Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

                                                                                 1                                 Broj: Ppž-5195/2024

 

                                 

 

          REPUBLIKA HRVATSKA

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

                        Zagreb

 

 

 

   REPUBLIKA HRVATSKA

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

 

Zagreb

Broj: Pž-4247/14

 

Broj: Ppž-5195/2024

 

                                                                           

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Snježane Oset kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Mladena Budiše kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog A. Č., kojeg brani M. S., odvjetnik u Varaždinu, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.) odlučujući o žalbi okrivljenog A. Č. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, broj: Pp-1207/2024-7 od 9. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. srpnja 2024.

 

p r e s u d i o   j e

 

 

          I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog A. Č. i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.

 

              II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona (Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.,118/18. i 114/22.) okrivljeni A. Č. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 40,00 eura (četrdeset eura) u roku 15 dana od dana primitka ove presude.

 

 

Obrazloženje

 

 

              1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Varaždinu, broj: Pp-1207/2024-7 od 9. svibnja 2024., proglašen je krivim okrivljeni A. Č. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 22. stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu 900,00 eura, a u koju kaznu mu je sukladno članku 40. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme oduzimanja slobode, te mu je preostalo za platiti 740,72 eura novčane kazne. Preostali iznos novčane kazne okrivljenik je dužan platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Također, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju od najmanje šest mjeseci pa do prestanka razloga zbog kojeg je određena. Osim toga, okrivljenik je obvezan na ime troškova prekršajnog postupka naknaditi iznos od 26,00 eura.

 

2. Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajnopravnim sankcijama, s prijedlogom da se ista prihvati. U žalbi navodi kako nikada nije vrijeđao svoju suprugu te da joj nije nikada rekao riječ kurva. Ističe i da je žrtva i njemu slala poruke uvredljivog sadržaja. Zatim, navodi kako mu je izrečena prestroga novčana kazna te kako mu nije bilo potrebno izreći zaštitnu mjeru. Tvrdi da je za izricanje zaštitne mjere sud morao raspolagati s više podataka te da je morao provesti vještačenje. Naposljetku, navodi kako je žrtva motivirana da ga lažno tereti kako ne bi mogao ostvariti svoju namjeru o češćem kontaktiranju s djetetom.

 

              3. Žalba nije osnovana.

 

              4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

 

5. U odnosu na žalbene navode koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, suprotno tvrdnjama žalbe, prema mišljenju ovog suda, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica.

 

5. 1. Naime, prvostupanjski sud je s pravom cijenio kao vjerodostojan iskaz žrtve Đ. Č., obzirom da je ista neposredno pred sudom iskazivala uvjerljivo, objektivno, detaljno u opisu tijeka događaja inkriminirane prilike te u njezinom iskazu nije bilo kontradiktornosti niti nelogičnosti te je iskazivala o svim odlučnim činjenicama od kojim ovisi ostvarenje djela prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret. Ovaj Sud u cijelosti prihvaća razloge prvostupanjske presude na temelju kojih je utvrđena krivnja okrivljenika za predmetni prekršaj. Osim toga, okrivljenik je djelomično i priznao utuženu inkriminaciju odnosno onaj dio koji se odnosi na slanje tekstualnih poruka sadržaja ''kurva, nek te financiraju starčeki, dedeki, tateki, nek te servisiraju oni koji te i servisiraju, psihić treba tebi i tvojim dedekima i tatekima'', pa je potpuno nejasno zašto se u žalbi tvrdi kako se okrivljenik žrtvi nije nikada obraćao riječima ''kurva''.

 

5. 2. U odnosu na žalbene navode kako je i žrtva slala okrivljeniku poruke uvredljivog sadržaja ističe se kako je okrivljenik bio u mogućnosti navedeno isticati tijekom prvostupanjskog postupka u kojem slučaju bi prvostupanjski sud bio dužan na odgovarajući način provjeriti navedene tvrdnje, a ne tek u žalbi.

 

5. 3. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica, pa žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

 

6. Razmatrajući pobijanu presudu u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, ovaj drugostupanjski sud smatra da je izrečena vrsta i mjera kazne primjerena stupnju okrivljenikove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Naime, za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od najmanje 900,00 eura ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 30 dana pa izrečena novčana kazna u iznosu 900,00 eura predstavlja, prije svega, blažu vrstu propisane kazne, a osim toga i kaznu u visini zakonom propisanog posebnog minimuma. Imajući na umu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne te da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja otklonjena je mogućnost izricanja blaže kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem. Stoga, i ovaj sud ocjenjuje da je izrečena novčana kazna u iznosu 900,00 eura, primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

 

6. 1. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu izrečene zaštitne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana, ovaj sud smatra da je ista, imajući na umu sve relevantne parametre, a naročito činjenicu da je, počinjeno i psihičko i fizičko nasilje u duljem vremenskom trajanju, te da je, nedugo nakon pravomoćnosti presude kojom je proglašen krivim za istovrsni prekršaj (presuda Općinskog suda u Varaždinu, broj: Pp-2759/2023 od 30. studenog 2023., a koja je postala pravomoćna 14. prosinca 2023.) ponovio prekršaj, te je i sam u svojoj obrani naveo da će morati zatražiti pomoć zbog stresa kojeg proživljava, osnovano izrečena, sve s ciljem sprječavanja daljnjeg nasilničkog ponašanja i postizanja pozitivnih promjena u ponašanju okrivljenika. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je raspolagao sa dovoljno podataka za izricanje predmetne zaštitne mjere te nije bilo nužno provoditi vještačenje.

 

              7. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eur-a ) pa iznos od 40,00 eura predstavlja gotovo  minimalno mogući iznos paušalne svote.

 

8. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu 10. srpnja 2024.

 

    Zapisničar:                                                                                                  Predsjednica vijeća:

 

Mladen Budiša, v.r.                                                                                              Ivanka Mašić, v.r.

 

 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu, u 6 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja, žrtvu, punomoćnicu žrtve i tužitelja.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu