Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj: -704/2021-2

 

                     

Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: -704/2021-2

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić predsjednice vijeća, Marije Vetme članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Đorđa Benussi člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. D. D. iz I., Lj. G. ., OIB: . i 2. Z. D. iz R., Š. ., OIB: ., koje zastupa punomoćnik D. K., odvjetnik u Z. o. uredu I. K. i D. K. iz I., protiv tuženika P. b. Z. d.d. Z., R. c. .., OIB: …., koju kao punomoćnica zastupa Ž. Z., odvjetnica u O. d. L. i P. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i novčane tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u V., broj P-1157/2019-30 od 3. svibnja 2021., u sjednici održanoj 7. kolovoza 2024.

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Žalba se djelomično uvažava, a u pretežitom dijelu odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Varaždinu, broj P-1157/2019-30 od 3. svibnja 2021.,

 

a) preinačuje u točki III. izreke kojom je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju D. D. troškove parničnog postupka, tako da točka III. izreke glasi

 

"Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju D. D. troškove parničnog postupka u svoti od 1.781,80 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 3. svibnja 2021. do 31. prosinca 2022. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29 prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena plaćanja, a od 30. prosinca 2023. do dana plaćanja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope propisane člankom 29. stavkom 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

b) potvrđuje u točkama I. i II. izreke

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka.

 

 

                                                                   Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski je sud presudio:

 

"I. Utvrđuje se da su dijelovi odredaba čl. 4. i čl. 7. Ugovora o kreditu broj 9012492626 od dana 10. svibnja 2007. kojeg su sklopili I. tužitelj D. D. iz I., Lj. G.. i II. tužitelj Z. D. iz R., Š. . i tuženik P. b. Z. d.d., Z., R. c. ., koji je potvrđen od javnog bilježnika I. P. iz Z. pod brojem OV-15217/07 od dana 21. svibnja 2007., a kojima je ugovorena promjenjivost kamatne stope na osnovi jednostrane odluke tuženika, ništetni pa stoga ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane.

 

II. Nalaže se tuženiku P.B.Z. d.d.Z,R.c.50, da 1. tužitelju D. D. iz I., Lj. G. ., isplati novčani iznos od 34.068,34 kn zajedno s zakonskim zateznim kamatama tekućim:

na iznos od 275,76 kn tekućim od dana 31. kolovoza 2007.

na iznos od 309,22 kn tekućim od dana 30. rujna 2007.

na iznos od 309,22 kn tekućim od dana 31. listopada 2007.

na iznos od 309,22 kn tekućim od dana 30. studenoga 2007.

na iznos od 309,22 kn tekućim od dana 31. prosinca 2007.

na iznos od 291,80 kn tekućim od dana 31. siječnja 2008.

na iznos od 557,21 kn tekućim od dana 29. veljače 2008.

na iznos od 557,21 kn tekućim od dana 31. ožujka 2008.

na iznos od 557,21 kn tekućim od dana 30. travnja 2008.

na iznos od 557,21 kn tekućim od dana 31. svibnja 2008.

na iznos od 557,21 kn tekućim od dana 30. lipnja 2008.

na iznos od 575,08 kn tekućim od dana 31. srpnja 2008.

na iznos od 575,08 kn tekućim od dana 31. kolovoza 2008.

na iznos od 575,08 kn tekućim od dana 30. rujna 2008.

na iznos od 575,08 kn tekućim od dana 31. listopada 2008.

na iznos od 575,08 kn tekućim od dana 30. studenoga 2008.

na iznos od 575,08 kn tekućim od dana 31. prosinca 2008.

na iznos od 592,79 kn tekućim od dana 31. siječnja 2009.

na iznos od 592,79 kn tekućim od dana 28. veljače 2009.

na iznos od 592,79 kn tekućim od dana 31. ožujka 2009.

na iznos od 592,79 kn tekućim od dana 30. travnja 2009.

na iznos od 592,79 kn tekućim od dana 31. svibnja 2009.

na iznos od 592,79 kn tekućim od dana 30. lipnja 2009.

na iznos od 592,79 kn tekućim od dana 31. srpnja 2009.

na iznos od 592,79 kn tekućim od dana 31. kolovoza 2009.

na iznos od 592,79 kn tekućim od dana 30. rujna 2009.

na iznos od 592,79 kn tekućim od dana 31. listopada 2009.

na iznos od 592,79 kn tekućim od dana 30. studenoga 2009.

na iznos od 592,79 kn tekućim od dana 31. prosinca 2009.

na iznos od 610,13 kn tekućim od dana 31. siječnja 2010.

na iznos od 610,13 kn tekućim od dana 28. veljače 2010.

na iznos od 610,13 kn tekućim od dana 31. ožujka 2010.

