1                             Poslovni broj: Us I-1657/2023-13

 

 

 

 

              

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-1657/2023-13

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi te Božici Bilen, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja Z. B. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Z., OIB: …, radi dozvole za obavljanje udomiteljstva, 22. kolovoza 2024.,

 

p r e s u d i o j e

 

I. Poništava se rješenje Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, KLASA: UP/II-551-04/22-02/6, URBROJ: 524-11-01/6-23-2 od 2. ožujka 2023.

II. Poništava se rješenje C. za socijalnu skrb Z., KLASA: UP/I-551-04/21-01/82, URBROJ: 534-100-05-15-22-24 od 23. ožujka 2022. i predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

III. U ponovljenom postupku javnopravno tijelo je dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 3.750,00 eura (slovima: tri tisuće sedamsto pedeset eura) u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude.

 

Obrazloženje

 

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-551-04/22-02/6, URBROJ: 524-11-01/6-23-2 od 2. ožujka 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja C. za socijalnu skrb Z., KLASA: UP/I-551-04/21-01/82, URBROJ: 534-100-05-15-22-24 od 23. ožujka 2022., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje dozvole za obavljanje srodničkog udomiteljstva (točka 1. izreke) te je odlučeno da žalba ne odgađa izvršenje rješenja (točka 2. izreke).

2. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da je rješenje tuženika plod previše uskog, grubog formalističkog tumačenja odredbi Zakona, pogotovo ako uzmemo u obzir činjenicu da je mjera izrečena tužitelju i njegovoj ženi kao baki i djedu mldb. djece: A., M., V. i L. B. iz razloga što je njihovim roditeljima oduzeto pravo na stanovanje s djecom, dakle radi novonastalih obiteljskih okolnosti, a ne radi rizičnih faktora koji su prisutni kod tužitelja i njegove žene, a o čemu svjedoče izvješća nadzornika mjere. Ističe da je izvješće više puta ponovilo koliko se djed i baka dobro brinu za svoje unuke, dok je mjera kontrole zapravo bila usmjerena gotovo isključivo prema majci maloljetne djece, koja više gotovo uopće ne brine niti i na koji način pridonosi uzdržavanju djece. Mjera je izrečena prema majci radi sigurnosti djece i procjene njene roditeljske sposobnosti, dok je prema baki i djedu kao pomoć, a ne radi njihovih nedostataka. Samo sudsko rješenje od 27. listopada 2021. navodi da je mjera izrečena radi pomoći u novonastalim obiteljskim okolnostima i saniranju obiteljskih odnosa, poglavito odnosa majke i mldb. djece. Ukazuje da rješenje C. za socijalnu skrb Z. od 7. listopada 2020. navodi da je svrha određivanja mjere stručna pomoć i nadzor u skrbi nad djecom. U obrazloženju se navodi da je potrebno baki i djedu pružiti pomoć, potporu i nadzor skrbi. Ako je svrha pomoć, potpora i nadzor, nejasno je zbog čega se ista mjera tumači kao svojevrsna kazna. Iz same mjere vidljiva je svrha u pomoći ostvarivanja brige, a ne u kažnjavanju ili otežavanju ostvarenja prava za maloljetnu djecu. Navodi da je u rješenju od 23. ožujka 2022. utvrđeno da je u interesu djece da budu smješteni kod bake i djeda, te se navode ostale pozitivne okolnosti koje idu u prilog tužitelju i njegovoj ženi da djeca budu smještena kod njih.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da tužitelj ne osporava da mu je bila izrečena mjera za zaštitu prava i dobrobiti djeteta u protekle tri godine prije podnošenja zahtjeva. Predlaže odbiti tužbu.

4. Podneskom od 12. siječnja 2024. tužitelj se u bitnom očitovao na odgovor na tužbu.

5. Ocjenjujući zakonitost osporavanih rješenja Sud je pregledao sudski spis i spis tuženika te je 20. kolovoza 2024. održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. U postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja utvrđeno je:

- da je tužitelj 9. prosinca 2021. podnio zahtjev za izdavanje dozvole za obavljanje srodničkog udomiteljstva, radi pružanja usluge smještaja unucima mit. A. B., rođ. 10. listopada 2005. godine, mit. M. B., rođ. 10. lipnja 2014., mit. V. B., rođ. 1. lipnja 2015. godine i mit. L. B., rođ. 25. srpnja 2017.;

- da je tužitelju i M. B. bila određena mjera intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o djeci, koja se provodila u trajanju od 6 mjeseci, od 1. listopada 2020. do 1. travnja 2021.

8. Prvostupanjsko tijelo je utvrdilo da kod tužitelja postoji zapreka za obavljanje udomiteljstva iz članka 18. Zakona o udomiteljstvu (Narodne novine, broj 115/18. i 18/22.; dalje: Zakon), odnosno da mu je izrečena mjera intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o djetetu u trajanju od 1. listopada 2020. do 1. travnja 2021.

9. Tuženik je odbio žalbu uz obrazloženja da je odredbom članka 18. stavka 1. točke 3. i stavka 2. točke 5. Zakona o udomiteljstvu izričito propisano da udomiteljstvo ne može obavljati osoba koja je društveno neprihvatljivog ponašanja, a osobom društveno neprihvatljivog ponašanja, u smislu navedenog Zakona, smatra se osoba kojoj je izrečena mjera za zaštitu prava i dobrobiti djeteta u protekle tri godine prije podnošenja zahtjeva za obavljanje udomiteljstva ili pokretanja postupka po službenoj dužnosti, a što je nesporno utvrđeno za tužitelja.

10. Tuženik je ocijenio neosnovanim navode tužitelja da mjera intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o djetetu nije ni mogla biti izrečena baki i djedu jer isti nisu roditelji, s obrazloženjem da se mjere za zaštitu prava i dobrobiti djeteta iz nadležnosti centra za socijalnu skrb mogu odrediti i osobama kojima je povjerena svakodnevna skrb o djetetu sukladno članku 127. stavku 4. Obiteljskog zakona (Narodne novine, broj 103/15. i 98/19.).

11.1. Člankom 18. stavkom 1. Zakona propisano je da udomiteljstvo ne može obavljati osoba 1. u čijoj obitelji su poremećeni obiteljski odnosi, 2. koja ima bolest ili stanje kojim bi bilo ugroženo zdravlje ili drugi interes korisnika ili 3. koja je društveno neprihvatljivog ponašanja.

11.2. Člankom 18. stavkom 2. točkom 5. Zakona propisano je da se osobom društveno neprihvatljivog ponašanja iz stavka 1. točke 3. ovoga članka smatra osoba kojoj je izrečena mjera za zaštitu prava i dobrobiti djeteta u protekle tri godine prije podnošenja zahtjeva za obavljanje udomiteljstva ili pokretanja postupka po službenoj dužnosti.

12. Tužitelju je bila izrečena mjera za zaštitu prava i dobrobiti djeteta u protekle tri godine (mjera je trajala do 1. travnja 2021.) prije podnošenja zahtjeva za obavljanje udomiteljstva (9. prosinca 2021.).

13. U upravnom sporu je sporno pitanje: Je li navedena okolnost dovoljna za zaključak da je tužitelj osoba društveno neprihvatljivog ponašanja i za odbijanje zahtjeva za obavljanje srodničkog udomiteljstva, bez uzimanju u obzir okolnosti pod kojima je mjera izrečena i okolnosti da je tužitelj podnio zahtjev za izdavanje dozvole za obavljanje srodničkog udomiteljstva radi pružanja usluge smještaja unucima, a da je tužitelju i njegovoj supruzi povjerena svakodnevna skrb o unucima?

14. Javnopravna tijela su dužna tumačiti mjerodavne propise u njihovoj ukupnosti, polazeći od združenih učinaka koje oni proizvode za stranku u svjetlu osobitih okolnosti samog slučaja, stalno imajući na umu da njihove odluke ne smiju dovoditi do nerazumnog i objektivno neopravdanog ishoda za samu stranku. Pravna pravila ne smiju primjenjivati na konkretne životne situacije toliko nefleksibilno, mehanički i slijepo da postaje nemoguće uvažavati imperative razumnosti i pravičnosti.

15. Prema mišljenju Suda u tumačenju i primjeni pojedine norme pa tako i članka 18. stavak 2. točka 5. Zakona potrebno je primijeniti teleološko tumačenje kako bi se osiguralo da se u primjeni pojedinog propisa u praksi postigne upravo onaj cilj radi kojeg je norma donesena. Primjenom ciljnog tumačenja otkriva se smisao pravne norme analizom cilja koji se želi ostvariti tom normom. Pri takvom tumačenju utvrđuje se razlog postojanja pravne norme (ratio legis), a zatim se iz toga razloga otkriva sadržaj pravne norme.

16. Smisao je odredbe članak 18. stavak 2. točka 5. Zakona isključiti iz obavljanja usluge udomiteljstva osobu kojoj je izrečena mjera za zaštitu prava i dobrobiti djeteta, i to, između ostalog, mjera intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o djetetu ako je utvrđeno da je djetetov razvoj ozbiljno ugrožen zbog ponašanja te osobe.

17. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je predmetna mjera izrečena tužitelju i njegovoj ženi kao baki i djedu mldb. djece: A., M., V. i L. B. iz razloga što za vrijeme trajanja mjere intenzivne stručne pomoći i nadzora koja je određena majci, bila izrečena mjera žurnog izdvajanje djece od majke i smještaja djece kod tužitelja kao djeda i bake, dakle radi novonastalih obiteljskih okolnosti, a nakon što je „stručni tim zaključio potrebnim i svrhovitim baki i djedu pružiti pomoć, potporu i nadzor u skrbi za mlt. djecu B.“, dakle ne zbog ponašanja tužitelja i njegove žene koje ozbiljno ugrožava razvoj djece.

18. S obzirom na naprijed navedenu svrhu Zakona ovaj Sud ne nalazi razloga tužitelja zbog predmetne mjere smatrati osobom koja je društveno neprihvatljivog ponašanja.

19. Ovaj Sud nalazi apsurdnim da su nadležna tijela tužitelju i njegovoj supruzi povjerila svakodnevnu skrb o unucima, dok istodobno smatraju da je tužitelj osoba društveno neprihvatljivog ponašanja koja zbog toga ne ispunjava uvjete za izdavanje dozvole za obavljanje srodničkog udomiteljstva radi pružanja usluge smještaja unucima.

20. Slijedom navedenog, Sud je rješenja javnopravnih tijela ocijenio nezakonitim.

21. Sud nije sam riješio stvar jer je zbog proteka vremena od podnošenja zahtjeva i donošenja prvostupanjskog rješenja potrebno ponovno ispitati ispunjava li tužitelj uvjete za izdavanje dozvole za obavljanje srodničkog udomiteljstva.

22. U ponovljenom postupku javnopravno tijelo je dužno ponovno utvrditi ispunjava li tužitelj uvjete za izdavanje dozvole za obavljanje srodničkog udomiteljstva. Javnopravno tijelo će izdati dozvolu za obavljanje srodničkog udomiteljstva ako tužitelj ispunjava uvjete za izdavanje dozvole za obavljanje srodničkog udomiteljstva pri čemu javnopravna tijela mjeru intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o djeci, koja se provodila u trajanju od 6 mjeseci, od 1. listopada 2020. do 1. travnja 2021., neće smatrati zaprekom za obavljanje udomiteljstva.

23. S obzirom na sve naprijed navedeno odlučeno je kao točki I. i II. izreke ove presude primjenom odredbe članka 117. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24., dalje ZUS).

24. Na temelju odredbe članka 119. stavka 4. ZUS-a u vezi članka 151. ZUS-a odlučeno je kao točki III. izreke ove presude.

25. Tuženik je izgubio spor te je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a dužan tužitelju nadoknaditi opravdane izdatke učinjene u tijeku spora, a koji obuhvaćaju nagradu za rad odvjetnika. Tužitelju treba kao opravdan izdatak u smislu članka 144. stavka 1. i 2. ZUS-a priznati trošak za sastavljanje tužbe, podneska od 12. siječnja 2024. i zastupanja na raspravi 20. kolovoza 2024. Imajući na umu da se sukladno članku 144. stavku 3. ZUS-a vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom, primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23.), tužitelj ima pravo na naknadu u iznosu od po 1.000,00 eura, uvećano za PDV, ukupno 3.750,00 eura. Slijedom navedenog na temelju članka 148. stavka 4. ZUS-a odlučeno je kao točki IV. izreke presude.

 

U Zagrebu, 22. kolovoza 2024.

 

Sudac:

Ante Drezga,v.r.

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.