- 1 -              Revr-824/2018-8

 

 

 

 

 

Broj: Revr-824/2018-8

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. M. iz R., OIB:…, koju zastupa punomoćnik K. L., odvjetnik u Z., protiv tuženika Zagrebačka škola ekonomije i managementa, Z., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik J. Š., odvjetnik u Z., radi nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž R-564/18-2 od 2. svibnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu br. Pr-1764/17-29 od 28. veljače 2018., u sjednici održanoj 9. srpnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je traženo da se utvrdi da je Otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 12. ožujka 2015. tuženika, koji je tužiteljica zaprimila 12. ožujka 2015., nedopušten te da radni odnos tužiteljice na temelju Ugovora o radu od 5. studenog 2012., kao i I Aneks o plaći radnika od 5. studenoga 2012. s tuženikom nije prestao, kojim se nalaže tuženiku vratiti tužiteljicu na rad na poslove profesora visoke škole na Katedri za marketing, odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto te kojim se nalaže tuženiku naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak (toč. I.). Ujedno je naloženo tužiteljici isplatiti tuženiku na ime parničnog troška iznos od 2.500,00 kuna (toč. II.).

 

2. Presudom suda prvog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđena je presuda suda prvog stupnja (toč. I.), te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu (toč. II.).

 

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužiteljica je pravodobno podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju, pobijanu odluku preinačiti, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija tužiteljice nije osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je Ugovorom od radu od 5. studenoga 2012. u čl. 3. ugovoreno da će tužiteljica raditi na radnom mjestu profesor visoke škole na Katedri za marketing, odnosno nastavne obveze kolegija Katedre u skladu s nastavnim planom i programom tuženika na studijima koje izvodi, a pod nastavnim obvezama podrazumijevaju se izvođenje svih oblika nastave u vidu predavanja, seminara, mentorstva, konzultacije sa studentima (usmene i putem Blackboarda), sudjelovanje u poslovima tuženika, stručno i znanstveno napredovanje, istraživački rad,

 

- da je u čl. 6. ugovoreno da će radnik raditi u punom radnom vremenu od 40 sati tjedno, a čl. 8. da će poslodavac radniku mjesečno isplaćivati plaću u bruto iznosu koja visina se utvrđuje Aneksom,

 

- da je Aneksom o plaći od 5. studenoga 2012. u čl. 2. ugovoreno da će se isplaćivati plaća u bruto iznosu od 9.939,36 kuna,

 

- da je Odlukom o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 12. ožujka 2015. tužiteljici otkazan ugovor sklopljen 5. studenoga 2012., te je navedeno da poslodavac otkazuje ugovor na istom radnom mjestu, ali pod drugačijim uvjetima, zbog smanjenja opsega poslovanja poslodavca, što je rezultiralo smanjenjem opsega rada radnice, što je razvidno iz plana tuženika, pa je smanjen broj nastavnih grupa zbog smanjenja broja upisanih studenata u akademskoj godini 2012./2013. šest grupa odnosno upisanih 215 studenata, u akademskoj godini 2013./2014. pet grupa odnosno upisanih 189 studenata, te u akademskoj godini 2014./2015. četiri grupe odnosno upisanih 155 studenata, slijedom čega poslodavac više ne može održati ugovorenu plaću te predlaže sklapanje Ugovora pod izmijenjenim okolnostima,

 

- da je Pravilnikom o plaćama od 27. veljače 2015. propisano da su radnici koji sudjeluju u izvođenju nastave obvezni izvoditi 12 sati tjedno nastave, te ako je opterećenje manje od prosječnog, nastavnik je obvezan dodatno angažirati se u istraživačkom radu, projektima, u radu tijela tuženika i administracije te da za prosječno do četiri sata nastave u akademskoj godini plaća nastavnika iznosi bruto 3.200,00 kuna, dok se svako povećanje satnice ili ostalih elemenata vrednovanja rada nastavnika utvrđuje dodatkom na plaću,

 

- da iz potvrde od 19. ožujka 2015. proizlazi da je tužiteljica imala nastavno opterećenje u akademskoj godini 2013./2014. obvezno 68 sati za sociologiju, kao i izborni 45 sati za međunarodni management, dok za akademsku godinu 2014./2015. je imala 49 sati za obveznu sociologiju i za izborni međunarodni management 45 sati,

 

- da iz računa dobiti i prihoda tuženika proizlazi da je tuženim 2012. imao prihod od 47.211.313,00 kuna, u 2013. prihod od 44.544.811,00 kuna, a u 2014. prihod od 40.404.732,00 kuna,

 

- da iz izvedbenog plana za 2014. proizlazi da je tužiteljica imala jedan sat tjedno za nastavni predmet sociologiju.

 

8. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su zaključili da tužiteljica ne ostvaruje do četiri sata nastave u akademskoj godini, kao i da je došlo do smanjenog prihoda tuženika, radi čega je tuženik sukladno čl. 123. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14 - dalje: ZR) imao opravdan razlog da uz dani otkaz istovremeno ponudi tužiteljici sklapanje Ugovora o radu s izmijenjenim uvjetima, imajući u vidu da je autonomno pravo poslodavca da određuje organizaciju poslovanja prema svojim potrebama i mogućnostima. Nadalje, nižestupanjski sudovi ocjenjuju da su valjano primijenjeni i socijalni kriteriji, jer je tužiteljica na Katedri sociologije bila jedina radnica u trenutku donošenja Odluke o otkazu, dok ostali radnici nisu bili usporedni budući da izvode nastavu na drugim kolegijima, a ne na onima za koje je kvalificirana tužiteljica, kao i da kod tuženika ne postoji radničko vijeće ili sindikat, radi čega nije bilo obveze savjetovanja prilikom donošenja odluke o otkazu.

 

9. Tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s čl. 338. st. 4. ZPP na koju tužiteljica sadržajno ukazuje, obzirom pobijana presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje s jasnim i konkretnim razlozima o odlučnim činjenicama.

 

10. Revizijskim navodima se zapravo sadržajno dovode u pitanje činjenična utvrđenja nižestupanjskih suda u odnosu na okolnost smanjenih prihoda tuženika i opsega rada tužiteljice, iz čega slijedi da se radi o revizijskim prigovorima činjenične naravi kojima je tužiteljica iznijela svoje stavove o ocjeni provedenih dokaza, koja je različita od ocjene na kojoj je osporena odluka zasnovana, te stavove o načinu odlučivanja (budući su po shvaćanju tužiteljice nižestupanjski sudovi materijalne dokaze pogrešno interpretirali). Kako se drugostupanjska presuda ne može pobijati pozivom na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (čl. 385. ZPP) te navode ne može razmatrati niti ovaj sud.

 

11. Sukladno odredbi čl. 123. st. 1. ZR odredbe ovog Zakona koje se odnose na otkaz, primjenjuju se i na slučaj kada poslodavac otkaže ugovor i istodobno predloži radniku sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima (otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora).

 

12. Imajući na umu obrazloženje pobijane odluke nedvojbeno je da su se sudovi osvrnuli na gospodarske teškoće u kojima se tuženik u tom razdoblju našao, te s tim u vezi i na njegovo posezanje za organizacijskim promjenama.

 

13. Pravo poslodavca je da organizira postupak rada i racionalizira poslovanje suglasno potrebama organizacije rada i cilju zbog kojih je sklopljen ugovor o radu.

 

14. Visina plaće sama po sebi ne može biti osnova za otkaz ugovora o radu s prijedlogom izmijenjenih uvjeta ugovora te za osnovanost otkaza ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu moraju biti ispunjene zakonske pretpostavke za otkaz, a što bi u konkretnom slučaju bio redoviti otkaz ugovora o radu u smislu čl. 115. st. 1. al. 1. ZR.

 

15. Obzirom u postupku utvrđeno činjenično stanje daje osnovu za zaključak da su nastali novi uvjeti u poslovanju tuženika koji su takvi da je u odnosu na radno mjesto tužiteljice nužan ustroj s umanjenom plaćom pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da postoje opravdani organizacijski, tehnički ili gospodarski razlozi koji bi opravdali sporni otkaz.

 

16. Budući da je tužiteljica bila jedina izvršiteljica na Katedri sociologije pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili da u konkretnoj situaciji nije bilo mjesta primjeni čl. 115. st. 2. ZR. Naime, zakonitost odluke o otkazu glede primjene socijalnih kriterija ovisi o činjenici postoje li okolnosti koje u svojoj ukupnosti dovode radnika u povoljniji položaj u odnosu prema drugim radnicima istog radnog mjesta glede otkazivanja, a koje okolnosti u konkretnom slučaju nisu ispunjene.

 

17. Budući nije utvrđeno da bi odluka o smanjenju plaće, odnosno o otkazu ugovora o radu bila samovoljna i nedopuštena, već da su bili ostvareni uvjeti i za smanjenje plaće tužiteljice u smislu odredbe čl. 2. st. 3. Pravilnika o plaćama tuženika, ali i za otkaz ugovora o radu, pravilno je primijenjeno materijalno pravo iz čl. 123. ZR kada je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje da je nedopuštena odluka tuženika o otkazu ugovora o radu.

 

18. Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužiteljice kao neosnovanu, čime je odlučeno kao u izreci.

 

Zagreb, 9. srpanj 2024.