1                                 Broj: Ppž-4794/2024

 

                              

                   Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

  Zagreb

Broj: Ppž-4794/2024

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Snježane Oset kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Mladena Budiše kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog T. K., kojeg brani M. K., odvjetnik u Z., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.) odlučujući o žalbi okrivljenog T. K. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, broj: Pp-3006/2023 od 15. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. srpnja 2024.

 

p r e s u d i o   j e

 

1.                 Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog T. K. i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.

 

2.               Na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.,118/18. i 114/22.) okrivljeni T. K. se oslobađa obveze naknade troškova žalbenog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona.

 

Obrazloženje

 

1.               Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zadru, broj: Pp-3006/2023 od 15. ožujka 2024., proglašen je krivim okrivljeni T. K. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu 260,00 eura, a u koju kaznu mu je sukladno članku 40. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme oduzimanja slobode, te mu je preostalo za platiti 180,36 eura novčane kazne. Preostali iznos novčane kazne okrivljenik je dužan platiti u roku od 90 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Osim toga, okrivljenik je obvezan i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 396,24 eura. Također, na temelju članka 18. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti od alkohola u trajanju od šest mjeseci.

 

2.               Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odlike o prekršajnopravnoj sankciji, s prijedlogom da se ista prihvati. U žalbi navodi kako u vrijeme počinjenja prekršaja nije bio ubrojiv, uslijed čega nije niti kriv za počinjenje prekršaja koje mu je stavljeno na teret. Tvrdi da je novčana kazna previsoko odmjerena jer prvostupanjski sud nije u dostatnoj mjeri cijenio postojeće olakotne okolnosti. Ističe kako se je samoinicijativno podvrgnuo ambulantnom liječenju te da bi liječenje unutar psihijatrijske ustanove bilo kontraproduktivno.

 

3.               Žalba nije osnovana.

 

4.               Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog  materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

 

5.               Okrivljenik u žalbi ističe kako je u vrijeme počinjenja prekršaja bio neubrojiv. Međutim, iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka D. L. proizlazi kako je okrivljenik u vrijeme počinjenja prekršaja bio u akutnom stanju alkoholiziranosti, koje je stanje privremene duševne poremećenosti, a navedeni poremećaj utjecao je na shvaćanje postupanja i vladanja svojom voljom na način da je ono bilo umanjeno, odnosno da je okrivljenik bio bitno smanjeno ubrojiv. Osim toga, iz nalaza i mišljenja proizlazi kako je isključena neubrojivost. Prema mišljenju ovog suda predmetni nalaz i mišljenje je dan u skladu s pravilima struke, a osim toga okrivljenik je na ročištu održanom 23. listopada 2023., a nakon što mu je pročitan predmetni nalaz i mišljenje izjavio kako na isti nema primjedbe. Zbog svega navedenog, opravdano je prvostupanjski sud zaključio da je u vrijeme počinjenja prekršaja okrivljenik bio ubrojiv te ga stoga proglasio krivim za počinjenje prekršaja koji mu je optužnim prijedlogom stavljen na teret.

 

6.               Razmatrajući pobijanu presudu u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, ovaj drugostupanjski sud smatra da je izrečena vrsta i mjera kazne primjerena stupnju okrivljenikove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Naime, za predmetni prekršaj zakonom koji je bio na snazi u vrijeme njegova počinjenja je propisana novčana kazna od najmanje 260,00 eura ili kazna zatvora do 90 dana pa izrečena novčana kazna u iznosu 260,00 eura predstavlja, prije svega, blažu vrstu propisane kazne, a osim toga i kaznu u visini zakonom propisanog posebnog minimuma. Budući su u konkretnom predmetu izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja otklonjena je mogućnost izricanja blaže kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem. Stoga, i ovaj sud ocjenjuje da je izrečena novčana kazna u iznosu 260,00 eura, primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

 

7.               Zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti od alkohola u trajanju od šest mjeseci također je pravilno izrečena jer iz ranije citiranog nalaza i mišljenja proizlazi kako postoji opasnost da bi okrivljenik mogao ponovno počiniti neki prekršaj, ako se ne bi liječio te da je potrebno izreći mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu. Također, proizlazi kako je potrebno primijeniti nastavak već ranije započetog psihijatrijskog liječenja, prema tipu ambulantnog liječenja. Međutim, ovaj sud se nije upuštao u razmatranje žalbenih navoda koji se odnose na način provedbe izrečene zaštitne mjere iz razloga što se o tome odlučuje u postupku izvršenje prekršajnopravnih sankcija, te ne mogu biti predmet razmatranja u ovom postupku, iz razloga što se u ovom postupku odlučuje samo o postojanju zakonskih uvjeta za izricanje zaštitne mjere.

 

8.               Odlučujući o troškovima prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, ovaj sud je okrivljenika oslobodio obveze naknade istih, budući da iz podataka u spisu, kao i navoda podnesene žalbe, proizlazi da je slabog imovnog stanja zbog čega bi, po ocjeni ovog suda, plaćanjem troškova bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

 

9.               Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu 10. srpnja 2024.

 

    Zapisničar:                                                                                                  Predsjednica vijeća:

Mladen Budiša, v.r.                                                                                              Ivanka Mašić, v.r.

 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zadru, u 6 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja, žrtve i tužitelja.