1

                                                                     

 

                                                                                                               

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, po sucu toga suda Đorđu Benussi kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja H. z. z. m. o., Z., OIB: …, protiv tuženika J. J. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik S. L., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužene, izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P-2086/2022-10, od 23. svibnja 2023., 14. kolovoza 2024.

 

p r e s u d i o j e

 

I. Žalba tužene u pretežitom dijelu je neosnovana, a samo djelomično je osnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2086/2022-10, od 23. svibnja 2023.

 

a) potvrđuje

- u dijelu kojim je naloženo tuženici da tužitelju isplati iznos od 467,26 eur/3.620,56 kn

 

b) preinačuje

- u preostalom dijelu i to glede dosuđene zatezne kamate na dosuđeni iznos (467,26 eura) tako da na dosuđeni iznos teku zatezne kamate od 19. listopada 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. sa zateznim kamatama, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja koju je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope i to za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

II. Odbija se zahtjev tužene da joj tužitelj naknadi trošak žalbe kao neosnovan.

                                                                                   

                                                                                    Obrazloženje

 

1.     Prvostupanjskom odlukom doslovce je odlučeno:

 

"  Nalaže se tuženici J. J., iz Z., OIB: …, isplatiti tužitelju H. z. z. m. o., Z., OIB: … iznos od 467,26 eura / 3.520,56 kn1 sa zateznom kamatom tekućom od 19. listopada 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

 

2. Protiv te odluke tužena je izjavila pravodobnu i dopuštenu žalbu, te žalbom pobija odluku (cit)…."1. zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 1., 2., 4., 5, 6., 8., 9., 10. i 11., 2. zbog pogrešne primjene materijalnog prava, 3. zbog odluke o troškovima…" te se traži da se žalba prihvati i pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev, te tužitelja obveže tuženoj na naknadu troškova parničnog postupka ili podredno pobijana odluka ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zatražen je i trošak žalbe.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba je u pretežitom dijelu neosnovana, a djelomično je osnovana.

 

5. Predmet spora ove parnice je zahtjev tužitelja za povrat nepripadnog isplaćenog doplatka za djecu u iznosu od 3.520,56 kn/467,26eura (fiksni tečaj 7.3450) sa zateznim kamatama od dana podnošenja zahtjeva (19. listopada 2021.) i to za razdoblje od siječnja do ožujka 2020.

 

6. U ovom konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti (članak 458. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), a kako je postupak pokrenut 12. travnja 2022. to se imaju primijeniti odredbe ZID ZPP/19, a koje se odnose na postupak u sporovima male vrijednosti.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženoj za utuženo razdoblje isplaćeno, među inim i 3.520,56 kn na ime doplatka za djecu L. i E. J., iako u to vrijeme nije imala pravo, a sve s obzirom na pravomoćno rješenje tužitelja broj….od 10. rujna 2020., koje je rješenje postalo pravomoćno 08. listopada 2020.

8. Žaliteljica – tužena, kako je već rečeno, pobija odluku zbog bitnih povreda parničnog postupka, s tim što posebno ukazuje na povredu članka 354. stavak 11. ZPP-a. Međutim tu povredu ovaj sud, kao drugostupanjski sud, ne nalazi, jer se pobijana odluka može ispitati, dati su razlozi o odlučnim činjenicama i nema kontradiktornosti u pobijanoj odluci. Ovdje treba dodati, a kako žaliteljica u žalbi ustraje u tome da je tužitelj mogao izvršiti prijeboj sa sredstvima koje je tužena primala u narednom razdoblju za dječji doplatak za sina Kristijana (po prije navedenom rješenju u točki 7. obrazloženja ove odluke i to iznos od 299,34 kn) za istaknuti je da je prvostupanjski sud dao valjane razloge zašto se ta potraživanja ne mogu prebijati, na ime duga koji ima roditelj (točka 14. obrazloženja pobijane odluke), koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

9. Dalje žalba dovodi u pitanje i druge bitne povrede parničnog postupka kako je navedeno u točki 2. obrazloženja, no te povrede ne konkretizira, pa ispitujući dalje pobijanu odluku po službenoj dužnosti u smislu 365. stavak 2. u vezi sa člankom 457 i 467. ZPP-a ovaj sud ne nalazi ni neku drugu bitnu povredu parničnog postupka.

10. Iako se izričito ne navodi da se pobijana odluka pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, iz sadržaja žalbe, a kada navodi da joj je za siječanj 2020. pripadala naknada za dječji doplatak za L. i E. J., te kada dovodi u pitanje utuženi iznos, baš time dovodi u pitanje utvrđeno činjenično stanje. A člankom 467. stavak 2. ZPP-a propisano je da u postupku u povodu žalbe u sporu male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe članka 370. ovog zakona, što dalje znači da se u postupku u sporovima male vrijednosti žalba ne može pobijati odluka zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

11. Prvostupanjski sud, a prihvaćajući zahtjev tužitelja, pogrešno je primijenio odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju kako se to navodi u točki 11., 12. i 13. obrazloženja jer se u konkretnom slučaju treba primijeniti, a na utvrđeno činjenično stanje (koje se ne može pobijati u sporovima male vrijednosti) članak 29. i 34. Zakona o doplatku za djecu ("Narodne novine" broj 94/01, 138/06, 107/07, 37/08, 61/11, 112/12, 82/15, 58/18, 156/23 i 156/23 – ZODZD) te članak 1111. i članak 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO).To iz razloga jer je pravomoćnom odlukom - rješenjem tužitelja utvrđeno da tuženoj ne pripada pravo doplatka za djecu L. i E. J., za utuženo razdoblje (siječanj-ožujak 2020.), a kako ovaj sud i ne može ulaziti u to, jer je vezan za pravomoćnu odluku donesenu u upravnom postupku, a kako je dio imovine tužitelja prešlo u imovinu tužene bez pravne osnove to je tužena dužna vratiti taj iznos (članak 1111. ZOO-a) i to sa zateznim kamatama za nepoštenog od dana stjecanja, a inače od podnošenja zahtjeva (članak 1115. ZOO-a).

12. Iako o tome žalba ništa ne navodi, povrijeđeno je materijalno pravo na štetu tužene, jer je za razdoblje od 01. siječnja 2023. pa nadalje pogrešno dosuđena zatezna kamata na dosuđeni iznos. A o tome ovaj sud povodom žalbe tužene, vodi računa po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. u vezi sa člankom 457. i člankom 467. ZPP-a), te je u tom dijelu i trebalo preinačiti pobijanu odluku odnosno zateznu kamatu od trenutka dospijeća uskladiti sa člankom 29. stavak 2. ZOO-a.

13. Zatražen je trošak žalbe, no taj trošak nije dosuđen jer tužena u žalbenom postupku nije uspjela glede glavnog zahtjeva već samo glede dijela sporedne tražbine – zatezne kamate (članka 35. u vezi sa člankom 166. stavak 2. u vezi sa člankom 154. ZPP) te je odlučeno kao u točki II. izreke.

14. Zbog prije navedenih razloga odlučeno je kao u izreci I.a) temeljem članka 368. stavka 2. u vezi sa člankom 457. ZPP-a, a pod točkom I.b) temeljem članka 373. točka 3. u vezi sa člankom 457. ZPP-a.

 

U Dubrovnik, 14. kolovoza 2024.

 

Sudac:

 

Đorđo Benussi, v.r.