Poslovni broj: P-747/2023-16

 

 

        

REPUBLIKA HRVATSKA             

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: P-747/2023-16

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Općinski sud u S. B., po sucu Marini Vučetić u pravnoj stvari tužiteljice Z. N., iz S., zastupane po punomoćnici V. B., odvjetnici iz S. B. protiv tuženika Z. banke d.d., Z., zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva P. i P. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 2. srpnja 2024. u nazočnosti punomoćnice tužiteljice i u odsutnosti pun. tuženika i rasprave održane 18. srpnja 2024. na kojoj je objavljena odluka, istog dana

 

 

p r e s u d i o  j e

 

              I. Utvrđuje se da su dijelovi odredbe sadržane u članka 2. st.1 i članak 7. st.2. Ugovora o kreditu br. 3207856447 koji su prednik tužiteljice M. M. kao korisnik kredita i tuženik Z. banka d.d., kao kreditor u dijelu koji se odnosi na promjenjivost ugovorene kamatne stope po osnovi jednostrane odluke banke sklopili 22. studenog 2006. ništetni pa stoga iste točke ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane.

 

II. Nalaže se tuženiku Z. banci d.d., Z. da tužiteljici Z. N. iz S., isplati s osnova promjenjive kamatne stope iznos od 1.368,93 eura sa zateznim kamatama računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. po stopi od 15%, a od 1. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena do 29. prosinca 2023. a od 30. prosinca 2023.  po stopi  zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1.srpnja te godine, teče kako slijedi:

-15,54 € s kamatom od 21. 11. 2007. do isplate

-15,19 € s kamatom od 28. 12. 2007. do isplate

-15,87 € s kamatom od 23. 1. 2008. do isplate

-15,63 € s kamatom od 17. 2. 2008. do isplate

-29,95 € s kamatom od 28. 3. 2008. do isplate

-29,24 € s kamatom od 22. 4. 2008. do isplate

-28,99 € s kamatom od 15. 5. 2008. do isplate

-28,99 € s kamatom od 19. 6. 2008. do isplate

-28,87 € s kamatom od 22. 7. 2008. do isplate

-28,81 € s kamatom od 6. 9. 2008. do isplate

-30,32 € s kamatom od 21. 10. 2008. do isplate

-29,53 € s kamatom od 16. 12. 2008. do isplate

-31,55 € s kamatom od 10. 1. 2009. do isplate

-31,94 € s kamatom od 11. 2. 2009. do isplate

-32,42 € s kamatom od 13. 3. 2009. do isplate

-31,38 € s kamatom od 15. 4. 2009. do isplate

-31,51 € s kamatom od 13. 5. 2009. do isplate

-31,21 € s kamatom od 14. 7. 2009. do isplate

-31,22 € s kamatom od 2. 9. 2009. do isplate

-31,01 € s kamatom od 2. 10. 2009. do isplate

-30,81 € s kamatom od 2. 11. 2009. do isplate

-42,22 € s kamatom od 2. 12. 2009. do isplate

-42,76 € s kamatom od 2. 11. 2009. do isplate

-43,32 € s kamatom od 2. 12. 2009. do isplate

-43,16 € s kamatom od 2. 1. 2010. do isplate

-44,11 € s kamatom od 2. 2. 2010. do isplate

-43,84 € s kamatom od 2. 3. 2010. do isplate

-44,31 € s kamatom od 2. 4. 2010. do isplate

-47,05 € s kamatom od 2. 5. 2010. do isplate

-46,40 € s kamatom od 2. 6. 2010. do isplate

-48,74 € s kamatom od 2. 7. 2010. do isplate

-47,47 € s kamatom od 2. 8. 2010. do isplate

-46,52 € s kamatom od 2. 9. 2010. do isplate

-49,33 € s kamatom od 2. 10. 2010. do isplate

-51,06 € s kamatom od 2. 11. 2010. do isplate

-49,76 € s kamatom od 2. 12. 2010. do isplate

-49,92 € s kamatom od 2. 1. 2011. do isplate

-48,98 € s kamatom od 2. 2. 2011. do isplate

 

u roku od 15 dana.

