1               Poslovni broj: Kž-324/2024-7

 

 

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milenke Slivar kao predsjednice vijeća, te Sandre Galjar i Antonije Bagarić kao članica vijeća, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. K., zbog kaznenih djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-1251/2023-18 od 13. svibnja 2024., u javnoj sjednici vijeća održanoj 2. listopada 2024., u nazočnosti zamjenika Županijskog državnog odvjetnika u Bjelovaru dr. sc. Brune Moslavca i branitelja optuženika u zamjeni D. D., odvjetnika iz B.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Povodom žalbe optuženog M. K., po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela, te se izriče da je optuženi M. K., radnjama iz činjeničnog opisa izreke prvostupanjske presude pod toč. I. počinio dva kaznena djela protiv osobne slobode, prijetnju iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11.

 

II. Uslijed odluke pod toč. I., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni, na način da se prihvaćaju po prvostupanjskom sudu utvrđene kazne zatvora za kaznena djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11. opisana u toč. I. izreke prvostupanjske presude na štetu oštećenog M. K. u trajanju od 6 (šest) mjeseci i na štetu oštećene M. K. u trajanju od 6 (šest) mjeseci, te utvrđene kazne zatvora za kaznena djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11. opisana u toč. II. izreke prvostupanjske presude na štetu oštećenog M. K. u trajanju od 6 (šest) mjeseci, na štetu oštećene M. K. u trajanju od 6 (šest) mjeseci i na štetu oštećene A. K. u trajanju od 6 (šest) mjeseci, pa se na temelju čl. 51. KZ/11. osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine u koju kaznu mu se na temelju čl. 54. KZ/11. uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 27. rujna 2022. do 20. ožujka 2023., te od 24. travnja 2024., pa nadalje.

 

III. U ostalom dijelu žalba optuženog M. K. odbija se kao neosnovana te se u preostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Splitu proglasio je krivim optuženog M. K. zbog šest kaznenih djela protiv osobne slobode, prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11., pa mu je za svako od tih djela utvrdio kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci i na temelju čl. 51. KZ/11. osudio ga na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci.

 

1.1. Na temelju čl. 54. KZ/11. optuženiku je u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunato vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru od 27. rujna 2022. do 20. ožujka 2023. te od 24. travnja 2024., pa nadalje.

 

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6.  Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24.- dalje u tekstu: ZKP) optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka za provedeno psihijatrijsko vještačenje u iznosu od 333,71 eura i paušalni trošak u iznosu od 366,29 eura, što ukupno iznosi 700,00 eura.

 

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po branitelju D. R., odvjetniku iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženika oslobodi optužbe, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku ili da mu se izrekne blaža kazna. Žalbu je podnio i osobno optuženi M. K., pobijajući zakonitost prvostupanjske presude, smatrajući da nije dokazano da bi počinio terećena kaznena djela, pa budući se žalbe međusobno nadopunjuju drugostupanjski će ih sud razmatrati kao jednu žalbu optuženika.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen na razmatranje Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru.

 

5. S obzirom da je branitelj optuženika u žalbi zatražio da ga se izvijesti o sjednici drugostupanjskog vijeća, ista je održana u nazočnosti branitelja optuženika u zamjeni D. D., odvjetnika iz B., koji je u cijelosti ostao kod navoda žalbe na presudu, te zamjenika Županijskog državnog odvjetnika u Bjelovaru dr. sc. Brune Moslavca, koji je predložio da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

 

6. Žalba nije osnovana, ali je povodom žalbe optuženika, ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti utvrđeno da je prvostupanjski sud u odnosu na jedno kazneno  djelo iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11. pod toč. I. izreke presude počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 10. ZKP-a.

 

7. Nije u pravu optuženik da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka kada navodi da u prvostupanjskoj presudi postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i sadržaja dokaza izvedenih u postupku budući je prvostupanjski sud dao jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni sadržaju iskaza danih u postupku tako da se prvostupanjska presuda može ispitati. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se prvostupanjska presuda osporava, prije svega, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i na tako utvrđeno činjenično stanje pogrešne primjene kaznenog zakona, smatrajući da se na iskazima ispitanih svjedoka, oštećenika u ovom postupku, ne može temeljiti osuđujuća presuda.

