1

Poslovni broj: Gž-541/2023-2

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

              P R E S U D A

 

  I

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Emira Čustovića predsjednika vijeća, Marije Vetme članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Srđana Kuzmanića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D.I. iz Ž., C. R. .., OIB: …, protiv tuženika P.b. Z. d.d. Z., R. c. ., OIB: .., kojega kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u O. d. L. i p. d.o.o. Z., radi utvrđenja ništetnosti ugovora i novčane tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, broj P-384/2020-36 od 30. lipnja 2023., u sjednici održanoj 28. kolovoza 2024.

 

p r e s u d i o j e i r i j e š i o

 

I. Žalba se odbija kao neosnovana te se potvrđuju presuda i pobijana točka I. izreke rješenja Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, broj P-384/2020-36 od 30. lipnja 2023.

 

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka.

 

                  Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski je sud presudio:

" I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 7.2. ugovora o kreditu br. 9012001500 zaključenog dana 4. listopada 2006.

 

II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, da tužitelju D.I. iz Ž. C.R. ... plati iznos od 12.584,51 EUR1 / 94.817,95 kn, sa zakonskom zateznim kamatom koja teče od 29. veljače 2008. pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, i to:

- na iznos od 42,66 EUR / 321,52 kn od dana 31. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 51,00 EUR/ 384,26 kn od dana 30. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 42,56 EUR / 320,67 kn od dana 31. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 58,88 EUR / 443,64 kn od dana 30. studenog 2010. do isplate,

- na iznos od 79,20 EUR / 596,76 kn od dana 31. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 65,20 EUR / 491,22 kn od dana 31. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 70,28 EUR / 529,52 kn od dana 28. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 63,54 EUR / 478,06 kn od dana 31. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 64,48 EUR / 485,80 kn od dana 30. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 91,63 EUR / 690,42 kn od dana 31. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 93,46 EUR / 704,19 kn od dana 30. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 116,90 EUR / 880,78 kn od dana 31. srpnja 2011. do isplate,

- na iznos od 105,54 EUR / 795,17 kn od dana 31. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 93,01 EUR / 700,77 kn od dana 30. rujna 2011. do isplate,

- na iznos od 91,44 EUR / 688,99 kn od dana 31. listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 90,33 EUR / 680,60 kn od dana 30. studenog 2010. do isplate,

- na iznos od 95,85 EUR / 722,09 kn od dana 31. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 101,63 EUR / 765,72kn od dana 31. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 102,07 EUR / 769,01 kn od dana 29. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 98,18 EUR / 739,75 kn od dana 31. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 100,10 EUR / 754,24 kn od dana 30. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 101,92 EUR / 767,91 kn od dana 31. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 99,04 EUR / 746,21 kn od dana 30. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 100,01 EUR / 753,50 kn od dana 31. srpnja 2011. do isplate,

- na iznos od 98,38 EUR / 741,27 kn od dana 31. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 94,26 EUR / 710,20 kn od dana 30. rujna 2011. do isplate,

- na iznos od 98,62 EUR / 743,02 kn od dana 31. listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 101,02 EUR / 761,11 kn od dana 30. studenog 2011. do isplate,

- na iznos od 100,18 EUR /754,89 kn od dana 31. prosinca 2011. do isplate,

- na iznos od 90,85 EUR / 684,53 kn od dana 31. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 98,80 EUR / 744,39 kn od dana 28. veljače 2012. do isplate,

- na iznos od 99,18 EUR / 747,28 kn od dana 31. ožujka 2013. do isplate,

- na iznos od 95,84 EUR / 722,10 kn od dana 30. travnja 2013. do isplate,

- na iznos od 86,94 EUR / 655,08 kn od dana 31. svibnja 2013. do isplate,

- na iznos od 86,71 EUR / 653,30 kn od dana 30. lipnja 2013. do isplate,

- na iznos od 88,63 EUR /667,76 kn od dana 31. srpnja 2013. do isplate,

- na iznos od 92,22 EUR / 694,86 kn od dana 31. kolovoza 2013. do isplate,

- na iznos od 97,22 EUR / 736,29 kn od dana 30. rujna 2013. do isplate,

- na iznos od 94,89 EUR / 714,94 kn od dana 31. listopada 2013. do isplate,

- na iznos od 96,52 EUR / 727,22 kn od dana 30. studenog 2013. do isplate,

- na iznos od 98,38 EUR / 741,24 kn od dana 31. prosinca 2013. do isplate,

- na iznos od 100,13 EUR / 754,56 kn od dana 31. siječnja 2014. do isplate,

- na iznos od 102,62 EUR /773,08 kn od dana 28. veljače 2014. do isplate,

- na iznos od 101,86 EUR / 767,44 kn od dana 31. ožujka 2014. do isplate,

- na iznos od 98,96 EUR / 745,61kn od dana 30. travnja 2014. do isplate,

- na iznos od 97,78 EUR / 736,70 kn od dana 31. svibnja 2014. do isplate,

- na iznos od 98,09 EUR / 739,07 kn od dana 30. lipnja 2014. do isplate,

- na iznos od 101,84 EUR / 767,30 kn od dana 31. srpnja 2014. do isplate,

- na iznos od 104,56 EUR / 787,81 kn od dana 31. kolovoza 2014. do isplate,

- na iznos od 103,94 EUR / 783,16 kn od dana 30. rujna 2014. do isplate,

- na iznos od 106,55 EUR / 802,77 kn od dana 31. listopada 2014. do isplate,

- na iznos od 108,37 EUR / 816,50 kn od dana 30. studenog 2014. do isplate,

- na iznos od 107,40 EUR / 809,20 kn od dana 31. prosinca 2014. do isplate,

- na iznos od 81,10 EUR / 611,06 kn od dana 15. siječnja 2015. do isplate,

- na iznos od 7.633,37 EUR / 57.513,59 kn od dana 15. siječnja 2015. do

isplate,sve u roku od 15 dana.

 

III. Tuženik je dužan, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 265,45 eur1 / 2.000,00 kn, s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 30. lipnja 2023., kao dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena."

 

i r i j e š i o

 

" I. Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti istaknuti od strane tuženika.

 

II. Utvrđuje se da je tužitelj podneskom od 25. ožujka 2023. povukao tužbu i tužbeni zahtjev radi isplate preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli preko iznosa od 12.584,51 EUR / 94.817,95 kn."

 

2. Protiv prvostupanjske presude i točke I. izreke prvostupanjskog rješenja tuženik je pravovremeno izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23– dalje: ZPP) s prijedlogom preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev, a tužitelju naložiti plaćanje parničnih troškova, uključujući i troškove žalbe ili ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

2.1. Žalitelj pobija i pravilnost točke I. izreke prvostupanjskog rješenja kojim je odbijen tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti te predlaže ovaj prigovor prihvatiti.

 

3. Žalba je pravovremena i dopuštena.

 

4. Na žalbu nije odgovoreno.

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbe Ugovora o kreditu 9012001500 od 4. listopada 2006. (dalje: Ugovor) koji su sklopile parnične stranke, a kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica i kamata švicarski franak kao i zahtjev za isplatu novčane svote od 12.584,51 EUR iz osnove stečenog bez osnove zbog tečajne razlike.

 

7. Prvostupanjski je sud utvrdio:

 

- da su stranke zaključile Ugovor 4. listopada 2006. i to tuženik (banka) kao kreditor, a tužitelj kao korisnik kredita, u iznosu kunske protuvrijednosti 65.000,00 CHF, kojim je ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećim na dan dospijeća;

- da je na temelju Ugovora tužitelju odobren kredit u iznosu od u 65.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti na rok otplate od 180 mjeseci;

- da su u odnosu na ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli vodio sudski postupak zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je i tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu potrošača čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03) u razdoblju od 6. kolovoza 2007. i to člancima 81, 82 i 90 a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj:79/07, 125/07, 75/09, 89/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. tog Zakona;

- da je navedena presuda postala pravomoćna 14. lipnja 2018. jer je Visoki trgovački sud odbio žalbe izjavljene protiv te odluke odlukom Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.;

