Poslovni broj Gž Ovr-461/2024-2

Poslovni broj Gž Ovr-461/2024-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sucu Kseniji Dimec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja E. M. d.o.o. Z., OIB: ..., protiv ovršenika B. M. iz S., OIB: ..., radi naplate novčane tražbine, rješavajući žalbu ovrhovoditelja izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, posl. br. Ovr-2307/2023 od 07. prosinca 2023., dana 18. rujna 2024.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog

suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, posl.br. Ovr-2307/2023 od 07. prosinca 2023.

Obrazloženje

1. Citiranim rješenjem odbijen je zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troška

izvansudske ovrhe od 02. studenog 2023. kao neosnovan.

2. Protiv citiranog rješenja žalbu je podnio ovrhovoditelj pozivom na sve

žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08; dalje-ZPP), u vezi sa člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona Ovršnog zakona („N. novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka USRH i 73/17– dalje: OZ) predlažući da se rješenje ukine.

              3. Žalba nije osnovana.

4.1. U obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud utvrđuje da je ovrhovoditelj podnio zahtjev za naknadu troška izvansudske ovrhe – troška predujma koji je nastao u postupku izravne naplate pokrenutim pred FINA-om radi naplate novčanog potraživanja na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika I. Š., sa sjedištem u S., pod poslovnim brojem Ovrv-969/13 od 18. listopada 2013. Ovrhovoditelj da navodi kako je dana 31. ožujka 2020. citirano rješenje dostavio FINA-i na provedbu postupka izvansudske ovrhe, te da je za predmetnu osnovu utvrđena nemogućnost izvršenja na temelju odredbe čl. 12 Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, nakon čega da je osnova isknjižena iz Očevidnika redoslijeda osnove za plaćanje s obzirom na to da se tražbina iz osnove za plaćanje nije naplatila u cijelosti od ovršenika fizičke osobe u roku od tri godine od primitka u Agenciju nakon što po toj osnovi nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika. Ovrhovoditelj da navodi kako je prilikom podnošenja citiranog rješenja o ovrsi na naplatu predujmio FINA-i iznos propisane naknade za provedbu osnove za plaćanje u iznosu od 132,72 eur / 999,98 kn.

4.2. Prvostupanjski sud utvrđuje da je zahtjev za naknadu troška predujma naknade FINA-a u iznosu od 132,72 eur / 999,98 kn neosnovan, iako je bio potreban za provedbu postupka ovrhe, jer da taj trošak Agencija upisuje u Očevidnik na teret novčanih sredstava ovršenika zajedno s dugom iz osnove za plaćanje u korist računa ovrhovoditelja kao trošak provedbe ovrhe. Prvostupanjski sud se poziva na čl. 22. st. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", broj 68/18, 2/2020, 47/2020, 46/2020, 83/2020, 133/2020) prema kojoj odredbi je ovrhovoditelj dužan predujmiti Agenciji iznos propisane naknade za provedbu osnove za plaćanje, a Agencija će taj iznos upisati u Očevidnik zajedno s tražbinom iz osnove za plaćanje te provesti ovrhu u korist ovrhovoditelja, a sličnu odredbu sadrži i čl. 8. st. 7. Pravilnika o vrstama naknada za obavljanje poslova propisanih Zakonom o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", broj 71/18). Prvostupanjski sud poziva se i na odredbu čl. 14. st. 4. Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", broj 71/18, 46/22) prema kojoj će se naknada predujmljena za osnovu za plaćanje za koju je Agencija utvrdila nemogućnost izvršenja vratiti ovrhovoditelju na njegov zahtjev. 

4.3. Zaključno prvostupanjski sud utvrđuje da zahtjev radi isplate iznosa od  132,72 eur / 999,98 kn, kojeg je ovrhovoditelj predujmio na ime naknade za provedbu osnove za plaćanje, nije osnovan jer da bi se u slučaju izvršenja osnove za plaćanje putem Agencije, ovrhovoditelj za predmetni trošak dva puta naplatio; u postupku naplate putem Agencije i temeljem rješenja o ovrsi. S druge pak strane, u slučaju nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje, Agencija će ovrhovoditelju vratiti osnovu, kao i naknadu predujmljenu za osnovu za plaćanje. Stoga je prvostupanjski sud odbio zahtjev ovrhovoditelja.

5. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev ovrhovoditelja, pri čemu nije počinio bitnu povredu odredaba ovršnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati. Stoga su neosnovani svi žalbeni navodi ovrhovoditelja.

6. Naime, kao što je pravilno utvrdio prvostupanjski sud, ukoliko bi se ovrhovoditelju dosudio trošak plaćenog predujma, on bi taj trošak naplatio dva puta; temeljem rješenja o ovrsi i u postupku naplate putem Agencije. U konkretnom slučaju ovrhovoditelj se nije uspio naplatiti zbog nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje. U tom slučaju ovrhovoditelj ima mogućnost od Agencije zatražiti povrat predjuma što on do sada nije učinio. Žalbenim navodima ovrhovoditelj izražava bojazan da mu Agencija neće vratiti predujam. Ti žalbeni navodi su irelevantni jer su preuranjeni jer čak i da mu Agencija odbije vratiti predujam, ovrhovoditelj uvijek ima mogućnost u postupku protiv Agencije, a pozivom na naprijed citirane zakonske i podzakonske akte, ostvariti svoje pravo na povrat predujma.  

7. Stoga je, primjenom odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a u vezi sa člankom 21. stavkom 1. OZ-a, valjalo odlučiti kao u izreci.

                                                        U Rijeci 18. rujna 2024.

Sudac

   Ksenija Dimec, v.r.