1               Poslovni broj: Usž-1361/2024-2

Poslovni broj: Usž-1361/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i Mire Kovačić, članica vijeća te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja S. T. i D. T., oboje iz Z., protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za upravni i inspekcijski nadzor, Službe za inspekcijski nadzor, Z., radi određivanja mjere žurnog izdvajanja djeteta iz obitelji, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1849/2023-5 od 19. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj 4. rujna 2024.,

p r e s u d i o   j e

1. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj:

UsI-1849/2023-5 od 19. veljače 2024.

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova za sastav žalbe.

Obrazloženje

1.              Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-552-06/22-05/38, URBROJ: 524-11-01/1-23-2 od 24. travnja 2023. i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2.              Rješenjem tuženika od 24. travnja 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Centra za socijalnu skrb Z., KLASA: UPI-552-06/20-02/2, URBROJ: 2209-54-48-22-2 od 8. srpnja 2022. kojim je tužiteljima,  roditeljima troje maloljetne djece, određena žurna mjera izdvajanja njihovo troje djece iz obitelji i njihov smještaj u dom, najdulje na 15 dana, počevši od 8. srpnja 2022. 

3.               Tužitelji pobijaju zakonitost prvostupanjske presude zbog svih zakonom propisanih razloga ponavljajući navode iz tužbe. Ističu da im u upravnom postupku nisu dostavljene Liste procijenjenih rizika, a čime im je kao strankama, protivno načelu pristupa podacima i zaštite iz članka 11. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09., 110/21., dalje: ZUP) i protivno načelu pomoći stranci iz članka 7. ZUP-a, onemogućen pristup njihovom upravnom spisu. Zbog navedenog propusta nisu se tijekom trajanja upravnog spora mogli očitovati o svim navodima tuženika. Smatraju da iz dokaza koje su dostavili tijekom upravnog spora proizlazi da u vrijeme određivanja mjere nisu postojali čvrsti dokazi koji bi opravdavali istu, no te dokaze prvostupanjski sud nije uzeo u obzir. Prvostupanjski sud je jednostrano prihvatio navode tuženika zbog čega im je povrijeđeno pravo na jednakost oružja. Prvostupanjski sud je primijenio grubi birokratski pristup protivno načelima Obiteljskog zakona te protivno obavezi države da štiti obitelj sukladno članku 62. Ustava Republike Hrvatske. Tužitelji predlažu poništiti pobijanu presudu i riješiti upravnu stvar, a podredno predmet vrati na ponovni postupak prvostupanjskom sudu.  Traže naknadu troškova za sastav žalbe.

4.              Tuženik nije odgovorio na žalbu.

5.              Žalba nije osnovana.

6.               Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim  sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog  suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.

7.               Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut je po službenoj dužnosti radi zaštite prava i dobrobiti troje maloljetne djece tužitelja, a nakon što mjera intenzivne stručne pomoći i nadzora od 11. siječnja 2022. nije dala rezultate. Tijekom upravnog postupka izrađene su Liste za procjenu razvojnih rizika djece, Lista za procjenu roditeljskih snaga i Lista za procjenu sigurnosti djeteta, pribavljena je povijest bolesti za tužiteljicu, mišljenje psihologa od 28. lipnja 2022. i zaključak stručnog tima o provedenoj procjeni u obitelji T. od 6. srpnja 2022. te su saslušani tužitelji. Utvrđeno je da majka djece, tužiteljica, od kolovoza 2021. ima teške psihijatrijske probleme zbog kojih je bila hospitalizirana i da je odbijala liječenje, da je otac djece, tužitelj, negirao spomenute zdravstvene probleme supruge i nije surađivao s tijelom socijalne skrbi te da je najmlađem djetetu tužitelja (kći M.) bio dijagnosticiran lom bedrene kosti nepoznatog uzroka 10. rujna 2021.

8.              U prvostupanjskom upravnom sporu sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju isprava iz spisa upravnog postupka i sudskog spisa te je na takvo, pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, članak 134. i članak 135. stavak 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, 103/15., 98/19. 47/20.; dalje: Zakon), koje je citirao u obrazloženju presude.

9.               Ovaj Sud smatra da je žurna mjera izdvajanja i smještaja maloljetne djece tužitelja izvan obitelji bila adekvatna mjera u konkretnom slučaju iako se radi o najtežoj mjeri koja se može odrediti radi zaštite osobnih prava i dobrobiti djece. Mjera je određena nakon što prethodno određena blaža mjera intenzivne stručne pomoći i nadzora od 11. siječnja 2022. nije dala rezultate i to zbog otpora i nesuradnje oba tužitelja kao roditelja. Iz medicinske dokumentacije tužiteljice proizlazi da je tužiteljica od kolovoza 2021. imala teške psihijatrijske probleme zbog kojih je bila hospitalizirana u dva navrata te je i dalje odbijala liječenje. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da takvo zdravstveno stanje tužiteljice, kao majke djece, predstavlja razvojni rizik za djecu, a pogotovo kada se uzme u obzir da je tužitelj odbio surađivati s tijelom socijalne skrbi, negirajući zdravstvene probleme svoje supruge. Stoga je u konkretnom slučaju postojala opasnost za život, zdravlje i dobrobit djece, koja se mogla otkloniti samo izdvajanjem djece iz neposrednog okruženja, a posebno imajući u vidu i činjenicu da je najmlađem djetetu dijagnosticiran lom bedrene kosti, za koji se ni u kontaktu s tužiteljima, kao roditeljima, nije mogao utvrditi uzrok.

10.               Slijedom navedenog, žurna mjera izdvajanja i smještaja maloljetne djece tužitelja izvan obitelji bila je adekvatna mjera u konkretnom slučaju te su javnopravna tijela iznijela uvjerljive razloge za određivanje mjere, a koji proizlaze iz spisa upravnog postupka. Stoga određivanje iste nije bilo protivno načelima Zakona i pravu tužitelja iz članka 62. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., 5/14.). 

11.               Sukladno članku 33. ZUS-a, sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan i činjenice koje je sam utvrdio, a stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima. Budući da se medicinska dokumentacija, liječničke potvrde o zdravstvenom stanju tužiteljice i o normalnim odnosima s djecom, koje su dostavili tužitelji odnosi na razdoblje nakon što je predmetna mjera određena i izvršena, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se ista ne može uzeti u obzir jer ne može utjecati na pravilnost i zakonitost rješenja iz upravnog postupka u vrijeme njihovih donošenja. Takvim zaključkom prvostupanjskog suda nije povrijeđeno načelo jednakosti oružja na štetu tužitelja jer navedeno načelo ne znači da se svakom prijedlogu stranke treba udovoljiti, već znači da stranke pred sudom trebaju imati jednake procesne mogućnosti, a sud, ovisno o okolnostima svakog konkretnog slučaja, ocjenjuje je li prijedlog stranke osnovan.

12.               U odnosu na žalbene navode o povredi pravila upravnog postupka ističe se da iz spisa tuženika koji je dostavljen uz odgovor na tužbu, službene bilješke stručnog tima od 5. srpnja 2022., proizlazi da su se tužitelji odazvali pozivu na razgovor sa stručnim timom, čime im je omogućeno sudjelovanje u postupku. Nadalje, tijekom upravnog postupka tužitelje je zastupao opunomoćenik, odvjetnik M. K., zbog čega Sud zaključuje da su tužitelji putem opunomoćenika mogli kontaktirati prvostupanjsko javnopravno tijelo i izvršiti uvid u spis, sukladno članku 84. ZUP-a te se pravovremeno interesirati o stanju predmeta.

13.               Slijedom navedenog, Sud žalbene navode tužitelja smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje. Prvostupanjski sud je u obrazloženju presude izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a.

14.               Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloge na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda (točka I. izreke).

15.               S obzirom na to da je žalba tužitelja odbijena, odbijen je i njihov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe, sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a (točka II. izreke).

U Zagrebu 4. rujna 2024.

Predsjednica vijeća

dr. sc. Sanja Otočan, v.r.