1

        Gž-665/2024-2

             

     Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

              Karlovac 

                                                                                                                                  Gž-665/2024-2

                                                               

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Laptalo, predsjednice vijeća, Michala Danečeka, člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Stokrp, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R.S. iz V.G., koju zastupa punomoćnik Z.R., odvjetnik u Z., protiv tuženih 1.  Ž.P., OIB … iz Z., 2. N.F. iz Z., 3. M.M.1, OIB … iz Z., 4. B.H., OIB … iz Z., 5. Ž.K., OIB … iz Z., 6. I.M., OIB … iz Z., i 7. S.R., OIB … iz Z., 1., 2., 4., 6. i 7. tuženici zastupani po punomoćniku D.S., odvjetniku u Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-572/2020-81 od 26. ožujka 2024., u sjednici održanoj 25. rujna 2024.

 

 

p r e s u d i o  j e 

 

 

I Odbija se žalba R.S. kao neosnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-572/2020-81 od 26. ožujka 2024. potvrđuje.

 

II Odbija se zahtjev tužiteljice radi naknade troška sastava žalbe i zahtjev tuženih radi naknade troška sastava odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

1.                   Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

              "I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi; "1. Utvrđuje se da je tužiteljica R.S. iz V.G., dosjelošću stekla vlasništvo od 25,3/345,6 odnosno 91/1243 dijela nekretnine upisane u zk.ul. 15728 k.o. Grad Z. kao zk.č.br. 4803/3 dvorište sa 345,6 čhv ili 1243 m2, a koji po novoj izmjeri nosi oznaku zk.č.br. 4803/138 dvorište sa 25,3 čhv ili 91 m2 i izvanknjižno vlasništvo kuće broj 16A sagrađene na kat. čest. 1634/1 po novoj izmjeri zk.čb.r 4803/138 odnosno da je stekla vlasništvo kuće i dvorišta u Z. (katastarski označenih kao nekretnina upisana u Gradskom uredu za katastar i geodetske poslove Grada Z. u posjedovni list broj 5932, k.o. T., k.c.br.: 1634/1, … površine 91 m2, kuca br.16/A, Z., površine 29 m2, dvorište površine 62 m2, ukupne površine 91 m2, odnosno trenutno zemljišnoknjižno označenoj kao suvlasnički udjel od 91/525 nekretnine upisane u Zemljišnoknjižnom odjelu Zagreb Općinskog građanskog suda u Zagrebu u zk.ul.br.: 15728, k.o.Grad Z., zk.c.br.: 4803/3 dvorište … površine 525 m2, po novoj izmjeri označenoj kao zk.c.br.: 4803/138 k.o.Grad Z.), a što je tuženik dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva u korist tužitelja glede ove nekretnine, sve to u roku od petnaest dana. 2. Tuženici su dužni tužiteljici R.S. izdati valjanu tabularnu ispravu podobnu za zemljišnoknjižni prijenos prava vlasništva na zk.č.br. 4803/138 dvorište sa 25,3 čhv ili 91 m2 sa svojeg imena na ime tužiteljice, uz istovremeni otpis zk.č.br. 4803/138 dvorište sa 25,3 ili 91 m2 iz zk.ul. 15728 k.o. Grad Z. i pripis u novi zkul. Iste katastarske općine, a što će u protivnom zamijeniti ova presuda, te joj naknaditi prouzročeni parnični trošak, sve u roku od 15 dana. "

 

II Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženicima trošak parničnog postupka u iznosu od 2.425,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. ožujka 2024. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana.".

 

2.                   Tužiteljica je protiv te presude podnijela žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka, a žali se i protiv odluke o trošku. Predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači, podredno ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troška postupka. Zahtijeva i naknadu troška žalbenog postupka u iznosu 312,50 EUR.

 

3.              Tuženi S.R., I.M., Ž.P., N.F.P. i B.K. u odgovoru na žalbu pobijaju žalbene navode i predlažu da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi pobijanu presudu te da tužiteljici naloži da ovim tuženima naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu 412,50 EUR.

 

4.              Žalba je pravovremena.

 

5.              Žalba nije osnovana. 

 

6.                    Ispitavši pobijanu presudu u smislu odredaba članka 365. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14.,  70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP) ovaj je sud utvrdio da sud prvog stupnja pobijanom presudom nije ostvario koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka te da je pravilno primijenio materijalno pravo.

 

7.              Neosnovano se u žalbi prigovara bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točak 11. ZPP-a u smislu da se presuda ne može ispitati obzirom na to da pobijana presuda sadrži razloge o svim činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji su razlozi jasni i međusobno ne proturječe, tako da je presuda jasna i može se ispitati. 

 

8.              Tužiteljica (sadržajno) prigovara da je pobijanom presudom ostvarena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s odredbom članka 8. ZPP-a. Prema odredbi članka 8. ZPP-a koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Kako je sud prvog stupnja prilikom utvrđivanja relevantnih činjenica u cijelosti postupio u smislu naprijed navedene odredbe ZPP-a, pobijanom presudom nije ostvarena ni ova bitna povreda odredaba parničnog postupka.

 

9.              Tužiteljica zahtjeva da se utvrdi da je ona stekla vlasništvo nekretnine - koja je kroz svoju povijest više puta mijenjala opis i površinu - ali se nesporno radi o kući u Z., površine 29 m2 i dvorište površine 62 m2, i identitet nekretnine koja je podredno predmet postupka među strankama nije sporan; tuženi se zahtjevu protive uz tvrdnju da tužiteljica nije poštena (savjesna) posjednica navedene nekretnine.

 

10.              Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je nekretnina koja je predmet postupka bila upisana kao društveno vlasništvo i da su se prednici tuženih upisali kao vlasnici temeljem prijedloga od 27. studenoga 2009., temeljem odredbe članka 361., 365. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14. – dalje ZV),

              - da su prednici tužiteljice V.K. i M.K. kupili 14. svibnja 1951. od G.Č. i Š.Č."kućicu od jedne sobe i nusprostorije…“, a koja se „...nalazi takozvano na rendi što je kupcima poznato",

              - da je M. (M.) K. umrla 28. veljače 1966., da su joj roditelji bili S. i A. M., i da se radi o M.M.2,

              - da su V.K. kao primatelj uzdržavanja i M.M.3 kao davateljica uzdržavanja 20. lipnja 1996. sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim primatelj uzdržavanja za slučaj smrti predaje davateljici uzdržavanja, svojoj pastorki, između ostalog, "stambenu zgradu lociranu u Z. i koja je sagrađena na zemljištu H.D. iz G.”,

              - da je M.M.3, kasnije V., kćer M.M.2 i majka tužiteljice,

              - da su M.V. kao primateljica uzdržavanja i tužiteljica kao davateljica uzdržavanja 9. veljače 1998. sklopile ugovor o doživotnom uzdržavanju prema kojem primateljica uzdržavanja nakon svoje smrti ostavlja u vlasništvo davateljici uzdržavanja svoje nekretnine i to obiteljsku kuću sagrađenu na kč.br. 4803/3 zk.ul.15728 k.o. Grad Z., koja se nalazi u Z., koja se sastoji od jedne sobe, kuhinje i nus prostorija,

              - da je M.V. umrla 12. lipnja 2001.,

              - da iz zapisnika o izvršenju valorizacije stana od 3. prosinca 1959. proizlazi da je K.V. upisan kao "vlasnik stana i nosioc stanarskog prava",

- da iz rješenja Narodne Republike Hrvatske od 25. ožujka 1960. proizlazi da je za stan u Z., kojeg koristi nosilac stanarskog prava V.K., određena stanarina u mjesečnom iznosu od 328,00 dinara,

- da su tužiteljica i njeni prednici u posjedu sporne nekretnine od 1951.,

- da ugovor o kupoprodajni od 14. svibnja 1951., sklopljen između V.K. i M.K. kao kupaca i G.Č. i Š.Č. kao prodavatelja nema karakter kupoprodaje jer se radi o nekretnini za koju su i prodavatelji i kupci znali da u najmu ("na rendi") i da se sadržajno radi o ugovoru o prijenosu prava na posjed, odnosno svojevrsnom raspolaganju najmom od strane Š. i G.Č.,

- da je i majka tužiteljice M.M.3 kasnije V. znala da je nekretnina koju prima od svog očuha (prema ugovoru o doživotnom uzdržavanju od 20. lipnja 1966.) sagrađene na zemljištu G.H. iz G. i zbog toga,

- da posjed tužiteljice i njenih prednika nije pošten,

tako da nisu ispunjenje pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću.

 

11.              Tužiteljica žalbom nije dovela u pitanje utvrđenja suda prvog stupnja. Naime, ona citira pojedine dijelove obrazloženja za koje misli da bi joj mogli ići u korist, smatrajući navedene okolnosti "nespornim". Međutim, na taj način samo pokušava preocjeniti (čak ni ne preocjenjuje) dokaze koje je dokaze pravilno izveo i ocijenio sud prvog stupnja. Takvom parcijalnom ocjenom izvedenih dokaza tužiteljica nije dovela u pitanje činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja utemeljeno na sveobuhvatnoj ocjeni dokaza i rezultata postupka.

 

12.              O relevantnim žalbenim navodima:

- višedesetljetno mirno posjedovanje sporne nekretnine od strane tužiteljevih prednika ne mora nužno biti i pošteno u kontekstu stjecanja vlasništva dosjelošću,

- kupoprodajni ugovor iz 1951. je takav samo nominalno dok je sadržajno ugovor o prijenosu prava na posjed jer su i "prodavatelji" i "kupci" znali da prodaju, odnosno kupuju  tuđu nekretninu,

- okolnost da se radi o tuđim nekretninama bila je poznata i V.K. i njegovoj supruzi M. već prilikom sklapanja ugovora, a to je bilo poznato i majci tužiteljice prilikom sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju s V.K., pa stoga nije mogli biti nepoznato i tužiteljici, posebno jer je imala na raspolaganju sve isprave kao i odluke tadašnjih upravnih vlasti u vezi stanarskog prava (a ne vlasništva) V. i M.K. ,

- okolnost što su tužiteljica i njena majka navedene nekretnine stekli valjanim ugovorom o doživotnom uzdržavanju nije od utjecaja na utvrđenje suda prvog stupnja o (ne)poštenju posjeda jer se ugovorom može prenijeti na drugu osobu samo ono što prenositelj ima, a to u ovom slučaju nije pravo vlasništva nekretnine,

- okolnost da je V.K. spornu nekretninu oporučno ostavio M.V. treba tumačiti na isti način kao i u slučaju kad je ta nekretnina bila prenošena ugovorim a o doživotnom uzdržavanju.

- okolnost da je sud prvog stupnja naveo da vjeruje iskazima dijela tuženih kada su tvrdili da su oni kao djeca s roditeljima išli prikupljati najamninu od korisnika njihovih nekretnina ne utječe na zakonitost pobijane presude jer, uz to, sud prvog stupnja pravilno utvrđuje da su sporna nekretnina i okolne nekretnine bile u vlasništvu prednika tuženih tako da su pojedini tuženi koji su bili u dječjoj dobi do 1950. doista mogli ići s roditeljima prikupljati najamninu od korisnika tih nekretnina, pa tako i od prednika tužiteljice,

- pravilno sud prvog stupnja utvrđuje da isprave o valorizaciji stana i u vezi stanarskog prava ukazuju da prednici tužiteljice nisu kupili spornu nekretninu, već pravo posjedovanja; stoga je V.K. rješenjem nadležnog tijela 1960. određeno plaćanje stanarine u određenom iznosu temeljem Zakonom o stambenim odnosima ("Službeni list FNRJ broj 16/59. i 47/59. – dalje ZSO/59). Tim se zakonom počelo uređivati stanarsko pravo i pravo davanja stanova na korištenje te se stanarsko pravo korisnicama i članovima njegovih domaćinstava moglo dodjeljivati na stanovima na društvenom i u privatnom vlasništvu. U konkretnom slučaju prednicima tužiteljice je utvrđeno stanarsko pravo na spornoj nekretnini, čime je isključeno da bi oni bili vlasnici nekretnine (ne bi im bila dodijeljena na korištenje nekretnina u njihovom vlasništvu).

 

13.              Zakon o vlasništvu u članku 159. stavak 1. određuje da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj zakonom ima određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari s time da prema odredbi stavka 3. istog članka samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

 

14.              Sud prvog stupnja se također opširno osvrnuo na pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću i u smislu odredbe članka 380. stavak 2. ZV-a ("Stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog Zakona prosuđuje se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka") te je ispitao jesu li ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i prema pravnim pravilima austrijskog Općeg građanskog zakonika ("Zbirka zakona 1-6/1811, objavljena 1. lipnja 1811., koja je bila na snazi od 1. siječnja 1812. – dalje OGZ), čije su se odredbe primjenjivale kao pravna pravila sukladno odredbama Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije ("Službeni list FNRJ" 86/46., 104/46. i 96/47.) te Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" broj 6/80., 36/90. i "Narodne novine" broj 53/91. i 91/96. – dalje ZOVO), koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. i bio je na snazi do 1. siječnja 1997., kada je stupio na snagu ZV.

 

15.              Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. OGZ-a dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim, zakonitim, poštenim i istinitim posjedom koji je trajao cijelo zakonom određeno vrijeme ili barem poštenim posjedom u  smislu odredbe pravnog pravila iz paragrafa 1468. i 1477. OGZ-a. Prema odredbi pravnog pravila iz paragrafa 1463. OGZ-a posjed za stjecanje vlasništva nekretnine dosjelošću mora biti pošten, a prema pravnom pravilu iz paragrafa 326. OGZ-a pošteni posjednik je onaj tko nije znao ili nije mogao znati da mu ne pripada pravo posjedovati stvar.

 

16.              Prema odredbi članka 28. stavak 4. ZOVO savjesni posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina.

 

17.              Prema odredbi članka 72. stavak 2.ZOVO posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova s time da se savjesnost posjeda pretpostavlja.

 

18.              Dakle, nepošteni posjednik nekretnine dosjelošću ne može steći vlasništvo nekretnine bez obzira na to koliko dugo ju je posjedovao (najmoprimac je pošteni posjednik nekretnine, ali samo u okviru ugovora o najmu, znajući pri tome da nekretnina koju koristi nije njegova). Da bi posjed bio pošten u smislu naprijed navedenih odredaba o poštenju posjeda, on mora biti tzv. vlasnički posjed, gdje osoba koja posjeduje nekretninu objektivno nema razloga sumnjati u to da je ona vlasnik te nekretnine.

 

19.              Sud prvog stupnja je ocijenio zahtjev imajući u vidu i odredbe Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine – Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 - dalje: Konvencija) te aktualnu praksu Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) vezanu uz članak 1. stavak 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju („Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnoga prava.”) u predmetima Trgo protiv Hrvatske i Radomilja protiv Hrvatske. Na taj je način pravilno utvrdio da tužiteljica ne ispunjava ni uvjete za stjecanje vlasništva na nekretninama u društvenom vlasništvu prema kriterijima utvrđenim naprijed navedenim odlukama ESLJP.

 

20.              Stoga je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje  i na tako utvrđeno činjenično stanje je pravilno primijenio materijalno pravo.

 

21.              Slijedom naprijed navedenog utvrđeno je da pobijanom presudom nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje se poziva tužiteljica, zbog čega je valjalo temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a presuditi kao pod I izreke.

 

22.              Točka II izreke temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a u vezi odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a i članka 155. stavak 1. ZPP-a.

 

23.              Tužiteljica žalbom nije uspjela dovesti u pitanje zakonitost pobijane presude, zbog čega neosnovano zahtijeva naknadu troška žalbenog postupka (članak 154. stavak 1. ZPP-a), dok dio tuženih koji je odgovorio na žalbu neosnovano zahtijeva trošak koji je nastao u vezi toga jer im taj trošak nije bio neophodan radi ostvarenja uspjeha u ovoj fazi parnice (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

 

U Karlovcu 25. rujna 2024.  

             

                                                                                                                           Predsjednica vijeća                                                                                                                                              Alenka Laptalo,v.r.