3.431,14 eura / 25.851,92 kuna (30% od 11.437,13 eura) sa zateznim kamatama od 9. siječnja 2019. (članak 12. stavak 6. ZOOP-a[4], članak 29. stavak 1., 2/2., 7. i 8. ZOO-a), a  što znači da je po prvostupanjskom sudu pogrešno primijenjeno materijalno pravo (članak 1072. stavak 2. ZOO-a) i s tim u vezi pogrešno utvrđeno činjenično stanje kad je tuženiku naložena isplata i daljnjeg iznosa od 4.574,92 eura po istoj osnovi (preko iznosa od 3.431,14 eura do iznosa od 8.006,06 eura).

 

21. Budući da je uspjeh stranaka u sporu izmijenjen odlučeno je i o troškovima predmetne parnice.

 

22. Mjerodavnim pravilima o troškovima postupak je propisano da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu parnice (članak 151. stavak 1. ZPP-a), da isti obuhvaćaju i nagrade za rad odvjetnika i drugih osoba kojima zakon priznaje pravo na nagradu (članak 151. stavak 2. ZPP-a) i da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, da o tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje  ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ZPP-a koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu (članak 155. stavak 1. ZPP-a) i da će troškove propisana tarifom za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjeriti prema tim tarifama (članak 155. stavak 2. ZPP-a).

23. Odredbom članka 154. stavkom 2. ZPP-a je propisno "Ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva."

24. Tužitelj je u konačnici uspio u parnici sa 30% (30% osnova + 30% visina = 60 % : 2 = 30 %), a tuženik sa 70 % (osnova 70% + visina 70% = 140 % : 2 = 70 %), što znači da je prema odredbi članka 154. stavku 2. ZPP-a tužitelj dužan naknaditi tuženiku 40% (70% - 30% = 40%) pripadajućeg troška zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku.

25. Stranke su određeno postavile zahtjeve za naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama (tužitelj u iznosu 7.017,72 eura, tuženik u iznosu 4.489,00 eura i tuženik trošak žalbe u iznosu od 1.596,81 eura).

26. Prema stanju spisa, a u skladu sa odredbom članka 155. stavkom 1. ZPP-a i  Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., u daljnjem tekstu: OT) potrebni su bili troškovi zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku u prvostupanjskom postupku u iznosu od 24.375,00 / 3.235,12 eura (prema vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva - 11.437,13 eura / 86.173,08 kuna za sastav odgovora na tužbu - 250 bodova /Tbr. 8/1. OT/, podneska od 21. srpnja 2020. - 50 bodova /Tbr. 8/3. OT/, podneska od 20. srpnja 2022. - 250 bodova /Tbr. 8/1. OT/, zastupanje na ročištima 4. ožujka 2021., 19. travnja 2022. i 8. rujna 2020. od po 250 bodova /Tbr. 9/1. OT/ = 1300 bodova x 15,00 kuna = 19.500,00 kuna + 4.875,00 kuna na ime poreza na dodanu vrijednost od 25% = 24.375,00 kuna / 3.235,12 eura).

27. Dakle, prema odredbi članka 154. stavku 2. ZPP-a tužitelj je dužan naknaditi tuženiku troškove prvostupanjskog postupka u iznosu od 1.293,78 eura / 9.748,00 kuna (40% od 24.375,00 kuna) sa zateznim kamatama od 23. srpnja 2024. (donošenja odluke o troškovima) do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP-a, članak 29. stavak 1., 2/2., 7. i 8. ZOO-a).

28. Preko iznosa od 1.293,78 eura / 9.748,00 kuna do iznosa od 4.489,00 eura (za iznos od 3.195,22 eura) zahtjev tuženika za naknadu troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku u prvostupanjskom postupku nije osnovan jer nije u skladu sa poduzetim radnjama i mjerodavnom vrijednosti predmeta spora. Naime, za odluku o predmetnom sporu mjerodavna je vrijednost konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, nakon izvedenog dokaza prometnim vještačenjem, a ne vrijednost predmeta spora prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva.

28.1. Osim toga, tuženik vezano za djelomično smanjenje tužbenog zahtjeva (djelomično povlačenje tužbe) nije određeno postavio tužbeni zahtjev, niti su mi vezano za taj dio tužbenog zahtjeva nastali posebni troškovi, i nije dostavio dokaz o izdacima vezano za izradu situacijskog plana, a niti da bi platio sudsku pristojbu na odgovor na tužbu.

29. Neovisno o uspjehu u parnici tužitelju pripada trošak očevida i izvođenja dokaza prometnim vještačenjem u ukupno uplaćenom iznosu od 3.894,80 kuna / 516,93 eura (list 160-161. spisa), budući da se bez utvrđivanje činjenica tim dokazima nije moglo meritorno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

30. Tuženiku razmjerno uspjehu u žalbenom postupku 57,41% (osporeni dio - 8.006,06 eura, od čega se uspjeh odnosi na iznos od 4.574,93 eura) za sastav žalbe po punomoćniku odvjetniku pripada nagrada u iznosu od 177,74 eura / 1.339,21 kuna (125 bodova /Tbr. 10/1. T/ x 15,00 kuna = 1.875,00 kuna + 468,75 kuna na ime poreza na dodanu vrijednost od 25% = 2.343,75 kuna – 57,41% od 2.343,75 kuna = 1.339,21 kuna / 177,74 eura.

31. Preko iznosa od 177,44 eura  do iznosa od 1.596,81 eura (za iznos od 1.419,37 eura) zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe nije osnovan jer nije postavljen u skladu sa mjerodavnom vrijednosti predmeta spora za žalbu, niti je u razmjeru sa ostvarenim uspjehom u žalbenim postupku, a niti je iz stanja spisa razvidno da bi tuženik platio sudsku pristojbu na žalbu

32. Zaključno, tuženik je dužan isplatiti tužitelju na ime imovinske štete iznos od 3.431,14 eura / 25.851,92 kuna sa zateznim kamatama od 9. siječnja 2019. do isplate i naknaditi parnični trošak u iznosu od 516,93 eura / 3.894,80 kuna sa zateznim kamatama od 31. siječnja 2023. do isplate, a tužitelj naknaditi tuženiku troškove predmetne parnice u ukupnom iznosu od 1.471,52 eura (troškovi prvostupanjskog postupka - 1.293,78 eura + troškovi žalbe u iznosu 177,74 eura) sa zateznim kamatama od 23. srpnja 2024. do isplate, zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I., članak 373. točka 2. ZPP-a za stavak II., članak 166. ZPP-a za stavak III. i IV.).

 

 

U Zagrebu 23. srpnja 2024.

 

                                                                                                  Predsjednica Vijeća:

Nika Grospić Ivasović, v.r.