Baza je ažurirana 14.02.2026. zaključno sa NN 136/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Revd-3131/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Revd-3131/2024-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. G. iz Č., OIB: ..., zastupane po punomoćniku mr. sc. M. R., odvjetniku u V., protiv tuženika R. G. iz Č., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima iz Odvjetničkog društva M. & L. iz Z., radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ob-458/2022-2 od 29. kolovoza 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Varaždinu broj P Ob-203/2019-19 od 17. siječnja 2022., u sjednici održanoj 23. srpnja 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ob-458/2022-2 od 29. kolovoza 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Varaždinu broj P Ob-203/2019-19 od 17. siječnja 2022.

 

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

 

3. To jer odgovor na prvo postavljeno pitanje, kojim se problematizira je li imovina koja je stečena temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju može predstavljati bračnu imovinu, ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja odnosno o okolnostima je li bračni drug koji nije potpisao Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju kao davatelj uzdržavanja sudjelovao u izvršavanju tog ugovora ili ne (npr. Rev-x 29-2015-2 od 7. veljače 2017., Rev 2097/2011-2 od 10. lipnja 2015.).

 

3.1. U odnosu na drugo pitanje, tuženik polazi od pretpostavke da tužiteljica nije izvršavala obvezu uzdržavanja, što je protivno utvrđenjima nižestupanjskog suda, pa stoga takvo pitanje nije važno za odluku u sporu.

 

3.2. Treće pitanje problematizira predstavlja li bračnu stečevinu imovina koja je stečena nakon prestanka bračne zajednice, pritom predlagatelj međutim, zanemaruje okolnost da se kod Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju pravo vlasništva stječe za života primatelja uzdržavanja.

 

4. Stoga u odnosu na postavljena pravna pitanja nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno kao u izreci rješenja.

 

Zagreb, 23. srpnja 2024.

 

Predsjednik vijeća

Slavko Pavković, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu