Baza je ažurirana 10.11.2025. zaključno sa NN 107/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

                                                                     

1

 

            Poslovni broj Psp-7/2022-60

 

 

   Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

  Trg Alojzija Stepinca 3

        53000 Gospić

Poslovni broj Psp-7/2022-60

 

 

 

   U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

Općinski sud u Gospiću po sucu Mirjani Kosanović kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja C. P. A. C. iz G., s boravkom u D. L., , OIB: kojeg zastupa punomoćnica G. C. L. iz D. L., , OIB: protiv tuženika Hrvatske vode sa sjedištem u Zagrebu, Grada Vukovara 220, OIB: 289213833001 kojeg zastupa punomoćnica R. D., dipl. iur., nakon glavne i javne rasprave zaključene 23. srpnja 2024. i nakon objave 5. rujna 2024.

 

r i j e š i o j e :

 

              I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

              "Utvrđuje se da je tuženik Hrvatske vode, Grada Vukovara 220, Zagreb, OIB: 289213833001 u razdoblju od studenog 2021. do travnja 2022. smetao posjed tužitelja izvodeći iskope i zemljane radove što je tužitelj saznao u travnju 2022. kada je majka tužitelja zatekla izvođače radova na parcelama tužitelja kčbr. 50 i 51 k.o. B. te je pozvala policiju koja je utvrdila da su izvođači radova angažirani od strane Hrvatskih voda, a koje su prethodnih mjeseci bez suglasnosti i znanja tužitelja izvršile iskop kanala na tužiteljevoj parceli kčbr. 50 k.o. B. u dužini od 20 metara, dubini od 2,6 metara i širini od 3 metra, te je iskopani materijal u obliku zemlje i šljunka odložen na dvije hrpe na kčbr. 50 i 51 k.o. B., a iskopano krupno kamenje otuđeno s terena i odloženo na nepoznato mjesto, a koji iskopi i kanal su onemogućili pristup ostalim parcelama koje su u posjedu tužitelja i to kčbr. 52, 53, 54, 55, 56, 62, 67 i 157/3 sve upisane u nacrtu zk. ul. broj 105 k.o. B., te na taj način smetao tužitelja u zadnjem mirnom i faktičnom posjedu predmetnih čestica čime je smetao tužitelja u posjedu predmetnih nekretnina pa se nalaže tuženiku Hrvatskim vodama  uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja na način da u roku od 8 dana po pravomoćnosti ovog rješenja zatrpa iskopani kanal dužine 20 metara, dubine 2,6 metara i širine od 3 metra kamenjem kojeg je uzeo na terenu na dnu novo iskopanog kanala pa zatim zatrpa i ispuni kanal do vrha zemljom, šljunkom i materijalom kojeg je uzeo na samom terenu pa završno temeljito poravna u razini s okolnim zemljištem i to dovede u prijašnje posjedovno stanje onako kako je to bilo u listopadu mjesecu 2021. godine prije započetih radova tuženika Hrvatskih voda, te mu se zabranjuje svako takvo i slično smetanje posjeda ubuduće, te se nalaže tuženiku da naknadi troškove postupka sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti rješenja."

              II. Nalaže se tužitelju C. P. A. C. iz G., , OIB: da tuženiku Hrvatskim vodama, Grada Vukovara 220, Zagreb, OIB: 289213833001 naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 116,84 EUR, u roku od 15 dana.

 

                                                    Obrazloženje

 

1. U tužbi od 26. travnja 2022. tužitelj je naveo da je vlasnik i posjednik nekretnina u katastarskoj općini B. oznake kčbr. 50, 51 i 52 na kojima je tuženik nekoliko mjeseci izvodio radove prokopa i izvedbe kanala. Tvrdi da je za navedene radove saznao 25. ožujka 2022. u telefonskom razgovoru s majkom G. C. L. koja je dolaskom na lice mjesta uočila velike građevinske zahvate na njegovim nekretninama, a od komunalnog redara Općine G. saznala da radove izvode Hrvatske vode. Navodi da ga je tuženik smetao u posjedu njegovih nekretnina na način da je prokopao kanal u dužini od 100 metara, uništio raslinje, stabla i suhozid na međama te odvezao zemlju i kamenje i time u potpunosti oduzeo tužitelju mogućnost pristupa na njegove nekretnine. Naglašava da se s desne strane županijske ceste M. - B. u smjeru B. nalazi neodržavani i zapušteni kanal za odvodnju slivnih voda te da tuženik taj kanal ne čisti i ne održava, kao i dvije cijevi za propust slivnih voda s državne ceste D1. Smatra kako će sve slivne i otpadne vode s ceste završiti na njegovom zemljištu i time ugroziti živote njegove obitelji i drugih stanovnika zbog toksičnosti vode s kolnika državne ceste D1 i otpadnih voda s farme krava koja je udaljena 800 metara uzvodno od mjesta novog kanala. Tužitelj dalje navodi da je njegova majka G. C. L. 13. travnja 2022. na licu mjesta zatekla tešku građevinsku mehanizaciju za izvođenje zemljanih radova i primijetila da se proširuje kanal na zemljištu tužitelja te je potom obavijestila policiju koja je uzela podatke o izvođaču radova angažiranih od strane tuženika. Ističe kako je tijekom lipnja 2021. ovlašteni geometar ucrtavao susjednu kuću u katastru i tom prilikom pozvao obitelj tužitelja na teren, ali tada na njegovim nekretninama nije bilo nikakvih radova. S obzirom na sve navedeno tužitelj zahtijeva od suda da se utvrdi čin smetanja posjeda, da sud naredi uspostavu posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće te žurno naredi uspostavu pristupa javnom putu i javnoj prometnici kako je to bilo prije smetanja posjeda. Uz tužbu tužitelj je dostavio izvadak iz zemljišne knjige za kčbr. 50, 51, 52, 53, 54, 55, 56, 62 i 67 i k.o. B., skicu predmetnih nekretnina, rješenje Zemljišnoknjižnog odjela Gračac poslovni broj ZP-1311/2021 od 29. prosinca 2021. i fotografije lica mjesta.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i naveo da je u svrhu obrane od poplave na području Općine G. u naselju B. putem licenciranog izvođača - društva V. d.o.o. sa sjedištem u Z. izveo radove uređenja potoka L. u duljini od 780 metara kako bi se okolno područje, a prvenstveno stambeni i gospodarski objekti zaštitili od učestalog plavljenja prilikom oborinskog nevremena. Tuženik navodi kako su se predmetni radovi izvodili isključivo po trasi postojećeg vodotoka L. u pojasu vodotoka i u okviru ovlasti i obveza koje tuženik ima temeljem Zakona o vodama te da je za predmetne radove izrađena tehnička dokumentacija održavanja i donijeto rješenje Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove Zadarske županije od 24. kolovoza 2020. da za predmetni zahvat nije potrebno provesti procjenu utjecaja zahvata na okoliš kao ni Glavnu ocjenu zahvata za ekološku mrežu. Naime, radovi izvedeni na predmetnoj dionici sastojali su se od uklanjanja nanosa i produbljivanja postojećeg korita i to samo na kčbr. 50 k.o. B. u duljini od 26 metara, a ne kako je to navedeno u tužbi na česticama 50, 51 i 52 u duljini od 100 metara. Tuženik dalje navodi da je trasa vodotoka L. označena u geodetskoj podlozi koja je izrađena za potrebe tehničke dokumentacije održavanja 2019. te je planirano uređenje korita isključivo po trasi postojećeg vodotoka što je vidljivo u situaciji projekta odnosno Izvodu iz tehničke dokumentacije "Uređenje potoka L. u B. od stac. 0+690 km do stac. 1+ 470 km" društva C. I. d.o.o. S. iz siječnja 2020. Dodatno tuženik ističe da je stanje u naravi jasno vidljivo iz dostupnih DOF snimaka na službenoj stranici Geoportal Državne geodetske uprave iz 2011., 2018. i 2020. godine koje je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu. Tuženik navodi kako sama trasa po kojoj su radovi izvedeni kao i os vodotoka prikazana u tehničkoj dokumentaciji upućuju na to da se ne radi o novo prokopanom kanalu kako tvrdi tužitelj, nego o prirodnom vodotoku koji je kao takav zatečen za vrijeme projektiranja i izvođenja radova. Naime, da je namjera bila prokop novog kanala tada bi trasa na cijeloj toj dionici bila pravocrtna, a ne s elementima krivina kako je to vidljivo u tehničkoj dokumentaciji. Dakle, trasa vodotoka L. prolazila je preko kčbr. 50 i upravo taj dio čestice na kojem su izvedeni projektni radovi temeljem članka 9 i članka 12 Zakona o vodama predstavlja vodno dobro odnosno javno vodno dobro. Tuženik tvrdi da su predmetni radovi izvedeni sukladno odredbama članaka 119, 120 i 121 Zakona o vodama koji se odnose na zaštitu od štetnog djelovanja voda. Ističe kako prilikom izvođenja radova na predmetnoj dionici nisu zatečeni nikakve ograde i  suhozid niti trajni ili sezonski nasadi koji bi upućivali da se predmetne površine koriste i na kojima bi izvođenjem radova nastala materijalnu štetu vlasniku zemljišta. Na priloženim DOF snimkama vidljivo je da na predmetnoj dionici nije bilo stabala ni suhozida kako tvrdi tužitelj. Također, tuženik ističe kako su se radovi na vodotoku L. izvodili u dužem vremenskom periodu i kako se nitko od vlasnika zemljišta nije pojavljivao niti na bilo koji način upozorio da se radovima pričinjava bilo kakva materijalna šteta, već su se pojavili tek kada je izvođač odvozio nekoliko zaostalih hrpa iskopa i onemogućili da se radovi odvoza završe. Zbog toga je na terenu ostalo pet manjih hrpa iskopa od kojih su samo dvije na spornoj kčbr. 50. Slijedom navedenog, tuženik smatra kako je evidentno da su radovi izvedeni u skladu s ovlastima i obvezama koje tuženik ima temeljem Zakona o vodama i da pritom nije počinjen čin smetanja posjeda tužitelja niti je tužitelju nastala bilo kakva šteta. Ističe kako ne postoji mogućnost zabrane izvođenja takvih i sličnih radova u budućnosti jer bi takva zabrana predstavljala kršenje ovlasti propisanih Zakonom o vodama koje su propisane u svrhu provedbe obrane od poplava. Tuženik ističe kako je predložio da izvede propust odnosno prijelaz preko vodotoka adekvatnih dimenzija i potrebnog proticajnog profila kako bi se tužitelju olakšao pristup s javne površine nekretninama u njegovu vlasništvu što je tužitelj odbio. Dodaje da je iskopani materijal iz korita privremeno deponiran uz vodotok s time da je na većini trase ukupne duljine 770 metara taj materijal uklonjen osim nekoliko manjih hrpa od kojih su dvije ostale na česticama tužitelja jer je tužitelj zaustavio odvoz tih hrpa. Tuženik navodi da nisu istiniti navodi tužitelja da je riječ o duljini od 100 metara, da je uništen suhozid i da je odvezena zemlja i da tu nije bilo kanala jer su radovi izvedeni po postojećem vodotoku što je vidljivo iz Izvedbenog projekta i službene karte HOK 1: 5000 kao i iz DOF-a iz 2011. Tvrdi da je navedeno od odlučne važnosti u ovom postupku jer postojanje vodotoka sukladno Zakonu o vodama neovisno o tome što je parcela u privatnom vlasništvu predstavlja vodno dobro odnosno prema članku 12 Zakona o vodama javno vodno dobro na kojem se radovi mogu izvesti sukladno odredbama članaka 119, 120 i 121 Zakona o vodama u svrhu obrane od poplave. Upravo je na ovom potezu dolazilo do učestalog plavljenja okolnih zemljišta, a posebno nizvodnih nekoliko kuća u naselju B. radi čega je  i izrađen projekt uređenja 2020. koji se temelji na trasi postojećeg vodotoka i po kojem su izvedeni radovi. Tuženik posebno naglašava da u tužbenom zahtjevu tužitelj nije precizirao kada je izvršeno navodno smetanje posjeda, a sastavni dio izreke tužbenog zahtjeva u parnici za smetanje posjeda jest precizno navođenje vremena u kojem je izvršeno smetanje što je od iznimne važnosti, a posebno kako bi sud mogao utvrditi je li tužba podnesena unutar subjektivnog odnosno objektivnog roka za koje Zakon veže pravo na sudsku zaštitu te radi uspostave prijašnjeg stanja. Naime, budući da se tužbenim zahtjevom u parnici radi smetanja posjeda traži uspostava prijašnjeg stanja, mora biti precizno naznačen datum smetanja posjeda kako bi se moglo odrediti kakvo je bilo prijašnje stanje neposredno prije čina smetanja posjeda. Kako se iz tužbenog zahtjeva ne može zaključiti u kojem trenutku je tužitelj saznao za čin smetanja posjeda, tuženik smatra da je postavljeni tužbeni zahtjev neizvršiv. Zaključno, tuženik navodi kako tužitelj nema dokaza o činu smetanja posjeda, a tuženik je sve radove izveo iz prethodno pribavljene zakonom propisane dokumentacije pa smatra da smetanje posjeda nije počinjeno, a posebno ne ono koje navodi tužitelj, radi čega predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Uz odgovor na tužbu tuženik je dostavio rješenje Upravnog odjela Zadarske županije za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove od 24. kolovoza 2020., mišljenje Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja od 10. kolovoza 2020. u predmetu prethodne ocjene prihvatljivosti za zahvat "Uređenje potoka L. u B.", izvod iz tehničke dokumentacije održavanja - prilog 2 društva C. I. d.o.o. iz S., izvod iz geodetske podloge projekta, projektiranu situaciju C. I. d.o.o. iz S. i snimku s Geoportala.

3. Na pripremnom ročištu održanom 30. lipnja 2022. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev i predložio da sud donese rješenje kojim će utvrditi da je tuženik smetao tužitelja u nesmetanom mirnom posjedu nekretnina kčbr. 50, 51, 52, 53, 54, 55, 56, 62, 67 i 6260 k.o. B. što je tužitelj saznao 25. ožujka 2022. na način da je prokopao kanal dubine 2 - 3 metra i širine 1 - 1,5 metara u dužini od 100 metara, uništio raslinje, stabla i suhozid na međama te odvezao zemlju i kamenje i time u potpunosti oduzeo mogućnost pristupa navedenim nekretninama, te da se naloži tuženiku da uspostavi posjedovno stanje kakvo je bilo na dan smetanja posjeda i zabrani svako daljnje smetanje posjeda tužitelja. Na istom ročištu tužitelj je u spis predao topografsku kartu iz 1975. godine i fotografije D1 i predmetnih nekretnina.

4. Radi utvrđenja činjeničnog stanja proveden je dokazni postupak tijekom kojeg je izvršen uvid u materijalnu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, izvršen je očevid na licu mjesta radi identifikacije predmetnih nekretnina po sudskom vještaku geodetske struke, proveden je dokaz saslušanjem svjedoka I. Z., M. M., D. M., M. C. i G. C. L. te dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke u postupku.

5. Analizom provedenih dokaza utvrđene su sljedeće nesporne činjenice:

- da je u zemljišnoj knjizi, u nacrtu zk. uloška broj 105 k.o. B. kao suvlasnik nekretnina kčbr. 50, 51, 52, 53, 54, 55, 56, 62 i 67 upisan tužitelj u 1/6 dijela;

- da je rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela Gračac poslovni broj ZP-1311/2021 od 29. prosinca 2021. na temelju prijavnog lista Područnog ureda za katastar Zadar, Ispostava Gračac od 7. lipnja 2021. poništena čestica zemlje 157/3 površine 176 čhv te površina iste spojena površini novoformirane čestice zemlje 6260 upisane u nacrtu zk. uloška broj 332 k.o. B. uz upis prava vlasništva za korist Republike Hrvatske - javno dobro u općoj uporabi s pravom upravljanja - Županijska uprava za ceste Zadarske županije;

- da su u konkretnom slučaju od strane tuženika tijekom 2021. i 2022. u svrhu obrane od poplave na području naselja B. putem licenciranog izvođača V. d.o.o. iz Z. izvedeni radovi uređenja potoka L. u ukupnoj duljini od 770 metara radi uklanjanja nanosa i produbljivanja postojećeg korita temeljem projekta "Uređenje potoka L. u B. od stac. 0+690 km do stac. 1+ 470 km" društva C. I. d.o.o. S. iz siječnja 2020. godine;

- da su predmetni radovi izvedeni po trasi postojećeg vodotoka L. u pojasu vodotoka što nesporno proizlazi iz tehničke dokumentacije održavanja odnosno projekta "Uređenje potoka L. u B. od stac. 0+690 km do stac. 1+ 470 km" društva C. I.d.o.o. S.;

- da trasa vodotoka L. prolazi preko kčbr. 50 k.o. B. te da dio navedene čestice na kojoj su izvedeni radovi temeljem članka 9 i 12 Zakona o vodama predstavlja vodno dobro odnosno javno vodno dobro;

- da je za predmetni zahvat izrađen Elaborat zaštite okoliša za ocjenu o potrebi procjene utjecaja na okoliš za zahvat Uređenje potoka L. u B. društva V. P. d.o.o. u ožujku 2020. (list 211 spisa) iz kojeg proizlazi da se zahvat ne nalazi unutar zaštićenog područja no smješten je neposredno uz granicu područja ekološke mreže HR2002268 O., ali uzimajući u obzir opseg i karakteristike planiranog zahvata, isti u fazama izgradnje i korištenja neće uzrokovati značajan negativan utjecaj na sastavnice okoliša te područja ekološke mreže pa je uz pridržavanje projektnih mjera, predloženih mjera zaštite okoliša, posebnih uvjeta nadležnih institucija te važeće zakonske regulative zahvat prihvatljiv za okoliš i ekološku mrežu;

- da je rješenjem Upravnog odjela Zadarske županije za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove KLASA: 351-04/20-01/47, URBROJ: 2198/1-07/2-20-11 od 24. kolovoza 2020. na zahtjev podnositelja zahvata Hrvatskih voda, a nakon provedenog postupka ocjene o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš utvrđeno da za planirani zahvat Uređenje potoka L. u B. od stac. 0+690 km do stac. 1+470 km nije potrebno provesti procjenu utjecaja zahvata na okoliš niti Glavnu procjenu zahvata za ekološku mrežu;

- da se prema mišljenju Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja KLASA: 612-07/20-38/320, URBROJ: 517-20-4 od 10. kolovoza 2020. može isključiti mogućnost značajnih negativnih utjecaja na cjelovitost i ciljeve očuvanja područja ekološke mreže te da je zahvat Uređenja potoka L. u B. uzvodno od vodocrpilišta uz državnu prometnicu B. M. prihvatljiv i nije potrebno provesti Glavnu ocjenu zahvata odnosno da predmetni zahvat neće imati značajan negativan utjecaj na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže te da je potrebno predmetnu mjeru zaštite za bioraznolikost / ekološku mrežu ukloniti iz prijedloga mjera zaštite;

- iz Građevnog dnevnika za potok L. investitora Hrvatskih voda i izvođača V. d.o.o. da su radovi započeti 11. listopada 2021. i završeni 23. prosinca 2021.

- iz službene zabilješke Postaje granične policije Gračac od 13. travnja 2022. da je dolaskom u mjesto B. na mjestu događaja u 13:11 sati zatečena G. C. L. koja je izjavila da radnici V.  d.o.o. bagerima kopaju kanale kroz njezino dvorište i odvoze iskopanu zemlju s njezinog posjeda;

- iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka geodetske struke od 4. kolovoza 2022. da se dvije hrpe odloženog iskopanog materijala - kamenja i zemlje nalaze na dijelu katastarskih čestica broj 50 i 51 k.o. B. u površini od cca 93 m² (na skici lica mjesta sudskog vještaka prikazano žutom bojom - list 111 spisa), a dio iskopanog kanala na kčbr. 50 nalazi se na dijelu kčbr. 50 u površini od cca 90 m² (na skici lica mjesta sudskog vještaka prikazano plavim linijama i crvenom šrafurom - list 111 spisa) što je sve vidljivo i na fotografijama lica mjesta (list 112 - 118 spisa).

5.1. U svom iskazu svjedok I. Z., djelatnik društva V. d.o.o. naveo je da je u vrijeme izvođenja radova bio šef gradilišta i da su radovi na prijeporu započeli u listopadu 2021. godine; da su se radovi izvodili radi poboljšanja protoka postojećeg vodotoka prema projektu Hrvatskih voda; da je kao šef gradilišta bio zadužen kontrolirati radove i voditi građevinski dnevnik; da je zbog lošeg vremena i vode nakon završetka radova 23. prosinca 2021. na licu mjesta ostalo nekoliko hrpa zemlje i pijeska za koje je planirano da se uklone u ožujku ili travnju, ali da je naknadno majka tužitelja zabranila njihov odvoz; da je prije izvođenja radova postojao vidljiv kanal dubine cca pola metra i širine cca 70-80 metara i da je u kanalu bilo trave i grmlja kupine; da je najprije izvršena sječa grmlja u gornjem dijelu kanala; da su se u Građevinskom dnevniku evidentirali svi izvedeni radovi.

5.2. Svjedok M. M., djelatnik društva V. d.o.o. u svom iskazu naveo je da su se radovi izvodili krajem 2021. godine radi čišćenja postojeće jaruge od otpada kojeg je voda nanijela tijekom godina; da su se radovi izvodili s ciljem da voda ne plavi kuće i okolne parcele stanovnika; da su radovi trajali otprilike mjesec dana, a na predmetnim nekretninama tri ili četiri dana; da su na potezu potoka izvodili radove čišćenja jaruge bagerom koji je na sebi imao priključak tj. korpu i pikamer kojim su razbili kamenje u dužini od cca 100 metara; da su čistili postojeći kanal koji je bio zatrpan otpadom u visini od 10 do 15 cm; da je kanal dubine oko pola metra i širine 1- 1,5 metara u vrhu; da tužitelj i njegova majka nisu dolazili na predmetne nekretnine za vrijeme izvođenja radova; da su došli tek kada su radnici htjeli odvesti hrpe zemlje i kamenja iz jaruge, ali su zabranili radnicima da odvezu zemlju i kamenje; da je čuo da je šef gradilišta rekao majci tužitelja da će odvesti hrpe zemlje i napraviti propust kako bi mogli ući autom, ali da je ona to odbila.

5.3. Svjedok D. M., djelatnik društva V. d.o.o. u svom je iskazu naveo da su se radovi izvodili u studenom 2021. jer su tada plavila polja; da na licu mjesta postoji jaruga te da su se voda i sipina tj. pijesak slijevali s državne ceste DC1 u kanal i zatrpavali ga; da se radi o kanalu koji prikuplja oborinske vode i koji je bio zatrpan zbog otpada s ceste te se voda iz kanala izlijevala u polje i u dvorišta; da je u kanalu najviše bilo zemlje; da je po dolasku radnika na licu mjesta kanal bio vidljiv i plitak; da je iz kanala uklonio žbunje nakon čega je geodet iskolčio kanal kako bi ga mogli očistiti; da su radovi čišćenja na lokaciji tužitelja završili nakon 15-20 dana; da je tada bilo kišno vrijeme te su odvojili otpad, ali zbog blata nisu mogli ući  kamionom pa su odlučili čekati da se teren osuši i da lokalna zajednica pronađe deponij na koji će odvesti otpad; da su u svibnju ili lipnju 2022. namjeravali odvesti otpad, ali da je majka tužitelja to zabranila pa je otpad ostao na nekretninama.

5.4. U svom iskazu svjedok M. C., zaposlenik tuženika naveo je da se sjeća da je u ožujku 2022. majka tužitelja kontaktirala Ispostavu tuženika u Zadru vezano za  radove uređenja vodotoka L. u B. te joj je tom prilikom rekao da su radovi izvedeni po postojećem vodotoku i ponudio izgradnju propusta kako bi mogla pristupiti svojim nekretninama što je ona odbila; da projektnom dokumentacijom nije predviđena izgradnja propusta na spornoj nekretnini jer je propust već postojao na drugom mjestu; da su radovi uređenja vodotoka predviđeni za 2021. započeli u listopadu 2021. i završili 23. prosinca 2021. godine; da su radovi na uređenju predmetnog vodotoka nastavljeni i u 2022. godini i da se i za te radove vodio Građevinski dnevnik; da za radove održavanja postojećeg vodotoka nije bila potrebna građevinska dozvola; da je svrha održavanja potoka L. bila obrana od poplava odnosno kako bi se spriječilo učestalo plavljenje kuća; da su Hrvatske vode od društva C. I. d.o.o. naručile izradu projekta kojim su predviđene dimenzije za uređenje vodotoka; da su Hrvatske vode dužne voditi brigu o obrani od poplava; da je vodno dobro definirano tokom postojećeg vodotoka; da vodotok prelazi preko kčbr. 50; da rizik od poplave Hrvatske vode procjenjuju na osnovi godišnjih parametara i stanja na terenu; da je zahvat u prostoru u konkretnom slučaju trebao biti trajno rješenje; da je predmetni vodotok pritoka rijeke O. i da je ucrtan u kartama; da su izvedeni radovi spriječili daljnje poplave na ovom području.

5.5. Svjedokinja G. C. L., majka tužitelja u svom iskazu navela je da je 30. ožujka 2022. na predmetnim nekretninama vidjela iskope i zemlju i da je u vezi toga razgovarala s komunalnim redarom koji joj je rekao da nema saznanja o radovima; da je naknadno od komunalnog redara R. saznala da se vjerojatno radi o radovima Hrvatskih voda; da je nakon toga, početkom travnja 2022. pozvala geodetu iz ureda L. O. iz O. koji joj je pokazao gdje se točno nalazi kanal; da je naknadno 13. travnja 2022. na predmetnim nekretninama zatekla dva radnika na bagerima i utovarivačima; da je jedan od njih pozvao nadređenog s kojim je razgovarala nakon čega je pozvala policiju te je tada saznala da se radi o radovima Hrvatskih voda; da su predmetne nekretnine ona i njezina obitelj posjedovali od pamtivijeka na način da su iste kosili, a djed i baka u blizini su imali mlin; da je na predmetnim nekretninama zadnji put sa sinom bila 15. ili 30. listopada 2021. kada je on škarama rezao žbunje; da je apsurdno da bi netko kanal mogao nazvati  potokom; da potok L. izvire kilometar dalje od predmetnih nekretnina; da na predmetnim nekretninama nikada nije bilo poplava jer je teren u blagoj kosini; da tamo nema nikakvih prirodnih potoka; da nikada nisu trpjeli štetu od poplava; da je 13. travnja 2022. svjedok M. na terenu policiji rekao da se kanal čisti zbog odvodnje oborinskih voda i da je pokazao niže kuda je voda trebala odlaziti prirodno te da je spominjao i grudobran na kčbr. 49 preko kojeg je voda odlazila iz kanala.

5.6. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je za čin smetanja posjeda saznao 13. travnja 2022. kada je razgovarao s policajcem putem telefona i zamolio ga da spriječi izvođenje daljnjih radova tuženika; da prije toga nije imao saznanja o bilo kakvim radovima na predmetnim nekretninama odnosno da je nekoliko dana ranije od majke čuo da tuženik izvodi radove uređenja vodocrpilišta L. radi zamućenja vode; da je nakon toga otišao na lice mjesta gdje je na svojim nekretninama zatekao ogromne hrpe materijala i iskopani kanal koji ranije nije bio tamo; da na mjestu sadašnjeg kanala nikada prije nije vidio prirodni kanal odnosno potok i da nije riječ o prirodnom vodotoku već je isti rezultat izlijevanja oborinskih voda s državne ceste D1; da je za smetanje posjeda saznao 13. travnja 2022. kada je razgovarao s policijom, a da je u tužbi naveo datum 25. ožujka 2022. jer je tada od majke saznao za radove prokopa i izvedbe odnosno od tada su njegova prva saznanja da se izvode radovi u B..

6. U podnesku od 9. rujna 2022. tuženik se očitovao na nalaz i mišljenje sudskog vještaka geodetske struke i naveo da vodotok prikazan na skici vještaka nije prokopan kanal, nego postojeći prirodni vodotok zatečen o trenutku projektiranja i izvođenja radova uređenja korita koji su izvedeni po trasi postojećeg vodotoka što potvrđuju svi priloženi dokazi uz odgovor na tužbu; nadalje da pristup za kojeg tužitelj navodi da ide preko nekretnina kčbr. 44 i 49 k.o. B. nije vidljiv na terenu niti je bio vidljiv u vrijeme održavanja očevida niti u trenutku izvođenja predmetnih radova, a posebice nije vidljiv niti na jednoj dostupnoj službenoj katastarskoj mapi i digitalnim ortofoto snimkama; da se pristup predmetnoj nekretnini kojeg je tužitelj pokazao na očevidu proteže preko nekretnina koje nisu u vlasništvu tužitelja, nego su privatno vlasništvo i u posjedu NO Općine B. pa je nejasno zašto tužitelj tvrdi da je preko tih nekretnina ostvarivao pravo pristupa; nadalje da je tužitelj na licu mjesta pokazao pristup preko kčbr. 157/2 i 157/1 k.o. B. iako je nepobitna činjenica da je kčbr. 157/1 javno vodno dobro odnosno vlasništvo RH čime tužitelj priznaje da je neovlašteno koristio i uzurpirao nekretninu u vlasništvu Republike Hrvatske, a ustaje tužbom radi smetanja posjeda; nadalje da je nesporno da je tuženik tužitelju ponudio izgradnju adekvatnog propusta radi osiguranja pristupa što je tužitelj odbio te je spriječio uklanjanje hrpe materijala iz korita na kčbr. 50. Tuženik smatra kako tužitelj tijekom cijelog postupka dovodi sud u zabludu budući da označava Hrvatske vode kao odgovorne za navodno smetanje posjeda, a sasvim je jasno da nije počinjeno nikakvo smetanje posjeda. S obzirom da je nedvojbeno utvrđeno da nije riječ ni o kakvom prokopanom kanalu, nego o postojećem prirodnom vodotoku koji je kao takav zatečen u trenutku projektiranja i izvođenja radova uređenja korita, a koji radovi su izvođeni po trasi postojećeg vodotoka, uz prethodno pribavljenu zakonom propisanu dokumentaciju, tuženik je predložio da se vještaka pozove na ročište kako bi objasnio dostavljenu skicu.

7. Na ročištu održanom 18. travnja 2023. sudski vještak je naveo da u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja i dodao  da je na skici lica mjesta u legendi s desne strane plavom linijom definiran postojeći kanal na licu mjesta. U odnosu na skicu koja je dostavljena uz odgovor na tužbu vještak navodi kako se može vidjeti da postojeći kanal zatečen na ročištu na licu mjesta prelazi preko kčbr. 50 i odgovara skici iz priložene dokumentacije tuženika. Zaključuje kako se oba kanala, i projektirani i postojeći na dan očevida, nalaze na zapadnom dijelu kčbr. 50 k.o. B..

8. U podnesku od 7. srpnja 2023. kojim se očituje na nalaz i mišljenje sudskog vještaka tužitelj je naveo da je iz nalaza vidljivo da je tuženik izvršio zahvate u prostoru na česticama koje su u suvlasništvu tužitelja i članova njegove obitelji te da, iako je tuženik izvršio zahvat na samo dvije čestice u posjedu i vlasništvu tužitelja, da je time onemogućio pristup i drugim česticama, a osim toga tužitelj i njegova obitelj bili su vlasnici kčbr. 157/3 koja im je oduzeta kako bi postala dio javne površine odnosno Županijske ceste B.-M.-D. L.. Naglašava kako je samostalno pristupao svojim česticama s javnog puta te da je iz povijesnog izvatka razvidno da je njegov pradjed pok. P. P. bio upisan u katastarskom operatu.

9. U podnesku od 12. srpnja 2023. tuženik je naveo kako tužitelj tijekom postupka iznosi tvrdnje koje su u cijelosti u suprotnosti sa činjenicama utvrđenim u postupku, a posebno na licu mjesta 25. srpnja 2022. u k.o. B.. Ističe da je vještak Z. P., ovlašteni inženjer geodezije jasno označio kojim dijelom kčbr. 50 k.o. B. prolazi dio kanala Hrvatskih voda dok je samo prema kazivanju tužitelja preko iste označen put, stoga je bitno utvrđenje da je kanal evidentiran prema postojećim katastarskim mapama odnosno njegov prirodni vodotok prema stanju na terenu, prema postojećem vodotoku, a put tužitelja samo prema njegovim navodima pa je radi otklanjanja eventualne nejasnoće, u vezi s navedenim, a sukladno oznakama u legendi skice lica mjesta vještak to i potvrdio odnosno potvrdio je da je predmetni kanal evidentiran prema postojećim katastarskim mapama odnosno njegov prirodni vodotok prema stanju na terenu, prema postojećem vodotoku. Stoga tuženik smatra da je nesporno da su radovi od strane Hrvatskih voda izvedeni po postojećem vodotoku što je sve vidljivo i iz priloženog izvedbenog projekta i službene karte HOK 1:500 kao i iz DOF-a Geoportala iz 2011. godine. Tuženik ističe kako je postupao sukladno Zakonu o vodama (Narodne novine broj 66/19, 84/21 i 47/23) i to sukladno odredbama članaka 16, 119, 120 i 121 provodeći radove radi zaštite od štetnog djelovanja voda s naglaskom na zakonskoj regulativi iz članka 119 stavka 2 Zakona o vodama u kojem je nedvojbeno jasno određeno da zaštita od štetnog djelovanja voda obuhvaća provedbu ograničenja prava vlasnika i drugih posjednika zemljišta. Tuženik ponavlja kako su predmetni radovi izvedeni isključivo po trasi postojećeg vodotoka L., u pojasu vodotoka, a u okviru ovlasti i obveza koje Hrvatske vode imaju temeljem Zakona o vodama te je za predmetne radove izrađena tehnička dokumentacija održavanja, ishođeno je rješenje Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove Zadarske županije u kolovozu 2020. te je pribavljena uputa Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja u kolovoza 2020. što je sve tuženik dostavio uz odgovor na tužbu. Tuženik smatra kako je od posebne važnosti činjenica da tužitelj nikada nije bio u posjedu spornog dijela nekretnine radi kojeg ustaje tužbom radi smetanja posjeda, a kamoli da je bio posljednji mirni posjednik tog spornog dijela nekretnine jer je riječ o prirodnom vodotoku. Napominje da vodotok ne ide pravocrtno, nego ima elemente krivina koje je tuženik samo produbio u svrhu obrane od poplava na području Općine G., naselje B., a sve kako bi se okolno područje zaštitilo od plavljenja koje se događalo uslijed svakog jačeg oborinskog nevremena. Smatra kako tužitelj ne ispunjava pretpostavke propisane odredbom članka 22 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima jer posljednje stanje posjeda sukladno navedenoj zakonskoj odredbi jest prolazak vodotoka L.. Ponovo ističe da nije počinjeno nikakvo smetanje posjeda, a kamoli da bi bilo samovlasno, a nastavno na članak 20 stavak 4 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, samovlasno je i onda kada je riječ o smetanju učinjenom u nekom javnom interesu ako je dopušteno Zakonom s time da tuženik podcrtava nepobitnu činjenicu da je u konkretnom slučaju upravo dopušteno Zakonom o vodama i to odredbama članaka 119, 120 i 121 Zakona o vodama kojima su propisane ovlasti i radnje radi zaštite od štetnog djelovanja voda, a koje ovlasti i radnje sukladno odredbi članka 16 Zakona o vodama pripadaju Hrvatskim vodama. Zaključno, tuženik navodi kako su se radovi na vodotoku L. izvodili u dužem vremenskom periodu te se za to vrijeme nitko od vlasnika zemljišta nije pojavljivao niti na bilo koji način upozorio da se radovima pričinjava kakva materijalna šteta, već su se tužitelj i njegova majka pojavili tek kada je izvođač odvozio nekoliko zaostalih hrpa iskopa kojom prilikom su onemogućili da se radovi odvoza završe radi čega je na terenu ostalo 5 manjih hrpa iskopa od kojih su dvije na spornoj kčbr. 50 o čemu svjedoči i službena zabilješka Postaja granične policije Gračac sačinjena temeljem prijave G. C. L. od 13. travnja 2022.

10. Tuženik je 23. listopada 2023. u spis dostavio Elaborat zaštite okoliša za ocjenu o potrebi procjene utjecaja na okoliš za zahvat Uređenje potoka L. u B. društva V. P. d.o.o. iz Z. (list 211-265 spisa).

11. Tužitelj je u nastavku postupka ustrajao na provođenju vještačenja po vještaku hidrologu na okolnost potrebe hitne intervencije na predmetnim nekretninama bez ovlaštenja posjednika odnosno vlasnika s time da se vještačenje povjeri sudskom vještaku M. K. iz K., a isto tako tužitelj je predložio da tuženik u nastavku postupka dostavi i Građevinski dnevnik za 2022. budući da je naknadno saznao da se Građevinski dnevnik vodio posebno za 2021., a posebno za 2022. 

12. Tuženik se protivio izvođenju dokaza hidrološkim vještačenjem budući da je predmet ovog postupka smetanje posjeda, dakle, nije riječ o pravu na posjed nego o činu smetanja posljednjeg mirnog posjeda, a to tužitelj tijekom cijelog ovog postupka nije dokazao već upravo suprotno po članku 20 stavku 4 Zakona o vodama nedvojbeno je određeno da nema smetanja posjeda ako je čin oduzimanja ili smetanja dopušten Zakonom ili odlukom suda odnosno drugoga tijela doneseno na temelju Zakona koji to dopušta, a Zakon o vodama u članku 119 upravo to dopušta. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev i sve daljnje dokazne prijedloge tužitelja jer smatra da su usmjereni ka nepotrebnom odugovlačenju ovog postupka i stvaranju nepotrebnih sudskih troškova.

13. Tuženik je 19. ožujka 2024. dostavio Građevni dnevnik vodotoka L. i za 2022. godinu koji obuhvaća kompletne radove na vodotoku L. u 2022. godini, a koji su nastavak radova iz 2021. godine. Ističe kako tužitelj tijekom postupka nije dokazao čin smetanja posjeda radi čega je pokrenuo ovaj postupak jer tuženik nije nezakonito smetao niti oduzeo posjed tužitelja budući da je sve radove izveo sukladno zakonskim ovlaštenjima uz prethodno pribavljenu zakonom propisanu dokumentaciju. U odnosu na dio iskaza svjedokinje G. C. L. u kojem iskazuje da je 30. listopada 2021. bila na nekretninama i da se tada nisu izvodili radovi ističe kako upravo iz Građevinskog dnevnika za 2021. nesporno proizlazi kako su radovi započeli 11. listopada 2021. godine, a taj dio radova je završen u prosincu iste godine te su isti nastavljeni u 2022. godini. Tuženik smatra kako naprijed navedeno potvrđuje neistinitost navoda svjedokinje da je tužitelj bio u posjedu predmetne nekretnine. Obzirom na navedeno predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

              14. Punomoćnica tužitelja istaknula je kako je neodređeno rekla da je na nekretninama bila u jesen 2021. jer ne zna točan datum kada je bila i tvrdi da nigdje u Građevinskom dnevniku nije navedeno kada su započeli radovi na predmetnim nekretninama.

         14.1. Tuženik navodi kako je upravo na ročištu održanom 13. srpnja 2023. svjedok Z., suprotno navodima tužitelja, iskazao da su radovi započeli u listopadu 2021.

              15. Tužitelj je 8. travnja 2024. dostavio obvezni prekršajni nalog Postaje granične policije Gračac od 30. ožujka 2022. kojim je okrivljenica G. C. L. proglašena krivom što je 30. ožujka 2022. u 10:36 sati u mjestu G.,  kao vozač vozila marke …a reg. oznaka … kroz naseljeno mjesto gdje je postavljenim prometnim znakom dopuštena brzina od 50km/h upravljala brzinom od 108km/h te zapisnik PGP Gračac o  izmjerenoj brzini kretanja vozila i presudu Općinskog suda u Gospiću, Stalne službe u Gračacu poslovni broj Pp-482/2022-3 od 14. travnja 2022.

 

              16. Podneskom od 16. srpnja 2024. tužitelj je postavio konačan tužbeni zahtjev kao u izreci rješenja.

 

              17. Tuženik je u cijelosti osporio tužiteljev tzv. precizirani tužbeni zahtjev od 16. srpnja 2024. i istaknuo kako navodi tužitelja nemaju nikakvog pravnog uporišta u zakonskoj regulativi Republike Hrvatske što je potvrđeno i dokazano tijekom postupka. Cjelokupan sadržaj tužbe i kao i tzv. precizirani tužbeni zahtjev od 16. srpnja 2024. samo dodatno potvrđuju navode tuženika iznijete tijekom ovog postupka. Naime, tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da u konkretnom slučaju nema smetanja posjeda, a upravo Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima jasno određuje da ako je čin oduzimanja ili pak smetanja posjeda dopušten Zakonom ili odlukom suda ili drugog tijela donesenog na temelju Zakona koji to dopušta, tada nema smetanja posjeda. Ističe kako  Zakon o vodama u člancima 119, 120 i 121 propisuje ovlasti i radnje radi zaštite od štetnog djelovanja voda dok članak 16 istog Zakona navodi da opisane ovlasti i radnje pripadaju Hrvatskim vodama. Stoga tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

18. Na ročištu održanom 23. srpnja 2024. tužitelj je ustrajao na prijedlogu da se provede vještačenje po vještaku G. M. ili vještaku M. K. radi utvrđenja da li se doista radi o prirodnom vodotoku i da li je postojala potreba hitne i žurne obrane nekretnina od poplave i izvođenje zahvata od strane tuženika. Tuženik se protivio ovakvom dokaznom prijedlogu tužitelja jer je predmet ove parnice smetanje posjeda, a ne utvrđenje notorne činjenice postojanja vodotoka L. putem geološkog odnosno građevinskog vještačenja.

          19. Raspravnim rješenjem od 23. srpnja 2024. sud je odbio kao nepotrebne sve daljnje dokazne prijedloge tužitelja i zaključio glavnu i javnu raspravu.

 

          20. Analizom provedenih dokaza sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

 

          21. Prije svega ističe se da se posjedovna zaštita pruža u skladu s općom normativom Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZVDSP) o zaštiti posjeda (članak 19-27). 

 

          22. Prema odredbi članka 20 stavka 2 ZVDSP tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedu uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed, a odredbom članka 21 stavka 1 ZVDSP propisano je: koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda.

 

          23. Da bi se pružila sudska zaštita potrebno je da posjed bude posljednji mirni posjed odnosno sud pruža zaštitu samo posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju pri čemu nisu od utjecaja pravo na posjed, pravni osnov i savjesnost posjednika.

 

           24. Za pružanje sudske zaštite nije od utjecaja koliko je mirni posjed trajao.

 

           25. Smetanje posjeda je takav čin kojim se remeti odnos određene osobe prema određenoj stvari ili pravu ili kojim se taj odnos želi promijeniti odnosno čin kojim se nekoga sprječava ili ograničava u njegovu posjedu stvari ili prava. Svrha je posjedovne zaštite putem suda u tome da, bez obzira na pravo na posjed, svatko bude zaštićen od uznemiravanja odnosno oduzimanja jer posjed je faktično stanje zaštićeno zakonom pa faktična vlast glede stvari traje sve dok se ne utvrdi da je posjed prestao.

 

         26. Tužbenim zahtjevom tužitelj zahtijeva da sud utvrdi da je tuženik u razdoblju od studenog 2021. do travnja 2022. godine smetao posjed tužitelja izvodeći iskope i zemljane radove što je tužitelj saznao u travnju 2022. kada je majka tužitelja zatekla izvođače radova na parcelama tužitelja kčbr. 50 i 51 k.o. B., a koje je tuženik izvršio bez suglasnosti i znanja tužitelja i to iskop kanala na tužiteljevoj parceli kčbr. 50 k.o. B. nakon čega je iskopani materijal u obliku zemlje i šljunka odložio na dvije hrpe na kčbr. 50 i 51 k.o. B., a iskopano krupno kamenje otuđio s terena i odložio na nepoznato mjesto čime je onemogućio pristup ostalim parcelama u posjedu tužitelja i to kčbr. 52, 53, 54, 55, 56, 62, 67 i 157/3 sve k.o. B., te da sud utvrdi da je tuženik na taj način smetao tužitelja u zadnjem mirnom i faktičnom posjedu predmetnih čestica i naloži tuženiku uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja na način da u roku od 8 dana po pravomoćnosti ovog rješenja zatrpa iskopani kanal kamenjem na dnu novo iskopanog kanala i ispuni kanal do vrha zemljom, šljunkom i materijalom i poravna u razini s okolnim zemljištem kako je to bilo u listopadu 2021. godine prije započetih radova i zabrani tuženiku takvo i slično smetanje ubuduće sve to u roku od 15 dana uz naknadu troškova parničnog postupka.

 

        27. Odredbom članka 8 stavka 1 Zakona o vodama (Narodne novine 66/19, 84/21 i 47/23; dalje u tekstu: ZOV) propisano je da su vode opće dobro i imaju osobitu zaštitu Republike Hrvatske, a stavkom 2 istog članka da vode u tijelima površinskih i podzemnih voda ne mogu biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava.

 

         28. Vodno dobro čine katastarske čestice koje obuhvaćaju vodonosna i napuštena korita površinskih voda, uređeno inundacijsko područje, neuređeno inundacijsko područje, prostor na kojem je izvorište vode iz članka 100 stavka 1 ovog Zakona i dr. (članak 9 stavak 1 ZOV).

 

          29. Odredbom članka 10 ZOV propisano je da vodno dobro služi održavanju i poboljšanju vodnog režima, a osobito je namijenjeno za: 1. građenje i održavanje regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina i građevina za osnovnu melioracijsku odvodnju; 2. održavanje korita i obala vodotoka, te održavanje i uređenje inundacijskog područja; 3. građenje i održavanje građevina za unutarnju plovidbu; 4. provedbu obrane od poplava i 5. korištenje i zaštitu izvorišta voda iz članka 9 stavka 1 točke 4 ovog Zakona.

 

          30. Nadalje, odredbom članka 12 stavka 1 ZOV propisano je da javno vodno dobro čine katastarske čestice iz članka 9. ovoga Zakona koje su do dana stupanja na snagu Zakona o vodama (Narodne novine broj 107/95) bile temeljem zakona ili druge pravne osnove opće dobro, javno dobro, javno vodno dobro, vodno dobro, javno dobro - vode, općenarodna imovina, opće dobro i sl., državno vlasništvo, vlasništvo jedinice lokalne samouprave, društveno vlasništvo bez obzira tko je bio nositelj prava korištenja, upravljanja ili raspolaganja odnosno koje su u zemljišnoj knjizi bile upisane kao javno dobro, javno vodno dobro, vodno dobro, javno dobro - vode, općenarodna imovina, opće dobro i sl., državno vlasništvo, vlasništvo jedinice lokalne samouprave, društveno vlasništvo s naznakom ili bez naznake nositelja prava korištenja, upravljanja ili raspolaganja.

 

         30.1. Stavkom 4 istog članka propisano je da javnim vodnim dobrom postaju i one katastarske čestice iz članka 9. ovoga Zakona koje se izvlaste ili otkupe u korist Republike Hrvatske.

 

         30.2. Stavkom 8 istog članka propisano je da je javno vodno dobro javno dobro u općoj uporabi odnosno u javnoj uporabi i u vlasništvu je Republike Hrvatske.

 

         30.3. Na javnom vodnom dobru druga osoba ne može steći pravo vlasništva niti drugo stvarno pravo osim prava služnosti i prava građenja u skladu s ovim Zakonom (stavak 10).

 

         30.4. Osoba koja neovlašteno koristi javno vodno dobro ne može ostvariti posjedovnu zaštitu (stavak 12).

 

         31. Javnim vodnim dobrom upravljaju Hrvatske vode (članak 16 stavak 1 ZOV).

 

         32. Odredbom članka 119 stavka 1 ZOV propisano je da zaštita od štetnog djelovanja voda obuhvaća aktivnosti i mjere za obranu od poplava, obranu od leda na vodotocima i zaštitu od erozija i bujica.

 

         33. Prema članku 120 ZOV uređenjem voda smatra se gradnja regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina, gradnja građevina za osnovnu melioracijsku odvodnju i usluga održavanja voda, sve u svrhu neškodljivog protoka voda, a prema članku 121 stavku 1 ZOV održavanjem voda smatraju se, između ostalog, održavanje prirodnih i umjetnih vodotoka i drugih voda (čišćenje i uklanjanje nanosa, zemljani i slični radovi uređenja i održavanja obala, krčenje i košenje raslinja, održavanje propusnosti propusta i prijelaza preko vodotoka i dr.).

 

         34. Dakle, Zakonom o vodama propisane su ovlasti tuženika Hrvatskih voda i radnje radi zaštite od štetnog djelovanja voda.

 

         35. Nije sporno da su u konkretnom slučaju predmetni radovi uređenja potoka L. izvedeni od strane tuženika Hrvatskih voda i to po postojećem vodotoku što sve nesporno proizlazi iz priloženog izvedbenog projekta i službene karte HOK 1:500 kao i iz DOF-a Geoportala iz 2011. godine.

 

         36. Nesporno je da je tuženik u konkretnom slučaju postupao sukladno odredbama ZOV provodeći radove zaštite od štetnog djelovanja voda na području naselja B. u Općini G..

 

         37. Nesporno je da su predmetni radovi izvedeni po trasi postojećeg vodotoka L. u pojasu vodotoka u okviru ovlasti i obveza koje Hrvatske vode imaju temeljem Zakona o vodama te da je za predmetne radove izrađena tehnička dokumentacija održavanja i ishođeno rješenje Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove Zadarske županije u kolovozu 2020. i pribavljena uputa Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

 

         38. U odnosu na nesporno utvrđenu činjenicu da je tužitelj upisan kao suvlasnik predmetne kčbr. 50 k.o. B. ističe se da je odredbom članka 12 stavka 2 ZOV propisano da su korita prirodnih površinskih voda javno vodno dobro neovisno o tome tko je u zemljišnoj knjizi upisan kao njihov vlasnik. (Prema odredbi članka 4 stavka 1  točke 39 ZOV korito je terensko udubljenje kroz koje stalno ili povremeno teku vode odnosno u kojem se nalaze stajaće vode, a prema odredbi članka 4 stavka 1 točke 65 površinske vode su kopnene vode, osim podzemnih voda, te prijelazne vode odnosno površinske vode u blizini ušća u more).

 

         39. Stoga, s obzirom na nespornu činjenicu da su u konkretnom slučaju radovi izvedeni na trasi postojećeg vodotoka L. na dijelu kčbr. 50 k.o. B. i da taj dio čestice temeljem članka 8 stavka 2 ZOV ne može biti objekt prava vlasništva i drugih stvarnih prava, a temeljem članka 12 stavka 2 ZOV predstavlja javno vodno dobro neovisno o tome tko je u zemljišnoj knjizi upisan kao vlasnik, u konkretnom slučaju po ocjeni ovog suda nema smetanja posjeda predmetnih nekretnina kako to tvrdi tužitelj.

 

         40. Naime, odredbom članka 20 stavka 4 ZVDSP propisano je kako nije samovlasno smetanje posjeda ako je čin oduzimanja ili smetanja posjeda dopušten zakonom ili odlukom suda odnosno drugog tijela donesenom na temelju zakona koji to dopušta, a odredbom članka 119 stavka 2 ZOV propisano je da upravljanje rizicima od štetnog djelovanja voda obuhvaća između ostalog i provedbu ograničenja prava vlasnika i drugih posjednika zemljišta.

 

         41. Dakle, u situaciji kada su predmetni radovi izvedeni po trasi postojećeg vodotoka L.a na dijelu kčbr. 50 k.o. B. koji temeljem članka 9 Zakona o vodama predstavlja vodno dobro odnosno javno vodno dobro, a isti su izvedeni u svrhu zaštite od štetnog djelovanja voda sukladno odredbama članka 119., 120. i 121. Zakona o vodama, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za pružanje posjedovne zaštite tužitelju u ovoj pravnoj stvari radi čega je njegov tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti kao neosnovan.

 

         42. O troškovima postupka sud je odlučio primjenjujući odredbu članka 154 stavka 1 i članka 155 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP).

 

         43. Stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove (članak 154 stavak 1 ZPP). Odredbom članka 155 stavka 1 ZPP propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

 

         44. S obzirom na to da je bio opravdan sud je tuženiku priznao trošak pristupa sudskog vještaka na ročište 18. travnja 2024. u iznosu od 116,84 EUR.

 

         45. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci rješenja.

 

                                                          U Gospiću, 5. rujna 2024.

 

                                                                                                                Sudac:

 

                                                                                                                Mirjana Kosanović, v.r.

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu rješenja za stranku koja je pristupila na ročište na kojem se rješenje objavljuje i za stranku koja je obaviještena o ročištu za objavu odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa rješenja za stranku koja nije obaviještena o ročištu za objavu rješenja. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

 

Dna:

1.     Hrvatske vode, Zagreb, Ulica grada Vukovara 220

2.     G. C. L., D. L.,

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu