1               Poslovni broj: Kž-282/2024-8

 

 

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milenke Slivar kao predsjednice vijeća, te Sandre Galjar i Antonije Bagarić, kao članica vijeća, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog J. D. i dr.,  zbog kaznenih djela iz čl. 281. st. 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. - dalje u tekstu: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbi 1. optuženog J. D. i 2. optuženog I. M. protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj K-537/2020 od 18. ožujka 2024., u  javnoj sjednici vijeća održanoj 9. listopada 2024., u nazočnosti braniteljice 2. optuženika u zamjeni S. M., odvjetnice u O. društvu Č. & M. d.o.o. iz Z., a u odsutnosti 2. optuženog I. M. i Županijskog državnog odvjetnika u Bjelovaru,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Prihvaćaju se žalbe 1. optuženog J. D. i 2. optuženog I. M., ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred drugim sucem pojedincem.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Zadru proglasio je krivima 1. optuženog J. D. i 2. optuženog I. M., zbog kaznenih djela krivotvorenja, i to 1. optuženog J. D. zbog kaznenog djela ovjeravanja neistinitog sadržaja iz čl. 281. st. 1. KZ/11., a 2. optuženog I. M. zbog kaznenog djela krivotvorenja službene ili poslovne isprave iz čl. 279. st. 1. KZ/11. i kaznenog djela ovjeravanja neistinitog sadržaja iz čl. 281. st. 1. u vezi čl. 38. KZ/11., pa je 1. optuženog J. D. osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, a 2. optuženom I. M. je za kazneno djelo iz čl. 279. st. 1. KZ/11. utvrdio kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, a za kazneno djelo iz čl. 281. st. 1. KZ/11. utvrdio kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, te ga ne temelju čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11. osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Na temelju čl. 56. KZ/11. 1. i 2. optuženicima izrečena je uvjetna osuda tako da im se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako 1. optuženi J. D. u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo, a 2. optuženi I. M. u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

 

1.1. Na temelju čl. 380. st. 2. u vezi čl. 452. st. 6. ZKP-a obustavljen je kazneni postupak protiv 1. optuženog J. D. zbog kaznenog djela krivotvorenja isprave iz čl. 278. st. 1. KZ/11.

 

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. i 36/24. – dalje u tekstu: ZKP) 1. optuženi J. D. i 2. optuženi I. M. dužni su u državni proračun Republike Hrvatske naknaditi trošak kaznenog postupka u iznosu od 368,97 eura svaki u roku od trideset dana od pravomoćnosti presude.

 

2. Protiv te presude žalbu je podnio 1. optuženik po braniteljici S. Z., odvjetnici iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i 1. optuženik oslobodi optužbe, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odluku.

 

2.1. Žalbu je podnio i 2. optuženik po branitelju Š. M., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i suđenje pred drugim sucem pojedincem.

 

3. Odgovor na žalbe nije podnesen.

 

4. Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru je, sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP-a, nakon razgledanja vratilo spis sudu.

 

5. S obzirom da je branitelj 2. optuženika u žalbi zatražio da se 2. optuženika i branitelja izvijesti o sjednici drugostupanjskog vijeća, ista je održana u nazočnosti  braniteljice 2. optuženika u zamjeni S. M., odvjetnice iz Z., koja je u cijelosti ostala kod navoda žalbe na presudu, a u odsutnosti uredno obaviještenog 2. optuženika i Županijskog državnog odvjetnika u Bjelovaru.

 

6. Žalbe su osnovane.

 

7. U žalbi 1. optuženik navodi da se presuda pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka smatrajući da su razlozi o odlučnim činjenicama znatno proturječni i potpuno nejasni, te da je došlo do „birokratske primjene kaznenog propisa po principu neprave objektivne odgovornosti, čime se krši pravo na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava RH i čl. 6. Konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama“, odnosno da su razlozi presude paušalni i proturječni sadržaju isprava, dok se u žalbi 2. optuženika ističe da je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, te da nema razloga o odlučnim činjenicama, tako da se presuda ne može ispitati.  U žalbama 1. i 2. optuženika osporava se i pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, nalazeći da je prvostupanjski sud odlučne činjenice pogrešno utvrdio i pogrešno ocijenio izvedene dokaze, te na tako utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio kazneni zakon.

 

8. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja 1. optuženik navodi da nema dokaza da bi 1. optuženik krivotvorio nečije potpise na izvješću o utvrđivanju međa i drugih granica, te da postoje i nepravilnosti u nalazu i mišljenju provedenih grafoloških vještačenja kada se utvrđuje stupanj vjerojatnosti o potpisnicima na ovom izvješću koje je sastavni dio geodetskog elaborata. Ističe da se spornim izvješćem ništa ne mijenja u stvarnim pravima na nekretninama oštećenika, niti da dolazi do promjene vlasničke strukture, dok u upravnom postupku oštećenik ni na koji način nije osporio promjene koje su izvršene temeljem tog parcelacionog elaborata. Upućuje se na to da samo naručivanje izrade ovog izvješća i elaborata od 2. optuženika ne znači da bi 1. optuženik postupao zajednički i dogovorno s 2. optuženikom, tako da u postupanju 1. optuženika nema protupravnosti niti ostvarenja bitnih obilježja kaznenog djela koje mu se stavlja na teret.

 

8.1. U žalbi 2. optuženika vrlo opširno se analiziraju dokazi provedeni tijekom postupka, sadržaj bića kaznenih djela koja se stavljaju na teret 2. optuženiku, upućujući na proturječnost u razlozima presude kada prvostupanjski sud spominje lažnu ispravu, iako iz izreke presude proizlazi da se 2. optuženiku stavlja na teret izrada prave isprave s neistinitim sadržajem, a osim toga nedostaju razlozi da bi 2. optuženik postupao kao odgovorna osoba kao i svojstvo te odgovorne osobe, te o kakvoj se ispravi u stvari radi, službenoj ili poslovnoj, a činjenični opis ne sadrži niti u najgrubljim crtama intelektualnu sastavnicu krivnje niti su u razlozima presude analizirana subjektivna obilježja ovog kaznenog djela. Upućuje na to da kazneno djelo ovjeravanje neistinitog sadržaja nije moguće počiniti ukoliko je sporna promjena podataka provedena u upravnom postupku, odnosno na temelju rješenja područnog ureda za katastar koje je u smislu čl. 96. u vezi čl. 2. Zakona o općem upravnom postupku donio upravni akt tj. rješenje o upravnoj stvari. Osim toga, drži da je došlo i do povrede kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 4. ZKP-a s obzirom da prvostupanjski sud nije dao razloge o tome zašto je primijenio KZ/11., ako su djela počinjena još 2011. kada je bio na snazi KZ/97., niti o tome koji je zakon blaži za počinitelja. U odnosu na pogrešno utvrđeno činjenično stanje 2. optuženik smatra da se na temelju provedenih grafoloških vještačenja ne mogu utvrditi skriptori na spornom izvješću, a posebno da se ne može utvrditi tko je krivotvorio sporne potpise dok 2. optuženik sigurno nije imao nikakvog interesa lažno prikazivati činjenice budući postoji mogućnost ulaganja žalbe na odluku koja se temelji na njegovom izvješću odnosno elaboratu.

 

9. Osnovano se u žalbama 1. i 2. optuženika upućuje da je počinjena bitna povreda kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-a, prije svega, u odnosu na kazneno djelo ovjeravanja neistinitog sadržaja iz čl. 281. st. 1. KZ/11. za koje je proglašen krivim 1. optuženik, odnosno za pomaganje u počinjenju ovog kaznenog djela, za koje je proglašen krivim 2. optuženik, jer prvostupanjski sud nije dao valjane razloge o odlučnim činjenicama, a to je da bi 1. optuženik dovodio u zabludu nadležno tijelo da učini da ovo u javnoj ispravi ovjeri nešto neistinito što ima služiti kao dokaz u javnom prometu, a 2. optuženik mu u tome pomogao, pri čemu prvostupanjski sud nije imao u vidu sam postupak u kojem je došlo do promjena u katastarskom operatu, kada se od nadležnog područnog ureda za katastar traži provedba parcelacijskog elaborata, pregled i ovjera elaborata, te je na temelju prijavnog lista od 20. travnja 2011. zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Z. dopustio da se upiše dioba sporne čestica i formiranje nove čestice na nekretnini oštećenika, na koje rješenje su sve zainteresirane stranke, pa tako i oštećenik imali pravo žalbe. Znači potrebno je utvrditi i obrazložiti je li nadležni organ u javnoj ispravi ovjerio nešto neistinito ili je do ovih promjena u vezi spornih čestica došlo na temelju odluke nadležnog tijela nakon provedenog upravnog postupka u kojem se utvrđuju činjenice relevantne za donošenje odluke, što je bitno za ocjenu ostvarenja bitnih obilježja kaznenog djela ovjeravanja neistinitog sadržaja.

 

10. Također je u pravu 2. optuženik kada navodi da postoji proturječje izreke presude s razlozima presude kada se 2. optuženika proglašava krivim zbog kaznenog djela krivotvorenja službene ili poslovne isprave iz čl. 279. st. 1. KZ/11., navodeći da je 2. optuženik kao odgovorna osoba svojim potpisom i službenim pečatom omogućio izradu isprave s neistinitim sadržajem, dok se u obrazloženju presude navodi zaključak suda da je 2. optuženik omogućio da se izradi lažna isprava, pri čemu ne razlikuje pravu ispravu s neistinitim sadržajem od isprave koja ne potječe od izdavatelja i koja je tzv. lažna isprava, a također nije vidljivo o kakvoj se ispravi radi, službenoj ili poslovnoj ispravi, što predstavlja bitno obilježje terećenog kaznenog djela, niti je prvostupanjski sud o tome dao bilo kakve razloge.  

 

10.1. Kazneno djelo krivotvorenja službene ili poslovne isprave iz čl. 279. st. 1. KZ/11. za koje se tereti 2. optuženik čini službena ili odgovorna osoba koja u službenu ili poslovnu ispravu, knjigu ili spis unese neistinite podatke, ili ne unese kakav važan podatak, ili svojim potpisom ovjeri takvu ispravu, knjigu ili spis s neistinitim sadržajem ili koja svojim potpisom, odnosno službenim pečatom omogući izradu isprave, knjige ili spisa s neistinitim sadržajem (sadržajno je isto propisano i čl. 312. st. 1. KZ/97.), pa u odnosu na tako propisano kazneno djelo moraju postojati razlozi o svim bitnim obilježjima tog kaznenog djela, a koji su u prvostupanjskoj presudi izostali. U pravu je 2. optuženik da je, osim toga, prvostupanjski sud propustio dati valjane razloge o svojstvu 2. optuženika kao odgovorne osobe, pri čemu je navod da je postupao kao ovlaštena osoba-geodet, svakako trebalo precizirati u smislu čl. 87. st. 6. ZKP-a koji propisuju značenje odgovorne osobe, a isto tako je u pravu i 1. optuženik kada navodi da je izreka presude proturječna sama sebi kada se navodi da je 1. optuženik zajednički i dogovorno s 2. optuženikom sačinio sporno izvješće, iako 1. optuženik nema svojstvo odgovorne osobe i ne tereti ga se za to kazneno djelo u zakonskom opisu i pravnoj kvalifikaciji.

 

11. S obzirom na naprijed utvrđene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ukinuta je prvostupanjska presuda i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred drugog suca pojedinca.

 

12. U odnosu na žalbene navode zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pri čemu se prvenstveno u žalbama 1. i 2. optuženika upućuje na nalaze i mišljenja provedenih grafoloških vještačenja, drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno prihvatio da su ovi nalazi i mišljenja dani sukladno pravilima nauke i struke na temelju podataka koji su bili dostupni vještaku, a stvar je ocjene tih nalaza i mišljenja zajedno s drugim provedenim dokazima kojima se utvrđuje jesu li određene osobe potpisale sporno „izvješće o utvrđivanju međa i drugih granica te o novom razgraničenju“.

 

13. U ponovljenom postupku, prvostupanjski će sud otkloniti nedostatke na koje je upućen ovim rješenjem, izvesti sve do sada izvedene dokaze, a po potrebi i druge dokaze, kritički ih analizirati i svestrano cijeniti, kako pojedinačno tako i u vezi s ostalim dokazima, te će donijeti novu na zakonu osnovanu presudu koju će valjano obrazložiti, imajući u vidu sva bitna obilježja kaznenih djela koja se stavljaju na teret 1. i 2. optuženicima, pritom pazeći i na načelo zabrane reformatio in peius, s obzirom da državni odvjetnik nije podnio žalbu na prvostupanjsku presudu.

 

14. Prilikom donošenja nove presude, ukoliko bi se utvrdila kaznena odgovornost 1. i 2. optuženika, prvostupanjski je sud dužan sukladno čl. 459. st. 5. ZKP-a navesti kojim se razlozima vodio pri rješavanju pravnih pitanja, pa tako i u vezi pravnog kontinuiteta terećenih kaznenih djela i primjene blažeg zakona u smislu čl. 3. KZ/11., o čemu prvostupanjski sud nije dao nikakve razloge, a na što se upućuje u žalbi.

 

15. Iz navedenih razloga riješeno je kao u izreci (čl. 483. st. 1. i 484. st. 1. ZKP-a).

 

Bjelovar, 9. listopada 2024.