na iznos od 610,13 kn tekućim od dana 30. travnja 2010.

na iznos od 610,13 kn tekućim od dana 31. svibnja 2010.

na iznos od 610,13 kn tekućim od dana 30. lipnja 2010.

na iznos od 610,13 kn tekućim od dana 31. srpnja 2010.

na iznos od 610,13 kn tekućim od dana 31. kolovoza 2010.

na iznos od 610,13 kn tekućim od dana 30. rujna 2010.

na iznos od 610,13 kn tekućim od dana 31. listopada 2010.

na iznos od 492,08 kn tekućim od dana 30. studenoga 2010.

na iznos od 492,08 kn tekućim od dana 31. prosinca 2010.

na iznos od 492,08 kn tekućim od dana 31. siječnja 2011.

na iznos od 492,08 kn tekućim od dana 28. veljače 2011.

na iznos od 492,08 kn tekućim od dana 31. ožujka 2011.

na iznos od 492,08 kn tekućim od dana 30. travnja 2011.

na iznos od 410,04 kn tekućim od dana 31. svibnja 2011.

na iznos od 410,04 kn tekućim od dana 30. lipnja 2011.

na iznos od 410,04 kn tekućim od dana 31. srpnja 2011.

na iznos od 329,56 kn tekućim od dana 31. kolovoza 2011.

na iznos od 329,56 kn tekućim od dana 30. rujna 2011.

na iznos od 329,56 kn tekućim od dana 31. listopada 2011.

na iznos od 329,56 kn tekućim od dana 30. studenoga 2011.

na iznos od 329,56 kn tekućim od dana 31. prosinca 2011.

na iznos od 329,56 kn tekućim od dana 31. siječnja 2012.

na iznos od 329,56 kn tekućim od dana 29. veljače 2012.

na iznos od 329,56 kn tekućim od dana 31. ožujka 2012.

na iznos od 329,56 kn tekućim od dana 30. travnja 2012.

na iznos od 329,56 kn tekućim od dana 31. svibnja 2012.

na iznos od 329,56 kn tekućim od dana 30. lipnja 2012.

na iznos od 329,56 kn tekućim od dana 31. srpnja 2012.

na iznos od 329,56 kn tekućim od dana 31. kolovoza 2012.

na iznos od 329,56 kn tekućim od dana 30. rujna 2012.

na iznos od 329,56 kn tekućim od dana 31. listopada 2012.

na iznos od 329,56 kn tekućim od dana 30. studenoga 2012.

na iznos od 329,56 kn tekućim od dana 31. prosinca 2012.

na iznos od 329,56 kn tekućim od dana 31. siječnja 2013.

na iznos od 329,56 kn tekućim od dana 29. veljače 2013.

na iznos od 329,56 kn tekućim od dana 31. ožujka 2013.

na iznos od 329,56 kn tekućim od dana 30. travnja 2013.

na iznos od 329,56 kn tekućim od dana 31. svibnja 2013.

na iznos od 329,56 kn tekućim od dana 30. lipnja 2013.

na iznos od 329,56 kn tekućim od dana 31. srpnja 2013.

na iznos od 329,56 kn tekućim od dana 31. kolovoza 2013.

na iznos od 329,56 kn tekućim od dana 30. rujna 2013.

na iznos od 61,43 kn tekućim od dana 31. listopada 2013.

do isplate, s tim da se zakonske zatezne kamate do 31.07.2008. obračunavaju po stopi od 15% godišnje, od 01.08.2008. do 31.07.2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, u roku od 15 dana.

 

III. Nalaže se tuženoj P. B. Z. d.d., Z., R. c. 50, OIB: da tužitelju D. D., OIB: ., I., Lj. G. .. u roku od 15 dana o pravomoćnosti presude isplati iznos od 15.037,50 kn (slovima: petnaest tisuća trideset sedam kuna pedeset lipa), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena ( čl. 29. st.2. ZOO-a), a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe do isplate."

 

2. Protiv prvostupanjske presude tuženik je pravodobno izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) s prijedlogom preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev, a tužitelju naložiti plaćanje parničnih troškova, uključujući i troškove žalbe ili ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Žalba je pravovremena i dopuštena.

 

4. Na žalbu nije odgovoreno.

 

5. Žalba je djelomično osnovana i to samo u odnosu na troškove postupka.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnom odredbe članka 4. i 7. Ugovora o kreditu broj …. od 10. svibnja 2007. koji su sklopili tužitelj D. D. kao korisnik kredita te tužitelj Z. D. kao solidarni dužnik i tuženik, a u kojim je ovlašten tuženik jednostrano mijenjati kamatnu stopu u skladu s odlukama tuženika i prema tome povećavati ugovoreni anuitet i zahtjev tužitelja D. D. za isplatu novčane svote od 34.068,34 kn na ime preplaćenih kamata dakle, isplata stečenog bez osnove na temelju takvih ništetnih odredbi ugovora, sa zateznim kamatama od stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa pa do dana plaćanja.

