1

Poslovni broj: Gž-835/2022-2

Poslovni broj: Gž-835/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić kao predsjednice vijeća, Đorđa Benussi kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Kate Brajković kao članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja D. D., V., OIB … i drugotužiteljice T. D. iz V., OIB …, koji su zastupani po punomoćnicima-odvjetnicima iz Odvjetničkog ureda B. G. i dr., protiv tuženika U. o. d.d., Z., OIB …, zastupan po punomoćniku L. V., odvjetniku iz R., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-75/2019-60 od 29. srpnja 2022., u sjednici održanoj 7. kolovoza 2024.,

 

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

 

I. Žalba se djelomično prihvaća, a djelomično odbija kao neosnovana, te se u pobijanom dijelu (točka I-VI. izreke) presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: Pn-75/2019-60 od 29. srpnja 2022.

 

a) potvrđuje:

 

- u dijelu točke I. izreke kojom je naloženo tuženiku isplatiti prvotužitelju D. D. na ime naknade neimovinske i imovinske štete (tuđa pomoć i njega i izgubljena zarada) iznos od 1.283,03 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

 

- 1.234,99 EUR od 21. rujna 2018. pa do isplate,

- 48,04 EUR počevši od 21. rujna 2018. pa do isplate,

sve u roku od 15 dana.

 

- u dijelu točke IV. izreke kojom je naloženo tuženiku isplatiti drugotužiteljici T. D. na ime naknade neimovinske i imovinske štete (tuđa pomoć i njega) iznos od 2.024,02 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21. rujan 2018. pa do isplate.

 

-u dijelu točke III. kojom je naloženo tuženiku isplatiti prvotužitelju D. D. zakonsku zateznu kamatu na iznos nesporno dosuđeni iznos od 288,26 EUR za razdoblje od 21. rujna 2018. pa do 28. veljače 2019. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

-u točki II. i V. izreke.

 

b) preinačuje:

 

- u dijelu točke I. izreke kojom naloženo tuženiku isplatiti prvotužitelju D. D. na ime naknade neimovinske i imovinske štete (tuđa pomoć i njege i izgubljena zarade) iznos od 1.847,71 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 86,48, EUR teku od 15. ožujka 2017., a na iznos od 1.761,23 EUR od 21. rujna 2018. te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.

 

- u dijelu točke I. izreke kojom je naloženo tuženiku isplatiti prvotužitelju D. D. na ime naknade imovinske štete (izgubljene zarade) zakonsku zateznu kamatu na iznos od 48,04 EUR za razdoblje od 15. ožujka 2017. do 20. rujna 2018. te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.

 

-u dijelu točke III. izreke kojom je naloženo tuženiku isplati prvotužitelju D. D. zakonske zatezne kamate na nesporno isplaćeni iznos glavnice od 288,26 EUR za razdoblje od 15. prosinca 2016. do 20. rujna 2018. te se odbija zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na iznose od:

 

- 190,40 EUR od 15. prosinca 2016. do 20. rujna 2018.,

- 34,37 EUR od 15. siječnja 2017. do 20 rujna 2018.,

- 63,49 EUR od 15. veljače 2017. do 20. rujna 2018.,

sve u roku 15 dana.

 

- u dijelu točke IV. izreke kojom je naloženo tuženiku isplatiti drugotužiteljici T. D. na ime naknade neimovinske štete iznos od 510,98 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21. rujna 2018. pa do isplate tako da se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kako neosnovan.

 

c) ukida:

 

- u dijelu točke I. izreke kojom naloženo tuženiku isplatiti prvotužitelju D. D. na ime naknade imovinske štete (troškova puta, liječenja, uništene odječe i naočala) iznos od 371,62 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21. rujna 2018. pa do isplate i u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

- u dijelu točke IV. izreke kojom je naloženo tuženiku isplatiti drugotužiteljici T. D. na ime imovinske štete (troškova puta, liječenja, uništene odječe i naočala) iznos od 305,26 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21. rujna 2018. pa do isplate i u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

-u točki VI. izreke (troškovima postupka), a o kojima će se odlučiti u ponovnom postupku.

 

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

1. Odlukom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj 75/2019 od 29. srpnja 2022. odlučeno je

 

i to presudom:

 

"I. Nalaže se tuženiku U. o. d.d., Z., (OIB …), da na ime naknade štete isplati prvotužitelju D. D. iz V., (OIB …) iznos od 26.388,55 kn (slovima: dvadesetšesttisućatristoosamdesetosamkunaipedesetpetlipa) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:

 

- 25.375,00 kn počevši od 21. rujan 2018. do isplate,

- 1.013,55 kn počevši od 15. ožujka 2017. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženiku da prvotužitelju s osnova nesporno isplaćenog iznosa od 2.000,00 kn (slovima: dvijetisućekuna) isplati zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana 21. rujna 2018. pa do 4. veljače 2019. od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

III. Nalaže se tuženiku da prvotužitelju s osnova nesporno isplaćenog iznosa od 2.171,91 kn (slovima: dvijetisućestosedamdesetjednakuna idevedestjednalipa) isplati zakonsku zateznu kamatu po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:

 

- na iznos od 1.434,57 od 15. prosinca 2016. pa do 28. veljače 2019.,

- na iznos od 258,96 kn od 15. siječnja 2017. pa do 28. veljače 2019.,

- na iznos od 478,38 kn od 15. veljače 2017. pa do 28. veljače 2019.,

sve u roku od 15 dana.

 

IV. Nalaže se tuženiku U. o. d.d., Z., (OIB …), da na ime naknade štete isplati drugotužiteljici T. D. iz V., (OIB … iznos od 21.400,00 kn (slovima: dvadesetjednatisućačetristokuna) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od 21. rujan 2018. do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

V. Nalaže se tuženiku da drugotužiteljici s osnova nesporno isplaćenog iznosa od 1.500,00 kn (jednatisućapetstokuna) isplati zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana 21.rujna 2018. g. pa do 4. veljače 2019. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

 

VI. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljima 1 i 2 na ime prouzročenog parničnog troška iznos od 21.216,25 kn (slovima: dvadesetjednatisuća dvjestošesnaestkunaidvadesetpetlipa) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od presuđenja pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

VII. Odbija se zahtjev prvotužitelja za nadoknadu neimovinske štete u iznosu od 2.725,00 kn (preko iznosa od 25.375 kn do 28.100,00 kn), te za nadoknadu imovinske štete u iznosu od 434,39 kn (preko iznosa od 1.013,55 kn do 1.447,94 kn),kao i zahtjev za nadoknadu parničnog troška tužitelja 1 i 2 u preostalom dijelu kao neosnovan."

 

a rješenjem:

 

"Utvrđuje se da je povučena tužba u iznosu od 9.171,91 kn (slovima: devettisućastosedamdesetjednakunaidevedesetjednalipa)."

 

2. Presudu u točkama I.-VI. izreke, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članaka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08., 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/2022 i 155/2023  - u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti u korist tuženika na način da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tuženik potražuje i trošak za sastav žalbe.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Predmet spora su zahtjevi tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete, koju su pretrpjeli u prometnoj nesreći skrivljenoj od strane osiguranika tuženika.

 

6. Prvostupanjski sud je utvrdio:

 

- da među strankama nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost za nastanak štetnog događaja, a da je sporna osnov i visina tužbenog zahtjeva, te postoji li na strani prvotužitelja, D. D., doprinos nastanku štete,

-da je do prometne nesreće došlo kada je N. N., osiguranik tuženika, koji je upravljao osobnim vozilom reg. oznake … iz smjera D. u pravcu G., vozio brzinom od 55 km/h, prešao u suprotnu lijevu traku te pritom udario u osobno vozilo reg. oznake … koje se kretalo brzinom od 31 km/h i kojim je upravljao prvotužitelj, D. D., dok je drugotužiteljica, T. D., sjedala na prednjem suvozačevom sjedalu,

- kombiniranim sudsko medicinskim (dr.sc. med. V. S.) i prometnim vještačenjem (dipl. ing. Ž. Š.), provedenim na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja i na okolnost je li tužitelj bio vezan zaštitnim pojasom, utvrđeno da prvotužitelj nije bio vezan pojasom jer su na osobnom vozilo … uočena oštećenja koja nastaju uslijed frontalnih ili djelomično frontalnih prometnih nesreća u slučaju kad vozač nije vezan zaštitnim pojasom, a ozljede koje je pretrpio, ogiljotine kože čela jer je udario glavom u vjetrobransko staklo i ozljedu desnog koljena jer je nogom dosegnuo unutrašnje dijelove vozila, ukazuju da nije je bio vezan sigurnosnim pojasom,