 

III. Nalaže se tuženiku Z. banci d.d., Z. da tužiteljici Z. N. iz S., naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 2.773,17 eura  sa zateznim kamatama od 18. srpnja 2024. do isplate, po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1.srpnja te godine, roku od 15 dana.

 

IV. Odbija se tužiteljica Z. N. iz S., sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 600,00 eura kao neosnovanim.

 

 

Obrazloženje

 

              1. Prednik tužiteljice M. M. podnio je tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate.

              2. U tužbi je navedeno da je prednik tužiteljice kao korisnik kredita 22. studenog 2006. s tuženikom kao davateljem kredita zaključio Ugovor o kreditu broj 3207856447 koji je solemniziran po Javnom bilježniku R. M. pod brojem OU-775/2006 kojim je predniku tužiteljice odobren kredit u visini 42.968,70 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, namjenski, s kamatama od 4,50% godišnje, a koje je promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama kreditora. Rok otplate kredita i kamata iz Ugovora je 27 godina, a kredit se otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatim po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja. Stavkom 2 članka 7 predmetnog Ugovora utvrđeno je u slučaju izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora, korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta kreditor će obavijestiti korisnika kredita u skladu s Općim uvjetima poslovanja kreditora. U dijelu pod "kamate i naknade" u čl. 2. st. 1. navedeno je da se korisnik kredita obvezuje platiti banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama banke koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,50% godišnje. U čl. 7u. stavku 2. Ugovora navedeno je da u slučaju izmjene redovne kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama kreditora korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta kreditor će obavijestiti korisnika kredita u skladu s Općim uvjetima poslovanja. O navedenim točkama Ugovora nije se posebno pregovaralo niti je za tužitelja postojala takva mogućnost, te se nisu utvrdili egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara. Prednik tužiteljice nije u cijelosti otplatio kredit te je tuženik otkazao Ugovor o kreditu 7. listopada 2011. i pokrenuo ovršni postupak. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je djelomično preinačena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. donesena je odluka u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača koji su podizali kredite u CHF. Odredbom čl. 131. st. 1 Zakona o zaštiti potrošača određeno je da odluka donesena u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupcima koji potrošač samostalno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana.  Prednik tužiteljice navodi da je odredba o promjeni kamatne stope ključna ugovorna odredba, a u Ugovoru ista je ovisna isključivo o odluci banke pa ista odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, jer dolazi do situacije da vjerovnih jednostrano određuje obveznu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Zbog navedenog prednik tužiteljice predložio je da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

              2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi, osporava navode kao neosnovane u pogledu pravne osnove i visine. Ističe prigovor zastare u odnosu na cjelokupno potraživanje. Zbog neurednosti u otplati kredita, kredit je otkazan. Otkazom je Ugovor o namjenskom kreditu od 22. studenog 2006. prestao postojati, a samim time, ne može se utvrditi ništetnim, kao niti odredbe koje su bile u njemu sadržane. Nadalje, prema odredbi čl. 22. st. 1. Zakona o obveznim odnosima dopuštena je odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti RH izračunava na temelju ili tečaju valute RH prema stranoj valuti. Prednik tužiteljice je upoznat s valutnim rizikom i to je jasno navedeno u članku 1. Ugovora gdje je vidljivo da je kredit sklopljen u CHF te je isto potvrdio u članku 23.P. HNB štiti tečaj kune prema euru i radi se o javnoj dostupnoj informaciji. Što se tiče zastare potraživanja zastarni rok s naslova stjecanja bez osnove počinje teći od trenutka kada se imovina stjecatelja povećala, a ističe protekom roka od 5 godina, od dana svake pojedine uplate. tuženik drži kako kolektivna tužba na koju se tužitelj poziva nije prekinula zastaru za tražbinu konkretnom tužitelja, unatoč pravnom stavu odnosu na dužnika M. M. V.. Zbog navedenog tuženik predlaže da sud odbije tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom.

3. Rješenjem ovog suda broj P-155/2019-29 od 29. ožujka 2023. je određen prekid postupka radi smrti M. M. 6. ožujka 2023. (str. 197 spisa).

4. Rješenjem ovog suda broj P-155/2019-31 od 23. svibnja 2023. nastavljen je postupak na način da na mjesto pokojnog tužitelja M. M. je stupila Z. N. majka (str. 205 spisa).

5. Konačni tuženi zahtjev je postavljen podneskom od 23. veljače 2024. i tim podneskom  nije izvršena preinaka tužbe nego samo uređenje tužbe nakon nalaza i mišljenja vještaka.

6. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u preslik Ugovora o kreditu iz kojeg je vidljivo da je isti zaključen 22. studenog 2006. između Zagrebačke banke kao kreditora i M. M. kao korisnika kredita za iznos kredita od 42.968,70 CHF s promjenjivom kamatnom stopom n vrijeme od 27 godina radi kupnje kuće (str. 7 do 11 spisa). Uvidom u Izvod iz poslovnih knjiga tuženika je vidljivo da je M. M. imao dug prema tuženiku u iznosu  od 39,322,31 CHF (str. 103 spisa). Iz Zapisnika o  priopćenju izjave je vidljivo da je javni bilježnik R. M. 7.listopada 2011. dostavila M. M. izjavu o otkazu kredita (str. 109 do 110 spisa). Uvidom u trostrani Ugovor o ustupu i prijenosu tražbina je vidljivo daje isti zaključen 30.svibnja 2017. između Zagrebačke banke dd APS delta s.r.o. i APS Delta S.A u odnosu na dug M. M. (str. 116 do 118 spisa). Iz prijedloga za ovrhu je vidljivo da je ovršni postupak kao ovrhovoditelj podnio APS DELTA S.A iz Luksenburga protiv M. M. radi naplate iznosa od 49.005,20 CHF ovrhom na nekretnini M. M. i da je rješenje o ovrsi izdano pod brojem Ovr-379/18 od 2. srpnja 2018.  (str. 122 do 126 spisa). Uvidom u promjenu kamatnih stopa je vidljivo da se je tijekom otplate kredita mijenjala kamatna stopa (str. 172 spisa). Uvidom u rješenje o nasljeđivanju od 4.travnja 2023 broj O-516/2023-4 je utvrđeno da je nasljednica pokojnog M. M. njegova majka Z. N. (str.201 do 203). Saslušana je tužiteljica kao stranka u svrhu dokazivanja i provedeno je financijsko vještačenje po vještaku M. T. N..

6.1.Iz iskaza tužiteljice Z. N. utvrđeno je da je majka pok. M. M.. M. je za kredit koji je podigao kupio kuću u S., nije kredit otplaćen u cijelosti, a kredit nije bio niti u konverziji. Taj kredit je otkazan, vodi se ovršni postupak na toj kući radi naplate duga, a vodi se i parnični postupak radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe. Pokojni M. kredit podigao 2006. Bili su u dobrim odnosima ona i sin, sin joj se povjeravao o svemu, kao i o kreditu. Zna da je njen sin htio kredit u eurima, ali od strane djelatnika banke je nagovoren da digne kredit u CHF. Njezin sin je htio podići kredit u iznosu od 30.000,00 eura, a podigao je kredit u CHF i to u iznosu od 42.000,00 CHF. Dogovorena je kamatna stopa od 4,2% i već 2008. su porasle rate kredita, M. to nije mogao otplaćivati pa mu je FINA sjela i blokirala račun. Njezin sin nikada nije bio obrtnik niti vlasnik trgovačkog društva. Kuća se koristi samo za stanovanje, nakon ostavinske rasprave iza sina, ona živi u toj kući. 

