Poslovni broj Gž-3893/2024-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj Gž-3893/2024-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u Vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužitelja S. Š. /OIB:…/ iz N., kojeg zastupa D. V., odvjetnik iz V., protiv tuženika R. A. d.d. / OIB:…/ iz Z., kojeg zastupa M. K. i D. K.-I., odvjetnici u Odvjetničkom društvu K. & p. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-222/2024-4 od 28. lipnja 2024., u sjednici održanoj 3. rujna 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-222/2024-4 od 28. lipnja 2024. pod stavkom I. izreke i dijelu stavka II. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 2.462,52 eura sa zateznim kamatama od 28. lipnja 2024. do isplate.

 

          II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-222/2024-4 od 28. lipnja 2024. u dijelu stavka II. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju daljnji trošak u iznosu od 72,07 eura (sudska pristojba na presudu) sa zateznim kamatama i sudi:

 

               Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu daljnjeg iznosa od 72,07 eura na ime parničnog troška sa zateznim kamatama.

 

          III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ima povrata preplaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF iznos od 1.528,66 eura / 11.517,72 kuna[1] sa zateznim kamatama navedenim u stavku prvom izreke (stavak I. izreke) i naknaditi parnični trošak u iznosu od 2.534,59 eura sa zateznim kamatama (stavak II. izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak u iznosu 384,51 eura sa zateznim kamatama (stavak III. izreke). 

 

2. Protiv presude pod stavkom I. i II. izreke žali se tuženik iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZPP-a).

 

2.1. Tuženik predlaže preinaku pobijanog dijela prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbe u iznosu 365,59 eura.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Predmet spora je restitucijski zahtjev za isplatu iznosa od 1.528,66 eura / 11.517,66 eura po osnovi pravomoćno utvrđene ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 528-50-3106367 od 21. listopada 2005. sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tužene kao kreditora u dijelu vezivanja glavnica kredita za valutu švicarskog franka CHF (stavak I. presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-952/2019-35 od 20. siječnja 2023., potvrđen presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-974/2023-3 od 28. ožujka 2023.) sa zateznim kamatama i troškovima predmetne parnice sa zateznim kamatama.

 

7. Ispitivanjem pobijanog dijela prvostupanjske presude u granicama žalbenih navoda i po službenoj dužnosti (članak 365. ZPP-a) nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, niti su povrijeđena pravila o sadržaju sudske odluke (članak 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a) na koju bitnu povredu se poziva tuženik.

 

8. Prvostupanjski je sud odlučio o zahtjevima iz sudske nadležnosti s osobama koje mogu biti stranke u postupku i pravilno su zastupane, a vezano za koje zahtjeve nije u tijeku druga parnica, pravomoćno suđeno, sklopljena sudska niti s njom izjednačena nagodba, presudom jasnih razloga, zakonitost koje se žalbenim navodima ne dovodi u dvojbu.

 

9. Naime, kako je pravomoćno utvrđena ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 528-50-3106367 od 21. listopada 2005. sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tužene kao kreditora u dijelu vezivanja glavnica kredita za valutu švicarskog franka CHF (stavak I. presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-952/2019-35 od 20. siječnja 2023., potvrđen presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-974/2023-3 od 28. ožujka 2023.), a predmet spora u nastavku parnice jest restitucijski zahtjev tužitelja kao posljedica ništetnosti te odredbe, to se ne mogu prihvatiti navodi žalbe da nije jasno koja je osnova tužbenog zahtjeva (zahtjev za naknadu štete ili zahtjev za isplatu stečenog  bez osnove), da činjenično stanje vezano za osnovanost osnove nije utvrđeno jer da nije saslušan javni bilježnik i tužitelj, i da nije utvrđeno da je tužitelj potrošač, pri čemu isti očito ispušta iz vida pravilo o sadržaju pravomoćnosti ("Res iudicato pro veritate acciptur /habetur/ - Presuđena stvar se prihvaća /uzima/ kao istinita"), odnosno da su odlučne činjenice pravomoćno utvrđene i da je istinit pravni odnos kojih iz njih nastaje (pravo na restituciju).

 

10. Nastavno se tuženiku ponovljeno skreće pozornost da neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite, učinci utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora, odnosno smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena, da sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe bilo kao glavnog ili prethodnog pitanja mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo i da proglašenjem dijela ugovornih odredbi nepoštenim za potrošača nastaje subjektivno pravo na restituciju (članak 323. stavak 1. ZOO-a), što znači da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena (spojeni predmeti Suda Europske unije C-154/2015., C-307/2015 i C-308/2015 u kojima su utvrđena i definirana pravila vezano za Direktivu 93/13/ EEZ).

 

11. Vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financijsko - knjigovodstveno vještačenje, T. B., dipl. oec, utvrđeno je da razlika između visine anuiteta ugovorenih Ugovorom o kreditu i visine anuiteta koje je tužitelj plaćao na temelju naknadno utvrđivanih anuiteta zbog promjene tečaja CHF iznosi 1.528,66 eura / 11.517,72 kuna.

 

12. Prema tome, kako je na temelju zakona otpala pravna osnova između iznosa kunske protuvrijednosti prema tečaju CHF u odnosu na kunu koji je vrijedio na dan korištenja kredita, naspram iznosa anuiteta koje je tužitelj u kunskoj protuvrijednosti stvarno plaćao tuženiku tijekom otplate kredita, a po kojoj je tuženik primio od tužitelja u razdoblju od 30. studenog 2007. do 31. listopada 2012. iznos od 1.528,66 eura / 11.517,72 kuna, to je pravilno utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno pravo kad je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju taj iznos (članak 1111. stavak 3. ZOO-a) sa zateznim kamatama na svaku mjesečnu razliku, tekućim od stjecanja do isplate (članak 1115. ZOO-a, članak 29. stavak 1., 2/2. 7. i 8. ZOO-a).

 

13. Na iznose više zaračunate razlike vezano za valutu u CHF, tuženik je dužan tužitelju platiti kamate od dana kad je tužitelj platio tuženiku te iznose, a ne od dana podnošenja zahtjeva, budući da je tuženik i prije obraćanja tužitelja imao razloga vjerovati da je stekao bez osnove predmetni iznos, time bio i nesavjestan od dana stjecanja a zbog čega se suprotni žalbeni navodi vezano za tijek zateznih kamata na pojedine anuitetne razlike ne mogu prihvatiti.

 

14. Neosnovano je i tuženikovo ustrajavanje na prigovoru zastare. Drugostupanjski je sud suglasan sa ocjenom neosnovanosti prigovora zastare po prvostupanjskom sudu i razlozima navedenim pod točkom 24. obrazloženja prvostupanjske presude, koji su istovjetni shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Izvodi iz Zapisnika broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020., objedinjeno Zapisnikom broj Su-IV-33/2022-2 31. siječnja 2022., i onom iskazanom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1238/2022-2 od 11. siječnja 2024. i drugima).

 

15. Svako drugačije tumačenja zastare (početak, tijek, prekid, nastupanje) kad je u pitanju tužba potrošača za utvrđivanje restitucijskih učinaka (povrata neopravdano plaćenih iznosa na temelju nepoštenih odredaba), kao što je i predmetna, a povodom koje sud mora voditi računa o podređenom položaju u kojem se tužitelj kao potrošač nalazio u odnosu na tuženika kao trgovca, kako u pogledu pregovaračke moći tako i u pogledu informiranosti, te okolnosti da tužitelj kao potrošač nije znao niti mogao ocijeniti opseg svojih prava, protivno je načelu ekvivalentnosti i djelotvornosti, (principima pravnog sustava Republike Hrvatske).

 

16. Stoga se drugostupanjski sud ne može složiti sa tuženikovim tumačenjem pravila o zastari i prekidu zastare za novčano potraživanje tužitelja, koje isti veže uz shvaćanje da se predmetni postupak vodi radi naknade štete za koja potraživanja je propisan rok zastare od tri godine, da rok zastare od pet godina od dana pravomoćnosti odluka donesenih u postupcima kolektivne zaštite potrošača nema uporište niti u jednoj odredbi materijalnog prava i iskazuje neslaganje sa pravnim shvaćanjem iskazanim u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018. da "Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare … te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe" jer da je takav stav izričito protivan propisima Republike Hrvatske.

 

17. Dakle, suprotno tvrdnjama tuženika prvostupanjski je sud ispitao sve okolnosti potrebne za donošenje meritorne odluke po restitucijskom zahtjevu kao posljedici ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i odgovorio na sve bitne navode stranaka, nije dao važniju prednost tužitelju, niti postupao arbitrarno, kako to pokušava prikazati tuženik.

 

18. Nadalje, budući da je ocjena potrebitosti troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku ograničena stavkom 2. člankom 155. ZPP-a, tako što je sud dužan troškove određene tarifama odmjeriti prema odvjetničkoj tarifi (potrebitost proizlazi iz samog zakona), te kako je Tbr. 9/3. Tarife za rad odvjetnika određena nagrada za zastupanje za ročišta na kojima se objavljuje presuda, to se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi tuženika da tužitelju ne pripada pravo na nagradu za zastupanje po punomoćniku odvjetniku na ročištu za objavu presude.

 

19. Međutim, kako je tužitelj prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj: 51/2023.), koji je stupio na snagu 20. svibnja 2023. oslobođen plaćanja sudskih pristojbi u predmetnoj parnici (članak 11. točka 20.) to je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kad je naložio tuženiku da tužitelju naknadi trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 72,07 eura.

 

20. Tuženiku nije priznat trošak žalbe jer nije uspio sa istom u dijelu odluke o glavnom tužbenom zahtjevu, a što znači da trošak iste pada na njegov teret (članak 154. stavak 1. u vezi s člankom 35. ZPP-a).

 

21. Zaključno, tuženik je dužan isplatiti tužitelju iznos od 1.528,66 eura / 11.517,72 kuna sa zateznim kamatama navedenim u stavku I. izreke prvostupanjske presude i naknaditi parnični trošak u iznosu od 2.462,52 eura sa zateznim kamatama od 28. lipnja 2024. do isplate, zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I., članak 373. točka 3. ZPP-a za stavak II., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak III.).

 

             

U Zagrebu 3. rujna 2024.

 

Predsjednica Vijeća:

Nika Grospić Ivasović, v.r.