Baza je ažurirana 08.05.2025. 

zaključno sa NN 72/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

 

Poslovni broj -2141/2024-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj -2141/2024-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Diani Preglej, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. B. iz S. J., OIB:, kojeg zastupa punomoćnik A. D., odvjetnik u V., protiv tuženika O. b. d.d. S., OIB:, kojeg zastupa punomoćnik B. T., odvjetnik u O., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-118/24-11 od 4. ožujka 2024., dana 26. kolovoza 2024.,

 

 

r i j e š i o    j e

 

I              Uvažava se žalba tuženika kao osnovana i ukida rješenje Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-118/24-11 od 4. ožujka 2024. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na daljnji postupak.

 

II              O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučit ć  u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

  1. Pobijanim rješenjem je pod točkom I./ izreke određen prekid postupka.

              Pod točkom II./ izreke je odlučeno da će se postupak nastaviti kad Vrhovni sud Republike Hrvatske okonča postupak donošenja službenog pravnog shvaćanja da li potrošači, koji su sklopili sporazum o konverziji kredita iz čl. 19.c st. 1. t. 6. ZIDZPK/15, nakon sklapanja takvog sporazuma imaju pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ako bi postojala razlika između ukupnog iznosa koji bi im pripadao zbog ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije i ukupnog iznosa koji je potrošačima banka računala prilikom izračuna konverzije kredita ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na okončanje navedenog postupka.

 

2. Protiv navedenog rješenja žali se tuženik „iz žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), "odnosno tuženik pobija rješenje zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka".

 

3. Žalba je osnovana.

 

4. U obrazloženju prvostupanjskog rješenja je navedeno sljedeće:

- da je tužitelj podnio tužbu ovome sudu protiv tuženika radi utvrđivanja ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu broj: 10232/08 od 7. siječnja 2008., i isplate po osnovu preplaćenog iznosa kredita temeljem ništetnih odredbi po valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivim kamatama,

              - da je tuženik u odgovoru na tužbu ukazao da su stranke pored ovog ugovora zaključile i Dodatak ugovora o kreditu, te je sporno pripada li korisnicima kredita koji su izvršili konverziju pravo na obeštećenje,

- da u vezi pravnih učinaka dodatka ugovora o kreditu zaključenog na temelju čl. 19.c st. 1. t. 6. ZIDZPK/15, Vrhovni sud Republike Hrvatske do sada nije donio službeno pravno shvaćanje,

-       da je općepoznato da se u Republici Hrvatskoj vodio, i još uvijek se vodi, veliki broj parnica sa identičnim tužbenim zahtjevima kao u ovom slučaju, kao što je općepoznato da su u sudskoj praksi u ovakvim predmetima općinski sudovi donosili dijametralno suprotne odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva (u nekim odlukama su tužbeni zahtjevi odbijeni, a u nekima usvojeni), da su neke od donesenih odluka postale pravomoćne, što znači da su i županijski sudovi u takvim predmetima zauzimali različita dijametralno suprotna pravna shvaćanja, te da se povodom podnesenih revizija stranaka takvi predmeti trenutno nalaze na rješavanju na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, u kojima još nije donesena niti jedna revizijska meritorna odluka,

pa je cijeneći da su pravna shvaćanja koje zauzme Vrhovni sud Republike Hrvatske snagom pravnog autoriteta tog suda obvezujuća za sve nižestupanjske sudove, sud prvog stupnja, odlučivši da sam ne rješava o navedenom prethodnom pitanju, temeljem odredbe čl. 213. st. 1. t. 1. ZPP-a, odredio prekid postupka. Pored toga, prvostupanjski sud je odlučio da će se postupak nastaviti kad Vrhovni sud Republike Hrvatske okonča postupak donošenja službenog pravnog shvaćanja da li potrošači koji su sklopili sporazum o konverziji kredita iz čl. 19.c st. 1. t. 6. ZIDZPK/15, nakon sklapanja takvog sporazuma, imaju pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ako bi postojala razlika između ukupnog iznosa koji bi im pripadao zbog ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije i ukupnog iznosa koji je potrošačima banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita, ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na okončanje navedenog postupka (točka II./ izreke pobijanog rješenja).

 

5. Osnovano žalitelj ističe da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 213. st. 1. ZPP-a, kao niti ijedna od pretpostavki iz čl. 213. st. 2. ZPP-a za određivanje prekida postupka.

 

6. Odredbom čl. 213. st. 1. t. 1. ZPP-a, na koju se pozvao prvostupanjski sud, propisano je da će sud odrediti prekid postupka i ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju (članak 12.), dok je u čl. 12. st. 1. i 2. ZPP-a propisano je da kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno. Odluka suda o prethodnom pitanju ima pravni  učinak samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno.

 

7. Zauzimanje pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske o određenom pravnom pitanju u nedefiniranom predmetu nije prethodno pitanje u ovom sporu zbog kojeg bi u smislu citirane odredbe čl. 213. st. 1. t. 1. ZPP-a bilo moguće odrediti prekid postupka (bez obzira što se to u konkretnoj pravnoj situaciji čini oportunim).

 

8. Naime, razlozi za prekid postupka su taksativno navedeni u odredbama čl. 212. i čl. 213. ZPP te izvan tih razloga nije moguće postupak prekinuti.

 

9. S obzirom na razlog na koji se prvostupanjski sud poziva na prekid postupka, a to je da Vrhovni sud Republike Hrvatske još nije zauzeo konačno pravno shvaćanje o istovrsnom pravnom pitanju da li potrošači koji su sklopili sporazum o konverziji kredita iz čl. 19.c st. 1. toč. 6. ZIDZPK/15, nakon sklapanja takvog sporazuma, imaju pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ako bi postojala razlika na štetu potrošača između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s čl. 19.c ZIDZPK/15) nije razlog predviđen odredbama čl. 212. i čl. 213. ZPP za prekid postupka, to je temeljem čl. 380. t. 3. ZPP-a odlučeno kao u točki I izreke ovog rješenja.

 

10. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka donesena je na osnovi odredbe čl. 166. st. 3. ZPP (točka II izreke).

 

 

U Zagrebu 26. kolovoza 2024.

 

Sudac:                              

Diana Preglej, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu