Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679
1
Kž-253/2024-5
REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU Kž-253/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac, kao predsjednice vijeća, Dijane Jakoliš i Branka Ivića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Jaram, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. T. zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. u vezi članka 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbe optuženika i braniteljice optuženika I. R. R., odvjetnice u K., podnesene protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 8. srpnja 2024. br. K-402/2024-32, u sjednici vijeća održanoj dana 19. rujna 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog S. T. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Karlovcu pod brojem K-402/2024-32 od 8. srpnja 2024. optuženi S. T. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. u vezi članka 34. KZ/11 pa je optuženi na temelju članka 326. stavka 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, u koju mu je, temeljem članka 54. KZ/11 uračunato vrijeme lišenja slobode od uhićenja 12. travnja 2024. u 11,55 sati, pa nadalje.
2. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11 od optuženog S. T. je oduzet mobilni uređaj marke S. s pripadajućim etuijem roze boje, neutvrđenih IMEI brojeva i pozivnog broja, oduzet prema potvrdi Policijske uprave ..., Policijske postaje … o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja … od 12. travnja 2024.
3. Sukladno članku 560. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu ZKP/08) od optuženog S. T. oduzeta je imovinska korist koju je ostvario kaznenim djelom iz članka 326. stavka 1. KZ/11 u iznosu od 100,00 EUR, koji iznos je od optuženog oduzet prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta PU …, PP … broj … od 12. travnja 2024. te uplaćen temeljem naloga ODO u Karlovcu KP-DO-367/2024 od 16. travnja 2024. te će se navedeni iznos od 100,00 eura uplatiti na račun državnog proračuna u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.
4. Na temelju članka 189. ZKP/08 optuženom S. T. vraćen je novčani iznos od 55,00 eura, koji iznos je od optuženog oduzet prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta PU …, PP … broj … od 12. travnja 2024. te uplaćen temeljem naloga ODO u Karlovcu KP-DO-367/2024 od 16. travnja 2024., u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.
5. Temeljem članka 148. stavka 6. ZKP/08 optuženi S. T. oslobođen je od plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08, kao i troškova nagrade i nužnih izdataka branitelja određenog po službenoj dužnosti.
6. Protiv te presude žalbe su podnijeli osobno optuženi te njegova braniteljica, odvjetnica I. R. R. iz K. i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona na štetu optuženika i zbog odluke o kazni sa prijedlogom da se prihvati žalba i ukine prvostupanjska presuda i predmet vrati na ponovni postupak i odlučivanje, odnosno da se pobijana presuda preinači u skladu s navodima iz žalbe.
7. Odgovor na žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu sa prijedlogom da se žalba optuženog odbije i potvrdi prvostupanjska presuda.
8. Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08 spis je dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.
9. Žalba nije osnovana.
10. Uvodno je za navesti da se žalba optuženika i žalba njegove braniteljice sadržajno nadopunjuju, pa su se razmatrale kao jedna žalba.
11. Nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, smatrajući da je izreka pobijane presude nerazumljiva, odnosno da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, zbog čega se ne može ispitati.
11.1. Obrazlažući navedenu žalbenu osnovu žalitelj navodi da je proglašen krivim za kazneno djelo u pokušaju iz članka 326. stavka 1. u vezi članka 34. KZ/11, a da je prvostupanjski sud prilikom oduzimanja imovinske koristi od optuženika, naveo da oduzima imovinsku korist koju je optuženik ostvario kaznenim djelom iz članka 326. stavka 1. KZ/11 u iznosu od 100,00 EURA, dakle da je u tom dijelu izreke – u točki VI., navedeno da se radi o dovršenom djelu. U pravu je žalitelj kada primjećuje da je prvostupanjski sud prilikom oduzimanja imovinske koristi od optuženika propustio navesti da se radi o imovinskoj koristi koju je optuženik ostvario kaznenim djelom iz članka 326. stavka 1. KZ/11 počinjenim u pokušaju, članak 34. KZ/11. Međutim, po stajalištu ovog drugostupanjskog suda, navedeni propust prvostupanjskog suda time ne čini izreku pobijane presude nerazumljivom jer iz činjeničnog opisa i pravne ocjene djela nesumnjivo proizlazi da je optuženik proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela u pokušaju iz članka 326. stavka 1. u vezi članka 34. KZ/11.
11.2. Nije u pravu žalitelj niti kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud propustio navesti razloge za svoj zaključak da se radi o kaznenom djelu počinjenom u pokušaju, a što da se niti ne spominje u obrazloženju. Suprotno izloženom stavu žalitelja, prvostupanjski je sud u točki 6. obrazloženja pobijane presude iznio valjane i dostatne razloge zbog čega smatra da su se u ponašanju optuženika stekla sva bitna
obilježja kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. u vezi članka 34. KZ711, navodeći da je optuženik došao u Republiku Hrvatsku iz Nj. nakon prethodnog dogovora sa nepoznatom osobom upravo s ciljem kako bi prevezao četiri osobe tražitelja međunarodne zaštite, na koji način bi nedozvoljeno napustili teritorij Republike Hrvatske, u čemu je spriječen od strane policijskih službenika, pa da je time poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodni ostvarenju bića kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11.
11.3. Prema tome, žalba optuženika izjavljena zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka nije osnovana, niti je ovaj sud našao povreda na koje pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08.
12. Žaleći se zbog povrede kaznenog zakona žalitelj smatra da je počinjena povreda iz članka 469. točke 5. ZKP/08 jer da je prekoračena ovlast koju sud ima po zakonu pri oduzimanju predmeta. Naime, po stajalištu žalitelja nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti za oduzimanje mobilnog uređaja temeljem članka 79. stavka 2. KZ/11, budući da se u činjeničnom opisu djela mobilni uređaj niti ne spominje, a što da je neophodno da bi se predmet mogao oduzeti.
12.1. Po stajalištu ovog drugostupanjskog suda nije došlo do istaknute povrede kaznenog zakona. Naime, bez obzira što se u činjeničnom opisu kaznenog djela ne navodi mobilni uređaj, valja imati na umu da se radi o visoko organiziranom i koordiniranom načinu počinjenja djela koji kao takav zahtjeva uporabu mobilnih telefona, što uostalom u obrani navodi i sam optuženik kada ističe da bi upute za kretanje vozilom dobivao putem aplikacije "T.", o čemu u spisu svjedoče i fotografije zaslona mobitela. Prema tome, upravo su mobilni telefoni ključan predmet pri počinjenju ovog oblika kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11, koji omogućuju ostvarivanje kako kontakata sa nalogodavcima tako i dobivanja preciznih uputa za kretanje vozila, ukrcaj i iskrcaj putnika.
12.2. Stoga okolnost da u činjeničnom opisu ne stoji izrijekom da bi se optuženik koristio mobilnim telefonom, ne priječi prvostupanjski sud da u smislu članka 79. stavka 2. KZ/11 da ga oduzme, obzirom da je nesumnjivo uporabljen za počinjenje kaznenog djela.
12.3. Slijedom svega prednje navedenog, nije počinjena istaknuta povreda kaznenog zakona niti je ovaj sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08 utvrdio da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.
13. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud obranu optuženika u kojoj je priznao počinjenje terećenog kaznenog djela doveo u vezu sa ostalim u postupku izvedenim dokazima, te zaključio da su se u njegovom ponašanju, kada je nakon prethodnog dogovora s nepoznatom osobom, a upravo u namjeri stjecanja materijalne koristi, došao iz Nj. u Republiku Hrvatsku, gdje je na dogovorenoj lokaciji preuzeo četiri osobe tražitelja međunarodne zaštite, kako bi isti nedozvoljeno napustili teritorij Republike Hrvatske, a u čemu je spriječen po policijskim službenicima, time počinio kazneno djelo iz članka 326. stavka 1. u vezi članka 34. KZ/11, za što ga je proglasio krivim.
14. Žaleći se zbog odluke o kazni optuženik ističe da je izrečena kazna prestrogo odmjerena te da je prvostupanjski sud propustio cijeniti i ostale olakotne okolnosti. Naime, po stajalištu žalitelja propušteno je uzeti u obzir činjenicu da je djelo počinjeno u pokušaju, da je do sada neosuđivana osoba koja ima i zdravstvenih problema jer boluje od HIV-a i artritisa. Stoga smatra da su se ispunili zakonski uvjeti za primjenu instituta ublažavanja kazne iz članka 48. i 49. KZ/11.
15. Pri izboru vrste i mjere kazne prvostupanjski je sud ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža. Tako je od olakotnih okolnosti uzeo u obzir da je optuženik priznao počinjenje kaznenog djela što je doprinijelo kraćem trajanju postupka, dok je od otegotnih okolnosti cijenio da je optuženik u Republiku Hrvatsku došao s isključivim ciljem počinjenja djela sve u svrhu stjecanja materijalne koristi, kao i činjenicu da se radi o organiziranom počinjenju kaznenog djela prilikom čega se omogućuje osobama koje su ilegalno ušle u Republiku Hrvatsku, bez ikakve kontrole, daljnje kretanje na područje Europske unije.
15.1. Uzimajući u obzir zapriječenu kaznu za ovo kazneno djelo, od jedne godine do osam godina zatvora, po stajalištu ovoga suda, izricanjem optuženiku donjeg minimuma zapriječene kazne, i to kazne zatvora od jedne godine, uz uvažavanje svih istaknutih olakotnih i otegotnih okolnosti, ostvarit će se svrha kažnjavanja propisana u članku 41. KZ/11. Ovo iz razloga što prijevoz osoba, koje bez ikakve dokumentacije i kontrole dolaze na područje Republike Hrvatske, dalje u druge zemlje Europske unije, se čini s isključivim ciljem stjecanja materijalne koristi, pa uzimajući u obzir i da se radi o visoko organiziranom i koordiniranom poslu, tako da je optuženik, inače državljanin U. koji sada boravi u Nj., došao u Republiku Hrvatsku sa isključivim ciljem počinjenja djela čime je iskazao naročitu upornost u počinjenju djela. Sve izloženo upućuje na zaključak da se izricanjem blaže kazne od one izrečene ne bi izrazila društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela i jačalo povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utjecalo na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja. Stoga, i po stajalištu ovoga suda, nije bilo mjesta blažem kažnjavanju optuženika primjenom odredaba o ublažavanju kazne ili zbog činjenice da je djelo ostalo u pokušaju. Što se tiče zdravstvenog stanja optuženika, za navesti je, da ga zdravstvene tegobe nisu priječile da iz Nj. dođe u Republiku Hrvatsku radi počinjenja djela. Stoga, ovaj sud ocjenjuje kako je izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine u svemu primjerena okolnostima djela i osobi počinitelja, te da će kao takva ostvariti svrhu kažnjavanja.
16. Slijedom svega izloženog valjalo je temeljem odredbe članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.
U Šibeniku, 19. rujna 2024.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Nives Nikolac,v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.