1                                                    Gž -333/2024-2

    Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku                                                                Gž-333/2024-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

              Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Ani Jeleč-Pecirep sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja V. Z. P. iz B., OIB…, kojeg po punomoći zastupa Z. R. odvjetnik u Z., protiv tuženice B. Ž., OIB…, S., koju po punomoći zastupa Sandra Fridrih odvjetnica u Sisku, Frankopanska 10, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2136/2024-5 od 17. svibnja 2024., dana 29. srpnja 2024.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2136/2024-5 od 17. svibnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem sud se oglasio mjesno nenadležnim za suđenje u predmetu (točka I. izreke), te odredio nakon pravomoćnosti rješenja predmet ustupiti mjesno nadležnom Općinskom sudu u Sisku (točka II. izreke).

2. Navedeno rješenje žalbom pobija tužitelj zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava propisan čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,  123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže ukinuti pobijano rješenje. Zahtijeva troškove sastavljanja žalbe i sudske pristojbe žalbe u ukupnom iznosu od 2.469,42 eura.

3. U odgovoru na žalbu tuženica predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

4. Žalba je neosnovana.

5. Prvostupanjski sud ocjenjuje osnovanim prigovor mjesne nenadležnosti istaknut po tuženici u odgovoru na tužbu, smatrajući da se radi o sporu u kojem je određena opća mjesna nadležnost prema prebivalištu tuženice sukladno odredbi čl. 46. st. 1. i čl. 47. st. 1. ZPP, pa kako tuženica ima prebivalište na području mjesne nadležnosti Općinskog suda u Sisku oglašava se mjesno nenadležnim i određuje predmet, po pravomoćnosti rješenja, ustupiti navedenom mjesno nadležnom sudu (čl. 20. st. 1. ZPP).

6. Sporno je, imajući u vidu žalbene razloge tužitelja, je li prvostupanjski sud bio obvezan prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda dostaviti tužitelju radi očitovanja, te je li u ovom predmetu spora riječ o zahtjevu za naknadu štete nastale povodom povrede ugovorne obveze u kojem slučaju bi bio mjesno nadležan sud na području prebivališta tuženice, ili se radi o sporu po osnovi izvan ugovornog obveznog odnosa prouzročenja štete, u kojem slučaju, bi pored tog suda, bio nadležan i sud na čijem području je štetna radnja počinjena ili sud na čijem području je štetna posljedica nastupila u smislu odredbe čl. 52. st. 1. ZPP, u kojem slučaju tužitelj je mogao izabrati mjesnu nadležnost prvostupanjskog suda.

7. Prema odredbi čl. 15. st. 2. ZPP sud ocjenjuje svoju nadležnost na temelju navoda tužbe i činjenica koje su sudu poznate. Kako je u ovom postupku odlučeno o mjesnoj nenadležnosti po prigovoru tuženice koji je istaknut u odgovoru na tužbu, suprotno žalbenim razlozima, nije postojala obveza prvostupanjskog suda da istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti dostavi tužitelju radi očitovanja, prije donošenja pobijanog rješenja.

8. Iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da je predmet spora zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 97.073,62 eura s zateznom kamatom koja na pojedine novčane iznose teče od dospijeća do isplate, utemeljen na tvrdnji da je u Zagrebu, 21. studenoga 2008., nakon pregovora s tuženicom i usmenog dogovora s istom, između njega kao kupca i tuženice kao punomoćnice svojih sada pokojnih roditelja kao prodavatelja, sklopljen pisani ugovor o kupoprodaji nekretnine upisan kao kč. br.… u zk. ul…. k. o. G., da je po ugovoru u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu od iznosa namjenskog kredita kojeg je ostvario po ugovoru o kreditu, da je nakon isplate ugovorene cijene i uknjižbe prava vlasništva, 29. listopada 2010. Grad Z. pokrenuo parnični  postupak protiv tužitelja kao prvo tuženika te tuženice i njezinih roditelja, radi utvrđenja prava vlasništva predmetne nekretnine u njegovu korist, utemeljen na tvrdnji da je predmetna nekretnina izvlaštena i deposredirana te prešla u režim društvenog vlasništva 60-tih godina prošlog stoljeća nakon što je roditeljima tuženice isplaćena naknada po toj osnovi, da je predmetni postupak okončan pravomoćnom presudom u korist Grada Z. i na temelju te presude brisano vlasništvo tužitelja, da je u veljači tuženica 2011. priznala svoju odgovornost za cjelokupnu restituciju u vezi ugovora i obvezu povrata kupoprodajne cijene te dogovoren u tom pravcu pisani sporazum o navedenom na koji se kasnije oglušila, zbog čega od tuženice potražuje predmetnu isplatu po osnovi popravljanja imovinske štete koju je imao u vezi predmetnog kupoprodajnog ugovora.

9. Pored toga, zahtijeva i utvrđenje „neistinitim, ništetnim te bez pravnog učinka i kako nije nastao“ ugovor o doživotnom uzdržavanju između roditelja tuženice kao primatelja uzdržavanja i tuženice kao davateljice uzdržavanja, predmetom kojeg je bila cjelokupna imovina roditelja tuženice, koju je uknjižila u svoju korist, tako da nakon njihove smrti nije vođen ostavinski postupak, tvrdeći da ga je na taj način onemogućila u ostvarenju njegovih prava i interesa u svezi nastale mu štete sklapanjem predmetnog ugovora o kupoprodaji.

10. Budući da iz naprijed navedenog proizlazi da se radi o sporu radi naknade štete nastale na imovini tužitelja po osnovu ugovorne odgovornosti za pravne nedostatke kupljene nekretnine na temelju odredbi čl. 247. – 473. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, - dalje: ZOO), suprotno žalbenim prigovorima tužitelja, mjesna nadležnost se ne određuje temeljem čl. 52. st. 1. ZPP, slijedom čega tužitelj nije mogao izabrati mjesnu nadležnost prvostupanjskog suda.

11. Stoga je, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud pravilno postupio kada je prihvatio po tuženici istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti, ocijenivši ga osnovanim, jer je u ovom predmetu spora nadležan sud koji je opće mjesno nadležan za tuženicu u smislu odredbi čl. 46. st. 1. i čl. 47. st. 1. ZPP, te kako nije ostvaren istaknuti žalbeni razlog, a ni oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), neosnovanu žalbu tužitelja trebalo je odbiti, potvrditi prvostupanjsko rješenje, te temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke.

12. Ujedno, zahtjev tužitelja za naknadu troškova koji su nastali u povodu žalbe trebalo je odbiti, jer nije uspio s podnesenom žalbom, imajući u vidu da se troškovi na teret protivne stranke naknađuju prema pravilima o uspjehu u postupku (čl. 154. st. 1. ZPP), koji glede podnesene žalbe nije ostvaren, nastavno čemu je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Šibeniku, 29. srpnja 2024.

S U D A C

Ana Jeleč-Pecirep,v.r.