 

7. Među strankama nije sporno:

 

- da su stranke zaključile ugovor o kreditu 10. svibnja 2007. i to tuženik (banka) kao kreditor, a tužitelj D.D.kao korisnik kredita te Z.D.kao solidarni dužnik u iznosu kunske protuvrijednosti 129.276,48 CHF, kojim je ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećim na dan dospijeća;

- da je na temelju ugovora tužitelju D.D.odobren stambeni kredit na rok otplate od 360 mjeseca;

-da je redovna kamata godišnja, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, te iznosi 4,35% u vrijeme sklapanja ugovora.

 

8. Prvostupanjski sud je utvrdio da je odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi ništetna jer ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu niti precizan način utvrđivanje promjene kamatne stope, a tuženik nije prilikom pregovaranja, odnosno prilikom sklapanja ugovora o kreditu na valjan i razumljiv način tužitelju D.D.objasnio postupak formiranja kamatne stope, odnosno koji sve čimbenici utječu na formiranje tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja, a na temelju čega bi tužitelj kao potrošač mogao spoznati učinke koji će za njega u budućnosti proizaći iz takvih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi, zbog čega zaključuje da je ugovorna odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi nepoštena i time i kao takva ništetna.

 

8.1. Pored toga zaključak o ništetnosti sud temelji na činjenici da je presudom Visokog trgovačkog suda broj -7129/13 od 13. rujna 2014. utvrđeno u kolektivnom sporu koji je vođen i protiv tuženika, a u vezi potrošačkih ugovora koji su sklopljeni u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., kada je zaključan i predmetni ugovor, da je banka povrijedila kolektivne interese potrošača, a presuda donesena u postupku zaštite kolektivnog interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupcima koje potrošač pokrene radi stečenog bez osnove koja mu je prouzročena postupanjem tuženice kako je propisano člankom 138. a. Zakona o zaštiti potrošača/07 i člankom 118. važećeg ZZP/14.

 

9. Visinu novčanih zahtjeva sud je utvrdio financijskim vještačenjem po vještaku financijske struke, te je na ime preplaćenih kamata tužitelju D.D.dosudio svotu od ukupno 34.068,34 kn sa zateznim kamatama od stjecanja pa do isplate. Navedenu tražbinu sud je prihvatio primjenom članka 1111. ZOO-a tj. primjenom instituta stjecanja bez osnove.

 

10. Prvostupanjski sud je zaključak o ništetnosti spornih odredbi ugovora temeljio na utvrđenjima pravomoćnih odluka, a koje su donesene u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača. U tim postupcima odlučivalo se o zaštiti potrošača po pitanju ugovornih odredbi ugovora o kreditu o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, i to onih o promjenljivoj kamatnoj stopi (te onih o valutnoj klauzuli vezanoj uz švicarski franak što nije predmet u ovom postupku), koje su banke, među kojima i tuženica, sklapale s potrošačima, a tužitelj D.D.jest potrošač, u određenim vremenskim razdobljima, u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog ugovora. Riječ je o odlukama Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske -7129/13 i -6632/17, te Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018.

 

11. Navedenim odlukama utvrđeno je da je osam banaka, među kojima je i tuženik, u razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, povrijedilo kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi i švicarskom franku kao valuti uz koju je vezana glavnica, a da nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a čime su banke postupile suprotno odredbama ZZP-a.

 

12. U odnosu na prigovor zastare prvostupanjski sud navodi da se u konkretnom slučaju radi o stjecanju bez osnove, stoga novčano potraživanje tužitelja D. D.predstavlja zahtjev za povrat onoga što je primljeno na temelju ništetne ugovorne odredbe. Vezano za to prvostupanjski sud dodaje da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici održanoj 30. siječnja 2020. zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

 

13. Odluka suda je pravilna.

 

14. Ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 365.stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi presuda, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, bila opterećena bitnim povredama odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, a to su one iz članka 354. stavak 2. točke 2..,4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a.

 

15. Ovaj sud ocjenjuje važnije žalbene navode primjenom članka 375. stavak 1. ZPP-a.

14.1. Protivno shvaćanju žalitelja pravilno je sud utemeljio odluka o utvrđenju ništetnosti ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi na presudama donesenim u kolektivnom sporu jer je prvostupanjski sud u ovom postupku utvrdio da je tužitelj D.D.potrošač i da predmetni ugovor spada u one na koje se odnosi presuda donesena povodom kolektivne tužbe. U vezi s tim valja ukazati da je člankom 502.c. ZPP-a propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi. Ovakvo shvaćanje proizlazi iz obrazloženja odluke Vrhovnog suda broj Rev-3142/2018-3 od 19. ožujka 2019.

