1                                                 Kž-145/2022-4

 

                  

         Republika Hrvatska

     Županijski sud u Šibeniku                                                                              Kž-145/2022-4

   Šibenik, Stjepana Radića 81

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac, kao predsjednice vijeća, Dubravke Škalabrin i Branka Ivića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vlatke Horvat, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljene T. B. i okrivljenog M. R., zbog kaznenih djela protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom iz čl. 117. st. 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama okrivljene T. B. i okrivljenog M. R., podnesenih protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola od 29. travnja 2022. poslovni broj: K-290/2017, u sjednici vijeća održanoj 5. rujna 2024.,

 

r i j e š i o   j e             

             

              Prihvaćanjem žalbi okrivljene T. B. i okrivljenog M. R. ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom od 29. travnja 2022. poslovni broj: K-290/2017 Općinskog suda u Puli-Pola okrivljena T. B. i okrivljeni M. R. proglašeni su krivima i to okrivljena T. B. za kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom iz čl. 117. st. 1. KZ/11, a okrivljeni M. R. za jedno kazneno djelo protiv časti i ugleda – uvredom iz čl. 147. st. 1. KZ/11 i jedno kazneno djelo protiv života i tijela - tjelesnom ozljedom iz čl. 117. st. 1. KZ/11. 

 

1.1 Okrivljenoj T. B. je za kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom iz čl. 117. st. 1. KZ/11, na temelju čl. 117. st. 1. i čl. 40. st. 4. KZ/11, izrečena novčana kazna u visini od 50 (trideset) dnevnih iznosa (u iznosu od po 325,00 kn), što ukupno iznosi 16.250,00 kn (šesnaesttisućadvijestotinepedesetkuna).

 

1.2. Okrivljeni M. R. je za kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom iz čl. 117. st. 1. KZ/11, na temelju čl. 117. st. 1. i čl. 44. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca, te mu je na temelju čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11 izrečena uvjetna osuda kojom se određuje da se kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od 1 (jedne) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo, dok mu je za kazneno djelo protiv časti i ugleda – uvredom iz čl. 147. st. 1. KZ/11, na temelju čl. 147. st. 1. i čl. 42. KZ/11, izrečena novčana kazna u visini od 30 (trideset) dnevnih iznosa (u iznosu od po 86,66 kn), što ukupno iznosi 2.599,80 kn                             (dvijetisućepetstotinadevedesetidevetkunaiosamdesetlipa).

 

1.3.              Na temelju čl. 42. st. 6. KZ/11 okrivljena T. B. i okrivljeni M. R. dužni su izrečene novčane kazne platiti u roku od 3 (tri) mjeseca od dana pravomoćnosti ove presude. Ako okrivljenik ne može u cijelosti ili djelomično isplatiti novčanu kaznu u roku koji je određen presudom zbog znatnog pogoršanja imovinskih prilika do kojih je došlo bez njegove krivnje nakon donošenja presude, sud može na njegov zahtjev produljiti rok plaćanja do dvadeset i četiri mjeseca ili odrediti obročnu otplatu u tom roku (čl. 42. st. 7. KZ/11).

 

1.4. Ako okrivljenik ne plati novčanu kaznu u cijelosti ili djelomično u roku koji je određen presudom, a ne postoje uvjeti iz čl. 42. st. 7. KZ/11, na temelju čl. 43. st. 1. KZ/11 novčana kazna će se naplatiti prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona. Ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku od tri mjeseca, sud će uz pristanak osuđenika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro, na način da se jedan dnevni iznos zamjenjuje s dva sata rada, a ukoliko osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro zamijenit će se kaznom zatvora (čl. 43. st. 2., 3. i 4. KZ/11).

 

1.5. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 naloženo je okrivljenoj T. B. i okrivljenom M. R. naknaditi troškove kaznenog postupka, i to okrivljeni M. R. iznos sudskog paušala u iznosu od 1.000,00 kn, okrivljena T. B. iznos sudskog paušala u iznosu od 5.000,00 kn, dok su na jednake dijelove dužni snositi trošak izrade vještačenja stalnog sudskog vještaka dr. I. K. u iznosu od 3.080,00 kn, s time da su odmjerene troškove postupka dužni podmiriti u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude.

 

2.  Protiv te presude žali se okrivljena T. B. po branitelju M. K., odvjetniku u P., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, odluke o kazni, odluke o imovinsko pravnom zahtjevu, odluke o troškovima postupka s prijedlogom da Županijski sud uvaži žalbu kao osnovanu i preinači pobijanu presudu na način da okrivljenu T. B. na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08 oslobodi od optužbe za kazneno djelo tjelesne ozlijede iz članka 117. stavak 1. KZ/11 a podredno temeljem članka 453. točka 1. ZKP/08, u svezi članka 26. stavak 1. i 2. KZ/11, oslobodi od optužbe za kazneno djelo tjelesne ozlijede iz članka 117. stav 1. KZ/11 i okrivljenog M. R. obveže da joj naknadi troškove ovog kaznenog postupka te odluči o imovinsko pravnom zahtjevu privatne tužiteljice ili pak da predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

 

3. Protiv presude žali se i okrivljeni M. R. po branitelju M. M., odvjetniku u  P. zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka (članak 468. stav 1. točka 11, i stav 3. ZKP/08), povrede kaznenog zakona (članak 469. stav 1. točka 1. ZKP/08) i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavak 2. i 3. ZKP/08) s prijedlogom da Županijski sud kao drugostupanjski sud prihvati žalbu, rješenjem ukine pobijanu presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

5. Sjednica vijeća je održana u prisutnosti zamjenice branitelja okrivljenog M. R., odvjetnice u Š.  I. B. S., dok na sjednicu nisu pristupili uredno izvješteni okrivljeni M. R., okrivljena T. B. i branitelj okrivljene M. K., pa je sjednica, u skladu s člankom 475. stavkom 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22;  dalje: ZKP/08-22), održana u njihovoj odsutnosti.

 

6. Žalbe okrivljene T. B. i okrivljenog M. R. su osnovane pa je njihovim prihvaćanjem prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti.

 

6.1. U pravu su žalitelji da je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, te su razlozi presude potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni čime je počinjena bitna povreda kaznenog postupka, na temelju članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

 

6.2. Osim toga, u pravu su žalitelji kada u žalbi ističu da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje.

 

7. Okrivljena T. B. žalbom navodi da je izreka nejasna i proturječna sama sebi i svim provedenim dokazima.

 

7.1. Ispravno žaliteljica analizirajući činjenične opise kaznenog djela tjelesne ozlijede iz članka 117. stavak 1. KZ/11 koje se okrivljenicima stavlja na teret navodi kako iz takvih činjeničnih opisa djela za koja su okrivljenici proglašeni krivima proizlazi da je okrivljena T. B. u istom vremenu, na dva različita mjesta (u dvorištu ispred kuće M. R.a pod t. I izreke presude i na javnom putu ispred portuna-ulaza u dvorište ispred kuće privatne tužiteljice pod t. II izreke presude) ugrizla M. R. za prst (palac) lijeve ruke iako svi provedeni dokazi ukazuju, što konačno i sam sud utvrđuje da s radilo o samo jednom ugrizu i to pri fizičkom napadu okrivljenika na okrivljenicu.

 

7.2. Navedena okolnost čini izreku presude nerazumljivom i proturječnom samoj sebi i razlozima presude.

 

8. Nadalje osnovana je i žalba okrivljene T. B. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u dijelu u kojem ona prigovara zaključcima prvostupanjskog suda koji se odnose na objektivne okolnosti odigravanja predmetnog događaja, a koje su značajne za utvrđivanje postojanja nužne obrane na koju se okrivljena u obrani pozvala. Tako sud u obrazloženju t. 23. otklanja obranu okrivljene navodima "…da se okrivljena u inkriminiranom događaju samo branila, kako to ona nastoji prikazati u svom iskazu, tada ista zasigurno, u situaciji kada joj druga osoba drži dlan na ustima i guši za vrat, ne bi zagrizla samo njegov palac, bez da osobi koju napada nanese bilo kakve tragove na rukama ili tijelu koje bi nastale uslijed opiranja i odbijanja napada, niti bi, prema stavu suda, osobu koja je napada zagrizla tolikom silinom da bi joj uslijed ugriza raskrvarila prst. Upravo zbog navedenog, sud zaključuje da je okrivljena, u prethodno navedenim okolnostima nastalog sukoba, svjesno i namjerno privatnom tužitelju prouzročila evidentiranu tjelesnu ozljedu, kako se i tereti uvodno citiranom privatnom tužbom privatnog tužitelja."

8.1. Ovako izloženi razlozi kojima sud prvog stupnja otklanja postojanje nužne obrane kod okrivljene T. B. za sada nisu prihvatljivi.

 

9. U pravu je okrivljeni M. R. navodeći u žalbi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, jer u izreci pobijane presude nije navedeno s kakvom namjerom je okrivljeni postupao, odnosno da u odnosu na kazneno djelo iz članka 117. stav 1. KZ/11 u činjeničnom opisu nigdje nije sadržana, navedena niti pravno opisana namjera žalitelja (pa ni izravna namjera) da tjelesno ozlijedi T. B. Dok s druge strane u obrazloženju presude u pogledu subjektivnog obilježja kaznenih dijela za koja se žalitelj oglašava krivim sud utvrđuje da je žalitelj postupao s izravnom namjerom i to u namjeri da drugoga tjelesno ozlijedi kako bi „spriječio prolaz“.

 

9.1. Stoga, kada je iz činjeničnog opisa pobijane presude izostao dio koji se odnosi na cilj postupanja optuženika kritične zgode odnosno opis nakane optuženika da oštećenu tjelesno ozljedi, već se samo opisuje objektivni učin počinjenog djela i posljedica koja je za oštećenu nastupila uslijed takvog njegovog postupanja, a u obrazloženju te iste presude prvostupanjski sud navodi da je okrivljenik postupao namjeri da drugoga tjelesno ozlijedi kako bi „spriječio prolaz“, na što ispravno upire žalitelj, pa je očito da je ovakva izreka prvostupanjske presude zbog navedenih nedostataka nerazumljiva, a razlozi o odlučnim činjenicama nejasni u toj mjeri da se, u smislu odredbe članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., pobijana presuda u navedenom djelu ne može ispitati.

 

10. Nadalje, u pravu je okrivljeni M. R.  navodeći u žalbi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka i u odnosu na kazneno djelo iz članka 147. st. 1. KZ/11 za koje je pobijanom presudom proglašen krivim jer je izreka presude proturječna razlozima presude.

 

10.1. Naime u izreci pobijane presude za kazneno djelo iz članka 147. st. 1. KZ/11 prvostupanjski sud utvrđuje da je okrivljenik M. R. u nakani da je omalovaži i povrijedi ljudsko dostojanstvo privatne tužiteljice rekao: „nećete tu više prolaziti, govna slovenska“ a kada je nazvala policiju rekao: što si zvala policiju…samo ti zovi…govno…ja ću zvati policiju…, „šta lažeš kurvo jedna“, dok u obrazloženju nakon analize i ocjene utvrđenog činjeničnog stanja, sud prihvaća iskaze okrivljene T. B. koja je u svom iskazu navela da joj je okrivljenik uputio riječi „što je kurvo slovenska, šta lažeš, zoveš policiju, ja ću zvati policiju, govno slovensko“ dok je svjedok F. B. iskazao kako je okrivljeni njegovoj supruzi dok je razgovarala s policijom rekao „kurvo slovenska, slovensko govno, šta lažeš“. 

 

10.2. Kod takvog stanja stvari izreka pobijane presude je u međusobnom proturječju i s njenim razlozima, a i oni su u međusobnom proturječju. Prvostupanjski sud zaključuje da je na temelju suglasnih, životnih i u tom dijelu potpuno podudarnih iskaza svjedoka F. B. zaključio da je okrivljeni T. B. izrekao riječi kao u izreci presude. Prije svega iskazi okrivljene T. B. i iskaz svjedoka F. B. nisu suglasni, niti podudarni a potom iz njihovih iskaza ne proizlazi da bi se okrivljeni T. B. obratio riječima kako mu se to stavlja na teret u izreci presude.

 

10.3. Ignorirajući razlike u iskazima okrivljene T. B. i svjedoka F. B., izostala je bilo kakva prosudba i obrazloženje prvostupanjskog suda, kako o izgovorenim riječima, tako i o okolnostima i kontekstu cijelog događaja pa tako iz izreke proizlazi da se okrivljenik T. B. obraćao u dva navrata i to prije nego li je nazvala policiju riječima „nećete tu više prolaziti govna slovenska“ i u trenutku kada je nazvala policiju riječima „što si zvala policiju…samo ti zovi…govno…ja ču zvati policiju…, „šta lažeš kurvo jedna“. Suprotno tome iz iskaza T. B. i svjedoka F. B. proizlazi da je uvredljive riječi okrivljenik T. B. izgovorio samo jednom i to dok je ona zvala policiju. Iz njihovih iskaza nadalje proizlazi da bi u tom trenutku okrivljenik T. B. rekao „kurvo slovenska“ dok iz izreke presude ne proizlazi da bi on tijekom zvanja policije rekao „kurvo slovenska“ već „kurvo jedna“. Iz izreke presude proizlazi da je okrivljenik T. B. rekao „govna slovenska“ tijekom događaja koji se očito dogodio prije nego li je ona zvala policiju, međutim okrivljena i svjedok o tom događaju ne govore dok se iz izreke presude ne može jasno razabrati u kojem je to trenutku bilo tim više što je sud intervenirao u sadržaj privatne tužbe na način da je iz činjeničnog opisa izostavljen navod „nakon što je žicom povezao vrata ulaznog portuna u dvorište“ jer da iz provedenog dokaznog postupka kao i samog iskaza okrivljene T. B. proizlazi da te radnje neposredno prije činjenja kaznenog djela nisu poduzete od strane okrivljenika.

 

10.4. Svakako još jednom valja naglasiti da je prvostupanjski sud izostavio pomnu i sveobuhvatnu analizu iskaza svjedoka F. B. i okrivljene T. B., u pogledu sadržaja glede same uvrede koju je okrivljenik uputio T. B., uslijed čega nisu izneseni razlozi o tim odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni potpuno su nejasni i nerazumljivi.

 

11. Stoga zbog počinjenih bitnih povrede iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08 jer je izreka presude nerazumljiva i proturječna sama sebi i razlozima presude, koja je takve težine i značaja da se prvostupanjska presuda nije mogla ispitati u pogledu drugih žalbenih razloga iz kojih je okrivljenici pobijaju, ovaj drugostupanjski sud se nije ni upuštao u njihovu ocjenu.

 

12. U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud otkloniti navedenu postupovnu povredu na način da će,  a ovisno o intervenciji privatnih tužitelja u činjenični opis inkriminacija, ponovno izvesti sve već ranije izvedene dokaze, te će posebno pažnju posvetiti utvrđivanju kronologije zbivanja, a posebno onog dijela sukoba u kojem je došlo do zadavanja ozljeda. Novu odluku obrazložit će sukladno odredbi čl. 459. ZKP/08.
 

Šibenik, 5. rujna 2024.

 

                                                                                                                PREDSJEDNICA VIJEĆA

             

                                                                                                                            Nives Nikolac v.r.