1                             Poslovni broj: UsI-5223/2023-11

 

 

 

                         

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

                                                                                    Poslovni broj: UsI-5223/2023-11

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi te Božici Bilen, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja D. A. P. j.d.o.o., S., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenica N. R., odvjetnica u O. društvu V. & R. & C. C. d.o.o., protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta, Z., OIB: …, uz sudjelovanje zainteresirane osobe M. V. iz D., koju zastupaju opunomoćenik B. D., odvjetnik iz Z. odvjetničkog ureda B. D., P. M., N. P., A. M. i K. B. Š., radi priznavanja svojstva stranke u postupku izdavanja rješenja o ispunjavanju minimalnih uvjeta za vrstu ugostiteljskog objekta, 28. kolovoza 2024.,

 

p r e s u d i o    j e

 

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva turizma i sporta KLASA: UP/II-335-06/23-01/55 URBROJ: 529-06-03-02-01/1-23-3 od 21. kolovoza 2023. i rješenja B.-b. županije, U. odjela za poslove državne uprave, O. za poslove državne uprave D., KLASA: UP/I 335-02/23-01/44, URBROJ: 2103-22-06/05-23-8 od 25. svibnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-335-06/23-01/55 URBROJ: 529-06-03-02-01/1-23-3 od 21. kolovoza 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja B.-b. županije, U. odjela za poslove državne uprave, O. za poslove državne uprave D. K.: UP/I 335-02/23-01/44, URBROJ: 2103-22-06/05-23-8 od 25. svibnja 2023. godine, kojim je zainteresiranoj osobi u ovom upravnom sporu priznat položaj stranke u upravnom postupku utvrđivanja ispunjavanja minimalnih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti u vrsti caffe bar u poslovnom prostoru u D..

2. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da pobijano rješenje nije na zakonu osnovano i zahvaćeno je pogrešnom primjenom materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenim činjeničnim stanjem i bitnim povredama odredaba Zakona o općem upravnom postupku. Ističe da M. V. nije osoba iz članka 4. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku, koja radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo sudjelovati u postupku izdavanja odobrenja susjedu za pružanje ugostiteljskih usluga jer se izdavanjem tužitelju rješenja o ispunjavanju minimalnih tehničkih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti ne dira se u bilo kakva prava M. V., niti se dira u imovinsko-pravne odnose radi kojih bi M. V. imala pravo sudjelovati u tom postupku. Navodi da se u navedenom postupku samo utvrđuje je li podnositelj prikupio svu potrebnu dokumentaciju i time ispunio uvjete za ishođenje rješenja o ispunjavanju minimalnih tehničkih uvjeta. Uz to, navodi da ne bi postojao pravni interes M. V. za sudjelovanje, kao stranke, u predmetnom upravnom postupku ni pozivom na neka susjedska prava jer je činjenica da susjedska prava nisu temelj za izdavanje upravnog rješenja kada se odlučuje o zahtjevu tužitelja i kada se ima u vidu da Zakonom ili propisom nije uređeno sudjelovanje neposrednog susjeda u predmetnom postupku, niti se uvjetuje njegova suglasnost za izdavanje rješenja. Predlaže poništiti osporavano rješenje.

3. Tužitelj podnosi sudu 30. listopada 2023. podnesak kojim dopunjuje svoj tužbeni zahtjev navodeći da omaškom u tužbenom zahtjevu nije navedeno i prvostupanjsko rješenje.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je pravilno osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja. Navodi da M. V. stanuje na adresi D., u stanu koji se nalazi iznad predmetnoga poslovnog prostora za koji je zatraženo izdavanje rješenja o utvrđivanju ispunjavanja minimalnih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, što među strankama nije sporno, odnosno da je neposredna susjeda predmetnoga ugostiteljskog objekta, M. V., imala u smislu Zakona o općem upravnom postupku, pravo sudjelovati u predmetnom upravnom postupku. Navodi i da je neosnovan navod tužitelja kako nije jasno zbog kojeg razloga je M. V. tražila svojstvo stranke jer se ista u svom zahtjevu pozvala na opasnost od visokih vibracija uzrokovanih bukom, budući da je kuća građena 1836. godine, te na statičku nesigurnost kuće upravo u dijelu druge etaže iznad ugostiteljskog prostora. Poziva se i na sudsku praksu. Predlaže odbiti tužbu.

5. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu navodi da je vlasnica stana koji se nalazi neposredno iznad ugostiteljskog objekta u kojem tužitelj obavlja ugostiteljsku djelatnost. Ističe da s obzirom na narav i vrstu usluge koju pruža tužitelj, vrijeme pružanja usluge, kapacitet gostiju ugostiteljskog objekta, način pružanja usluge, te činjenicu da se stan zainteresirane osobe nalazi neposredno iznad ugostiteljskog objekta u kojem tužitelj obavlja ugostiteljsku djelatnost evidentno je da je imala pravni interes da kao stranka sudjeluje u postupku izdavanja rješenja o ispunjavanju minimalnih tehničkih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti koji je pokrenuo tužitelj. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

6. Tužitelj se podneskom od 24. svibnja 2024., zaprimljenim u sudu 27. svibnja 2024., očitovao na odgovor na tužbu tuženika i zainteresirane osobe te naveo da se protivi svim navodima iznesenim u spomenutim odgovorima na tužbu, a koji navodi su suprotni sa navodima tužitelja iz tužbe te ostaje kod svih istaknutih navoda u tužbi. Ističe da je zainteresirana stranka interes iskazala u vidu toga što bi buka od noćnog kluba narušila statičku sigurnost njenog stana, međutim iz dokumentacije koja prileže spisu ne proizlazi da bi tužitelj otvarao noćni klub te se u konkretnom ne vidi bilo kakav utjecaj otvaranja ugostiteljskog objekta, odnosno kafića na imovinu zainteresirane stranke.

7. Tuženik se podneskom od 11. lipnja 2024., zaprimljenim u sudu 20. lipnja 2024., očitovao na navedeni podnesak tužitelja u kojem navodi da pravni interes zainteresirane osobe da sudjeluje u predmetnom upravnom postupku proizlazi iz prava poštovanja doma koje pravo je regulirano člankom 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, stoga da bi buka koja bi dopirala iz ugostiteljskog objekta imala utjecaj na prava zainteresirane osobe. Ukazuje i na presudu Upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Us-7790/2004-7 od 21. svibnja 2008. godine u kojoj je zauzet stav da bi neposrednom susjedu ugostiteljskog objekta trebalo priznati svojstvo stranke u postupcima utvrđivanja minimalnih uvjeta za rad ugostiteljskog objekta neovisno o tome radi li se o noćnom klubu ili nekom drugom ugostiteljskom objektu.

8. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je pregledao sudski spis i spis tuženika. Sud je presudom riješio spor bez rasprave primjenom odredbe članka 98. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24., dalje ZUS), nakon što je utvrdio da tužitelj osporava samo primjenu prava, a činjenice nisu sporne, a stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave.

9. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

              10. Zainteresiranoj je osobi na temelju članka 53. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21.- dalje: ZUP) priznat položaj stranke u upravnom postupku pokrenutom tužiteljevim zahtjevom za utvrđivanje ispunjavanja minimalnih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti u vrsti caffe bar u poslovnom prostoru u D., uz obrazloženje da zainteresirana osoba živi na adresi predmetnog ugostiteljskog objekta.

11. Prema odredba članka 53. ZUP-a ako u tijeku postupka osoba koja do tada nije sudjelovala u postupku traži da joj se prizna svojstvo stranke u tom postupku, službena osoba ispitat će njezino pravo da kao stranka sudjeluje u postupku i o tome donijeti rješenje. Žalba protiv tog rješenja ne zaustavlja tijek postupka.

12. Odredbom članka 4. stavka 1. ZUP-a propisano je da je stranka u upravnom postupku fizička ili pravna osoba na zahtjev koje je pokrenut postupak, protiv koje se vodi postupak ili koja radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo sudjelovati u postupku.

13. S obzirom da je zainteresirana osoba u ovom upravnom sporu živi u zgradi u stanu iznad samog ugostiteljskog objekta za koji je zatraženo izdavanje rješenja o utvrđivanju ispunjavanja minimalnih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, to proizlazi da ona radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo sudjelovati u predmetnom upravnom postupku kao zainteresirana stranka.

14. Naime, u sudskoj praksi je izraženo stajalište da u postupku utvrđivanja minimalnih uvjeta stranka nije samo osoba koja je podnijela zahtjev za utvrđivanje tih uvjeta, već i susjedi spornog objekta imaju pravo sudjelovati u tom postupku uz obrazloženje da nakon odobrenja i utvrđivanja da određeni ugostiteljski objekt ispunjava minimalne uvjete objekt ima pravo započeti s radom, zbog čega zainteresiranim osobama, a to su neposredni susjedi, treba omogućiti sudjelovanje u postupku utvrđivanja minimalnih uvjeta, obzirom da rad tog objekta može bitno utjecati na njihove stambene i životne uvjete (Upravni sud Republike Hrvatske, presuda broj Us-1457/2001-5 od 26. kolovoza 2004.).

15. Prilikom utvrđivanja ima li određena osoba pravo kao stranka sudjelovati u upravnom postupku, pokrenutom na zahtjev aktivne stranke, utvrđuju se samo činjenice iz kojih proizlazi pravo ili pravni interes koje joj daje svojstvo stranke zainteresirane za ishod postupka, a ta je činjenica u konkretnom slučaju nesporna. Prilikom odlučivanja o priznanju položaja stranke u upravnom postupku ne utvrđuju se činjenice koje se odnose ne sadržaj njezinih prigovora kojima se protivi usvajanju zahtjeva osobe na čiji je zahtjev pokrenut postupak niti se ispituje osnovanost tih prigovora. Ako ta osoba ima pravo sudjelovati u upravnom postupku tada se o osnovanosti tih prigovora odlučuje prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva osobe na čiji je zahtjev pokrenut postupak.

16. Slijedom navedenog, Sud je rješenja javnopravnih tijela ocijenio zakonitim.

17. S obzirom na sve naprijed navedeno odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude primjenom odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a.

18. O troškovima upravnog spora, Sud je odlučio na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njegovom zahtjevu za nadoknadu troškova upravnog spora. Stoga je Sud odlučio kao u točki II. izreke ove presude.

 

U Zagrebu, 28. kolovoza 2024.

 

Sudac:

Ante Drezga,v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

              Uputa o pravnom lijeku:

              Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.