- da je tečaj CHF u odnosu na kunu nakon zaključenja Ugovora rastao,

- da je razlika mjesečnih uplata koja je proizašla zbog rasta tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita 12.584,51 EUR/ 94.817,95 KN;

 

8. Prvostupanjski je sud zaključio da je ugovorna odredba kojom je ugovorena valuta (CHF) uz koju je vezana glavnica i kamata ništetna jer je suprotna načelu savjesnosti i poštenja s obzirom da su banke kao gospodarstvenici i stručne osobe trebale same, prema načelu savjesnosti i poštenja, voditi računa i o interesima druge strane te tužitelja kao potrošača informirati o svim rizicima koje sklapanjem ugovora prihvaća ili te iste informacije uklopiti u ugovor kako bi tužitelj kao potrošač mogao razumjeti što mu donosi sporna klauzula i o tome donijeti informiranu odluku. Navedeno postupanje od strane tuženika prouzrokovalo je znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača koja je k tome značajna jer je neizvjestan iznos glavnice kredita koju potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci.

 

9. Prvostupanjski je sud pozivanje na utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača utemeljio na članku 502.c ZPP-a kojom je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju u pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi.

 

10. Tužiteljevo pravo da se pozove na pravna utvrđenja iz navedenih presuda temelji se na članku 118. ZZP-a prema kojoj odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. tog Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje i ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je prouzročena tuženikovim postupanjem. Pored navedenog prvostupanjski sud je u postupku utvrdio činjenice i dao iscrpne razloge zbog kojih smatra ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli ništetnom.

 

11. Prigovor zastare sud je otklonio zaključivši da je zastarni rok od pet godina počeo teći pravomoćnošću presude donesene po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač kod Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12.od 14. lipnja 2018. Obzirom da je tužba podnesena u ovom predmetu 23. studenoga 2020., nije protekao petogodišnji rok i nije nastupila zastara.

 

12. Na temelju financijskog vještačenja prvostupanjski je sud utvrdio koliko je tužitelj platio tuženiku više nego što bi bio platio da nije bilo ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, pa je tuženiku naložio navedeno vratiti tužitelju budući je isto stekao bez osnove.

 

13. Ispitujući presudu i rješenje prema članku 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da je prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, a to su one iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje općenito ukazuje žalitelj. Nije počinjena ni povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju također ukazuje žalitelj.

 

14. U ocjeni važnijih žalbenih navoda (članku 375. stavka 1. ZPP-a), valja kazati da je prvostupanjski sud pravilno zaključio o ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli utemeljivši taj zaključak na pravnom utvrđenju iz presude na koju se tužitelj pozvao.

 

14. 1. U vezi ovog postupka u žalbi se navodi da sud zanemaruje okolnosti konkretnog slučaja, čime dovodi u sumnju ulogu suda u pojedinim parnicama koje pokreću korisnici kredita. U odnosu na ovaj žalbeni navod za istaknuti je da se prvostupanjski sud pravilno pozvao na utvrđenja iz kolektivnih presuda pozivom i na članak 502.c. ZPP-a bez obzira što se u konkretnom slučaju ne radi o parnici radi naknade štete jer se u suštini radi o ostvarivanju prava u vezi s povredama propisa o zaštiti potrošača, a odredbe valja tumačiti u skladu sa njihovom svrhom i ciljem. Nadalje, treba reći da se u kolektivnom sporu ispitivala valjanost pojedinih ugovornih odredbi s aspekta prosječnog potrošača polazeći od obavijesti koje su banke dale potrošačima. Dakle, predmet ispitivanja nisu bile odredbe iz pojedinačnog ugovora, pa su stoga banke bile ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora obavijestile potrošača o rizicima i posljedicama ugovornih odredbi na određivanje njihove novčane obveze, a da je potrošač, dakle, u ovom slučaju tužitelj, usprkos tome i nakon što je informiran odlučio sklopiti Ugovor.

