- 1 -              Revd-3029/2024-2

Broj: Revd-3029/2024-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kontreca predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. Ć.-J. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćniku K. M., odvjetniku u Z., protiv 1. tuženika Hrvatske vode pravna osoba za upravljanje vodama Z., OIB: ..., i 2. tuženika V. N. d.o.o. N., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku L. B., odvjetniku u Z., radi predaje u posjed i isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-72/2023-3 od 18. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini, Stalna služba u Novskoj broj P-504/2019-53 od 7. prosinca 2022., u sjednici održanoj 9. srpnja 2024.,

r i j e š i o   j e:

I. Odbija se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja.

II. Odbacuje se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-72/2023-3 od 18. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini, Stalna služba u Novskoj broj P-504/2019-53 od 7. prosinca 2022.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

3. To stoga jer prvo postavljenim pitanjem tužiteljica polazi od pretpostavke da su nižestupanjski sudovi svoje odluke temeljili na pravnoj osnovi koja je bitno različita od one u kojoj se tijekom postupka raspravljalo i koju savjesna i brižljiva stranka nije mogla razumno predvidjeti (čl. 5. st. 4. ZPP).

3.1. Pritom se, kao na razloge važnosti, poziva na odluke Županijskog suda u Splitu broj Gž-968/2022-3 od 25. kolovoza 2022. (kojom je ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje uz naputak da se dopuni činjenično stanje) i Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 2117/2023-2 od 5. srpnja 2023. (kojom je dopuštena revizija s istim pravnim pitanjem zbog neujednačene sudske prakse pozivom na citiranu odluku Županijskog suda u Splitu).

3.2. Odgovor na prvo pitanje ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja, dostavljene sudske odluke nisu usporedive stanju predmeta spisa a tužiteljica nije dostavila ni dijelove spisa kojima bi bile potkrijepljene njene tvrdnje. Naprotiv, 2. tuženik je već u odgovoru na tužbu istakao činjenicu građenja na predmetnoj nekretnini, a tužiteljica je osporavala da bi njena majka ili njen pravni prednik dao suglasnost za gradnju, slijedom čega proizlazi da je tužiteljici bilo poznato da su tuženici istakli materijalnopravni peremtporni prigovor kojim negiraju njen vlasnički zahtjev.

4. Drugo postavljenim pitanjem tužiteljica polazi od okolnosti da je sud svoju odluku temeljio na odluci u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga koja da nije konačna. Međutim, sud je i iz drugih razloga odbio tužbeni zahtjev pa odgovor na postavljeno pitanje nije od odlučnog značaja za odluku u sporu.

5. Konačno, u odnosu na treće pitanje koje tužiteljica postavlja „opreza radi“, i kojim se dovodi u pitanje mogućnost stjecanja prava vlasništva građenjem na nekretnini koja da bi u trenutku građenja imala status društvenog vlasništva, za navesti je da takvo utvrđenje ne proizlazi iz obrazloženja odluka nižestupanjskih sudova. Naprotiv, sama tužiteljica tvrdi da je njena majka odnosno njen prednik, bio vlasnik sporne nekretnine u vrijeme građenja 1970-ih godina, time da preslik tužbe dostavljen uz prijedlog u predmetu u kojem je ta tužba povučena, ne predstavlja dokaz takvog vlasništva. Osim toga, tužbeni zahtjev je odbijen i iz razloga jer u vrijeme zaključenja glavne rasprave tužiteljica više nije upisana kao vlasnica u zemljišnoj knjizi.

6. Stoga u odnosu na postavljena pravna pitanja nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno kao u toč. I. izreke.

7. Predlagateljica drži da je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka došlo i do povrede prava na pravično suđenje, ali pritom nije dokazala činjenice na kojima bazira svoje tvrdnje o povredi tog prava.

8. U odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje, treba istaći da odredba čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14), sadrži određena procesna jamstva, pa do povrede tog prava u pravilu dolazi u slučaju da je pobijana odluka doista arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

9. Ništa ne ukazuje da su u konkretnim okolnostima niži sudovi primijenili odredbe procesnog prava na način koji bi ugrozio samu bit prava tužiteljice na pristup sudu.

10. Slijedom navedenog, predlagateljica nije učinila vjerojatnim da je došlo do povrede temeljnih ljudskih prava u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP, pa je njen prijedlog valjalo u tom dijelu odbaciti pozivom na odredbu čl. 389.a st. 4. ZPP, a kao u toč. II. izreke.

Zagreb, 9. srpnja 2024.