1

Poslovni broj: Gž-157/2024-3

 

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Benussi, kao predsjednika vijeća, Kate Brajković kao izvjestiteljice i članice vijeća i Verice Perić Aračić, kao članice vijeća,  u pravnoj stvari tužiteljice S. N. iz Z., OIB: …, koju zastupa posebna skrbnica majka S. L., a obje  zastupaju punomoćnik V. Š. i drugi odvjetnici iz Odvjetničkog društva V. i p. d.o.o. iz R., protiv tuženika Centra za odgoj i obrazovanje G., Z., OIB: …, kojeg kao punomoćnik zastupa D. L., odvjetnik u Z. i G. Z., Z., OIB: …, kojeg kao punomoćnica zastupa A. H., odvjetnica u Z., uz sudjelovanje Pravobraniteljstva za osobe s invaliditetom kao umješača na strani tužiteljice, radi utvrđenja  diskriminacije i naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama pod poslovnim brojem Pn-5/2023-42 od 24. studenoga 2023.g., u sjednici vijeća održanoj 24. srpnja 2024.,

 

p r e s u d i o   j e

 

1. Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje se u pobijanom dijelu (točka III. i IV. ) presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn-5/2023-42 od 24. studenog 2023.

 

2. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadom troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

""I. Utvrđuje se da su u razdoblju od 2009. do 2017. tuženik  Centar za odgoj i obrazovanje G., Z., OIB: … kao odgojno-obrazovna ustanova koju je pohađala tužiteljica S. N. iz Z., OIB: … i tuženik G. Z., Z., OIB: … kao osnivač Centra za odgoj i obrazovanje G., teško produljeno i ponovljeno diskriminirali tužiteljicu na osnovi invaliditeta i to Centar za odgoj i obrazovanje G. neprovedbom mjera razumne prilagodbe zgrade kretanju osoba s invaliditetom i smanjene pokretljivosti na adresi … u Z., u kojoj je bila smještena njegova Podružnica R., a G. Z. smještanjem Centra za odgoj i obrazovanje G. u zgradu neprilagođenu kretanju osoba s invaliditetom i smanjene pokretljivosti, neprovedbom mjera razumne prilagodbe zgrade osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti i neizmještanjem te podružnice Centra za odgoj i obrazovanje G. u zgradu prilagođenu kretanju osoba s invaliditetom i smanjene pokretljivosti čime su joj nanijeli neimovinsku štetu povredom prava osobnosti.

 

II. Nalaže se tuženicima Centru za odgoj i obrazovanje G., Z., OIB: … i G. Z.,  Z., OIB: … da tužiteljici S. N. iz Z., OIB: … solidarno plate iznos od 27.000,00 eura/203.431,50 kn1 sa zakonskim zateznim   kamatama koje teku od 2. lipnja 2015. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za referentno razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica traži da se utvrdi da su nepostupanjem utvrđenim u točki I. ove izreke tuženici tužiteljicu izravno diskriminirali na osnovu invaliditeta.

 

IV. Nalaže se tuženicima Centru za odgoj i obrazovanje G., Z., OIB: … i G. Z., Z., OIB:  … da tužiteljici S. N. iz Z., OIB: … solidarno namire parnični trošak u iznosu od 9.607,98 eura/72.391,33 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 25. studenoga 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana""

 

2. Protiv navedene presude pravodobnu žalbu je izjavila tužiteljica, pobijajući istu u točki III. i IV. izreke, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži i pobijana odluka preinači u skladu sa žalbenim navodima i obveže tuženike na naknadu cjelokupnih troškova.

 

3. Na žalbu tužiteljice odgovorili su tuženici.

 

4. Žalba nije osnovana. 

 

5. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za zaštitu od diskriminacije zbog neprilagodbe objekta namijenjenog za odgoj i obrazovanje djece s invaliditetom i smanjenom pokretljivošću njihovim potrebama u kojem je ona boravila radi školovanja, čime joj je počinjena povreda prava na nediskriminaciju, prava na pristupačnost, prava na jednakost, prava na ravnopravnost i prava na razumnu prilagodbu građevina kretanju osoba s invaliditetom i smanjene pokretljivosti, te je ujedno zatražila isplatu naknade štete zbog povrede prava osobnosti.

 

6. Sud prvog stupnja utvrđuje da tuženici nisu uopće poduzeli ikakve mjere razumne prilagodbe prostora u koji tužiteljica kao tada dijete s invaliditetom nije mogla samostalno pristupiti i kretati se u tom objektu u kojem je boravila radi školovanja, s čime se djeca bez invaliditeta u objektima u kojima se ona školuju, uz sve poznate nedostatke školskih objekata u Hrvatskoj, ipak nisu morala svakodnevno suočavati, zbog čega je tužiteljica bila diskriminirana u smislu članka 4 stavak 2. Zakona o zabrani diskriminacije („Narodne novine“ br. 85/08, 112/12 – dalje ZSD), jer su tuženici tužiteljici kao osobi s invaliditetom, sukladno njenim specifičnim potrebama, propustili omogućiti korištenje javno dostupnih resursa i sudjelovanje u javnom i društvenom životu prilagodbom infrastrukture i prostora, korištenjem opreme i na drugi način koji nije nerazmjeran teret za onoga tko je to dužan omogućiti.

 

7. Stoga prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev u točki I. izreke, jer smatra da je diskriminacija kojoj je tužiteljica bila izložena teži oblik diskriminacije iz članka 6 stavka  1. ZSD-a jer je počinjena kroz dulje vrijeme, tijekom osam godina školovanja, od 2009. do 2017. pa se radi o produljenoj diskriminaciji jer joj je tužiteljica bila izložena svakodnevno pa je počinjena više puta tako da se radi i o ponovljenoj diskriminaciji. S obzirom da je zbog diskriminacije tužiteljice, povrijeđeno i njeno dostojanstvo čime je došlo do povrede prava osobnosti, to joj u skladu  s člankom 1046.  u vezi s člankom 19. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 – dalje: ZOO) i članka  11. ZSD-a pripada  pravo na naknadu pretrpljene neimovinske štete (točka II. izreke.)

 

8. Prvostupanjski sud odbija dio tužbenog zahtjeva tužiteljice  smatrajući da se u konkretnom slučaju ne radi o izravnoj diskriminaciji tužiteljice po osnovi invaliditeta (točka III.)

 

9. Žalbenim navodima se pobija utvrđenje suda prvog stupnja da se ne radi o izravnoj diskriminaciji, te odluka o troškovima postupka, smatrajući da obračun troškova nije napravljen prema važećoj tarifi, te da tužiteljici nisu priznate sve obavljene radnje prilikom obračuna troškova. 

 

10. Ispitujući prvostupanjsku presudu temeljem odredbe članka 365. stavak 2 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju neosnovano ukazuje žalba tužiteljice, budući je sud prvog stupnja, u smislu članka 8. ZPP-a, provedene dokaze analizirao i cijenio pojedinačno i u međusobnoj vezi, te je na osnovi takve analize ukupnih raspravnih rezultata utvrdio činjenično stanje i u svojoj odluci dao dovoljno jasne i obrazložene razloge o odlučnim činjenicama koji međusobno ne proturječe, tako da presuda nema nedostatke i proturječnosti zbog kojih se ne može ispitati.

 

11. Odredbom stavka 1. članka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“,  broj 85/08, 112/12 – dalje: ZSD) određuje se zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije, dok se stavkom 2. istog članka diskriminacijom u smislu Zakona smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz stavka 1. istog članka.

12. Člankom 2.ZSD-a propisano je da je izravna diskriminacija postupanje uvjetovano nekim od osnova iz članka 1. stavka 1. Zakona kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji.

13. S obzirom na konkretan slučaj, primjenjujući odredbu članka 2. ZSD-a, ovaj sud prihvaća mišljenje suda prvog stupnja da se ne radi o izravnoj diskriminaciji tužiteljice po osnovi invaliditeta,  jer propuštanje poduzimanja mjera razumne prilagodbe od strane prvotuženika i neosiguravanje drugog prostora od strane drugotuženika u kojem bi prvotuženik obavljao svoju djelatnost i koji bi bio prilagođen potrebama osoba s invaliditetom ne može se smatrati postupanjem koje je uvjetovano upravo invaliditetom tužiteljice odnosno korisnika prvotuženika. Dakle, povod ili uzrok diskriminacije tužiteljice nije njezin invaliditet.

 

14. Ovaj sud je mišljenja da žalbeni navodi ne mogu dovesti u pitanje pravilnost pobijane odluke, koju je prvostupanjski sud donio na temelju relevantno utvrđenog činjeničnog stanja, na koje je pravilno primijenio materijalno pravo, pa ovaj sud u cijelosti prihvaća zaključak prvostupanjskog suda, zbog čega je trebalo žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

15. Žalbe tuženika nije osnovana ni u odnosu na odluku o troškovima postupka, budući je sud prilikom odmjeravanja troškova pravilno primijenio odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22), koja je bila na snazi u vrijeme donošenja prvostupanjske odluke, sukladno Tbr. 48 tarife. Nadalje, protivno žalbenim navodima, pravilno je sud utvrdio koji su troškovi bili potrebni za vođenje parnice, temeljem  članka 154. stavku 1. u vezi s člankom 155. stavkom 1. ZPP-a, te je neosnovan stav tužiteljice da se pojedini troškovi (sastav podnesaka), trebaju obračunavati odvojeno za dva postupka, s obzirom da je prethodna prvostupanjska odluka ukinuta, budući obračun troškova obuhvaća prvostupanjski postupak, bez obzira da li je i koliko puta ukinuta prvostupanjska odluka.

16. Kako je žaliteljica zatražili trošak žalbe, a u žalbenom postupku nije uspjela, to je  odbijen zahtjev kao neosnovan, temeljem članka 166. stavak 1. u vezi sa člankom 154. ZPP-a, kao i zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu jer po ocjeni ovoga suda taj trošak nije bio potreban za vođenje ovog postupka u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a.

 

U Dubrovniku, 24. srpnja 2024.

 

Predsjednik vijeća:

 

  Đorđo Benussi, v.r.

 

___________________________________

1 Fiksni tečaj konverzije 7.53450