Poslovni broj: Pn-2/2023-47

1

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji Sandri Oletić, u pravnoj stvari tužitelja I. M. iz K., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda I. P., T. K. i N. K. iz Č., protiv tuženika G. Š. iz Č., s boravištem u G., radi naknade štete, nakon dovršene glavne rasprave održane 5. srpnja 2024. u nazočnosti tužitelja i punomoćnika tužitelja, dana 7. kolovoza 2024. objavio je i  

p r e s u d i o   j e

I.               Nalaže se tuženiku G. Š. iz Č., da tužitelju I. M. iz K., isplati iznos od 8.839,34 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude 7. kolovoza 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana.

II.              Sa ostatkom tužbenog zahtjeva, a za isplatu iznosa od 7.153,75 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate, tužitelj se odbija.

III.               Tuženik je tužitelju dužan naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.572,74        EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 7. kolovoza 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana.

Obrazloženje

1.              Tužitelj je dana 17. prosinca 2020. protiv tuženika podnio tužbu radi naknade štete, u tužbi navodeći:

- da u štetnom događaju, koji se dogodio dana 17.12.2015. godine oko 15.20 sati u Č., tužitelj je zadobio teške tjelesne ozljede, a koje ozljede opasne po život mu je nanio tuženik G. Š., a sve na način kako je to detaljno opisano i u presudi Županijskog suda u Varaždinu br. K-21/2016 koja se dostavlja u prilogu; da naprijed navedenom presudom Županijskog suda u Varaždinu tuženik G. Š. je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i jednog mjeseca jer je proglašen krivim što je 17. prosinca 2015., oko 15,20 sati u Č., nakon što se prethodno verbalno i fizički sukobio s P. K., I. M. i D. V., otišao kući gdje je uzeo drvenu palicu i vratio se natrag, no kada mu je tijekom daljnjeg fizičkog sukoba s imenovanima drvena palica izbijena iz ruku, počeo je bježati s ciljem da se udalji, no I. M., D. V. i P. K. krenuli su za njim u namjeri da se s njim fizički razračunaju, a kada su ga sustigli I. M. ga hvatanjem za nogu oborio na tlo, pa je on, u tijeku odbijanja njihovog daljnjeg nasrtanja, pristajući da liši života I. M., ubo I. M. nožem koji je imao uz sebe, dužine oštrice 8,5 cm, u predjelu trbuha, uslijed čega je I. M. zadobio ubodnu radu trbušne stjenke i razderotinu jetre, koje ozljede su bile teške i po život opasne, tako da je smrtni ishod tužitelja spriječen medicinskom intervencijom, da bi potom, pristajući da teško tjelesno ozljedi D. V., istim nožem zamahnuo prema njegovom tijelu, koji je podigao ruku da se zaštiti, zadavši mu pritom reznu ranu desne podlaktice dužine 4 cm, ozljedu lake naravi, dakle, u prekoračenju nužne obrane, s namjerom da ubije drugoga i da drugoga teško tjelesno ozljedi, poduzeo radnje koje prostorno i vremenski neposredno prethode ostvarenju bića kaznenog djela ubojstva i kaznenog djela teške tjelesne ozljede, čime je presuđeno da je tuženik počinio kaznena djela protiv života i tijela – pokušajem ubojstva u prekoračenju nužne obrane iz članka 110. u vezi članka 34. stavak 1. i članka 21. stavak 3. Kaznenog zakona ( „Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 - dalje: KZ/11-15 ) te pokušajem teške tjelesne ozljede u prekoračenju nužne obrane iz članka 118. stavak 1. uvezi članka 34. stavak 1. i članka 21. stavak 3. KZ/11-15.;

- da zbog navedenog, tužitelj od tuženika potražuje naknadu imovinske štete, kao i neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti;

- da tužitelj je zbog opisanog događaja zadobio teške tjelesne ozljede koje su dijagnosticirane kao Vulnus ictum penetrans abdominis, Laceratio hepatis segm IVb, Aethylismus acuta te je odmah po štetnom događaju izvršen hitni operativni zahvat te mu je tako spašen život;

- da uslijed zadobivenih teških tjelesnih ozljeda (otvorena rana trbušne stijenke, otvorena rana prednje torakalne stijenke, ozljeda jetre i žučnjaka) i operativnog zahvata i terapijskog postupka oštećenik je trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 20 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 60 dana i slabog intenziteta u trajanju od nekoliko minimalno još šest mjeseci, a povremene bolove i probadanja na mjestu uboda trpi i danas, koji bolovi slabog intenziteta i povremenog karaktera ulaze u sklop trajnih posljedica; da nadalje, potrebna mu je bila tuđa pomoć i njega i to u prvih mjesec dana po 5 sati dnevno, a narednih mjesec dana po 2 sata dnevno, u kojem periodu mu je bilo potrebno pripremati hranu te mu pomagati oko tuširanja i sl., kao i obavljati sve druge poslove koje zbog mirovanja nije mogao obavljati sam već mu je za to bila nužna pomoć ukućana, brata E. i oca Z.; da u periodu koje je uslijedilo nakon operativnog zahvata te tijekom trajanja oporavka, oštećenik nije mogao tražiti novo zaposlenje, isti nije bio sposoban za nikakve aktivnosti niti obavljanje poslova (nije bio mogao niti mu je bilo preporučeno dizati terete, a po struci je zavarivač te mu je u opis radnog mjesta spada i dizanje tereta i fizički rad), a iza ozljeđivanja životna aktivnost mu je značajno smanjena i to za period do godine dana iza ozljeđivanja, odnosno štetnog događaja; da u periodu nakon operativnog zahvata, tužitelj zbog narušenog zdravstvenog stanja, kao i teške financijske situacije nije bio u mogućnosti obilaziti liječnike niti odlaziti na potrebnu fizikalnu terapiju jer nije imao nikakvih primanja, a otac mu se nalazio na dugotrajnom bolovanju zbog svojih zdravstvenih poteškoća, te su u navedenom razdoblju bili u izuzetno teškoj financijskoj situaciji, pa tužitelj tako često nije imao niti za troškove prijevoza od K. do Č., radi eventualnih zdravstvenih pregleda i liječenja; da oštećenik napominje kako je zbog ozljeda koje mu je nanio okrivljenik izgubio mogućnost zarađivanja, zbog čega nije mogao vraćati kredit koji je dotada uredno vraćao, a isto je rezultiralo i troškovima povećanja zateznih kamata zbog zakašnjenja u otplati kredita u koji je dospio upravo zbog nemogućnosti rada i zarađivanja, te konačno do dugotrajne blokade računa i znatno skupljeg kredita kojeg je u konačnici morao otplatiti, kao i znatnih troškova uslijed blokade od strane Financijske agencije; da također je pretrpio strah jakog intenziteta u obliku zabrinutosti da li će ga tim hitne medicinske pomoći spasiti, budući se jasno sjeća kako je u kolima hitne pomoći molio da ne umre i da ga spase, a kasnije i za ishod liječenja, te i dan danas zbog bolova koje povremeno osjeća strahuje od mogućih komplikacija zdravstvenog stanja; da prilikom nanošenja ozljeda, tužitelju je uništena i odjeća zbog krvi kojom je ista umrljana, te je ista i uslijed uboda i poderana (hlače, majica i tanker jakna), zbog čega ista više nije uporabljiva; da tijekom trajanja oporavka oštećenik nije bio sposoban za nikakve aktivnosti, pa tako i bavljenja sportom kojim se dotada bavio (nogomet, teretana), a što ga je uz nemogućnost da radi, otplati kredit kao i da obavlja ostale aktivnosti kojima se dotada bavio (ili je isto bilo u kasnijoj fazi oporavka znatno otežano) dodatno deprimiralo, a tijekom razdoblja od najmanje deset mjeseci od štetnog događaja; te da tužitelj je trpio i duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti zbog gubitka sposobnosti za rad u struci ili bilo kakve fizičke aktivnosti (preporučeno mirovanje i sl.), zatim zbog nemogućnosti obavljanja svih radnji u slobodnim aktivnostima koje je prije štetnog događaja prakticirao (sport i sl.), zbog nemogućnosti ostvarivanja zacrtanih životnih ciljeva, pronalaska posla te zbog izgubljenog životnog zadovoljstva (djelomična sposobnost za rad, gubitak samopouzdanja, anksioznost...); da isto tako, a uslijed zadobivenih ozljeda i operativnog zahvata koji je tužitelju obavljen, tužitelj je izložen i mogućim daljnjim komplikacijama uzrokovanih priraslicama, adhezijama, bolovima, probavnim smetnjama kao i mogućim zapletom crijeva kao posljedicom štetnog događaja; da nadalje, tužitelju je kao trajna posljedica štetnog događaja ostao ožiljak u duljini od cca 14 cm, dok je vidljiva i ubodna rana od cca 1,5 cm, što predstavlja vidljivo naruženje, osobito tijekom ljetnih mjeseci kada je taj dio tužiteljeva tijela neizbježno izložen prilikom kupanja na javnim mjestima i sl. Pritom je posebno važno imati u vidu dob tužitelja, kao i činjenicu da ista osjeća nelagodnost, a pogotovo ljeti kod kupanja na javnim mjestima koje remete njegovu psihičku ravnotežu i zbog čega trpi duševne boli;

- da isto tako, tužitelj je na ime troškova bolničkog liječenja podmirio račun u visini od ukupno 2.000,00 kuna, dok je također naknadno imao (i još uvijek povremeno ima) i troškove kupovine analgetika, koje i danas povremeno mora koristiti;

te da slijedom svega gore navedenog, tužitelj smatra da mu na ime neimovinske štete pripada pravična novčana naknada za neimovinsku štetu kako slijedi:

a) s osnova pretrpljenih fizičkih bolova                                                                             22.000,00 kn

b) s osnova pretrpljenog straha                                                                                          20.000,00 kn

c) zbog povrede prava osobnosti u vidu smanjenja životne aktivnosti    20.000,00 kn

d) s osnova naruženja                                                                                                         25.000,00 kn

Ukupno neimovinska šteta                                                                                           87.000,00 kn;

 

da nadalje, tužitelj je pretrpio i imovinsku štetu i to u sljedećim iznosima:

e) s osnova potrebne tuđe pomoći i njege                                                                5.000,00 kn

f) troškovi lijekova, pregleda i participacija                                                                2.000,00 kn

g) troškovi majice, hlača, i tanker jakne                                                                              1.500,00 kn

h) osnova izgubljene zarade (plaća za razdoblje u kojem nije mogao raditi)

       25.000,00 kn

Ukupno imovinska šteta                                                                                                          33.500,00 kn;

 

te dakle, tužitelj smatra da mu s osnova opisanog štetnog događaja na ime pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu i pretrpljenu imovinsku štetu pripada ukupan iznos od 120.500,00 kuna.

1.1.              Sukladno navedenom, tužitelj tužbenim zahtjevom iz tužbe od tuženika potražuje isplatu iznosa od 120.500,00 kuna zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate, te naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate, sve to u roku od 15 dana. 

2.              U danom odgovoru na tužbu od 23. veljače 2021. tuženik je naveo da obzirom da tužitelj navode iz tužbe temelji na nepravomoćnoj presudi, a koja presuda, po višem nadležnom sudu može u bitnom smanjiti ili pak sasvim minorizirati krivnju ovdje tuženika, isti smatra ovu tužbu preuranjenom te kao takovu i nepodobnom za raspravljanje; da odluka višeg suda u kaznenom predmetu na koji se odnosi ova tužba radi naknade štete je prejudicielno pitanje glede meritornog raspravljanja u svezi postavljenog tužbenog zahtjeva.

2.1.              Stoga tuženik u cijelosti osporava pravni osnov predmetne tužbe te predlaže da sud usvoji navode iz odgovora na tužbu te odbije tužitelja sa postavljenim tužbenim zahtjevom odnosno da zastane sa raspravljanjem u ovom predmetu sve do donošenja pravomoćne i izvršne presude u kaznenom postupku.

3.              Podneskom od 8. ožujka 2021. tužitelj je predložio sudu da sukladno čl. 213. Zakona o parničnom postupku, a u vezi čl. 12. st. 3. istog Zakona, odredi prekid postupka do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka koji se vodi kod Županijskog suda u Varaždinu.

4.              Rješenjem ovog suda poslovni broj Pn-130/20-12 od 30. rujna 2021. određen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka u predmetu Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj K-21/2016, a koje je rješenje postalo pravomoćno dana 26. listopada 2021.

5.              Podneskom od 28. prosinca 2021. tužitelj je predložio da sud nastavi ovaj postupak, a obzirom da je Presudom Vrhovnog suda odbijena žalba tuženika na Presudu Županijskog suda u Varaždinu br. K-21/2016, a kojom je tuženik presuđen da je počinio kaznena djela protiv života i tijela – pokušajem ubojstva u prekoračenju nužne obrane iz članka 110. u vezi članka 34. stavak 1. i članka 21. stavak 3. Kaznenog zakona ( „Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 - dalje: KZ/11-15 ) te pokušajem teške tjelesne ozljede u prekoračenju nužne obrane iz članka 118. stavak 1. uvezi članka 34. stavak 1. i članka 21. stavak 3. KZ/11-15.

6.              U nastavku ovog postupka tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, s time da je na pripremnom ročištu održanom dana 24. veljače 2023. tužbeni zahtjev uskladio sa valutom u EUR prema tečaju konverzije 7,53450 tako da uz utuženi iznos od 120.500,00 kn, naznačuje i protuvrijednost tog iznosa u eurima u iznosu od 15.993,09 EUR.

7.              Sud je proveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu, i to dokumentaciju priloženu uz tužbu: Uredbe o minimalnoj plaći za 2015. i 2016. (listovi br. 7 i 8 spisa), Zapisnik Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj: 2 K-21/2016-91 od 26. kolovoza 2020. (listovi br. 9-21 spisa), medicinsku dokumentaciju tužitelja i dokumentaciju o troškovima liječenja (listovi br. 22-31 spisa), Presudu Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj: 2 K-21/2016-94 od 31. kolovoza 2020. (listovi br. 32-52 spisa); dokumentaciju dostavljenu po tužitelju: Presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: I Kž 18/2021-4 od 26. listopada 2022. (listovi br. 80-89 spisa), Presudu Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj: 2 K-21/2016-94 od 31. kolovoza 2020. i Presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: I Kž 18/2021-4 od 26. listopada 2022. (listovi br. 93-123 spisa); dokumentaciju pribavljenu od Financijske agencije: dopis FINA-e od 03.03.2023. s prilozima (listovi br. 134-155 spisa); osobni zdravstveni karton tužitelja (u omotu na listu br. 156 spisa); pribavljeno očitovanje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 10. ožujka 2023. (listovi br. 157-158 spisa); te u pribavljeni spis predmeta Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj K-21/2016 sa priklopljenim spisom Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj K-DO-57/15 IS –DO-47/15.

7.1.              Nadalje je provedeno saslušanje svjedoka E. M. i Z. M., te saslušanje tužitelja.

7.2.              Provedeno je i medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku D. K., dr.med., specijalisti kirurgu, te izvršen uvid u Nalaz i mišljenje imenovanog sudskog vještaka od 29.11.2023. (listovi br. 193-196 spisa), a koji je sudski vještak saslušan i usmeno na raspravi kod suda.

8.              Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 184/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), tužbeni zahtjev tužitelja utvrđen je djelomično osnovanim. 

9.               Nedvojbeno je da je tužitelj ozlijeđen u događaju koji se zbio dana 17. prosinca 2015. oko 15,20 sati, u Č..

10.               Nesporno je da je u svezi sa navedenim štetnim događajem protiv tuženika vođen kazneni postupak kod Županijskog suda u Varaždinu u predmetu poslovni broj K-21/2016, a u kojem je postupku tuženik presudom poslovni broj: 2 K-21/2016-94 od 31. kolovoza 2020. proglašen krivim što je 17. prosinca 2015., oko 15,20 sati u Č., nakon što se prethodno verbalno i fizički sukobio s P. K., I. M. i D. V., otišao kući gdje je uzeo drvenu palicu i vratio se natrag, no kada mu je tijekom daljnjeg fizičkog sukoba s imenovanima drvena palica izbijena iz ruku, počeo je bježati s ciljem da se udalji, no I. M., D. V. i P. K krenuli su za njim u namjeri da se s njim fizički razračunaju, a kada su ga sustigli I. M. ga hvatanjem za nogu oborio na tlo, pa je on, u tijeku odbijanja njihovog daljnjeg nasrtanja, pristajući da liši života I. M., ubo ga nožem koji je imao uz sebe, dužine oštrice 8,5 cm, u predjelu trbuha, uslijed čega je I. M. zadobio ubodnu ranu trbušne stjenke i razderotinu jetre, koje ozljede su bile teške i po život opasne, tako da je smrtni ishod spriječen medicinskom intervencijom, da bi potom, pristajući da teško tjelesno ozljedi D. V., istim nožem zamahnuo prema njegovom tijelu, koji je podigao ruku da se zaštiti, zadavši mu pritom reznu ranu desne podlaktice dužine 4 cm, ozljedu lake naravi, dakle, u prekoračenju nužne obrane, s namjerom da ubije drugoga i da drugoga teško tjelesno ozljedi, poduzeo radnje koje prostorno i vremenski neposredno prethode ostvarenju bića kaznenog djela ubojstva i kaznenog djela teške tjelesne ozljede, čime je počinio kaznena djela protiv života i tijela – pokušajem ubojstva u prekoračenju nužne obrane iz članka 110. u vezi članka 34. stavak 1. i članka 21. stavak 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 – dalje: KZ/11-15) te pokušajem teške tjelesne ozljede u prekoračenju nužne obrane iz članka 118. stavak 1. u vezi članka 34. stavak 1. i članka 21. stavak 3. KZ/11-15., te su na temelju članka 51. stavka 1. KZ/11-15 optuženom G. Š. se za počinjena kaznena djela utvrđene sljedeće pojedinačne kazne: - za kazneno djelo iz članka 110. u vezi članka 34. stavak 1. i članka 21. stavak 3. KZ/11-15 mu se primjenom istih propisa utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, - za kazneno djelo iz članka 118. stavak 1. u svezi članka 34. stavka 1. i članka 21. stavka 3. KZ/11-15 mu se primjenom istih propisa utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca, te je uz primjenu članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11-15 optuženi G. Š. za počinjena kaznena djela osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 1 (jednog) mjeseca.

10.1.              Prednje navedena prvostupanjska kaznena presuda potvrđena je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: I Kž 18/2021-4 od 26. listopada 2022.             

11.              Prema odredbi članka 12. st. 3. ZPP-a, u parničnom postupku sud je u pogledu postojanja kaznenog dijela i kaznene odgovornosti počinitelja vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik proglašava krivim.

12.              Obzirom da je tuženik pravomoćnom presudom Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj: 2 K-21/2016-94 od 31. kolovoza 2020. proglašen krivim radi, na štetu ovdje tužitelja kao oštećenika, počinjenog kaznenog djela protiv života i tijela – pokušajem ubojstva u prekoračenju nužne obrane iz članka 110. u vezi članka 34. stavak 1. i članka 21. stavak 3. Kaznenog zakona, nedvojbeno je postojanje odgovornosti tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja od 17. prosinca 2015., u kojem je tuženik tužitelja ubo nožem u predjelu trbuha, uslijed čega je tužitelj zadobio ubodnu ranu trbušne stjenke i razderotinu jetre, koje ozljede su bile teške i po život opasne, tako da je smrtni ishod spriječen medicinskom intervencijom.

13.              Osnovom prednje iznesenoga, tuženik je u obvezi tužitelju naknaditi štetu koju tužitelj trpi iz predmetnog štetnog događaja.

14.              Prema odredbi članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,  114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO) šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

15.              Tužitelj potražuje naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje po kriteriju fizičkih bolova, straha, duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti i duševnih boli zbog naruženja, te naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, s osnove troškova lijekova, pregleda i participacija, s osnove troškova majice, hlača i tanker jakne, te s osnova izgubljene zarade. 

16.              Zaštita prava osobnosti svake fizičke i pravne osobe propisana je odredbom članka 19. st. 1. ZOO-a, a prema odredbi stavka 2. istog članka pod pravima osobnosti razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr., a pravo na naknadu neimovinske štete uslijed povreda prava osobnosti proizlazi iz odredbi članka 1100. ZOO-a. Sukladno odredbama navedenog članka 1100. ZOO-a, stavak 1. i 2., sud će u slučaju povrede prava osobnosti dosuditi pravičnu novčanu naknadu, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, i to nezavisno od naknadne imovinske štete, a i kad nje nema, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade potrebno je voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

17.              Visina novčane naknade neimovinske štete određuje se primjenom Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, te pravnog shvaćanja zauzetog na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20.) održanoj dana 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su-IV-47/2020-5. prema kojem se pravnom shvaćanju prihvaćeni iznosi iz ranije navedenih Orijentacijskih kriterija naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%, a primjenjuje se  na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja ovog shvaćanja.

18.              Pravo na naknadu imovinske štete proizlazi iz odredbe članka 1095. st. 1. ZOO-a, a koja se šteta naknađuje u skladu s odredbama članaka 1085., 1089. i 1090. ZOO-a.

19.              Iz danih iskaza saslušanih svjedoka E. M., brata tužitelja i Z. M., oca tužitelja, te iskaza samog tužitelja, proizlazi da tužitelj je nakon dolaska iz bolnice bio primoran ležati, nije se mogao samostalno kretati, te mu je bila potrebna stalna pomoć i njega, koju su mu pružali ukućani tj. otac i brat, a kod osobne higijene, odijevanja, pripreme hrane, odlaska u ljekarnu i trgovinu, kroz 2-3 mjeseca po dolasku tužitelja iz bolnice; da tužitelj je par mjeseci nakon ovog događaja bio u strahu i depresiji, a da nije išao na nikakve terapije, ni psihijatru, jer za to niti tužitelj, niti njegova obitelj, nisu imali financijske mogućnosti; da naime, tužitelj je prije predmetnog štetnog događaja ostao bez posla te nije imao nikakva novčana primanja, a da zbog posljedica ozljeda zadobivenih u ovom događaju nije bio u mogućosti se ponovno zaposliti narednih oko godinu dana, budući je po zanimanju bravar, a radio je kao zavarivač (varilac), što je teški fizički posao; da tužitelju su u predmetnom štetnom događaju oštećeni hlače, majica i tanker jakna, u vrijednosti od 1.500,00 kuna; da tužitelj se prije događaja bavio sportom i to rekreativno je igrao nogomet i redovito je išao u teretanu, a da nakon predmetnog štetnog događaja, zbog posljedica u predmetnom štetnom događaju zadobivenih ozljeda, više nije bio sportski aktivan.

20.              Provedenim medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku D. K., dr.med., specijalisti kirurgu, utvrđeno je:

- da je oštećenik M. I. ovdje tužitelj, u predmetnom štetnom događaju zadobio slijedeće tjelesne ozljede: penetrantnu ubodnu ranu u trbušnu šupljinu i ubodnu ranu; laceraciju jetre u području IV B segmenta, te da klinički i sudsko-medicinski radi se o teškim tjelesnim povredama; da ubodna rana nanesena je nožem i da jasna je klinička povezanost mehanizma nastanka povrede sa kliničkom manifestacijom povrede; da tužitelj je s mjesta nesreće prevezen u Županijsku bolnicu Č. gdje je pregledan od dežurne kirurške službe, te da nakon pregleda smješten je u Jedinicu intenzivnog liječenja, da indiciran je bio hitni operativni zahvat koji je učinjen nakon kraće preoperativne pripreme; da dana 17.12.2015. učinjen je operativni zahvat: Laparatomia explorativa /eksploracija trbušne šupljine/ i Sutturae hepatis (Šavi jetre); da hospitalizacija je trajala od 17.12.2015. do 23.12.2015., te da kasnije je ambulantno kontroliran po nadležnom liječniku obiteljske medicine, a prema kliničkoj procjeni vještaka aktivno liječenje je završeno 01.02.2016;

- da usprkos adekvatnom i pravovremenom liječenju kod oštećenika evidentno je postojanje trajnih posljedica po tjelesno zdravlje oštećenika:

* učinjenim operativnim zahvatom /laparotomija-otvaranje trbušne šupljine/ postoji velika mogućnost da je u trbuhu došlo do stvaranja "priraslica" /tračaka vezivna tkiva između crijeva i trbušne ovojnice/ sa mogućnosti da eventualno dođe do "zapletaja crijeva" te potrebe za hitnim operativnim zahvatom; svaki operativni zahvat nosi taj rizik jer je stvaranje priraslica skoro pa neminovna pojava nakon operacija u trbušnoj šupljini

* također operativna rana uvijek sanira "ožiljkom-vezivnim tkivom" te postoji velika opasnost od razvoja tzv. postoperativne kile odnosno bruha koji je vrlo teško operativno liječiti te zahtijeva najčešće ogromno znanje i iskustvo abdominalnog kirurga

* oštećenik je osoba vrlo mlade životne dobi te će ga gornje navedene moguće posljedice operativnog zahvata pratiti kroz dugi niz godina

* oštećenik izbjegava iz tih razloga dizanje teških tereta što mu ponekad pričinjava otežavajuću okolnost na radnom mjestu /bravar i varilac/

* ograničen je u bavljenju sportom gdje je potrebna značajna fizička snaga i napor /dizanje utega, cross fit i sl./

* funkcija jetre kao organa nije narušena niti poremećena zbog zadobivene povrede nožem 17.12.2015. godine te neće biti niti dalje tijekom života oštećenika;

- da oštećenik je neposredno nakon nesreće te dalje tijekom liječenja /infuzije, previjanja, skidanje kožnih šavova i sl./ trpio fizičke bolove i to: bolove jakog intenziteta tijekom 2 dana, bolove srednjeg intenziteta 6 dana i bolove slabijeg intenziteta 35 dana, dok bolove povremenog karaktera a slabijeg intenziteta trpi i dalje što ulazi u duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti;

- da naprijed navedena povreda sa anatomskim, kliničkim i funkcijskim ispadima kod oštećenika predstavlja duševnu bol zbog smanjenja životne aktivnosti u opsegu od 12% trajno;

- da oštećenik je pretrpio primarni strah jakog intenziteta u trajanju sat vremena sve do momenta racionalizacije ukupne situacije /strah neposredno nakon napada, strah neposredno prije operativnog zahvata/; da sekundarni strah srednjeg stupnja trpio je dalje tijekom 3 tjedna /stalno vraćanje slika s mjesta napada, smetnje spavanja i usnivanja, strah od ponovnog susreta s napadačem; zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja, anksiozne i depresivne epizode; te sekundarni strah slabijeg stupnja dalje tijekom mjesec dana /aksiozne i depresivne epizode, melankolija, apatija, gubitak apetita/; a klinički vještak ne nalazi elemenata da bi strah ostavio trajne posljedice po duševno zdravlje oštećenika;

- da naprijed navedeni i opisani ožiljci na prednjoj trbušnoj stjenci jasno su uočljivi i vidljivi trećim osobama tijekom ljetnih mjeseci /bazen, te predstavljaju blagi srednji stupanj naruženosti;

- da oštećeniku je nakon otpusta iz bolnice 23.12.2015. godine bila potrebna tuđa pomoć i njega druge osobe kroz 30 dana 2 sata dnevno; oštećenik je imao veliki postoperativni rez, uglavnom je mirovao, imao je bolove u području reza; pomoć mu je bila potrebna pri oblačenju, ličnoj higijeni, hranjenju, odlascima na kontrole liječniku.

21.               Dani vještački nalaz i mišljenje sudskog vještaka sud ocjenjuje stručnim i nepristranim, te u skladu s priloženom medicinskom dokumentacijom, pa ga slijedom navedenog sud u potpunosti prihvaća. 

22.              Na osnovu svega izloženog sud utvrđuje kako je nedvojbeno da je tužitelj u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem ostvario pravo na naknadu neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje, visina koje se štete određuje primjenom Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske, te pravo na naknadu imovinske štete s osnova troškova tuđe pomoći i njege cijena sata koje se određuje sukladno važećoj sudskoj praksi.

23.              Na temelju danog mišljenja sudskog vještaka o trajanju i intenziteta fizičkih bolova, a uzimajući u obzir i po vještaku opisane nelagodnosti liječenja, tužitelju s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno zdravlje po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete u iznosu od 902,52 EUR (6.800,00 kn).

23.1.              Kako je prema danom nalazu i mišljenju vještaka tužitelj u samom štetnom događaju te nakon istog pretrpio primarni i sekundarni strah, tužitelj osnovano potražuje naknadu neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti na duševno zdravlje po kriteriju straha, a prema intenzitetu i trajanju kojeg straha, tužitelju prema ocjeni suda pripada pravo na novčanu satisfakciju ovog vida štete u iznosu od 2.389,01 EUR (18.000,00 kn).

23.2.              Osnovom po vještaku dane ocjene utvrđenog trajnog smanjenja životne aktivnosti tužitelja kao posljedice u štetnom događaju zadobivenih ozljeda, u obimu  od 12%, tužitelj je ostvario pravo na naknadu neimovinske štete s osnova povrede prava na osobnosti na tjelesno zdravlje po kriteriju smanjene životne aktivnosti u visini od 1.791,76 EUR (13.500,00 kn).

23.3.              Nedvojbeno je da je, a kako to proizlazi iz danog nalaza i mišljenja sudskog vještaka, kao posljedica zadobivene ozljede kod tužitelja zaostalo po vještaku opisano naruženje srednjeg stupnja, i to blagog srednjeg stupnja, trećim osobama vidljivo samo ponekad, pa stoga tužitelju pripada pravo na naknadu neimovinske štete po kriteriju duševnih boli zbog naruženosti u iznosu od 2.189,93 EUR (16.500,00 kn).

24.              Shodno prednje iznesenom, tužitelj je ostvario pravo na pravičnu naknadu neimovinske štete s osnova povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u ukupnom novčanom iznosu od 7.273,21 EUR (54.800,00 kn).

25.              U odnosu na potraživanu naknadu štete s osnova tuđe pomoći i njege, kao imovinske štete, sud osnovom provedenog vještačenja utvrđuje kako je u svezi sa predmetnim štetnim događajem tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega, u ukupnom trajanju od 60 sati, što pomnoženo sa cijenom sata nemedicinske pomoći koju priznaje sudska praksa od 30,00 kuna po satu, daje iznos naknade imovinske štete od 1.800,00 kn = 238,90 EUR.

26.              Iz priložene potvrde o plaćanju nedvojbeno proizlazi da je tužitelj po Računu za učešće br. 15.000403, a za bolničko liječenje ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju, u Županijskoj bolnici Č. od 17.12.2015. do 23.12.2015., na ime sudjelovanja u troškovima zdravstvene zaštite, dana 30.12.2015. uplatio iznos od 2.000,00 kuna (listovi br. 26-31 spisa), a slijedom čega tužitelj osnovano potražuje naknadu imovinske štete s osnova troškova liječenja u iznosu od 2.000,00 kn = 265,45 EUR.

27.               Kako je tužitelj u predmetnom štetnom događaju od 17. prosinca 2015. zadobio ubodnu ranu nožem u abdomen, odnosno u stjenku trbušne šupljine i jetru, sud utvrđuje istinitim navode tužitelja da su mu navedenom prilikom oštećeni odjevni predmeti, i to majica, hlače i jakna, koji su mu odjevni predmeti uslijed uboda poderani odnosno umrljani krvlju, a imajući u vidu način ozljeđivanja i vrstu zadobivenih ozljeda, te sud priznaje tužitelju pravo na naknadu imovinske štete s osnova troškova uništene odjeće, u traženom ukupnom iznosu od 1.500,00 kn = 199,08 EUR, budući visini ovog vida štete ni na koji način nije prigovoreno.   

28.              U odnosu na po tužitelju potraživanu naknadu imovinske štete s osnova izgubljene zarade sud utvrđuje kako je nedvojbeno da tužitelj uslijed posljedica ozljeda iz predmetnog štetnog događaja u određenom periodu nakon tog događaja nije bio zdravstveno sposoban ponovno se zaposliti. Naime, tužitelj je prije predmetnog štetnog događaja bio zaposlen u trgovačkom društvu K. d.o.o. Prelog, i to do 04.12.2015., kako je to razvidno iz pribavljenog očitovanja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (listovi br. 157-158 spisa), a prema danom iskazu tužitelja isti je nakon što je dobio otkaz u K. d.o.o. P. već imao ponudu za novi posao i to od strane firme F. iz D. K., gdje bi ostvarivao neto plaću od oko 6.000,00 kuna, a u kojoj se firmi, nakon opravka od u štetnom događaju zadobivenih ozljeda, naposljetku i zaposlio.

28.1.              U smislu odredbe članka 1095. st. 1. ZOO-a riječ je o naknadi štete koja se očituje kao gubitak zarade odnosno kao nemogućnost ostvarivanja one imovinske koristi koju bi tužitelj izvjesno ostvario da nije nastupila nesposobnost za rad prouzročena ozljedama zadobivenim u predmetnom štetnom događaja, a osnovom provedenih dokaza sud je utvrdio da bi se tužitelj, da nije ozlijeđen u predmetnom štetnom događaju, uspio zaposliti po redovnom tijeku stvari te ostvarivati zaradu kao varilac, na kojim je poslovima radio i prije štetnog događaja.

28.2.              Međutim, sud ukazuje da je prema kliničkoj procjeni vještaka aktivno liječenje tužitelja  završeno 01.02.2016.

28.3.               Nadalje, iz prednje navedenog očitovanja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje razvidno je da se tužitelj ponovno zaposlio, u trgovačkom društvu F. d.o.o. D. K., dana 07.03.2016.

28.4.              Stoga sud utvrđuje da je tužitelj imovinsku štetu s osnova gubitka zarade trpio u razdoblju od dana ozljeđivanja tj. dana 17. prosinca 2015. do zaključno dana 6. ožujka 2016., a što ukupno iznosi dva mjeseca i osamnaest dana.

28.5.              Budući da tužitelj, kako to proizlazi iz tužbe odnosno tužbi priložene dokumentacije o visini minimalne plaće u Republici Hrvatskoj za 2015. i 2016. godinu (listovi br. 7 i 8 spisa), imovinsku štetu s osnova izgubljene zarade potražuje u visini minimalne neto plaće, koja je u gore navedenom periodu u kojem je tužitelj  gubio zaradu, iznosila oko 2.500,00 kuna neto mjesečno, sud utvrđuje da tužitelju pripada pravo na naknadu imovinske štete s osnova izgubljene zarade u ukupnom iznosu od 6.500,0 kuna = 862,70 EUR.

29.              Temeljem svega navedenoga, sud utvrđuje da tužitelju pripada pravo na naknadu neimovinske i imovinske štete iz predmetnog štetnog događaja u sveukupnom iznosu od 8.839,34 EUR (7.273,21 EUR neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti + 238,90 EUR imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege + 265,45 EUR imovinske štete za troškove liječenja + 199,08 EUR imovinske štete s osnova troškova uništene odjeće + 862,70 EUR imovinske štete radi izgubljene zarade).

30.              Na navedeni glavnični iznos od 8.839,34 EUR tužitelju osnovom odredbe članka 29. st. 1. ZOO-a pripada pravo na isplatu zakonske zatezne kamate, po stopi propisanoj odredbama članka 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a. Na neimovinsku štetu s osnova povrede prava osobnosti zatezna kamata sukladno odredbi članka 1103. ZOO-a teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva odnosno tužbe, a na imovinsku štetu sukladno odredbi članka 1086. ZOO-a od dana nastanka štete, slijedom čega tužitelj osnovano potražuje zakonsku zateznu kamatu na sve vidove štete od dana presuđenja.

31.              Slijedom svega iznijetog tužbeni zahtjev tužitelja usvojen je u osnovanom dijelu, te je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 8.839,34 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do ispate, dok je u preostalom dijelu za isplatu iznosa od 7.153,75 EUR sa traženim zateznim kamatama tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan odbijen. 

32.              O troškovima postupka odlučeno je temeljem odredbi članka 164. i članka 154. st. 2. ZPP-a, a u svezi s člankom 155. ZPP-a, te sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14,  107/15, 37/22, 126/22 – dalje: Tarifa) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23 – dalje: Tarifa/23).

32.1.              Uspjeh tužitelja u ovom sporu u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva iznosi  55%, no valja uzeti u obzir i uspjeh tužitelja u odnosu na po tuženiku osporenu osnovu potraživanja, slijedom čega ukupni uspjeh tužitelja u ovoj parnici prema ocjeni suda iznosi 70%, dok dio u kojem tužitelj nije uspio predstavlja uspjeh tuženika od 30%, te shodno postotku koji preostaje nakon obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici, tužitelju pripada pravo na naknadu 40% troškova postupka. 

32.2.              Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe od 17.12.2020. s uključenim PDV-om po stopi od 25%, u traženom iznosu od 622,13 EUR (Tbr. 8. t. 1. i Tbr. 42. Tarife), sastava podneska od 8.3.2021. u traženom iznosu od 99,54 EUR (Tbr. 8. t. 3. Tarife), sastava podneska od 28.12.2022. u traženom iznosu od 99,54 EUR (Tbr. 8. t. 3. Tarife), zastupanja na ročištu od 24.2.2023. s uključenim PDV-om po stopi od 25%, u traženom iznosu od 622,13 EUR (Tbr. 9. t. 1. i Tbr. 42. Tarife), zastupanja na ročištu od 13.4.2023. s uključenim PDV-om po stopi od 25%, u traženom iznosu od 622,13 EUR (Tbr. 9. t. 1. i Tbr. 42. Tarife), sastava podneska od 28.12.2023. (očitovanja na vještački nalaz) s uključenim PDV-om po stopi od 25%, u traženom iznosu od 622,13 EUR (Tbr. 8. t. 1. i Tbr. 46. Tarife/23), zastupanja na ročištu od 11.6.2024. s uključenim PDV-om po stopi od 25%, u traženom iznosu od 622,13 EUR (Tbr. 9. t. 1. i Tbr. 46. Tarife), zastupanja na ročištu od 5.7.2024. s uključenim PDV-om po stopi od 25%, u traženom iznosu od 622,13 EUR (Tbr. 9. t. 1. i Tbr. 46. Tarife), što ukupno iznosi 3.931,86 EUR.

32.3.              Shodno iznesenom, tuženik je u obvezi tužitelju naknaditi troškove postupka u iznosu od 1.572,74 EUR (3.931,86 EUR x 40%), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja, s kojim je danom visina troškova utvrđena, pa do isplate, po stopi propisanoj odredbama članka 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

Čakovec, 7. kolovoza 2024.

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od petnaest dana od dana objave presude, putem ovog suda, pismeno u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

 

O tom obavijest:

1/ tužitelj po punomoćniku

2/ tuženik