 

15.1. S obzirom na navedeno, tj. na vezanost parničnog suda u ovom postupku za utvrđenja iz presuda donesenih po kolektivnoj tužbi, brojni žalbeni navodi kojima se pokušava osporiti utvrđenje nepoštenosti, a time i ništetnosti ugovornih odredbi, ne utječu na zakonitost pobijane presude. Osim toga radi se o okolnostima koje je žalitelj isticao tijekom postupka i koje je prvostupanjski sud argumentirano otklonio. Ne može se prihvatiti tvrdnja žalitelja da se radi o zabrani manjeg značaja zbog čega se ništetnost ne može isticati, jer odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi zasigurno nisu manjeg značaja.

 

16. Žalbeni navodi koji se tiču zadatka kojeg je vještaku trebalo dati, nisu osnovani , jer bi takav zadatak po kojem je trebalo promjenjivu kamatnu stopu računati po parametrima koji bi bili naknadno određeni, značilo mijenjanje nepoštene ugovorne odredbe od strane suda, a to sud nije ovlašten činiti.

 

17. I prema pravnom shvaćanju ovog suda zastarni rok kod stjecanja bez osnove je opći zastarni rok od pet godine, a u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat preplaćenih iznosa) kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u postupku kolektivne zaštite potrošača (švicarac) počinje teći s danom pravomoćnosti presude kojim je utvrđena ništetnost, tako da je u ovom konkretnom slučaju zastara počela teći za povrat preplaćenih iznosa pravomoćnošću presude Visokog Trgovačkog suda broj -7129/13 od 13. lipnja 2014. pa do dana podnošenja tužbe 13. lipnja 2019. nije protekao opći zastarni rok od 5 godina

 

18. Činjenica da je tužitelj mogao pokrenuti pojedinačni spor dok je trajao postupak po kolektivnoj tužbi, nije od značaja za utvrđenje početka zastarnog roka tek od pravomoćnosti presude u postupku po kolektivnoj tužbi u kojem je prihvaćen zahtjev grupacije kojoj tužitelj pripada.

 

19. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik nesavjestan od dana stjecanja, pa je stoga dužan platiti zatezne kamate na preplaćene svote od dana stjecanja do dana plaćanja. Tuženik je kao profesionalac u obveznom odnosu dužan ispunjavati svoje obveze iz profesionalne djelatnosti s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, dakle treba postupati s pažnjom dobrog stručnjaka, a kao takav mogao je i trebao znati da su ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi temeljem jednostrane odluke Banke nepoštene, a time i ništetne.

 

20. Međutim, prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo na tuženikovu štetu u odluci o troškovima postupka odmjerivši tužitelju D.D.troškove nagrade odvjetniku za zastupanje tužitelja Zl. D., a koji iznos predstavljaju 10 % iznosa troškova nagrade odvjetniku prema Tbr. 36. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine broj“ : 142/12, 103/14, 118/14, 107/15,37/22 i 138/23– dalje: Tarifa) temeljem kojeg odvjetniku pripada pravo na povišenje tarifnih stavki za drugu i svaku slijedeću osobu za 10 % ali najviše 50 %.

 

21. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a, te na odredbama važeće Tarife.

 

22. Tužitelju D.D.pripadaju troškovi postupka u svoti od 1.781,80 eura.

 

23.1 Troškovi tužitelja Dr. D. se sastoje od troškova nagrade odvjetniku prema Tarifi i to za: sastav tužbe iznos od 1.000,00 kn, zastupanje na tri ročišta na kojim se raspravljalo o glavnoj stvari iznos od po 1.000,00 kn (ukupno 3.000,00 kn), sastav četiri obrazložena podneska iznos od po 1.000,00 kn (ukupno 3.000,00 kn), zastupanje na ročištu za objavu prvostupanjske presude iznos od 500,00 kn sve uvećano za pripadajući PDV od 25 % u svoti od 2.125,00 kn, troškova sudskih pristojba (na tužbu u svoti od 1.050,00 kn i na prvostupanjsku presudu u svoti od 500,00 kn) te troškova vještačenja u svoti od 1.250,00 kn iznosi ukupno 13. 425,00 kn /1.781,80 eura.

 

24. Kako je tuženik sa žalbom uspio samo u pogledu sporedne tražbine, odluke o troškovima postupka, ne pripadaju mu troškovi nagrade odvjetniku za sastav žalbe.

 

25. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci i to pod točkom I. a.) temeljem članka 380. točke 3. i članka 166. stavak 2. ZPP-a, a pod točkom I. b.) temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a.

 

Dubrovnik, 7. kolovoza 2024.

 

Predsjednica vijeća:

 

Verica Perić Aračić

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu