1

Poslovni broj: Gž-1739/2021-3

 

Poslovni broj: Gž-1739/2021-3

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja te Ive Smokvina Dadasović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. N. iz S.,  OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva B. & P. d.o.o. S., protiv tuženika H.o.k. d.d. Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ž. O., I. P., F. O., u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pn-437/17 od 12. svibnja 2021, 9. listopada 2024.

 

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te potvrđuje prvostupanjska presuda u točki I izreke.

II Potvrđuje se prvostupanjska presuda u dijelu točke II izreke za isplatu iznosa od 3.977,00 kn / 527,84 eur[1] sa zateznim kamatama koje teku u dosuđenom razdoblju od presuđenja do isplate, te u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 708,00 kn / 93,97 eur, s kamatom.

III Preinačava se točka II izreke prvostupanjske presude u dijelu iznad iznosa od 3.977,00 kn / 527,84 eur do dosuđenih 5.012,00 kn / 665,21 eur te sudi:

''Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu 1.035,00 kn / 137,37 eur s pripadajućom zateznom kamatom.''

IV Preinačava se prvostupanjska presuda u dijelu točke II izreke koji se odnosi na odbijeni dio zahtjeva za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 17. svibnja 2017. do presuđenja, te sudi:

''Nalaže se tuženiku na iznos od 3.977,00 kn / 527,84 eur isplatiti i zateznu kamatu od 17. svibnja 2017. do presuđenja, dok u preostalom dijelu za zatražene odbijene kamate na razliku od 1.035,00 kn / 137,37 eur presuda ostaje neizmijenjena.''

V Preinačava se točka III izreke prvostupanjske presude u dijelu kojim je očito odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška iznad 10.131,25 kn / 1.344,65 eur, te sudi:

''Nalaže se tuženiku tužitelju naknaditi i daljnji trošak postupka u iznosu od 1.406,25 kn / 186,64 eur.''

VI Odbijaju se tužitelj i tuženik sa zahtjevima za naknadom troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

1. Točkom I izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženiku da tužitelju isplati, s naslova neimovinske štete, iznos od 37.000,00 kn / 4.910,74 eur, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 17. svibnja 2017. do isplate, dok je za više zatraženi iznos od 7.000,00 kn / 929,06 eur, sa zateznim kamatama od 17. svibnja 2017. do isplate, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Točkom II izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati, s naslova imovinske štete, iznos od 5.012,00 kn / 665,21 eur, sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, dok je za više zatražene zatezne kamate na dosuđeni iznos od 17. svibnja 2017. do presuđenja i za više zatraženi iznos od 708,00 kn / 93,97 eur sa zateznim kamatama od 17. svibnja 2017., tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Točkom III izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 10.131,25 kn / 1.344,65, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Protiv presude žalbu podnose obje stranke. Tužitelj pobija citiranu presudu u točki II izreke, u odbijajućem dijelu za iznos od 120,00 kn / 15,93 eur i u dijelu u kojem su odbijene kamate na dosuđeni iznos materijalne štete, te u točki III izreke, u odbijajućem dijelu na ime parničnog troška, pozivajući se pritom na žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3.  Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011,148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu: ZPP). Tuženik pobija presudu u točki I izreke (preko iznosa od 20.000,00 kn / 2.654,46 eur do iznosa od 37.000,00 kn / 4.910,74 eur), u točki II izreke (preko iznosa od 1.540,00 kn / 204,39 eur do iznosa od 5.012,00 kn / 665,21 eur) te, u cijelosti, u točki III. izreke, iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st. 1. ZPP-a.

3. Tužitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev na ime naknade imovinske štete na mopedu u iznosu od 120,00 kn / 15,93 eur, budući da iz dokumentacije priležeće spisu nesporno proizlazi da prema tuženikom izračunu visina iste iznosi 400,00 kn. Obzirom da je tuženik prethodno tužitelju isplatio iznos od 280,00 kn / 37,16 eur, te da je osiguranik tuženika isključivo kriv za nastanak štetnog događaja, tužitelju pripada i daljnji iznos od 120,00 kn / 15,93 eur. Nadalje ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo u odnosu na dosuđene kamate na imovinsku štetu budući da prema Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu iste teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Osporava i odluku o troškovima postupka. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te potražuje naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Tuženik u žalbi navodi da je po nepravomoćnoj presudi tužitelju isplatio, na ime naknade neimovinske štete, iznos od 20.000,00 kn / 2.654,46 eur, zatezne kamate na neimovinsku štetu za razdoblje od 17. svibnja 2017. do 25. svibnja 2021. u iznosu od  5.344,27 kn / 709,31 eur, te, na ime naknade imovinske štete, iznos od 1.540,00 kn / 204,39 eur. Slijedom navedenog, pobija prvostupanjsku presudu u odnosu na preostali dosuđeni iznos nematerijalne štete u visini od 17.000,00 kn / 2.256,29 eur i materijalne štete u visini od 3.472,00 kn / 460,81 eur. Ističe da su dosuđeni iznosi s naslova neimovinske štete i tuđe pomoći i njege neusklađeni s nalazom i mišljenjem vještaka, ocijenjenim kvalifikatornim okolnostima te sudskom praksom. Također, pravična novčana naknada dosuđena je suprotno Odluci sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20) održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., bez ikakvih razloga za takvo uvećanje. Navodi da je previsoko određena cijena sata za tuđu pomoć i njegu, a koju su tužitelju pružali ukućani, a ne stručne osobe. Nadalje ističe da tužitelj nije dokazao da su mu nastali troškovi liječenja i njihovu visinu te se presuda u tom dijelu ne može ispitati. Prvostupanjski sud nije proveo niti jedan dokaz na okolnost nastanka i visine štete u pogledu uništene odjeće. Osporava odluku o troškovima postupka te ističe da prvostupanjski sud nije cijenio okolnost da je tužitelj djelomično povukao tužbeni zahtjev. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, podredno da istu ukine i vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbenog postupka.

5. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tuženika i predlaže da drugostupanjski sud žalbu odbije kao neosnovanu.

6. Žalbe stranaka su djelomično osnovane.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom imovinske i neimovinske štete za koju tvrdi da je pretrpio sudjelovanjem u prometnoj nesreći 10. rujna 2016. za koju je odgovoran osiguranik tuženika.

8. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a sukladno ovlaštenju iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, utvrđeno je da donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od navedenih bitnih povreda parničnog postupka. Također, prvostupanjski sud je u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s činjenicama iznesenim u postupku i provedenim dokazima, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, odnosno izreka presude je razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima presude pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tuženik u svojoj žalbi.

9. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud na osnovi predloženih i izvedenih dokaza i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP), te na temelju pravila o teretu dokazivanja, utvrdio činjenice odlučne za procjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva. Međutim, prilikom donošenja odluke o kamatama na iznos dosuđene materijalne štete te odluke o parničnom trošku, prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo, dok je u odnosu na odluke o naknadi materijalne štete na mopedu i o troškovima tuđe pomoći i njege pogrešno ocijenio utvrđene činjenice.

10. Iz stanja prvostupanjskog spisa i pobijane presude u bitnome proizlazi:

- da se 10. rujna 2016. dogodila prometna nezgoda u kojoj su sudjelovali osiguranik tuženika Z. S., upravljajući motociklom Y., i tužitelj, upravljajući mopedom T.,

- da je tuženik tužitelju, s naslova neimovinske štete, prethodno isplatio iznos od 16.000,00 kn / 2.123,56 eur te, s naslova imovinske štete na mopedu, iznos od 280,00 kn / 37,16 eur,

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K-215/17 od 15. studenog 2017. izdan kazneni nalog protiv Z. S.. kojim je isti proglašen krivim radi predmetne prometne nezgode,

- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka spec. ortoped dr. D. T. proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio težu tjelesnu ozljedu koja je dovela do umanjenja životnih aktivnosti u iznosu od 12 %, da je trpio bolove jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 2 tjedna i slabog intenziteta 6 tjedana, da ima naruženje lakog stupnja, da mu je tuđa njega i pomoć nakon izlaska iz bolnice bila potrebna 3 tjedna 2 sata dnevno te nakon toga još 5 tjedana 1 sat dnevno,

- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka spec. psihijatar dr. S. B. proizlazi da je tužitelj u trenutku ozljeđivanja doživio primarni strah jakog intenziteta u trajanju od 1 minute, nakon čega se nastavio sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 3-4 dana, potom da se javio strah srednjeg intenziteta u trajanju od 2 tjedna, a strah blažeg intenziteta sa iste osnove u različitim vremenskim intervalima u trajanju od 2 mjeseca, da su navedeni psihički simptomi izazvali kod tužitelja povredu duševnog integriteta lakog stupnja, a privremenog karaktera, da su navedene tjelesne ozljede izazvale kod tužitelja i povredu psihičkog integriteta ili duševnog s osnove naruženosti budući se radi o estetskom i funkcionalnom naruženju u lakom stupnju, a kada je obnažen da je vidljiv postoperativni ožiljak,

- da stranke nisu imale primjedbe na nalaze i mišljenja vještaka,

- da je tužitelj podneskom od 15. ožujka 2021. smanjio tužbeni zahtjev na način da je umjesto 65.720,00 kn / 8.722,54 eur potraživao 49.720,00 kn / 6.598,98,

- da se tuženik navedenom smanjenju nije protivio, ali je predložio da sud donese rješenje o djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva i obveže tužitelja na naknadu parničnog troška za povučeni dio.

11. Sud je također proveo dokaz saslušanjem svjedoka Z. S., I. D. i tužitelja. Slijedom opisanih utvrđenja koja se odnose na nastanak i posljedice štetnog događaja, prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja pri čemu primjenjuje odredbe čl. 19. i čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08. i 125/11.-dalje: ZOO), time da prethodno isključuje (su)odgovornost tužitelja.

12. Prihvaćajući rezultate provedenih medicinskih vještačenja prvostupanjski sud utvrđuje relevantne činjenice vezane za osnovanost visine neimovinske štete te primjenom čl. 1100. ZOO prihvaća tužbeni zahtjev dosuđujući tužitelju pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 37.000,00 kn / 4.910,74 eur (pored već prethodno isplaćenih 16.000,00 kn / 2.123,56 eur). Na ime naknade imovinske štete (tuđa pomoć i njega, troškovi liječenja i uništena odjeća) dosuđuje iznos od 5.012,00 kn / 665,21 eur (pored prethodno isplaćenog iznosa od 280,00 kn / 37,16 eur na ime naknade imovinske štete na mopedu).

13. Temeljem čl. 1103. i čl. 29. ZOO prvostupanjski sud odlučuje o obvezi isplate zatezne kamate, a primjenom čl. 154. st. 2. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje u tekstu: ZPP/19) odlučuje o troškovima parničnog postupka. 

14. O žalbi tužitelja.

15. Osnovano tužitelj ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev na ime naknade imovinske štete nastale na njegovom vozilu (mopedu) u iznosu od 120,00 kn / 15,93 eur. Naime, iz dopisa tuženika od 13. lipnja 2017., priloženog uz tužbu, proizlazi da je isti utvrdio visinu štete na vozilu tužitelja u iznosu od 400,00 kn / 53, 09 eur te njegovu suodgovornost za nastanak štetnog događaja u omjeru od 30 %. Slijedom navedenog, tuženik je, a kako to proizlazi iz Zbrojnog naloga za prijenos od 20. lipnja 2017., dostavljenog uz odgovor na tužbu, na račun punomoćnika tužitelja uplatio iznos od 280,00 kn / 37,16 eur na ime imovinske štete.

16. Obzirom da je prvostupanjski sud otklonio suodgovornost tužitelja za nastanak prometne nezgode, a što tuženik žalbenim navodima niti ne osporava, pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelju šteta na mopedu naknađena.

17. Nadalje, pravilno tužitelj ističe da je prvostupanjski sud prilikom dosuđivanja zateznih kamata na imovinsku štetu pogrešno primijenio materijalno pravo. Prema stavu prvostupanjskog suda zatezne kamate na imovinsku štetu teku od dana presuđenja jer se radi o naknadi nenovčane imovinske štete.

18. Međutim, prilikom donošenja presude prvostupanjski sud je propustio primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. ; dalje u tekstu - ZOOP), a koji zakon je u odnosu na dospijeće naknade obveze štete od strane osiguravajućeg društva lex specialis u odnosu na ZOO. Pravilnom primjenom materijalnog prava, konkretno čl. 12. st. 4. ZOOP-a, tužitelju je trebalo dosuditi zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi Rev 558/21).

