1

Poslovni broj: Gž Ovr-150/2024-2

Poslovni broj: Gž Ovr-150/2024-2

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Antunu Dominku, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, OIB: …, protiv ovršenika M. G., OIB: …, iz P., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Sisku – Stalne službe u Glini poslovni broj Ovr-6260/2016-25 od 07. rujna 2023., 13. kolovoza 2024.,

r i j e š i o   j e

Žalba ovrhovoditelja se uvažava kao osnovana pa se ukida rješenje Općinskog suda u Sisku – Stalne službe u Glini poslovni broj Ovr-6260/2016-25 od 07. rujna 2023. godine i predmet se vraća sudu prvog stupnja na daljnji postupak.

Obrazloženje

1.) Rješenjem Općinskog suda u Sisku – Stalne službe u Glini poslovni broj Ovr-6260/2016-25 od 07. rujna 2023. godine obustavljena je ovrha na novčanim sredstvima ovršenika pod brojem Ovr-6260/16 od 27. prosinca 2017. godine (točka I. izreke); i ukinute su sve provedene ovršne radnje (točka II. izreke).

2.) Protiv navedenog rješenja žalbu izjavljuje ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl.353.st.1. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/88., 57/11., 25/13., 89/14., 79/19., 80/22. i 114/22 – u daljnjem tekstu: ZPP), odredbe kojeg se, u skladu sa odredbom čl.21.st.1. Ovršnog zakona (NN broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22. – dalje: OZ/12), na odgovarajući način primjenjuju i u ovršnom postupku, pa predlaže da ju nadležni drugostupanjski sud uvaži te ukine pobijano rješenje a predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3.) Žalba je osnovana.

4.) Pobijano rješenje sud prvog stupnja donosi primjenom odredbe čl.5.st.3. OZ/12, jer nalazi utvrđenim da je pismenim podneskom od 16.05.2022. godine FINA obavijestila sud da je osnova za plaćanje (rješenje o ovrsi) isknjižena iz očevidnika sukladno čl.12.st.1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN broj 68/18. – dalje: ZPONS/18).

4.1.) Osnovano ovrhovoditelj u žalbi protiv navedenog rješenja ističe da je isto doneseno uz pogrešnu primjenu naprijed navedene odredbe čl.5.st.3. OZ/12.

5.) Nije sporno da je pobijano rješenje doneseno:

-nakon što je FINA podneskom od 13.05.2022. godine, zaprimljenim na sudu 16.05.2022. godine, izvijestila ovršni sud da je osnova (rješenje o ovrsi doneseno u predmetnom postupku) isknjižena iz očevidnika u skladu sa čl.12.st.1. ZPONS; te

-nakon što je ovrhovoditelj, po zaprimanju naprijed navedene obavijesti FINA-e, dana 15. srpnja 2022. godine podnio prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe, njenim određivanjem na mirovini ovršenika, i uz istovremeno donošenje rješenja o ovrsi kojim je ovrha određena na drugom predmetu sukladno navedenom prijedlogu za promjenu sredstva i predmeta ovrhe.

6.) Odredbom čl.5.st.3. OZ/12, na čiju se je primjenu pozvao sud prvog stupnja, propisano je da ako se pravomoćno rješenje o ovrsi određenim sredstvom ili na određenom predmetu ne može provesti, da ovrhovoditelj može radi namirenja iste tražbine predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe; da će u tom slučaju sud donijeti novo rješenje o ovrsi i nastaviti ovrhu na temelju toga rješenja, a ovrha određena prijašnjim rješenjem o ovrsi obustavit će se ako ovrhovoditelj povuče ovršni prijedlog u povodu kojega je ona određena ili ako za to budu ispunjeni drugi zakonom predviđeni razlozi.

6.1.) Dakle, u slučaju prihvaćanja prijedloga za promjenu predmeta i sredstva ovrhe do obustave ovrhe prema prethodno donesenom rješenju o ovrsi moguće je doći, ili ako ovrhovoditelj povuče raniji prijedlog za ovrhu, ili ukoliko za obustavu nastupe zakonom propisane pretpostavke – no u konkretnom slučaju ne postoji niti jedno od navedenog.