 

7.1. U odnosu na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, optuženik ističe u odnosu na kaznena djela prijetnje u događaju od 27. lipnja 2022. da se samo na iskazima oštećenika, majke i oca optuženika, M. K. i M. K., te sestre A. K., ne može sa sigurnošću zaključiti da bi optuženik u razgovoru s ocem i majkom uputio im riječi prijetnje da će ih ubiti jer da mu nije problem odležati još 20-30 godina i da je ionako cijeli život u zatvoru, s obzirom da su svjedoci M. K. i M. K., u iskazu na dokaznom ročištu kod suca istrage, kada im je taj događaj bio i najsvježiji, detaljno opisali okolnosti izgovorenih prijetnji koje su po svom sadržaju podobne da kod oštećenika izazovu osjećaj straha i osobne ugroženosti, posebno što je optuženik već ranije bio nasilan prema roditeljima. Kasnija odstupanja u iskazima ovih svjedoka na raspravi životna su s obzirom na protek vremena od spornog događaja, te su svjedoci na zadnjoj raspravi i pojasnili zašto je došlo do tih odstupanja, tako da je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je optuženik uistinu izgovorio navedene prijeteće riječi u telefonskom razgovoru s ocem i majkom, nezadovoljan što mu nisu željeli dozvoliti da živi u njihovom stanu nakon izlaska iz zatvora. 

 

7.2. Neosnovani su i žalbeni navodi da prijetnje upućene telefonom nisu ozbiljna prijetnja zbog toga što nije bila „neposredna“, jer je za ostvarenje bića ovog kaznenog djela bitan sam sadržaj i okolnosti izrečene prijetnje, a u ovom slučaju je to bila ozbiljna prijetnja smrću roditeljima s kojima je optuženik razgovarao u uvjetima kada izlazi s izdržavanja zatvorske kazne i treba se vratiti u mjesto prebivališta. 

 

8. U odnosu  na kaznena djela prijetnje iz toč. II. izreke pobijane presude, nakon što je prvostupanjski sud u ponovljenom postupku otklonio neke razlike u iskazivanju svjedoka M. K., A. K. i M. K. tijekom dokaznog ročišta i na raspravama, na koje je upućen ranijom ukidnom odlukom, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je optuženik u tom događaju od 25. rujna 2022. došao u večernjim satima do zgrade u kojoj zajedno žive u stanu ovi svjedoci, bliske osobe optuženika, zvonio na portafon, želeći da ga puste u stan, pa kada mu se otac M. K. javio i rekao mu da ga ne može pustiti, izrekao im prijetnje da će ga zapamtiti, da će ih ubiti, što je u svom iskazu detaljno opisala svjedokinja A. K., koja je čula taj razgovor dok svjedok M. K. na zadnjoj raspravi dopušta mogućnost da je osim riječi da će ga zapamtiti, optuženik rekao i riječi da će ih ubiti, kako je to opisala svjedokinja A. K., te su o izrečenim prijetnjama razgovarali i sa svjedokinjom M. K., koju je tada bila u stanu i sve ju je to očito jako pogodilo i uzrujalo.

 

9. Slijedom navedenog, na dokazima na kojima prvostupanjski sud temelji osuđujuću presudu jasno je utvrđen sadržaj i okolnosti izgovorenih prijetnji optuženika kao u izreci presude.

 

10. Međutim, ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. ZKP-a, utvrđeno je da je prvostupanjski sud u odnosu na kazneno djelo prijetnje prema oštećenoj A. K., pod toč. I. izreke presude, počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 10. ZKP-a, odnosno da je povrijeđena odredba čl. 13. ZKP-a.

 

10.1. Optužnicom nadležnog državnog odvjetnika optuženiku su se u toč. I. stavljala na teret dva kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11., pa je prvom presudom optuženik i osuđen za ta dva kaznena djela prijetnje, pri čemu iz činjeničnog opisa proizlazi da su tim djelom oštećeni majka i otac optuženika, M. i M. K.. Protiv te presude državni odvjetnik je uložio žalbu samo zbog odluke o kazni, dok je presuda ukinuta rješenjem ovog suda uvažavajući žalbu optuženika i predmet je vraćen na ponovno suđenje i odluku, da bi u ponovljenom postupku državni odvjetnik izmijenio činjenični i pravni opis optužnice na način da se optuženiku sada u toč. I. stavlja na teret da je počinio tri kaznena djela prijetnje, osim na štetu majke i oca, sada i na štetu sestre optuženika A. K..

 

10.2. Budući se državni odvjetnik nije žalio na prvostupanjsku presudu, osim zbog odluke o kazni, drugostupanjski sud nalazi da je uslijed izmjene optužbe na način da se optuženika tereti za još jedno kazneno djela prijetnje i osudom za još jedno kazneno djelo nakon ukinute odluke povodom žalbe optuženika, došlo do povrede načela zabrane reformatio in peius iz čl. 13. ZKP-a i da se presuda u tom pogledu ne može izmijeniti na štetu optuženika dodavanjem nove kriminalne količine koja ga tereti. Stoga je drugostupanjski sud,  preinačio pobijanu presudu u pravnoj oznaci djela na način da se izriče da je optuženik radnjama iz činjeničnog opisa prvostupanjske presude pod toč. I., počinio dva kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11., dakle na štetu majke i oca optuženika.

 

11. Neosnovana je žalba optuženika da bi bio pogrešno primijenjen kazneni zakon kada je prvostupanjski sud optuženika u odnosu na kaznena djela iz toč. II. izreke pobijane presude proglasio krivim za tri kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11., smatrajući da bi se eventualno moglo raditi samo o jednom kaznenom djelu, jer je optuženik bio u kontaktu samo s ocem kada su izgovorene navodne prijetnje, budući da iz sadržaja tih prijetnji, kada optuženik navodi da će ga zapamtiti i da će ih ubiti, govoreći u množini, ali i zbog okolnosti pod kojima su izrečene, jer ga ukućani nisu željeli pustiti u stan u kojem osim roditelja optuženika živi i njegova sestra, drugostupanjski sud nalazi da se uistinu radi o odredivoj prijetnji u odnosu na identitet osoba na koje se prijetnje odnose, a to su upravo njemu bliske osobe, roditelji i sestra koji žive u tom stanu. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud pravilno primijenio kazneni zakon kada je optuženika u odnosu na toč. II. izreke presude proglasio krivim zbog tri kaznena djela prijetnje, dakle u odnosu na oca M. K., majku M. K. i sestru A. K., jer im je ozbiljno prijetio da će ih usmrtiti, a djelo je počinjeno prema bliskim osobama.

 

12. Optuženik se žali i zbog odluke o kazni smatrajući da je prestroga i neutemeljena.

 

12.1. Prilikom odluke o kazni prvostupanjski je sud pravilno kod optuženika kao otegotno cijenio njegovu raniju višestruku osuđivanost i određenu upornost u protupravnom postupanju, iako je imao u vidu da je ranija osuđivanost bila zbog drugih kaznenih djela, dok je kao olakotno cijenio korektno ponašanje optuženika na raspravi.

 

13. S obzirom na drugačiju pravnu oznaku kaznenog djela, kao u toč. I. izreke ove presude, kojim se optuženik sada tereti da je počinio dva kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11., a ne tri kaznena djela kako je to utvrdio prvostupanjski sud, preinačena je i odluka o kazni optuženiku, tako da se prihvaćaju po prvostupanjskom sudu utvrđene kazne zatvora za kaznena djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11.  opisana u toč. I. izreke prvostupanjske presude na štetu oštećenog M. K. u trajanju od šest mjeseci i na štetu oštećene M. K. u trajanju od šest mjeseci, te utvrđene kazne zatvora za kaznena djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11. opisana u toč. II. izreke prvostupanjske presude na štetu oštećenog M. K. u trajanju od šest mjeseci, na štetu oštećene M. K. u trajanju od šest mjeseci i na štetu oštećene A. K. u trajanju od šest mjeseci, pa se na temelju čl. 51. KZ/11. osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine. Na temelju čl. 54. KZ/11. u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora optuženiku se uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 27. rujna 2022. do 20. ožujka 2023., te od 24. travnja 2024., pa nadalje.

 

14.  Imajući u vidu težinu i okolnosti pod kojima je optuženik počinio kaznena djela, te ličnost optuženika za kojeg psihijatrijski vještak utvrđuje da ga obilježava dissocijalni poremećaj osobnosti, što se između ostalog očituje i u dosadašnjoj višekratnoj osuđivanosti zbog različitih kaznenih djela, drugostupanjski sud nalazi da će se utvrđenim kaznama zatvora u trajanju od šest mjeseci za svako od kaznenih djela prijetnji za koje je optuženik proglašen krivim i jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od dvije godine na koju je optuženik osuđen, utjecati na optuženika da ne čini nova kaznena djela, kao i na druge građane kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja, te da se blažom kaznom ne bi mogla ostvariti zakonska svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11.

 

15. Slijedom izloženog, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene druge povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti,  na temelju  čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP-a odlučeno je kao u izreci.

 

Bjelovar, 2. listopada 2024.