1

              Poslovni broj: Gž-428/2023-2

 

                     

              Republika Hrvatska

      Županijski sud u Dubrovniku                                                                                                 

                    Dubrovnik                                                                                   

                       

 

Poslovni broj: Gž-428/2023-2

 

 

U    I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N JE

 

              Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Josite Begović, kao predsjednice vijeća, Verice Perić Aračić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Đorđa Benussi, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika ad.1 N. E. iz L., … , R. S., OIB: … , ad.2 D. E. iz L., … , R. S., OIB: … , i ad.3 D. K. iz P., … , OIB: … , svi zastupani po S. Š., odvjetniku u D., protiv tužene-protutužiteljice S. D. iz C., … OIB: … , zastupane po punomoćnici M. K., odvjetnici u D., radi predaje u posjed i isplate te utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženice – protutužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: Ps-13/2022-5 od 3. travnja 2023., u sjednici održanoj 17. srpnja 2024.,

 

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  

 

Žalba tužene - protutužiteljice se djelomično uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana, te se u pobijanom dijelu (točka I, II, III, V i VI izreke) presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: Ps-13/2022-5 od 3. travnja 2023.,

 

a) potvrđuje

 

- u točki II, III i V izreke

 

b) ukida

 

- u točki I i VI izreke i u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: Ps-13/2022-5 od 3. travnja 2023., točkom I izreke naloženo je tuženici iseliti iz stana u prizemlju čest. zgr. … i … obje k.o. C. na adresi … i predati taj stan u posjed tužitelju ad.3 i ostalim uknjiženim suvlasnicima označene nekretnine slobodan od osoba i stvari, u roku od 15 (petnaest) dana, dok se zahtjev za predaju stana u posjed tužiteljici ad.1 i tužiteljici ad.2 odbija kao neosnovan.

 

Točkom II izreke naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici ad.1 i ad.2. iznos od po 978,83 Eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 13. ožujka 2014., pa do isplate, a tužitelju ad.3 iznos od 2.610,19 Eura kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 13. ožujka 2014.; dok se za više zatraženi iznos u visini od 3.395,52 Eura  sa zakonskom zateznom kamatom zahtjev tužitelja za isplatu naknade za neosnovano korištenje nekretnine u razdoblju od 01. ožujka 2009. do 28. veljače 2014. odbija kao neosnovan. 

 

Točkom III izreke naloženo je tuženoj isplatiti pod točkom a) tužiteljici ad.1 iznos od 820,10 Eura sa zakonskim zateznim kamatama na mjesečne iznose točno navedene u izreci presude, pod točkom b) tužiteljici ad.2 iznos od 820,10 Eura, pod točkom c) tužitelju ad.3 iznos od 7.280,51 Eura sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dok je za više zatraženi iznos u visini od 5.280,63 Eura  zahtjev tužitelja za isplatu naknade za neosnovano korištenje nekretnine u razdoblju od 01. ožujka 2014. do 14. veljače 2023. odbijen kao neosnovan, a točkom IV izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev u kojim tužitelji traže isplatu iznosa od 1.000,00 kn mjesečno sa zakonskom zateznom kamatom.

 

Točkom V izreke odbijen je kao neosnovan protutužbeni zahtjev tužene - protutužiteljice za utvrđenje da je tužena – protutužiteljica stekla status zaštićenog najmoprimca na stanu površine 58,25 m², prizemlje, na adresi … , a izgrađenog u nekretnini označenoj kao kat. čest. zgr. … i … , te da joj pripadaju sva prava i obveze zaštićenog najmoprimca, dok je točkom VI izreke naloženo tuženoj po osnovi naknade troškova ovog parničnog postupka isplatiti tužiteljima iznos od 6.036,98 Eura u roku od 15 dana.

 

2. Protiv navedene presude žalbu pobija u dijelu pod točkom I, u dijelu točke II, III izreke u kojem je usvojen tužbeni zahtjev, te točke V i VI izreke u cijelosti tuženica – protutužiteljica i to zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08,  123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se odluka u tom dijelu ukine i odbije zahtjev tužitelja, a prihvati protutužbeni zahtjev, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

 

 

4.1. Predmet spora je zahtjev tužitelja za iseljenje tužene i predaju u posjed stana u prizemlju zgrade oznake čest. zg. … i … obje upisane u z. ul. … k. o. C., na adresi C., … , površine 58.25 m², te zahtjev za isplatu po osnovi bespravnog korištenja stana u razdoblju od 01. travnja 2009. do 30. ožujka 2014., ukupno 60.000,00 kn, te za svaki daljnji mjesec bespravnog korištenje stana isplatu iznosa od 1.000,00 kn.

 

4.2. Predmet protutužbenog zahtjeva je zahtjev tužene – protutužiteljice za utvrđenje da je na predmetnom stanju stekla status zaštićenog najmoprimca.

 

5. Nakon što je u postupku utvrđeno da je presudom tadašnjeg Okružnog suda u Dubrovniku, poslovni broj: Gž-193/64 odbijen zahtjev tadašnje Općine Dubrovnik za predaju u posjed predmetne nekretnine jer je utvrđeno da je tuženi u tom predmetu A. D. (suprug tuženice-protutužiteljice) nositelj stanarskog prava, da je A. D. umro 1987. godine, a tuženica je nakon njegove smrti ostala u posjedu predmetnog stana u kojem se i danas nalazi, te da tuženica sve do neposrednog podnošenja predmetne tužbe (tužba je podnesena 13. ožujka 2014) nije podnijela zahtjev za sklapanje ugovora o najmu stana, te da je 11. travnja 2016. podnijela tužbu radi donošenje presude koja će zamijeniti ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom (predmet se vodi pod poslovnim brojem: P-369/2016), prvostupanjski je sud zaključio da tužena nije postupila sukladno članku 33. stavak 2. i stavak 3. Zakona o najmu stanova („Narodne novine“ br. 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, 105/20, dalje: ZNS), jer nije u razumom roku nakon toga nadležnom sudu podnijela tužbu radi donošenja presude koja će zamijeniti ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom. Činjenica da se sa zahtjevom za sklapanje ugovora o najmu stana obratila tužiteljima tek 2016. podnošenjem tužbe radi donošenja presude koja će zamijeniti ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom nadležnom sudu ne može se smatrati ispunjenjem obveze iz članka 33. ZNS u odgovarajućem, razumnom vremenu s obzirom na činjenicu da su te radnje poduzete nakon 20 godina od stupanja na snagu ZNS. Stoga čak i da je nedvojbeno dokazano da je tuženica stekla stanarsko pravo proizlazi utvrđenje da je tužena izgubila zakonom stečena prava zaštićenog najmoprimca budući u odgovarajućem, razumnom vremenu nije postupila u skladu s odredbama ZNS, pa tužena nema valjanu osnovu za držanje predmetnog stana u posjedu, te je kroz cijelo utuženo razdoblje u smislu članka 18. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – u daljnjem tekstu: ZV) nepošteni posjednik, pa je dužna tužiteljima kao vlasnicima naknaditi sve koristi koje je imala za vrijeme svog posjedovanja, a što je u konkretnom slučaju korist u visini tržišne najamnine za predmetni stan. Zbog navedenog prvostupanjski sud je prihvatio zahtjev tužitelja-protutuženika (točka I, II i III izreke), a odbio zahtjev tuženice-protutužiteljice (točka V izreke).

 

6. Žaliteljica osporava utvrđeno činjenično stanje odnosno pravilnu primjenu materijalnog prava i izraženo pravno shvaćanje da je zbog toga što nije postupila prema odredbama ZNS izgubila status zaštićenog najmoprimca, pa je zbog toga izgubila i pravnu osnovu za posjed predmetnog stana.

 

 

 

 

6.1. Ispitujući prvostupanjsku presudu utvrđeno je da u pobijanom dijelu pod točkom II i III izreke, te u točki V izreke nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP. Ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud provedene dokaze ispravno cijenio, te odlučne činjenice opravdao logičnim i uvjerljivim razlozima.

 

7. Suprotno ocjeni tužene ovaj sud prihvaća utvrđenja prvostupanjskog suda prema kojima je tuženica izgubila zakonom stečena prava zaštićenog najmoprimca na predmetnom stanu, pa je u utuženom razdoblju boravila bez valjane pravne osnove. Naime, iako ZNS ne predviđa rok unutar kojeg bi zaštićeni najmoprimci trebali zaključiti ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom odnosno podnijeti tužbu sudu radi donošenja presude koja će zamijeniti ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, ne može se razumno očekivati da takvo pravo najmoprimca može trajati u nedogled, te da se isti mogu koristiti nekretninom koja je u privatnom vlasništvu i  plaćati minimalan iznos za stanovanje u vidu zajamčene najamnine sve dok to njima odgovara. Time bi došlo do narušavanje pravične ravnoteže između prava vlasnika s jedne strane i zaštićenog najmoprimca  s druge strane. ZNS nije obvezao vlasnike stanova da traže zaključenje ugovora o najmu sa zaštićenom najamninom niti bi to bilo opravdano od njih očekivati. S druge strane kada je zakonodavac osobama koje su u trenutku stupanja na snagu ZNS imale status nositelja stanarskog prava i time prava i obveze zaštićenog najmoprimca, propisao rok u kojem moraju podnijeti zahtjev za zaključenje ugovora o najmu stana, sa zaštićenom najamninom s vlasnikom stana, kao i pravo da mogu podnijeti tužbu radi donošenja presude koja će zamijeniti takav ugovor, tada se ne može nepostupanje zaštićenih najmoprimaca na propisan način tumačiti u njihovu korist, a na štetu vlasnika stana na neograničeno vrijeme. U konkretnom slučaju tuženica – protutužiteljica je da bi mogla ostvarivati prava i biti nositelj prava i obveza najmoprimca, pa je u smislu prava koja pripadaju zaštićenom najmoprimcu trebala sukladno članku 33. stavak 2. i 3. ZNS podnijeti zahtjev za sklapanje ugovora o najmu stana s tužiteljima, suvlasnicima stana (u roku od 6 mjeseca od stupanja na snagu zakona). Kada do sklapanja takvog ugovora nije došlo jer je najmoprimac (tužena) propustila u odgovarajućem razumnom roku bez opravdanog razloga zatražiti njegovo sklapanje ili s tim u vezi zatražiti odgovarajuću sudsku zaštitu, tada je zbog nepoduzimanja ovih pravnih radnji kroz razdoblje od 20 godina od stupanja na snagu ZNS (1996. godine) izgubila zakonom stečena prava zaštićenog najmoprimca, pa tako i pravo na plaćanje zaštićene najamnine, te je pravilno protutužbeni zahtjev tuženice odbijen kao neosnovan.

 

8. Obzirom da je tužena na predmetnom stanu izgubila status zaštićenog najmoprimca, te isti koristi bez pravne osnove, osnovano tužitelji, suvlasnici stana potražuju naknadu za korištenje predmetne nekretnine, za utuženo razdoblje, a visina koja je utvrđena temeljem obavijesti Porezne uprave, Ispostave Dubrovnik o visini najamnine prema prijavljenim ugovorima o najmu stana na najbližim lokacijama koje odgovaraju predmetnoj. Sukladno članku 165. stavak 1. ZV radi se o iznosu koji odgovara koristi koju je tužena imala od korištenja predmetnog stana, a to je nedvojbeno iznos koji bi plaćala za najam predmetnog stana, imajući na umu površinu stana (58,25m²), da se nalazi u atraktivnoj turističkoj destinaciji, te da je opće poznato da se stan koji prema površini i lokaciji odgovara predmetom ne može dobiti u najam za iznos niži od 2.000,00 kn mjesečno, pa je to nedvojbeno korist koju tužena ostvarila,

a koji iznos je pravilno prvostupanjski sud dosudio razmjerno suvlasničkom dijelu svakog od tužitelja i za razdoblje za koje im pripada naknada i to za tužitelja ad.1. i ad.2. za razdoblje od 01. travnja 2009. do 28. veljače 2014. (razdoblje do podnošenja tužbe) iznos od po 7.375,00 kn, a tužitelju ad.3. pripada pravo na isplatu iznosa od 19.666,47 kn (točka II izreke), dok tužiteljici ad.1. i ad.2. za razdoblje od 01. ožujka 2014. do 13. travnja 2018. (s kojim im je danom brisano pravo suvlasništva) pripada iznos od po 6.179,08 kn, a tužitelju ad.3. za razdoblje od 01. ožujka 2014. do 31. siječnja 2023., pripada pravo na isplatu iznosa od ukupno 54.854,97 kn (točka III a, b, i c izreke).

 

9. Međutim, kako je tuženica osporila navode tužitelja da ima drugu nekretninu u svom vlasništvu u koju bi se mogla preseliti, to u biti predstavlja pozivanje tuženice na pravo na dom. To znači da prvostupanjski sud koji odlučuje po tužbi za iseljenje, kad se tuženica pozove na pravo na dom, mora ispitati je li takav zahtjev u konkretnom slučaju s obzirom na sve konkretne okolnosti nužan i razmjeran legitimnom cilju koji teži ostvariti. Prema tome bez obzira na osnovanost zahtjeva potrebno je ispitati je li iseljenje tuženice nužno i je li legitimno s obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja. Ako ima elemenata da se na strani tuženice radi o domu u smislu prakse Europskog suda za ljudska prava, tada treba ispitati i provesti test razmjernosti da bi se dobio odgovor na pitanje je li u konkretnom slučaju došlo do povrede odredbe članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovor 18/97, 9/99, 8/99, 14/02 i 1/06) odnosno predstavlja li zahtjev za iseljenje neovlaštene korisnice neopravdano miješanje u njezino pravo na dom.

 

10. Obzirom da prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o zahtjevu za iseljenje i predaju nije utvrđivao odlučne okolnosti o kojima ovisi osnovanost istaknutog prigovora prava na dom u vezi članka 8. Konvencije, ostvaren je žalbeni razlog pogrešnog i nepotpunog činjeničnog stanja. Stoga će u ponovljenom postupku sud sukladno navedenom utvrditi sve relevantne činjenice i ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja pod točkom I izreke.

 

11. Kako odluka o troškovima parničnog postupka ovisi o konačnom ishodu spora, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima parničnog postupka (točka VI izreke).

 

12. Zbog navedenog odlučeno kao u izreci, a temeljem članka 368. stavka 1. i članka 370. ZPP.              

 

U Dubrovniku 17. srpnja 2024.

 

 

Predsjednica vijeća:

 

Josita Begović,v.r.