7.) Prije svega treba reći da iz stanja predmetnog spisa proizlazi da ovrhovoditelj, niti u prijedlogu za promjenu predmeta i sredstva ovrhe a niti kasnije nakon njegova podnošenja, nije učinio izjavu kojom povlači ranije podneseni prijedlog za ovrhu temeljem kojeg je ovršni sud bio donio rješenje o ovrsi na novčanim sredstvima na bankovnim računima ovršenika.

8.) Međutim, u predmetnom slučaju nisu bile ispunjene niti zakonom propisane pretpostavke za obustavu ovrhe po ranijem rješenju o ovrsi, a napose ne one na koje se poziva sud prvog stupnja.

9.) Naime, odredbom čl.12. ZPONS/18 je propisano da ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti (st.1.); i iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, Agencija neće prestati s izvršavanjem upisane osnove za plaćanje niti nakon isteka roka od tri godine ako se ovrha provodi radi namirenja tražbine zakonskog uzdržavanja djeteta i druge tražbine kada se ovrha provodi radi namirenja budućih obroka po dospijeću (st.2.).

9.1.) Nije sporno da je u predmetnom ovršnom predmetu ovrha bila određena radi naplate tražbine koju čini dosuđena naknada privremenog uzdržavanja iz odredbe čl.25. Zakona o privremenom uzdržavanju (NN broj 92/14. – dalje: ZPU/14), a o tome da li navedena tražbina predstavlja tražbinu zakonskog uzdržavanja djeteta stav je zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci od 04. travnja 2023. godine, donesenoj povodom revizije u predmetu Rev-278/2023.

10.) Naime u navedenom revizijskom predmetu bilo je postavljeno pitanje: „Je li se tražbina na ime naknade za privremeno uzdržavanje koju isplaćuje Republika Hrvatska temeljem odredbe čl. 25. ZPU/14 umjesto roditelja koji ne izvršava svoju obvezu uzdržavanja maloljetnog djeteta, ima smatrati tražbinom zakonskog uzdržavanja djeteta na koju se tražbinu ne može primijeniti odredba čl.12.st.1. ZPONS/18 sukladno odredbi čl.12.st.2. iz tog zakona?"

10.1.) Na navedeno pitanje VSRH je odgovorio potvrdno polazeći pri tome od odredbe čl.25. ZPU/14 prema kojoj isplatom iznosa privremenog uzdržavanja Republika Hrvatska stupa u pravni položaj djeteta i na nju prelaze tražbine uzdržavanja u visini isplaćenog iznosa privremenog uzdržavanja, sa svim sporednim pravima. Naime, prema shvaćanju navedenog suda, odredbom čl.25. ZPU/14 određena je zakonska subrogacija tražbine uzdržavanja djeteta gdje Republika Hrvatska stupa u pravni položaj djeteta, odnosno gdje na Republiku Hrvatsku prelazi tražbina uzdržavanja koje je dijete imalo prema  obvezniku uzdržavanja, i da samim prijelazom te tražbine na Republiku Hrvatsku ta tražbina ne mijenja pravnu prirodu, tj. ona i nadalje i ostaje tražbina uzdržavanja tj. ne postaje regresna tražbina odvojena od tražbine uzdržavanja, i da slijedom toga, kada je riječ o navedenoj tražbini, ne dolazi do primjene odredbe čl.12.st.1. ZPONS/18, već se primjenjuje odredba st.2. tog članka i zakona.

10.2.) Uvažavajući navedeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ovaj sud drugog stupnja odstupa od svog ranije pravnog shvaćanja o navedenom pitanju izraženom u ranije donesenoj drugostupanjskoj odluci u ovom predmetu.

11.) Prema tome, s obzirom na naprijed navedeno FINA nije bila ovlaštena, primjenom čl.12. ZPONS/18,  isknjižiti osnovu (rješenje o ovrsi) kojim je bila određena ovrha radi naplate tražbine privremenog uzdržavanja, slijedom čega nije bilo niti utemeljenja za donošenje pobijanog rješenja o obustavi ovrhe pozivom na navedenu odredbu pozivom na odredbu čl.5.st.3. OZ/12.

12.) Zbog izloženog valjalo je, temeljem odredbe čl.380.t.3. ZPP-a u svezi čl.21.st.1. OZ/12, uvažiti žalbu ovrhovoditelja kao osnovanu te ukinuti pobijano rješenje a predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Bjelovar, 13. kolovoza 2024.

  Sudac

       Antun Dominko v. r.