6.2. U nalazu i mišljenju vještak M. T. N. navela je da je između kreditora (tuženik) i korisnika kredita (tužitelj) sklopljen Ugovor o kreditu 22. studenog 2006. na iznos od 42.968,70 CHF, ugovorena kamatna stopa iznosi 4,50% godišnje. Banka je u tijeku otplate kredita mijenjala visinu ugovorene kamatne stope pa je tako kamatna stopa od 1. listopada 2007. do 1. veljače 2008. bila 5,15%, od 1. veljače 2008. do 1. srpnja 2007. je bila 5,80%, od 1. srpnja 2009. do 1. srpnja 2011. je bila 6,30% te od 1. srpnja 2011. do 29. rujna 2011. je bila 6,05%. U razdoblju obračuna za koje je provedeno vještačenje, utvrđeno je da se do 11. anuiteta obračunavala kamatna stopa koja je i ugovorena. Od 11. anuiteta do otkaza Ugovora o kreditu obračunavala se kamatna stopa viša od ugovorene. Temeljem izračuna utvrđena je razlika između iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim odlukama banke o promjeni kamatnih stopa i iznosa redovnih kamata obračunatih po osnovnom ugovoru o kreditu u iznosu od 1.368,93 eura. Više je plaćeno zbog promjene kamatne stope 1.368,93 eura. Rješenjem suda je zadano da se vještačenjem utvrdi da li tijekom otplate kredita došlo do smanjenja rate kredita u odnosu na početni anuiteta, kada i koliko je to iznosilo. Za vrijeme otplate kredita nije došlo do smanjenja anuiteta. Naime, početni anuitet prema Ugovoru o kreditu iznosio je 227,11 CHF. Obračunati anuiteti za razdoblje otplate kredita su sve do 11. anuiteta iznosili 227,11 CHF; odnosno kao što je i ugovoreno, a od 11. anuiteta do otkaza kredita obračunati i naplaćeni anuiteti su bili viši od ugovorenog anuiteta.

7. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud je odlučio kao u izreci presude.

 

8. Tijekom postupka je utvrđeno kao nesporno da:

- su 22. studenog 2006. Z. banka kao kreditor i M. M. kao korisnik kredita zaključili Ugovor o kreditu za iznos kredita od 42.968,70 CHF s promjenjivom kamatnom stopom na vrijeme od 27 godina radi kupnje kuće

- je kredit otkazan 7. listopada 2011. radi neurednosti u otplati kredita

- je pokojni M. M. od studenog 2007. do veljače 2011. otplaćivao rate kredita,

- je tužiteljica Z. N. rješenjem o nasljeđivanju od 4. travnja 2023 broj O-516/2023-4 proglašena nasljednica pokojnog M. M. i u svezi navedenog po ocjeni ovog suda nije osnovan prigovor tuženika nedostatka aktivne legitimacije tužiteljica jer je ona majka pokojnog M. M. i kao zakonska nasljednica ima aktivnu legitimaciju za nastavak ovog postupka,

- ukupno je izvršena pretplata radi promjenjive kamatne stope u iznosu od 1.368,93 eura i da za vrijeme otplate kredita nije došlo do smanjenja anuiteta, što je utvrđeno kao nesporno iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka,

- je kredit je iskorišten za kupnju kuće, koja je korištena samo za obiteljske potrebe i nije korištena za potrebe obrta ili poslovne udjele u poduzećima, što je utvrđeno kao nesporno iz iskaze tužiteljice kojoj je sud u tom dijelu u cijelosti poklonio vjeru,

- je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u spisu predmeta P-1401/2012 vođen kolektivni spor protiv banaka, među njima i protiv ovdje tuženika radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U navedenom predmetu je 4. srpnja 2013. donesena presuda koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., te broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., koje su potvrđene odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019.,

- da je navedenom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, potvrđenom presudom VTSRH i VSRH utvrđeno da su banke, a među njima i tuženik iz predmetne parnice, u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., povrijedile kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je ugovarana redovna kamata po promjenjivoj stopi koja se utvrđuje jednostranom odlukom kreditora, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nisu pojedinačno pregovarali o navedenoj odredbi niti su ugovorom utvrđeni egzaktni parametri i načini izračuna tih parametara koji utječu na odluku kreditora o visini stope kamate, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, čime su banke postupale protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i protivno odredbama Zakona o obveznim odnosima, iz odluke VSRH, u dijelu u kojem su potvrđene navedene odluke Trgovačkog suda u Zagrebu i VTSRH, proizlazi da navedene ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi ugovorne kamate odlukom kreditora, nisu bile razumljive jer je u ugovorima korištena formulacija na temelju koje su potrošači samo znali za visinu stope ugovorne kamate u momentu sklapanja ugovora, ali ni približno nisu mogli znati zašto, kako, te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa, iz čega proizlazi da buduća kamatna stopa ugovorena kao primjenjiva nije bila ni određena ni odrediva,

9. Tijekom postupka je bilo sporno da li je:

- ništetna odredba Ugovora kojom je ugovorena godišnja kamatna stopa koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana

10. Po ocjeni ovog suda tužbeni zahtjev je osnovan. Na temelju članka 84. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03; dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora i članka 99. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13.; dalje ZZP/07) koji je bio na snazi tijekom daljnje otplate kredita, sporne odredbe ugovora o kreditu, su nerazumljive za potrošača, pa tako i za tužitelja u konkretnom slučaju, nepoštene pa time i ništetne, te kao takve ne proizvode pravne učinke. U njima nisu bili navedeni za potrošača jasni parametri koji će utjecati na promjenu visine kamatne stope ugovorene kamate, unaprijed su unesene u predmetni ugovor po tuženiku i o njima stranke nisu pojedinačno pregovarale na način da bi tuženik tužitelju parametre za promjenu stope redovne kamate objasnio niti ga upozorio na rizike ugovaranja valutne klauzule, što je sve uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

11. U svezi navedenog, po ocjeni ovog suda, primjenom odredbe članka 1111. (koji sadrži opće pravilo o stjecanju bez osnove) u svezi s člankom 1115. (koji određuje opseg vraćanja), Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. – dalje: ZOO/05), tužiteljici kao zakonskoj nasljednici pok. M. M., koji je zaključio Ugovor o kreditu pripada pravo na povrat iznosa preplaćenog s osnova ništetne ugovorne odredbe o promjenjivosti stope redovne kamate, te zatezna kamata od dana izvršene preplate svakog pojedinog anuiteta.

12. Vještačenjem je utvrđeno da je zbog povećanja kamatne stope nastala razlika između iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim odlukama Banke o promjeni kamatnih stopa i iznosa redovnih kamata po osnovi ugovora o kreditu (početna), a koja za utuženi period ukupno iznosi 1.368,93 eura.

13. Prigovor zastare, koji je istaknuo tuženik, nije osnovan.

13.1. Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske je 1. ožujka 2022. objavio objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF i ono glasi: "Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržanoj istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kreditu u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite."

              13.2. Nesporno je da zastarni rok teče od 14. lipnja 2014. za kamatne stope Podnošenjem kolektivne tužbe Udruge potrošač kod Trgovačkog suda u Zagrebu u sporu zaštite kolektivnih prava, a koji postupak se vodio pod brojem P-1401/12 prekinut je tijek zastare do pravomoćnog okončanja tog spora pred visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske odnosno donošenja presude tog suda 13. lipnja 2014., pod brojem Pž-7129/13 (u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi temeljem promjenjive kamatne stope)

13.3. U svezi navedenog utužena tražbina tužitelja nesporno nije zastarjela jer je tužba podnesena 9.travnja 2019.

14. Tužiteljica ima pravni interes za podnošenje tužbe jer ovlast tražiti utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu tužiteljici kao zakonskoj nasljednici pripada u skladu s čl.328. ZOO/05 budući traži i povrat danog u izvršenju spornih ugovornih odredbi, bez obzira na to što je kredit otkazan.

15. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. i Rev 18/2018-2 od 26. svibnja 2020., izražen je stav da citirane odredbe ZPP i ZZP, propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove kada donose odluke u posebnim postupcima radi ostvarenja prava pojedinih potrošača, te se stoga sudovi mogu pozivati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502. a stavak 1. ZPP.  Tuženik je bio stranka kolektivnog spora pa prema njemu djeluju pravomoćne odluke donesene u tom sporu i naprijed navedenim pravomoćnim odlukama je utvrđeno da su banke, a među njima tuženik, u vremenskom razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese potrošača, korisnika kredita i to, pri zaključivanju ugovora o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je ugovarana redovna kamatna stopa po promjenjivoj stopi koja se utvrđuje jednostranom odlukom kreditora, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nisu pojedinačno pregovarali o navedenoj odredbi niti su ugovorom utvrđeni egzaktni parametri i načini izračuna tih parametara koji utječu na odluku kreditora o visini kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, čime su banke postupale protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i protivno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Da iz navedenih odluka proizlazi da su navedene ugovorne odredbe bile nerazumljive za potrošače iz razloga što su u ugovorima korištene formulacije iz kojih su potrošači znali samo za visinu stope ugovorene kamate u trenutku sklapanja ugovora, ali ni približno nisu mogli znati zašto, kako, te u kojem smjeru će se kretati kamatna stopa tijekom budućeg kreditnog razdoblja. Iz navedenog proizlazi da buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila ni određena ni odrediva, a korisnici kredita nisu dobili nikakve informacije o mogućim rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF i o mogućim posljedicama takvog ugovaranja.

              16. U svezi navedenog i u skladu sa odredbom članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ZZP/03 koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, te odredbe članka 4., članak 322., članak 323. i članak 324. ZOO/05, i prema ocjeni ovog suda, sporne ugovorne odredbe o promjenjivosti stope redovne kamatne jednostranom odlukom kreditora, premda jesu jasno sročene i lako uočljive, nisu razumljive iz razloga što u njima nisu precizno i jasno određeni uvjeti promjenjivosti stope ugovorene kamate i mogući rizici vezanja kredita uz tečaj CHF. Radi se o tipskom, unaprijed formuliranom ugovoru tuženika i o odredbama ugovora koje prosječnom potrošaču koji nema potrebnih stručnih znanja iz područja ekonomije, nisu i ne mogu biti jasne na način da bi on već prilikom sklapanja ugovora znao ili mogao pretpostaviti pod kojim uvjetima će dolaziti do promjene (povećanja) stope ugovorne kamate, bili izloženi ugovaratelji kredita u CHF. Nesporno je pravo stranka na ugovaranje promjenjive kamatne stope. Međutim, sporne odredbe nisu utvrđene nepoštenima i ništetnima iz razloga što je ugovorena promjenjiva kamatna stopa odlukom kreditora, već su utvrđene nepoštenima i ništetnima zato što je nedvojbeno utvrđeno da nisu bile razumljive prosječnom potrošaču, zato što ugovorom nisu utvrđeni egzaktni parametri i načini izračuna tih parametara koji utječu na visinu stope kamate, zato što buduća kamatna stopa nije bila određena ni odrediva, te zato što se o spornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo.

17. Prema zaključcima Visokog trgovačkog suda, sadržanima u presudi poslovni broj Pž-7129/2013 nije zabranjeno ugovoriti promjenjivu kamatnu stopu, ali činjenica što obveza potrošača o promjenjivom bitnom elementu čini tu obvezu posebno rizičnom, jer u vrijeme zaključenja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti. Iznos glavnice kredita, koji je promjenjiv, a ovisi o odnosu o visini kamatne stope, koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva sukladno odluci banke, dakle vjerovnika. Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sadržanog u odluci poslovni broj Revt-249/14-2, banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove, čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih "proizvoda", dužne su maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu. Banka je bila dužna svakog svog potrošača ozbiljno i u cijelosti informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača jest u području primjene prava Europske unije i regulirano je uz ostalo Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima koji se protive načelu savjesnosti i poštenja (nepoštene odredbe - dalje: Direktiva 93/13 EEZ), a koje odredbe su implementirane u nacionalno zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 78/12 - dalje: ZID ZZP/12) te se sada primjenjuju i kao nacionalni propis. U odnosu na pravne odnose i sporove proizašle iz njih, a koji su nastali prije ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju, a na koje se dakle neposredno ne primjenjuje pravo Europske unije, u tim slučajevima postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine (što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije), na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, a koji je u primjeni od 2005.

18. S obzirom da je tuženik tijekom ugovornog razdoblja obračunavao i naplaćivao predniku tužiteljice, kamatu temeljem navedenih ništetnih ugovornih odredbi, prema kamatnoj stopi povećanoj svojom jednostranom odlukom, tužiteljici pripada pravo od tuženika tražiti povrat preplaćenog u otplaćenom iznosu, na temelju odredbe članka 323. stavak 1. ZOO/05. Taj preplaćeni iznos, utvrđen je temeljem nalaza i mišljenja vještaka i predstavlja razliku obveza, u razdoblju od dana dospijeća prve utužene obveze za vrijeme otplate kredita, a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita.

19. Tuženik je u obvezi platiti i zateznu kamatu na svaki preplaćeni iznos anuiteta od dana plaćanja, na temelju članka 1115. ZOO/05, jer se u ovom predmetu radi o povratu onog što je tuženik stekao temeljem ništetnih ugovornih odredbi i to odredbi koje je sam tuženik unio u ugovor, pa je iz tog razloga tuženik nesavjestan stjecatelj, te da je stoga temeljem navedene zakonske odredbe, dužan tužiteljici platiti zateznu kamatu na svaki iznos preplate i to od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog anuitete u kojem je sadržan i iznos preplate.

20. Prednik tužiteljice njezin pokojni sin M. M., a i sama tužiteljica nesporno imaju svojstvo potrošača, jer je predmetni ugovor o kreditu s tuženikom sklopljen u svrhu kupnje kuće koja je korištena za potrebe obitelji, a ne za poslovne obveze Iz samog ugovora je razvidno da je zaključen s prednikom tužiteljice pok. M. M. kao fizičkom osobom.

21. Na temelju čl. 154. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine"  53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje – ZPP-a) i Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (NN 138/23; dalje - OT) tuženik je u obvezi tužiteljici naknaditi troškove postupka jer je tužiteljica u cijelosti uspjela u postupku. U skladu sa tbr. 8.t.1. OT za sastav četiri obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku odvjetniku pripada nagrada kao za tužbu po Tbr. 7.

21.1. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (tbr. 7.t.1.OT), trošak sastava podneska od 6. kolovoza 2020. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8.t.1OT), trošak sastava podneska od 16. rujna 2020. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8.t.1.OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 23. rujna 2020. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1OT), trošak sastava podneska od 29. prosinca 2021. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8.t.1.OT), trošak zastupanja na ročištu 1. veljače 2022. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1.OT), trošak sastava podneska od 20. ožujka 2023. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8.t.1OT),trošak zastupanja na ročištu 11. lipnja 2024. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 2. srpnja 2024. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1.OT), trošak zastupanja na ročištu za objavu presude 18. srpnja 2014. u iznosu od 100,00 eura (tbr. 9.t. 3. OT), pripadajući porez iznosi  475,00 eura. Predujam za vještačenje je uplaćen u iznosu od 398,17 eura . Ukupno 2.773,17 eura.

21.2. Na troškove postupka teče zatezna kamata od 18. srpnja 2024. kao dana objave odluke na temelju čl. 29.st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).

              21.3. Pristojbu na presudu tužiteljica nije u obvezi platiti jer je Zakonom o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23), čije su izmjene stupile na snagu 20. svibnja 2023. propisano je u čl. 11. st. 1. toč. 20. da su od plaćanja sudskih pristojbi oslobođeni potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, u ovom predmetu parnica pokrenuta temeljem pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, pa tužiteljica nije dužna platiti pristojbu.

              22. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 12. svibnja 2023. u iznosu od 200,00 eura, trošak sastav podneska od 23. veljače 2024. u iznosu od 200,00 eura, i trošak sastava podneska od 11. lipnja 2024. u iznosu od 200,00 eura, jer tužiteljica kako je to već navedeno po tbr. 8.t.1OT ima pravo na trošak sastava četiri podneska ali ne i više od toga, pa zahtjev tužiteljice za naknadu tih troškovima u iznosu od 600,00 eura nije osnovan i tužiteljica je odbijena u zahtjevu na naknadu troškova sa istim.

              23. Tuženik je u podnesku od 25.siječnja 2022. predložio da sud na temelju čl. 211. Zakona o parničnom postupku obavijesti treću osobu i do APS DELTA S.A. o ovoj otpočetoj parnici (str. 142 do 144. spisa) tužitelj M. M. se je tom protivio. Sud je odbio taj prijedlog jer isti po ocjeni ovog suda nije osnovan. Potraživanje u ovom predmetu se odnosi na vrijeme dok je pok. M. M. otplaćivao kredit, a ne na vrijeme kada je isti prestao otplaćivati kredit, a tuženik prodao svoje potraživanje prema M. M.. Potraživanje u ovom predmetu se niti na koji način ne odnosi na APS DELTA S.A. i njegovo potraživanje u ovršnom postupku koji isti vodi.

 

 

U S. B., 18. srpnja  2024.

Sudac

Marina Vučetić

 

 

 

 

 

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda županijskom sudu

 

 

O tom obavijest:

1.              Tužitelj po pun.

2.              Tuženik