19. Zbog prednje navedenog, temeljem čl. 373. st. 2. ZPP-a, valjalo je djelomično preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu toč. I izreke te tužitelju, pored već dosuđenog iznosa od 5.012 kn / 665,21 eur, dosuditi i daljnjih 120,00 kn / 15,93 eur s pripadajućim zateznim kamatama od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate. Također, pravilnom primjenom čl. 12. st. 4. ZOOP-a, a temeljem čl. 373. st. 2. ZPP-a, valjalo je preinačiti točku izreke I. prvostupanjske presude i u dijelu u kojem je tužitelj odbijen sa zateznim kamatama na dosuđeni iznos imovinske štete, te istome dosuditi zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (17. svibnja 2017.) pa do presuđenja.

20. O žalbi tuženika.

21. Neosnovano tuženik prigovara visini dosuđene neimovinske štete jer je i prema ocjeni ovoga suda, uzimajući u obzir težinu i narav povrede koju je tužitelj zadobilo navedene prigode, prvostupanjski sud pravilnom primjenom zakonskih odredbi tužitelju dosudio iznos pravične novčane naknade.

22. Naime, tužitelj je uslijed štetnog događaja pretrpio tešku tjelesnu ozljedu -  višekomadni prijelom u predjelu proksimalne desne lakatne kosti te je imao luksaciju i prijelom glavice palčane kosti isto u predjelu desnog lakta. Zbog navedenog je bio podvrgnut operaciji u sklopu koje mu je postavljena pločica sa vijcima. Naknadno mu je utvrđen i prijelom u području lijeve šake i to na bazi lijevog palca tzv. infrakcija baze proksimalne falange. Tužitelj je bio upućen i na fizikalnu terapiju koju je radio više mjeseci. Također, tužitelju je ustanovljena okrugla i ispupčena tvorba u području ožiljka promjera 1,5 cm iz koje curi sadržaj, te je ista podložna spontanim udarcima tako da dodatno smeta tužitelja.

23. Prvostupanjski je sud prilikom dosuđivanja pravične novčane naknade vodio računa o jačini i trajanju fizičkih bolova i straha, stupnju naruženosti, kao i utvrđenoj smanjenoj životnoj aktivnosti kod tužitelja, posebno imajući u vidu cilj kojem služi ta naknada te je pravilnom primjenom Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske osnovano tužitelju dosudio prethodno navedene iznose.

24. Dodatno se ukazuje da orijentacijski kriteriji ne znače samo matematičku operaciju već naprotiv, upućuju da valja imati na umu i posebne okolnosti svakog slučaja za sebe, a što je pravilno prvostupanjski sud i učinio. U konkretnom slučaju radi o osobi koja je u vrijeme prometne nezgode imala 47 godina, a koja je doživjela ozljede koje mijenjaju njegov život. Zbog pretrpljenih ozljeda tužitelju su ograničene kretnje u desnom laktu i zaostaju za 1/3, isti će morati ulagati pojačane napore sa desnom rukom (koja mu je i dominantna) kod svih težih tjelesnih radova i kod nošenja tereta. Za vrijeme kada tužitelj bude nosio majicu kratkih rukava bit će vidljiv operacijski ožiljak. Pritom valja istaknuti da obrazloženje prvostupanjske presude sadrži jasne i iscrpne razloge dosuđivanja pravične novčane naknade koje su utemeljene na provedenim medicinskim vještačenjima, a koje žalbenim razlozima nisu dovedeni u pitanje.

25. Također, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 1095. ZOO-a kada je tužitelju dosudio naknadu troškova liječenja u iznosu od 1.617,00 kn / 214,.61 eur.

26. Naime iz dostavljene medicinske dokumentacije proizlazi da je tužitelj otpušten iz bolnice 16. rujna 2016. (list 8. spisa), da je na kontrolne preglede odlazio 23. rujna 2016., 3. listopada 2016., 5. listopada 2016., 21. listopada 2016., 14. studenog 2016., 29. studenog 2016., 14. prosinca 2016., 22. prosinca 2016., 28. prosinca 2016., 28. veljače 2017., 10. travnja 2017. (list 8, 10, 12 i 15 spisa), da je na specijalističke preglede odlazio 24. listopada 2016., 21. studenog 2016., 28. prosinca 2016., 25. siječnja 2017. te 26. siječnja 2017. (list 10, 12, 13, 14 i 15 spisa), da je odlazio na terapije tijekom listopada 2016. - 13 puta, studenog 2016. - 8 puta, prosinca 2016. - 7 puta, siječnja 2017. - 13 puta, veljače 2017. - 7 puta, ožujka 2017. -9 puta (list 9, 11, 16 i 17 spisa).

27. Dakle, prema dokumentaciji u spisu moguće je utvrditi da je tužitelj ukupno 73 puta odlazio na specijalističke i kontrolne preglede te terapije. Obzirom da je karta u jednom smjeru iznosi 11,00 kn / 1,46 eur (list 44 spisa), te da je tužitelj, kada je otpušten s bolničkog liječenja, imao i trošak prijevoza u jednom smjeru, to proizlazi da je tužitelju nastao ukupan trošak u visini od 1.617,00 kn / 214,61 eur.

28. Isto tako primjeren je i dosuđeni iznos naknade imovinske štete na ime uništene odjeće, a koji je prvostupanjski sud odmjerio primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a.

29. Prema mišljenju ovoga suda tužitelj osnovano potražuje imovinsku štetu za uništene osobne stvari (traperice, majicu i vjetrovku). Iz iskaza tužitelja proizlazi da je predmetnog dana na sebi nosio vjetrovku koja mu je oštećena prilikom prometne nezgode, jednako kao i traperice, a majica mu je pokidana prilikom pružanja pomoći. Polazeći od iskaza tužitelja, a uzimajući u obzir dinamiku nastanka štetnog događaja, okolnost da je tužitelj vozio moped, te ozljede koje je pretrpio, životno je i logično da su mu predmetne stvari na opisani način bile uništene.  Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud pravilno odmjerio štetu visini od 700,00 kn / 92,91 eur budući da navedeni iznos predstavlja primjerenu naknadu za broj i vrstu uništene odjeće.

30. U odnosu na podnesak tužitelja od 15. ožujka 2021. kojim je isti povukao djelomično povukao tužbeni zahtjev, ističe se slijedeće.

31. Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. travnja 2021., smanjenje tužbenog zahtjeva djelomično je povlačenje tužbe iz čl. 193. ZPP. Navedeno se reflektira na odluku o troškovima uzrokovanim povlačenjem tužbe te u takvoj situaciji smanjenja tužbenog zahtjeva treba na odgovarajući način primijeniti odredbe ZPP-a o naknadi troškova postupka u slučaju povlačenja tužbe. Pritom treba voditi računa o tome, jesu li, prema tarifnom razredu s obzirom na vrijednost predmeta spora, isticanjem zahtjeva iznad konačno postavljenog nastali posebni troškovi zastupanja (VSRH Rev 97/2022-2 od 29. kolovoza 2023.).

32. Protivno žalbenim navodima tuženika, ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da tuženiku zbog smanjenja tužbenog zahtjeva koje se smatra djelomičnim povlačenjem tužbe ne pripadaju troškovi prema pravilima iz čl. 158. st.1. ZPP-a jer mu zbog tog smanjenja unutar istog tarifnog razreda sukladno Tarifi nisu nastali posebni troškovi.

33. Međutim, tuženik opravdano prigovara dosuđenoj visini naknade imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege. Prvostupanjski sud je tužitelju za 77 sati tuđe pomoći i njege dosudio iznos od 2.695,00 kn / 357,69 eur, dakle 35,00 kn / 4,65 eur po satu pružene pomoći, a koju je pomoć tužitelju pružala majka. Iznos od 35,00 kn / 4,65 eur određuje na temelju cjenika usluga Doma L. u S..

34. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju onaj iznos koji bi on platio trećoj osobi za pruženu uslugu, a obveza naknade tog vida štete tereti odgovornu osobu i u slučajevima kada tužitelj (oštećenik) nije imao izdataka za tuđu pomoć i njegu jer mu je takva pomoć i njega pružena besplatno. Međutim, iznos od 35,00 kn / 4,65 eur po satu, prema mišljenju ovog suda, određen je previsoko jer je u tu cijenu uračunata plaća zaposlenika navedene pravne osobe te nije razvidna neto zarada osobe koja pruža tuđu njegu i pomoć, a s obzirom na područje u kojem tužitelj živi i vrijeme na koje se konkretna tuđa pomoć odnosi, ovaj sud smatra da primjerena naknada te štete za tuđu pomoć nestručne osobe iznosi 20,00 kn / 2,65 eur po satu.

35. Slijedom navedenog, valjalo je, primjenom odredbe čl. 373. st. 3. ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu u navedenom dijelu te tužitelju dosuditi naknadu štete na ime tuđe pomoći i njege u ukupnom iznosu od 1.540,00 kn / 204,39 eur.

36. Zaključno, stranke osporavaju i odluku o parničnom trošku.

37. Analizirajući kvantitativni i kvalitativni uspjeh stranaka u sporu ovaj sud je utvrdio da je ukupan uspjeh tužitelja po visini 82,42% (40.977,00 kn / 5.438,58 eur od 49.720,00 kn / 6.598.98 eur), a po osnovu 100 %, što bi predstavljalo konačni uspjeh od 91% (82,42% + 100% = 182,42% : 2 = 91,21 %, odnosno 91%) dok je ukupni uspjeh tuženika po visini 17,58%, a po osnovu 0%, a što bi predstavljalo konačni uspjeh od 9% (17,58% + 0% = 17,58% : 2 = 8,79%, odnosno 9%). Dakle, u konkretnom slučaju, tužitelj je uspio u parnici u omjeru od 82% (91%-9%).

38. Pritom tužitelj osnovano ističe da mu je prvostupanjski sud propustio dosuditi trošak za sastav podneska od 21. listopada 2020. u visini od 1.000,00 kn / 132,72 eur, obzirom da se navedenim podneskom tužitelj očitovao na nalaz i mišljenje vještaka (Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. – dalje: Tarifa). Također, tužitelju je valjalo dosuditi i trošak za sastav podneska od 13. ožujka 2020., kojim je po pozivu suda dostavio dokaz o uplati predujma, zatim podneska od 15. ožujka 2021., kojim je tužitelj postavio konačni tužbeni zahtjev, i podneska od 30. ožujka 2021., kojim se tužitelj očitovao na navode tuženika sadržane u podnesku od 30. ožujka 2021. (Tbr. 8. Toč. 3. Tarife), u iznosu od po zatraženih 250,00 kn / 33,18 eur.

39. Pritom se ističe da tužitelj neosnovano potražuje daljnji iznos od 500,00 kn / 66,36 eur (pored dosuđenog iznosa od 500,00 kn / 66,36 eur) za pristup na pripremno ročište 6. studenog 2018., budući da se na istom ročištu, prema sadržaju zapisnika, raspravljalo samo o procesnim pitanjima.

40. Dakle, tužitelju je, temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP-a, valjalo dosuditi daljnji trošak od 1.750,00 kn / 232,26 eur, zajedno s pripadajućim PDV-om. Obzirom da je isti uspio u parnici u omjeru od 82%, pravilnom primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a, istom pripada naknada u visini 82% njegovog ukupnog opravdanog troška, što konkretno iznosi 9.737,50 kn / 1.292,39 eur, uz trošak vještačenja u iznosu od 1.800,00 kn / 238.90 eur, a što sveukupno iznosi 11.537,50 kn / 1.531,29 eur.

41. Tužitelj je žalbom uspio u neznatnom dijelu, u odnosu na iznos materijalne štete u visini od 120,00 kn / 15,93 eur, te u odnosu na sporednu tražbinu zateznih kamata i parničnog troška, pa je stoga zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog troška odbijen kao neosnovan.

42. Isto tako, tuženik je žalbom uspio u razmjerno neznatnom dijelu i to u odnosu na iznos naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u visini od 1.155,00 kn / 153.29 eur, a koji iznos u odnosu na ukupnu visinu prihvaćenog tužbenog zahtjeva iznosi 2,82 %, pa je stoga i zahtjev tuženika za naknadom žalbenog troška odbijen kao neosnovan, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom VI. izreke presude.

43. Slijedom svega iznijetog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Rijeci 9. listopada 2024

 

Predsjednik vijeća

   Ksenija Dimec, v.r.