- da iz nalaza i mišljenja vještakinje spec. opće kirurgije, subspecijalist traumatologije D. R. proizlazi da je D. D. zadobio teške tjelesne ozljede u vidu natučenja prsnog koša, prijelom V rebra desnog prsišta, prijelom prsne kosti, pleuralni izljev desnog prsišta, natučenje desnog koljena, lacerokontuznu ranu desnog koljena, parcijalnu rupturu ligamenta desnog koljena, oguljotine u području čela i PTSP, a trpio je primarni strah koji je bio jačeg intenziteta i kratkotrajan, a u daljnjem tijeku liječenja tužitelj je trpio tzv. sekundarni strah i to strah jačeg intenziteta koji je trajao 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 7 dana, te manjeg intenziteta koji je uključen u smanjenu ocjenu životne aktivnosti, da je trpio bolove jakog intenziteta u trajanju od 5 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 20 dana i manjeg intenziteta u trajanju od 35 dana,

- da kod prvotužitelja postoji trajno smanjenje životne aktivnosti za 6-8% zbog pojačanih napora koje mora ulagati u svakodnevnim aktivnostima koje provociraju bol u koljenu (ustajanje, klečanje, čučanj, hod po stepenicama, trčanje), te napetosti i strah sudjelovanja u prometu, a postoji i naruženje u vidu ožiljka u području desnog koljena blažeg stupnja koje je povremeno vidljivo i teško uočljivo drugima,

-da je tužitelju bilo potrebna tuđa pomoć i njega 2 sata dnevno 30 dana te 1 sat dnevno slijedećih 30 dana,

- da je drugotužiteljica zadobila istegnuće vratne i leđne muskulature, natučenje prsnog koša, natučenje desnog gležnja i PTSP što predstavlja lake tjelesne ozljede, a trpjela je primarni strah koji je bio jačeg intenziteta i kratkotrajan u trenutku ozljeđivanja kao i tzv. sekundarni strah i to strah jačeg intenziteta koji je trajao 1 dan, srednjeg intenziteta u trajanju od 7 dana, te manjeg intenziteta koji je uključen u smanjenu ocjenu životne aktivnosti, a trpjela je fizičke bolove jačeg intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 8 dana i manjeg intenziteta u trajanju od 10 tjedana,

- da kod drugotužiteljice postoji smanjenje životne aktivnosti za 5 % zbog pojačanih napora koje mora ulagati u svakodnevnim aktivnostima koje provociraju bolove (promjene položaja vrata u sportu, vožnji, radu za računalom i premještanje teških stvari), te napetosti i strah sudjelovanja u prometu, a da joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega 2 sata dnevno 30 dana te 1 sat dnevno slijedećih 30 dana,

- da su kod prvotužitelja opravdani troškovi liječenja i to nabavke pomagala-štake, bandaže-zavoj i steznik za koljeno i lijekovi –analgetski gelovi kao i troškovi prijevoza na preglede specijalisti, a kod drugotužiteljice troškovi nabavke lijekova–analgetski gelovi, schantz ovratnik, kao i troškovi prijevoza na preglede specijalisti,

- da je prvotužitelj zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći bio nesposoban za rad od 16. studenoga 2016. do 1. ožujka 2017., zbog čega je prvotužitelj u tom razdoblju izgubio zaradu,

- da su tužiteljima u prometnoj nesreći uništena odjeća, obuća i naočale.