 

15. Žalbenim navodima ponavljaju se tvrdnje o dopuštenosti valutne klauzule, jasnoći, razumljivosti i lakoj uočljivost valutne klauzule, o tome da je tužitelj mogao birati u kojoj će valuti kredit uzeti, ali sve navedeno nije od utjecaja na valjanost utvrđenja prvostupanjskog suda o ništetnosti relevantnih ugovornih odredbi vezanih za valutu CHF jer je taj zaključak pravilno utemeljen na utvrđenjima iz presude donesene po kolektivnoj tužbi (prema članku 502.c ZPP-a).

 

16. I prema pravnom shvaćanju ovog suda zastarni rok kod stjecanja bez osnove je opći zastarni rok od pet godina, a u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat preplaćenih iznosa), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u postupku kolektivne zaštite potrošača (švicarac), počinje teći danom pravomoćnosti presuda kojom je utvrđena ništetnost, tako da je u ovom konkretnom slučaju zastara počela teći za povrat preplaćenih iznosa zbog ništetnosti valutne klauzule pravomoćnošću presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 koja je nastupila donošenjem presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-6632/17, a to je bilo 14. lipnja 2018. S obzirom da je tužba podnesena 23. studenoga 2020. to zastara nije nastupila.

 

17. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik nesavjestan od dana stjecanja, pa je stoga obvezan platiti zatezne kamate na preplaćene svote od dana stjecanja do dana plaćanja. Tuženik je kao profesionalac u obveznom odnosu dužan ispunjavati svoje obveze iz profesionalne djelatnosti s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, dakle treba postupati s pažnjom dobrog stručnjaka, a kao takav mogao je i trebao znati da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli nepoštene, a time i ništetne.

 

18.Prvostupanjski je sud pravilno odbio kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti za suđenje o tužiteljevom zahtjevu, a koji prigovor je tuženik istaknuo pozivom na prorogacijsku klauzulu u Ugovoru.

 

18.1 Iz sporne odredbe Ugovora proizlazi da se radi o unaprijed, po tuženiku formuliranoj odredbi ugovora o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Tuženik je za slučaj spora ugovorio mjesnu nadležnost suda vodeći se prvenstveno vlastitim interesima.

 

19. Tužitelj je tužbu podnio Općinskom sudu u Vinkovcima- Stalna služba u Županji. Tuženik je, pravovremeno, istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Vinkovcima, pozivajući se na ugovorenu mjesnu nadležnost (članak 70. ZPP-a)

 

20. Prvostupanjski je sud odbio takav prigovor, smatrajući da je odredba Ugovora kojom je ugovorena mjesna nadležnost suda prema sjedištu kreditora, nepoštena, pa kao takva i ništetna, a sve s obzirom na Zakon o zaštiti potrošača.

 

21. Kako je odredba o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti ocijenjena kao nepoštena, a imajući u vidu sve okolnosti predmetnog slučaja (udaljenost od Županje do Osijeka, mogućnost dolaska na sud potrošača i slično), pravilno je prvostupanjski sud odbio tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Vinkovcima-Stalne službe u Županji iz razloga navedenih u točkama 7.-21. obrazloženja, a sve i prema članku 19. i Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 09/15, 78/15, 102/15, 52/16, dalje ZPK-a) prema kojoj potrošač (tužitelj) može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane (tužene) pred sudom mjesta gdje potrošač ima prebivalište, odnosno, u konkretnom slučaju, pred Općinskim sudom u Vinkovcima-Stalna služba u Županji,

 

22. Budući je tuženik u cijelosti izgubio spor, pravilno mu je naloženo platiti parnične troškove. U žalbi se ne navode razlozi pobijanja odluke o troškovima. Žalitelj navodi da je odluka o troškovima pogrešna jer je pogrešna i odluka o glavnoj stvari. Obzirom na vrijeme početaka prvostupanjskog postupka ovaj drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

 

23. Kako je tuženikova žalba odbijena, to je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti (točka II. izreke).

 

24. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude i rješenja na temelju članka 368. stavak 1. i članka 380.stavak 2. ZPP-a (točka I. izreke).

 

Dubrovnik, 28. kolovoza 2024.

 

Predsjednik vijeća:

 

             Emir Čustović