1               Poslovni broj: Usž-1241/2024-2

Poslovni broj: Usž-1241/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i Snježane Horvat-Paliska, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja N. K. iz Z., zastupanog po opunomoćeniku D. L., odvjetniku u Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi obustave isplate starosne mirovine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3746/2022-8 od 8. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 17. srpnja 2024., 

p r e s u d i o   j e

1. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu,

poslovni broj: UsI-3746/2022-8 od 8. ožujka 2024.

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova za sastav žalbe.

Obrazloženje

1.              Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II 140-02/22-01/03173782063, URBROJ: 341-99-05/3-22-003374 od 2. studenog 2022. i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2.              Rješenjem tuženika od 2. studenog 2022. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., KLASA: UP/I 140-02/21-01/03173782063, URBROJ: 341-25-05/3-21-147606 od 25. ožujka 2022. kojim je tužitelju obustavljena isplata starosne mirovine za dugogodišnjeg osiguranika s danom 11. ožujka 2020. (točka I. izreke) te je uspostavljena s danom 24. lipnja 2020. isplata starosne mirovine za dugogodišnjeg osiguranika uz utvrđenje da žalba ne odgađa izvršenje rješenja (točka II. izreke).

3.              Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu zbog svih zakonom propisanih razloga, ponavljajući navode iz tužbe. Citirajući članak 99. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio isti jer za njegovu primjenu nije dovoljno da korisniku mirovine bude utvrđeno svojstvo osiguranika iz mirovinskog osiguranja kao članu uprave trgovačkog društva, već je potrebno da se korisnik mirovine zaposli ili da počne obavljati djelatnost. Izjednačavanje članstva u upravi trgovačkog društva sa zaposlenjem ili obavljanjem djelatnosti predstavlja nedopušteno ekstenzivno tumačenje zakona. Smatra da su tuženik i prvostupanjski sud, kad su već zauzeli stav da se zaposlio, trebali obrazložiti smatra li se članstvo u upravi zaposlenjem ili djelatnošću te utvrditi je li se zaposlio do polovice punog radnog vremena jer o istome ovisi primjena članka 99. stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju. Ističe da tuženik navedene okolnosti nije utvrdio, a prvostupanjski sud je odbio izvođenje dokaza radi utvrđivanje istih radi čega je činjenično stanje u sporu nepotpuno utvrđeno te je takvim postupanjem ujedno povrijeđeno njegovo ustavno i konvencijsko pravo na pravično suđenje. Dalje navodi da se članstvo u upravi trgovačkog društva može ostvarivati u radnom odnosu ili bez radnog odnosa zbog čega smatra da ako se članak 99. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju primjenjuje na članstvo u upravi trgovačkog društva, onda treba primijeniti i članak 99. stavak 3. istog Zakona i iznimku rada do polovice punog radnog vremena. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu, usvojiti tužbeni zahtjev i traži naknadu troškova za sastav žalbe.

4.              Tuženik se protivi razlozima iz žalbe.

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.

7.              U upravnom postupku, koji je prethodio ovom upravnom sporu, pokrenutom  po službenoj dužnosti, utvrđeno je da je rješenjem prvostupanjskoj javnopravnog tijela od 29. listopada 2014. tužitelju određena prijevremena starosna mirovina koja je rješenjem istog tijela od 22. travnja 2015. prevedena u starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika. Nadalje, rješenjem prvostupanjskoj javnopravnog tijela od 12. ožujka 2020. tužitelju je priznato svojstvo osiguranika iz mirovinskog osiguranja kao članu uprave trgovačkog društva K. d.o.o. s istim danom. Rješenjem prvostupanjskoj javnopravnog tijela od 12. listopada 2020. tužitelju je prestalo svojstvo osiguranika kao članu uprave trgovačkog društva s danom 12. svibnja 2020. (točka I.) i priznato mu je svojstvo osiguranika iz mirovinskog osiguranja kao likvidatoru trgovačkog društva u razdoblju od 13. svibnja 2020. do 23. lipnja 2020. (točka II. izreke). Iz navedenog proizlazi da je tužitelj stekao svojstvo osiguranika iz mirovinskog osiguranja kao član uprave trgovačkog društva za razdoblje od 12. ožujka 2020. do 12. listopada 2020. i kao likvidator istog trgovačkog društva u razdoblju od 13. svibnja 2020. do 23. lipnja 2020. te je isplata starosne mirovine za dugogodišnjeg osiguranika obustavljena s danom 11. ožujka 2020. da bi bila ponovno uspostavljena s danom 24. lipnja 2020.

8.              Prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju isprava iz spisa predmetnoga upravnog postupka i isprava priloženim tijekom spora te ja na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, članak  99. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19. i 84/.21., dalje: Zakon).

9.              Člankom 99. stavkom 1. Zakona propisano je da se korisniku mirovine koji se zaposli ili počne obavljati djelatnost na temelju koje postoji obveza na osiguranje isplata mirovine obustavlja.

10.              Člankom 12. Zakona propisano je da su obvezno osigurani članovi uprave i izvršni direktori trgovačkih društava, likvidatori i upravitelji zadruge ako nisu obvezno osigurani po drugoj osnovi i ako posebnim propisom nije drukčije određeno.

11.              Nesporno je da je tužitelj, nakon što mu je priznato pravo i isplaćivana starosna mirovina za dugogodišnjeg osiguranika, bio direktor trgovačkog društva K. d.o.o. u razdoblju od 12. ožujka 2020. do 12. svibnja 2020., a u razdoblju od 13. svibnja 2020. do 23. lipnja 2020. likvidator istog trgovačkog društva. S obzirom na to da tužitelj nije bio obvezno osiguran na mirovinsko osiguranje po nekom od drugih obveznih osnova osiguranja propisanih odredbama Zakona, a bio je član u upravi trgovačkog društva i obavljao je funkciju likvidatora u trgovačkom društvu, sukladno članku 12. Zakona, bio je osiguranik u mirovinskom osiguranju, a što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem. Budući da je tužitelju utvrđeno svojstvo osiguranika u razdoblju od 12. ožujka 2020. do 23. lipnja 2020., u tom razdoblju ne može ostvarivati pravo na isplatu mirovine te je stoga pravilnom primjenom članka 99. stavka 1. Zakona, pravilno obustavljena isplata mirovinu tužitelju u predmetnom razdoblju.

12.              Žalbeni navodi tužitelja koji se odnose na primjenu iznimki iz članka 99. stavka 3. Zakona nisu osnovani iz razloga što je tužitelju priznato svojstvo osiguranika po članku 12. Zakona.

13.              Suprotno žalbenim navodima, u upravnom sporu tužitelj je predložio svoje saslušanje, saslušanje svjedoka i da se pribave financijske izvješća i porezne prijave trgovačkog društva K. d.o.o. na okolnosti da tužitelj nije radio, da Društvo nije poslovalo, da se radi o upisu u registar, a bez stvarne podloge u smislu obavljanja poslova i sadržajnog ostvarivanja članstva u upravi društva odnosno svojstva likvidatora. Budući da je pravomoćnim rješenjem tužitelju utvrđeno svojstvo osiguranika, pravilno je prvostupanjski sud odbio dokazne prijedloge tužitelja jer su isti predloženi radi utvrđenja činjenica koje nisu odlučne za rješavanje ove upravne stvari. Slijedom navedenog, odbijanjem izvođenja dokaznih prijedloga nije povrijeđeno načelo jednakosti oružja koje je sastavni dio prava na pravično suđenje zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., 5/14.) i člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori", 18/97., 6/99. pročišćeni tekst; 8/99. – ispravak; 14/02., 1/06. i 13/17.).

14.              Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Prvostupanjski sud je na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, a uzimajući u obzir  činjenice utvrđene u upravnom postupku, utvrdio da su osporeno i prvostupanjsko rješenje doneseni u pravilno provedenom upravnom postupku te na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a.

15.              Budući ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga, kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda (točka I. izreke).

16.              Sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a,  s obzirom na to da je žalba tužitelja odbijena, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe ( točka II. izreke presude).

U Zagrebu 17. srpnja 2024.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić, v.r.