- 1 -              Poslovni broj: Usž-2705/2024-2

Poslovni broj: Usž-2705/2024-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i mr. sc. Mirjane Juričić, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja T. j.d.o.o., M., kojeg zastupa opunomoćenik T. F., odvjetnik u O., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi trošarine na plinsko ulje, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-361/2024-4 od 22. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 17. srpnja 2024.

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba tužitelja T. j.d.o.o., M. i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-361/2024-4 od 22. travnja 2024.

Obrazloženje

1.               Presudom Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-361/2024-4 od 22. travnja 2024. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-471-01/22-01/116, urbroj: 513-04-23-2 od 22. prosinca 2023. i rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda O., klasa: UP/I-471-01/22-18/234, urbroj: 513-02-7056/31-22-2 od 15. ožujka 2022. (točka I. izreke presude), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora  (točka II. izreke presude).

2.              Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da prvostupanjski sud pri donošenju presude nije cijenio činjenicu da se protiv njega istovremeno vodi prekršajni postupak u kojem je doneseno nepravomoćno rješenje o prekršaju od 15. lipnja 2022. kojim je proglašen krivim te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 12.000,00 kn, te sud nije, kao ni prvostupanjsko i drugostupanjsko upravno tijelo u upravnom poreznom postupku uzeo u obzir novčanu kaznu koja je izrečena u prekršajnom postupku. Na taj način trpi nerazmjernu štetu kao rezultat dupliciranja postupaka i izrečenih sankcija, budući se obvezivanjem na platež trošarine u iznosu od 3.808,25 kn de facto dva puta kažnjava za isto ponašanje. Smatra da je bilo nužno u iznos utvrđen rješenjem prvostupanjskog upravnog tijela uračunati iznos novčane kazne izrečene u prekršajnom postupku, a da je tome tako proizlazi i iz odluke Europskog suda za ljudska prava Milošević protiv Hrvatske. S obzirom da je u konkretnom slučaju protiv njega pokrenut prekršajni postupak uvjeti za obračun i naplatu trošarine zavise od odluke nadležnog suda o prethodnom pitanju, odnosno od utvrđenja suda da li je ili nije počinio prekršaj za koji se tereti. Predlaže da ovaj Sud poništi prvostupanjsku presudu te sam otkloni nedostatke i presudom riješi predmetnu stvar.

3.              Žalba tužitelja dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio Sudu odgovor na žalbu tužitelja, iako je istu uredno primio.

4.              Žalba nije osnovana.

5.              Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

6.              Slijedom utvrđenog činjeničnog stanja u provedenom upravnom postupku koje slijedi iz spisa javnopravnog tijela dostavljenog prvostupanjskom sudu uz odgovor na tužbu proizlazi da je rješenjem tuženika od 22. prosinca 2023. odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja tijela prvog stupnja od 15. ožujka 2022., kojim rješenjem je tužitelj obvezan, kao trošarinski obveznik, na plaćanje iznosa od 3.672,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na ime trošarine na plinsko ulje za pogon jer je u poreznom nadzoru dana … u dvorištu tužitelja u M., pronađeno ukupno 1200 l plavog dizela za koji tužitelj ne posjeduje dokumentaciju o porijeklu i ne može dokazati pravilnost stjecanja, posjedovanja i raspolaganja navedenim energentom.

7.              S obzirom na utvrđeno činjenično stanje u provedenom postupku tužitelju je pravilno na temelju odredbe članka 6. stavka 2. točke 4., članka 12. stavka 1. i 2. te članka 119. stavka 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. Zakona o trošarinama ("Narodne novine", broj 116/18. i 121/19.) i Uredbe o visini trošarine na energente i električnu energiju ("Narodne novine", broj 148/20.) utvrđena trošarina.

8.              Tužitelj u žalbi, a i tijekom prvostupanjskog upravnog spora prvenstveno prigovara povredi zabrane dvostrukog kažnjavanja i to u poreznom postupku i prekršajnom postupku, odnosno, tužitelj smatra da je riječ o povredi načela ne bis in idem.

9.              Prema ocjeni ovoga Suda nije osnovan prigovor tužitelja da je donošenjem pobijanog rješenja kojim je tužitelju utvrđeno plaćanje trošarine na plinsko ulje za pogon povrijeđeno načelo ne bis in idem koje jamči da nitko ne može biti dva puta suđen ili kažnjen u istoj stvari. Naime, okolnost da se protiv tužitelja vodi prekršajni postupak i da je u tom postupku doneseno nepravomoćno rješenje o prekršaju kojim je kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 12.000,00 kn nije odlučna u predmetu utvrđivanja obveze plaćanja trošarine u konkretnom slučaju. Naime, u postupku naplate trošarine, istu plaća osoba koja nezakonito posjeduje trošarinske proizvode, u ovom slučaju energente – plinsko ulje, bez obzira na njezinu krivnju i utvrđenu odgovornost u prekršajnom postupku, jer Zakonom o trošarinama nije propisano da je uvjet za donošenje odluke o naplati trošarine postojanje pravomoćne odluke o prekršajnoj odgovornosti obveznika trošarine. U prekršajnom postupku je utvrđena prekršajna odgovornost za djelo prekršaja koje je tužitelj počinio te je izrečena kazna, dok se u ovom postupku radi o naplati trošarine, dakle, radi se o dva potpuno odvojena postupka te je u prekršajnom postupku utvrđena odgovornost tužitelja za prekršaj, dok je u ovom postupku tužitelju utvrđena obveza plaćanja trošarine, te prema ocjeni Suda nije povrijeđeno načelo ne bis in idem kako to pogrešno smatra tužitelj.

10.              Na prigovor tužitelja u vezi s povredom načela ne bis in idem odgovorio je i prvostupanjski sud te detaljno obrazložio razloge zbog kojih smatra da u konkretnom slučaju nije povrijeđeno navedeno načelo, a koju ocjenu u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

11.              Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud i porezna tijela su točno i potpuno utvrdila činjenično stanje te pravilno primijenili i protumačili mjerodavno materijalno pravo, a prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima te u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, sukladno odredbi članka 60. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima.

12.              Kako tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.

13.              Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora na temelju odredbe članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima iz razloga jer nije uspio u upravnom sporu.

U Zagrebu 17. srpnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Blanša Turić v.r.