 

7. Prvostupanjski sud je zaključio kako prvotužitelju na ime neimovinske štete pripada iznos od 50,150,00 kn, a kako mu je isplaćen iznos od 13.900,00 kn, tužitelju bi pripao iznos od 36.250,00 kn, međutim zbog toga što u trenutku štetnog događa nije bio vezan sigurnosnim pojasom, smatra kako je njegov doprinos nastanku štete 30 %, pa je tužitelju pozivom na članke 1093., 1100. i 1106 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23 dalje: ZOO) na ime neimovinske štete dosudio iznos od 25.375,00 kn (70% od 36.250,00 kn) zajedno sa zateznom kamatom od podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku, a odbio zahtjev za isplatu neimovinske štete u iznosu od 2.725,00 kn. Prvostupanjski sud dalje navodi kako prvotužitelju na imovinske štete, i to izgubljene zarade, pripada iznos od 3.619,85 kn, a kako je isplaćen iznos od 2.171,91 kn to je prvotužitelju zbog doprinosa nastanku štete dosudio 70% od 1.447,94 kn, odnosno iznos od 1.013,55 kn na ime izgubljene zarede, a ujedno je odbio zahtjev za isplatu preostalog iznosa od 434,39 kn.

 

7.1 U odnosu na drugotužiteljicu, prvostupanjski sud je zaključio kako joj pripada iznos od 28.950,00 kn na ime neimovinske štete, pa umanjeno za nesporno isplaćen iznos od 6,900,00 kn tužiteljici pripada 22.050,00 kn radi čega je na temelju članka 1093. i 1100. ZOO-a u okviru granice postavljenog tužbenog zahtjeva drugotužiteljici dosudio iznos od 21.400,00 kn zajedno sa zateznom kamatom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku.

 

8. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud je našao da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu parničnog postupka, i to onu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer su razlozi presude o odlučnim činjenicama proturječni i nejasni radi čega se pobijana presuda ne može ispitati. Međutim, određene sporne i odlučne činjenice se na temelju izvedenih dokaza mogu utvrditi pa nema potrebe za ukidanjem cijele pobijane presude već je istu povodom žalbe tuženika moguće djelomično preinačiti, djelom odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu temeljem ovlaštenja iz članka 373.a stavka 1. u vezi stavka 3. ZPP-a., dok je u jednom, manjem dijelu, potrebno ukinuti pobijanu presudu.

 

9. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi koji iznos je prvotužitelju i drugotužiteljici dosudio na ime naknade neimovinske štete (točka 8. obrazloženja), a prilikom iznošenja razloga za dosuđivanje dosuđenih iznosa navodi kako u taj iznos spada i šteta koju su prvotužitelj i drugotužiteljica pretrpjeli radi uništene odjeće, obuće, naočala, troškova koje su tužitelji imali zbog puta i liječenja te naknada za tuđu pomoći i njegu. Ujedno navodi da za te vidove štete tužiteljima pripada pravična novčana naknada na temelju članka 1093. stavka 2. ZOO-a, a tom odredbom je regulirano pitanje naknade imovinske štete, troškova liječenja te izgubljenu zaradu u slučaju smrti. Dakle, prvostupanjski sud iznosi proturječne razloge o tome o kojoj vrsti štete se radi jer s jedne strane navodi da se radi o neimovinskoj šteti zbog čega tužiteljima pripada pravična novčana, a pri tom se poziva na odredbu koja regulira naknadu imovinske štete u slučaju smrtne posljedice, što ovdje nije slučaj. Zbog toga što je tužiteljima u prometnoj nesreći uništena odjeća, zato jer su imali troškove puta i liječenja kao i potrebu za tuđom pomoći i njegom nije došlo do povrede prava osobnosti zbog čega im na ime te štete ne može biti niti suđena pravična novčana naknada. Radi se o imovinskoj šteti iz članka 1085. stavak 3. (uništena odjeća) i iz članka 1095. ZOO-a (troškovi liječenja te tuđa pomoć i njega).

 

10. Prvostupanjski sud je pogrešno pristupio izračunu visini naknade neimovinske i imovinske štete koji prvotužitelju pripada jer je od iznosa za kojeg smatra da mu pripada prvo oduzeo nesporno isplaćeni iznos pa taj dobiveni iznos umanjio za doprinos tužitelja nastanku štete. Tako prvostupanjski sud smatra (točka 34 obrazloženja prvostupanjske presude) da tužitelju pripada iznos od 50.150,00 kn kojeg je potrebno umanjiti za nesporan isplaćeni iznos od 13.900,00 kn pa je od 36.250,00 kn, zbog tužiteljevog doprinosa od 30% dosuđuje iznos od 25.375,00 kn na ime neimovinske štete i imovinske štete koja se sastoji od uništenih stvar, troškova puta i liječenja te naknade za tuđu pomoć i njegu. Istovjetan izračun primijenio je i prilikom izračuna imovinske štete prvotužitelja zbog izgubljene zarade pa je tako iznos od 3.619,85 kn umanjio za nesporno isplaćeni iznos od 2.171,91 kn te je zbog prvotužiteljevog doprinosa dosudio iznos od 1.013,55 kn (70% od 1.447,94 kn).

 

10.1. Ispravno žalitelj navodi kako je prvostupanjski sud iznos za kojeg smatra da prvotužitelju pripada na ime neimovinske i imovinske štete trebao prvo umanjiti za doprinos prvotužitelja te potom od tog iznosa oduzeti iznos koji mu je već isplaćen pa se tek na taj način dobije iznos koji provotužitelju pripada na ime naknade štete koju je pretrpio u štetnom događaju.

 

10.2. Ovdje je potrebno istaknuti kako je ovaj sud suglasan s ocjenom prvostupanjskog suda kako tužitelj nije bio vezan sigurnosnim pojasom prilikom nastanke štete te s obzirom da je takvo postupanje suprotno članku 163. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014, 64/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020, dalje ZSPC) pravilno je njegov doprinos štetnom događaju utvrđen u omjeru od 30%, a doprinos osiguranika tuženika štetnom događaju 70%.

 

11. Također potrebno je istaknuti kako je ZOO predvidio objektivnu koncepciju neimovinske štete prema kojoj svaka povreda prava osobnosti (članak 19. stavak 2. ZOO) predstavlja neimovinsku štetu. Zbog toga osnovu za dosuđenje pravične novčane naknade neimovinske štete predstavlja povreda prava osobnosti, i to ako to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju (članak 1100. stavak 1. ZOO), dok ranije postojeći vidovi nematerijalne štete (strah, bolovi, naruženje itd.) po novoj koncepciji predstavljaju samo kvalifikatorne okolnosti koje su, na temelju izričite zakonske odredbe iz članka 1100. stavak 2. ZOO, od utjecaja na odlučivanje o visini pravične novčane naknade. Visina pravične novčane naknade se određuje uz pomoć Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koji su doneseni na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, 29. studenog 2002., i koji su izmijenjeni na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. ožujka i 15. lipnja 2020. na način da se tada prihvaćeni iznosi povećavaju za 50%, uz uputu da se izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.). Ne radi se o pravilima koja se primjenjuju automatizmom, pukim matematičkim izračunom, već se samo radi o kriterijima koji predstavljaju orijentaciju i pomoć pri utvrđivanju visine pravične novčane naknade, a koja ovisi o svim okolnostima konkretnog slučaja (primjerice dob, zanimanje oštećenika) te ukoliko se odstupa od tih pomoćnih kriterija nužno je obrazložiti razloge takvog odstupanja, a sve kako bi se odstupanje od tih kriterija moglo kvalitetno ispitati.

 

11.1. Uzimajući u obzir jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, kao i dobi prvotutužitelja, cilju kojemu služi ta naknada, ali i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (članak 1100. stavak 2. ZOO-a), a prihvaćajući nalaz i mišljenje vještakinje D. R. dr. med. spec. opće kirurgije kao stručnog i objektivnog, ovaj sud smatra kako prvotužitelju po toj osnovi pripada iznos od 30.000,00 kn. Takva naknada je primjerena s obzirom na ozljede koje je prvotužitelj pretrpio te vještakove procjene trajanja bolova, straha, smanjenja životne aktivnosti od 6-8 %, koja se očituje u pojačanom napora koje će morati ulagati u svakodnevnim aktivnostima zbog boli u desnom koljenu te zbog stalnog straha od sudjelovanja u prometu, a vodeći računa da je naruženje tek povremeno vidljivo i teško uočljivo drugima.

 

11.2. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako satnica tuđe pomoći i njege nije niža od iznosa od 35,00 kn po satu te je i prema ocijeni ovog suda riječ o uobičajenoj cijeni u vrijeme kada je tuđa pomoć i njega pružana zbog čega je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da bi prvotužitelju po toj osnovi pripadala naknada od 3.150,00 kn da nije bilo njegovog doprinosa nastanku štete.

 

11.3. Prvotužitelju po osnovi neimovinske štete i imovinske štete, tuđe pomoći i njege, bi pripao iznos od 33.150,00 kn, ali taj iznos je potrebno umanjiti za doprinos prvotužitelja od 30 % (23.205,00 kn) kao i za nesporno isplaćeni iznos od 13.900,00 pa prvotužitelju po tim osnovama, a na temelju članka 1100. i 1095. ZOO-a pripada iznos od 9.305,00 kn (1.234,99 EUR).

 

11.4. U pogledu izgubljene zarade žalitelj osnovano navodi kako je od ukupnog iznosa štete (3.619,85 kn) potrebno odbiti 30% doprinosa prvotužitelja (2.533,90 kn) pa od tog iznosa oduzeti nesporno plaćeni iznos od 2.179,91 kn pa je osnovan navod da prvotužitelju s te osnove pripada iznos od 361,99 kn (48,04 EUR) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 21. rujna 2018. kao dana podnošenja zahtjeva ,a ne iznos od 1.013,55 kn sa zakonskom kamatom tekućom od dana isplate plaće.

 

11.5. Dakle, prvotužitelju ne ime neimovinske štete, imovinske štete, tuđe pomoći i njege i izgubljene zarade, pripada daljnji iznos od 9.666,99 kn (1.283,03 EUR) zbog čega je prvostupanjsku presudu valjalo preinačiti te odbiti zahtjev prvotužitelja za isplatom preostalog iznosa od 13.921,56 kn (1.847,71 EUR) koji mu je dosuđen na ime tih osnova pa je odlučeno kao pod točkama I.a) alineja prva i druga I.b) alineja prva izreke ove drugostupanjske odluke na temelju članka 373.a stavaka 1. i 3. ZPP-a

 

12. Vodeći računa o kriterijima iz članka 1100. stavak 2. ZOO-a, drugotužiteljici, koja je u štetnom događaju zadobila istegnuće vratne i leđne muskulature, natučenje prsnog koša, natučenje desnog gležnja i PTSP, prema ocjeni ovog suda, a u skladu s ranije prihvaćenim nalazom i mišljenjem, prema shvaćanju ovog suda pripada pravična novčana naknada od 19.000,00 kn. Ovo sve iz razloga jer drugotužiteljica u štetnom događaju zadobila lake tjelesne ozljede koje su ostavile posljedice u vidu bolova povremenog karaktera i straha koje je uključeno u smanjenje životne aktivnosti koja je procijenjeno na 5%, te da kod iste ne postoji naruženje niti druge teže posljedice.

 

12.1 Prvostupanjski sud je pravilno procijenio da drugotužiteljici pripada iznos od 3.150,00 kn na ime tuđe pomoći i njege, pa taj je iznos, zajedno sa pravičnom novčanom naknadom u iznosu od 19.000,00 kn, potrebno umanjiti za isplaćeni iznos od 6.900,00 kn pa drugotužiteljci na temelju članka 1100. i 1095. ZOO-a pripada iznos od 15.250,00 kn (2.024,02 EUR) po osnovama neimovinske štete i imovinske štete, tuđe pomoći i njege, radi čega je odlučeno kao pod točkom I.a) alineja druga izreke ove drugostupanjske odluke, a u preostalom dijelu dosuđenom iznosu od 3.850,00 kn (510,98 EUR) valjalo je odbiti zahtjev drugotužiteljice kao neosnovan radi čega je odlučeno kao pod točkom I.b) alineja četvrta izreke ove drugostupanjske odluke sve na temelju članka 373.a stavka 1. i 3. ZPP-a.

 

13. Prvostupanjski sud je dosudio tužiteljima (prvotužitelju iznos od 2.800,00 kn/371,62 EUR, a drugotužiteljici iznos od 2.300,00 kn/305,26 EUR) naknadu imovinske štete za troškove puta, liječenja i troškove nabave pomagala kao naknadu za uništene naočale, pozivajući se na pravilo o teretu dokazivanja iz članka 223. ZPP-a, a što žalitelj u žalbi osporava navodeći kako su ti iznosi dosuđeni i određeni paušalno, bez argumentacije. Potrebno je ukazati kako je primjena te odredbe ovlaštenje suda po temeljem kojeg, prilikom utvrđivanja odlučnih činjenica, može odstupiti od apsolutnog kriterija izvjesnosti u situacijama kad se te činjenice ne mogu utvrditi s apsolutnom točnosti, međutim to ne znači da sud nije dužan izvoditi i ocjenjivati dokaze koji su predloženi radi utvrđivanja tih odlučnih činjenice te da nije dužan obrazložiti zbog čega je utvrdio relevantne činjenice odstupanjem od kriterija izvjesnosti. Prilikom utvrđivanja odlučnih činjenica odstupanjem od kriterija izvjesnosti temeljem članka 223. ZPP-a nužno je voditi računa da se takvo ovlaštenje ne pretvori u proizvoljnost prilikom utvrđivanja meritornih činjenica. Dakle, prvostupanjski sud je na okolnost navedene pretrpljene imovinske štete dužan izvesti dokaze, ocijenit ih te obrazložiti zbog čega je bitne činjenice utvrdio ovlaštenjem iz članka 223. ZPP-a, jer je svako drugačije utvrđivanje odlučnih činjenica arbitrarno i proizvoljno i nije podložno kritičkoj ocijeni. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je dao identične razloge zbog čega je tužiteljima dosudio navedene troškove (točka 25, 26, 32 i 33 obrazloženja), ne navodeći koji su to troškovi puta i liječenja, koja pomagala su bila nužna tužiteljima, a nije otklonio niti tuženikov prigovor da su u spis dostavljene fotografije jednih oštećenih naočala niti je sud cijenio račune koji su u spis na navedene okolnosti dostavljeni zbog čega u tom dijelu nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama pa je prvostupanjsku presudu u tom dijelu na temelju članka 369. stavka 1. ZPP-a valjalo ukinuti i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak pa je odlučeno kao pod I. c) alineja prva i druga izreke ove drugostupanjske presude.

 

14. Žalitelj pobija prvostupanjsku presudu i u dijelu izreke (točka II., III. i V. izreke) kojom je prvotužitelju i drugotužiteljici dosuđena zakonska zatezna kamata za nesporno isplaćeni iznos neimovinske i imovinske štete za razdoblje od dospijeća do  isplate, a žalitelj žalbom niti ne navodi razloge zašto dovodi u pitanje takvu odluku prvostupanjskog suda. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je za isplatu imovinske štete u vidu izgubljene zarade prvotužitelju dosudio zakonsku zateznu kamatu od nastanka štete, a ne od podnošenja odštetnog zahtjeva. Naime, člankom 12. stavkom 1. i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14) određene su pretpostavke za stjecanje prava na zateznu kamatu za naknadu neimovinske i imovinske štete i to od dana podnošenja zahtjeva. Pravo oštećene osobe na iznos zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva za naknadu štete predstavlja nadoknadu oštećenoj osobi zbog posljedica nepravovremene isplate naknade štete, te istovremeno sankciju osiguravatelju zbog neizvršavanja obveze, pa je za odluku o zateznim kamatama mjerodavan Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kao lex specialis u odnosu na Zakon o obveznim odnosima pa je u tom dijelu valjalo preinačiti odluku i odlučiti kao pod I.b) alineja druga i treća izreke ove drugostupanjske odluke sve na temelju članka 373. točke 3. ZPP-a.

 

15. U nastavku postupka, prvostupanjski sud će otkloniti uočene nedostatke i donijeti novu odluku, koju je u svakom slučaju potrebno pravilno obrazložiti na način da se može ispitati njena pravilnost i zakonitost.

 

16. U nastavku postupka prvostupanjski sud će donijeti i novu odluku o parničnom trošku, a pri tom treba uzeti u obzir da prvotužitelj nije uspio s osnovom u cijelosti zbog čega se ne može uzeti u obzir da je uspio u neznatnom dijelu.

 

17. Novčani iznosi dosuđeni u izreci preračunati su u euro po tečaju od 7,53450 kn temeljem Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj: 57/22 i 88/22).

 

18. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluči pa je odlučeno kao u točki II. izreke ove drugostupanjske odluke na temelju članka 166. stavak 3. i 4. ZPP-a.

 

19. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

 

Dubrovnik, 7. kolovoza 2024.

 

Predsjednica vijeća:

 

Verica Perić Aračić, v.r.