1

Poslovni broj Gž-1586/2024-2

Poslovni broj Gž-1586/2024-2

U  I M E  R E PU B L I K E  H R V A T S K E

                                                                      R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Tajani Polić, u pravnoj stvari tužitelja D. G., OIB: ..., iz Z., zastupan po punomoćniku M. Z., odvjetniku iz Z., protiv tuženice banke, OIB: ..., Z., zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva P. i P. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv odluke o trošku sadržane u presudi Općinskog suda u Zadru pod posl.br. P-721/2024 od 23. kolovoza 2024., 14. listopada 2024.

r i j e š i o    j e

I Uvaženjem žalbe tužitelja preinačuje se odluka o trošku sadržana u toč. III. presude Općinskog suda u Zadru pod posl.br. P-721/2024 od 23. kolovoza 2024. u pobijanom odbijajućem dijelu i rješava:

Nalaže se tuženici da u roku od 15 dana isplati tužitelju daljnji iznos parničnog troška  od 328,49 eur zajedno  sa zateznom kamatom koja teče od 23. kolovoza 2024. do isplate po stopi koju je E. s. b. primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja E. s. b. s uvećanjem od tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja a drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja iste godine.

II Nalaže se tuženici da u roku od 15 dana isplati tužitelju žalbeni trošak u iznosu od 31,25 eur.

Obrazloženje

1.Pobijanom je presudom usvojen tužbeni zahtjev radi isplate po osnovi nepoštenih ugovornih odredbi iz Ugovora o kreditu u CHF, te je odbijen prigovor prijeboja utvrđenjem da potraživanje tuženice ne postoji (toč. I. i II. izreke). U točki je III. izreke odlučeno o troškovima postupka na način da su tužitelju dosuđeni troškovi od 4.575 eur sa zateznom kamatom, dok je s preostalim dijelom troškova odbijen, pa tako i sa troškom sudske pristojbe na tužbu što predstavlja predmet ovog žalbenog postupka.

2. Dakle, protiv odbijajućeg dijela odluke o trošku, odnosno onog koji se odnosi na predmetnu pristojbu tužitelj ulaže žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se uvaženjem žalbe odluka u pobijanom dijelu preinači i dosudi trošak.

3. Tuženica nije odgovorila na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Odbijajući zahtjev tužitelja po osnovi sudske pristojbe sud je prvog stupnja ocijenio da je tužitelj oslobođen plaćanja pristojbe na temelju Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18. i 51/23.-dalje ZSP) kao potrošač u sporovima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa kako je propisano odredbom čl. 11. st. 1. toč. 20. ZSP. Dakle, smatra sud kako tužitelja ne tereti pristojbena obveza, a da uz to nije dokazao da je platio pristojbu na tužbu koja je podnesena prije stupanja na snagu ZID ZSP/23. tijekom 2019. Iz tih razloga tužitelju ne dosuđuje trošak pristojbe na tužbu.

6. Tužitelj se u žalbi poziva na odredbu čl. 4. ZSP kojom je propisano kako pristojba na tužbu dospijeva danom podnošenja tužbe koju je tužitelj i platio po pozivu suda 6. lipnja 2019., dakle u vrijeme kada tužitelji u svojstvu potrošača nisu bili oslobođeni od sudskih pristojbi. Stoga izmjena Zakona o sudskim pristojbama tijekom 2023. tužitelju ne može odreći pravo naknadu troška pristojbe na tužbu kojeg je imao.

7. Sa stajalištem se tužitelja slaže i ovaj sud.

8. Sud je prvog stupnja zanemario okolnost da je rješenjem o pristojbi od 4. lipnja 2019. pozvao tužitelja na plaćanje sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 2.475,00 kn, kao i okolnost da je tužitelj pristojbu u zatraženom iznosu platio 6. lipnja 2024. te dokaz o uplati dostavio sudu (list 36 spisa). Stoga nije bilo razloga da mu se primjenom odredbe čl. 4. ZPS u svezi sa odredbom čl. 154. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne  novine“ broj  53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.,  25/13., 89/14. , 70/19. i 80/22.- dalje ZPP) ne prizna cijeli iznos pristojbe na tužbu budući je u cijelosti uspio sa konačnim tužbenim zahtjevom, a tek je u neznatnom dijelu istog povukao nakon provedenog vještačenja.

9. Utoliko ni naknadna promjena zakonskog uređenja u odnosu na potrošače, tako i tužitelja u ovom sporu, u smislu nepostojanja obveze radi plaćanja pristojbe nije od utjecaja i ne odriče tužitelju pravo na naknadu troška koji mu je nastao po toj osnovi. Stoga je njegovu žalbu valjalo usvojiti i odluku o trošku u pobijanom odbijajućem dijelu preinačiti u smislu odredbe čl. 380. st. 1. toč. 3. ZPP i tužitelju u toč. 1. izreke ovog rješenja dosuditi dalji trošak prvostupanjskog postupka.

10. Kako je tužitelj uspio u žalbenom postupku ima pravo na trošak sastava žalbe prema Tbr. 10. toč. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pa je o navedenom odlučeno kao u toč. 2. izreke.

11. Prvostupanjska presuda u toč. I. i II. njezine izreke, te u dosuđujućem dijelu i preostalom odbijajućem dijelu odluke o trošku sadržanih u toč. III. izreke kao nepobijana ostaje neizmjenjena.

U Rijeci 14. listopada 2024.

                                                                                                                                              Sutkinja

                                                                                                                                            Tajana Polić, v.r.