1

Poslovni broj 8 Gž-1261/2024-2

 

Poslovni broj 8 Gž-1261/2024-2

 

 

 

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Rijeci po sutkinji Ivi Smokvina Dadasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Ž. B. iz V., OIB: ...., zastupan po H. Š., odvjetniku iz V.protiv tuženika E.& S. B. d.d. R., OIB: ....., zastupan po OD M., K. i P. iz Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Vinkovcima pod posl. br. P-177/2024 od 14. svibnja 2024., dana 31. srpnja 2024.

 

r i j e š i o j e

 

Prihvaća se žalba tuženika, te se ukida rješenje Općinskog suda u Vinkovcima pod posl. br. P-177/2024 od 14. svibnja 2024. i predmet vraća tom sudu na ponovni postupak.

 

Obrazloženje

 

1.               Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Vinkovcima pod posl. br. P-177/24 od 14.05.2024. odbijen je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti toga suda.

 

2.               Protiv citiranog rješenja žalbu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( NN broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 , 148/11 , 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje ZPP), predlažući da se pobijano rješenje ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, odnosno podredno preinači.

 

3.              U žalbi tuženik u bitnom navodi da pobijana odluka nije pravilana, niti zakonita jer da sud nije ovlašten u ovom stadiju postupka odlučivati o nepoštenosti neke ugovorne odredbe bez kontradiktornog postupka, odnosno bez saslušanja stranaka  čime da je počinjena apsolutno bitna povreda odreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a. Navodi da je prvostupanjski sud samo paušalno utvrdio da je odredba o mjesnoj nadležnosti suda u R. nepoštena, a da pri tom nije uzeo u obzir njegove navode o podrednoj primjeni odredbe o općemjesnoj nadležnosti iz čl. 46. i 48. ZPP-a, čime da je nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i počinjena apsolutno bitna povreda odredba iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

4.              Odgovor na žalbu nije podnijet.

 

5.              Žalba je osnovana.

 

6.              Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud utvrđuje:

             

              - da se u konkretnom slučaju primjenjuje Zakon o zaštiti potrošača ( NN 96/03, dalje ZZP/03),

 

              - da se prema odredbi čl. 81. st. 1. i 2. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, posebno ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca,

 

              - da je prema odredbi članka 87. st.1. ZZP/03 nepoštena ugovorna odredba ništetna,

 

              - da su stranke odredbom čl. 16. ugovora o kreditu ugovorile da je u slučaju spora nadležan sud u sjedištu tuženika, odnosno sud u R., koja odredba da je sastavni dio tipskog ugovora tuženika, na čiji sadržaj da tužitelj nije imao utjecaj, a što da uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama i predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu,

 

              - da ugovaranjem nadležnosti suda njegovog sjedišta tuženik ostvaruje pogodnost bitno manjih troškova u odnosu na tužitelja, kao korisnika kredita, s obzirom na udaljenost mjesta prebivališta tužitelja od suda čija je nadležnost ugovorena, što bi za tužitelja izazvalo visoke troškove dolaska na sud, a time i znatnu neravnotežu u položaju ugovornih strana, te bi ograničilo odnosno otežalo pravo potrošača da prava iz ugovora ostvari pred sudom, obzirom da tužitelj ima prebivalište u V. koji su udaljeni od R. 430 km u jednom smjeru.

 

7.              Obzirom na navedeno prvostupanjski sud zaključuje da je predmetna ugovorna odredba o mjesnoj nadležnosti ništetna, sukladno odredbi čl. 96. st. 1. i 2. u vezi sa čl. 102. st. 1. ZZP, pa da se prilikom ocjene nadležnosti suda za vođenje ove parnice ne primjenjuju odredbe članka 46. niti članka 70. ZPP-a.

 

8.               Osnovani su žalbeni navodi tuženika da prvostupanjski sud nije potpuno utvrdio činjenično stanje zbog čega za sada nije moguće ispitati pravilnost primjene materijalnog prava.

9.               Naime, prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP/03 koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Nadalje prema odredbi čl. 81. st. 4. ZZP/03 trgovac koji tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo dužan to dokazati. Također prema čl. 87. st. 1. ZZP/03, nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

 

10.              Prema tumačenju Suda Europske unije u presudi od 27.06.2000., Oceano Grupo Editorial SA i Salvat Editores SA v Rocio Murciano Quintero i dr., spojeni predmeti C-240/98 do C-244/98., obveza je nacionalnih sudova ex officio ispitivati nepoštenost spornih odredbi ugovora bez obzira radi li se o materijalnim ili postupovnim odredbama. Stoga je sud prvog stupnja pravilno, ex officio ispitivao nepoštenost sporne odredbe predmetnog ugovora o kreditu kojom je ugovorena nadležnost suda (prorogacijska klauzula).

 

11.              U konkretnom slučaju tuženik u odgovoru na tužbu uz istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti niti tvrdi, a niti dokazuje, da se o ugovornoj odredbi  kojom su stranke ugovorile mjesnu nadležnost suda u mjestu sjedišta tuženika, pojedinačno pregovaralo, pa dolazi do primjene odredba čl. 82. alineja 19. ZZP/03 koja određuje kako odredba kojom se isključuje, ograničava ili otežava pravo potrošača da prava iz ugovora ostvari pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, a poglavito odredba kojom se obvezuje potrošača na rješavanje spora pred arbitražom koja nije predviđena mjerodavnim pravom, odredba koja onemogućava izvođenje dokaza koji idu u prilog potrošaču ili odredba kojom se teret dokaza prebacuje na potrošača kada bi, prema mjerodavnom pravu, teret dokaza ležao na trgovcu.

 

12.              Međutim za primjenu naprijed citiranih odredbi prvenstveno je odlučno, obzirom na navode iz odgovora na tužbu, utvrditi da li tužitelj ima status potrošača, posljedično  čemu da li se na konkretni slučaj primjenjuju citirane odredbe ZZP/03.

 

13.              Nadalje potrebno je pribaviti kompletan sadržaj predmetnog ugovora o kreditu, obzirom da iz spisa proizlazi da priloženom primjerku nedostaju određene stranice i to baš u dijelu koji se odnosi na predmetnu ugovornu odredbu ( čl. 16. ), a kako bi sud mogao utvrditi točan sadržaja prijeporne odredbe o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti, kao i gdje je predmetni ugovor zaključen i ovjeren.

 

14.               Naime, ukoliko je  odredba predmetnog ugovora koja sadrži sporazum o mjesnoj nadležnosti ništetna, tada među strankama nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu odredbe čl. 70. st. 1. do 4. ZPP-a.

 

15.               U tom slučaju, a ukoliko se radi o potrošačkom ugovoru, za ocjenu prigovora mjesne nenadležnosti mjerodavne su odredbe ZPP-a koji ne sadrži prisilne (kogentne) odredbe o isključivoj nadležnosti za potrošačke sporove. Stoga u primjenu dolazi odredba  o općoj mjesnoj nadležnosti iz članka 46. stavka 1. ZPP-a i odredba o posebnoj nadležnosti po mjestu u kome se nalazi poslovna jedinica pravne osobe iz članka 59. ZPP-a, prema kojoj je za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti nadležan je i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi.

 

16.              Stoga je za pravilnu ocjenu prigovora mjesne nenadležnosti potrebno utvrditi gdje je zaključen predmetni ugovor, a što je prvostupanjski sud propustio učiniti.

 

17.              Slijedom navedenog u nastavku postupka prvostupanjski sud će pribaviti cjelokupan sadržaja predmetnog ugovora o kreditu, te uvidom u isti i saslušanjem tužitelja kao stranke utvrditi da li se u konkretnom slučaju radi o potrošačkom sporu, te gdje je zaključen predmetni ugovor i potom izvesti ponovnu ocjenu o ništetnosti predmetne ugovorne odredbe, odnosno odlučiti o istaknutom prigovoru mjesne nenadležnosti.

 

18.               Obzirom na navedeno, a primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci, 31. srpnja 2024.

                                                                                                                        SUTKINJA:

                                                                                                       Iva Smokvina-Dadasović v.r.